Novi roman jednog od najcjenjenijih i najnagrađivanijih suvremenih hrvatskih pisaca Ludwiga Bauera “Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek”, predstavljen u utorak u Zagrebu, po mišljenju predstavljača neobična je avantura prepuna komičnih i apsurdnih situacija pisana u najboljoj tradiciji češkog humora koju Bauer vodi i “korak dalje”.

 “Bauera smo dosad upoznali u njegovim autobiografskim, ljubavnim, kriminalističkim i novopovijesnim romanima, a ovdje ga upoznajemo u jednom pikarskom romanu gdje u maniri i tradiciji ponajboljih čeških humorista ispisuje priču koja nevjerojatno točno i precizno govori o našoj stvarnosti danas, ovdje i sada”, kazao je glavni urednik Bauerova nakladnika Frakture Seid Serdarević na predstavljanju u Velvet cafeu.

“U njemu se Bauer ponovno pokazuje kao autor koji se uspijeva pokazati drugačijim, koji pokazuje svoju nevjerojatnu autorsku sposobost da u svakoj knjizi izabere drugačiji kut, da piše na sasvim nov način a da opet pritom nikada ne pada ispod svoje visoko podignute ljestvice”, dodao je Serdarević, napomenuvši kako je to sedmi Bauerov roman objavljen u Frakturi, od ukupno 15, te ga se tako danas može već nazvati i Frakturinim “kućnim autorom”.

Fraktura je još objavila Bauerove romane “Kratka kronika porodice Weber” (1990.), “Zapisi i vremena Nikice Slavića” (2007.), “Patnje Antonije Brabec” (2008.), “Zavičaj, zaborav” (2010.), “Karusel” (2011.), te “Toranj kiselih jabuka” (2013.).

“Riječ je djelu koje nas dira na više emocionalnih razina, romanu koji se pokazao iznimno aktualnim, u kojemu Bauer govori i o izbjeglicama, o trgovini ljudima, roman s filozofskom potkom, koji možemo iščitavati na čitav niz načina, knjiga u kojoj Bauer pokazuje koliko vješto vlada i stilom i spisateljskim umijećem”, zaključio je Serdarević.

Podnaslovljen kao “pikarski roman s mačkom”, “Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek” počinje prizorom u kojemu se jednoga jutra na travnjaku gospodina Alberta Alberta pojavljuje neobični gospodin Kubitschek, koji se tu sasvim besprizorno odlučuje pomokriti. Unatoč tako neobičnom načinu upoznavanja, Albert Albert se Kubitsheku pridružuje na veličanstvenom ručku gdje jedu kanelone s puževima a kasnije im se pridružuje i Albertov mačak Mitzi…

O romanu je govorila spisateljica, urednica i književna kritičarka Lidija Dujić, koja je istaknula kako taj roman “potvrđuje ono što uporno ponavljamo – da kod Bauera nema zastoja u poetici, da je svaki njegov novi roman neka vrsta novog projekta”.

“Seroquel se najbolje uklapa u ono što mi nazivamo ‘češkim humorom’, u književnoj tradiciji koju prepoznajemo na liniji Karela Čapeka i Bohumila Hrabala, istodobno otvarajući novu stranicu u Bauerovu rukopisu. Tu i dalje postoji jedna ležerna, elegantna i zavodljiva naracija, u priči za koju znamo da nas neće iznevjeriti”, napomenula je Dujić.

Seroquel je lijek za bipolarni poremećaj, a dvostruki naslov romana “sugerira da efekt komičnog ima i nekakvu farmakološku pozadinu, ali bez eksplicitnog odgovora na pitanje kome taj lijek treba – Kubitscheku, Albertu Albertu, mačku ili nama čitateljima”, dodala je.

“Roman katalogizira bipolarne poremećaje stvarnosti koje Kubitschek švejkovski korigira širokim rasterom smiješnog. No, on ima još jednu dimenziju, a to je da kroz neku vrstu apsurdne dislokacije junaka koji skeniraju poremećaje u stvarnosti, u komičnome kodu pribavlja i o nama samima informacije koje radije ne bismo imali”, napomenula je.

Književnik i kolumnist Miljenko Jergović napomenuo je kako je riječ o “zabavnoj, pametnoj i potpuno šašavoj knjizi pisca s najviše žanrovskih persona”. “Bauer je pisac koji iz knjige u knjigu mijenja ton, žanr, priču, za kojega je teško pretpostaviti što će sljedeće napisati i objaviti. Ovaj roman svojevrsni je feljton-roman, književna vrsta koja ima neke svoje zakonitosti, kojih se Bauer u ovoj knjizi vrlo strogo drži, a to je da svaki fragment tog romana sam po sebi može stajati kao cjelina i biti objavljen posebno”, kazao je Jergović.

Bauer je zahvalio predstavljačima napomenuvši kako je on pisac koji je u literaturu ušao vrlo kasno, “gotovo pola stoljeća star”. Oduvijek je znao da se rodio da bude pisac i dugo je “studirao tu struku u mnogim gradovima svijeta”, jer je prema njoj osjećao veliko strahopoštovanje, kazao je. Tako je upio puno znanja koje mu je, uz talent, dobro došlo u pisanju, te mu je pomoglo u mijenjanju narativnih žanrova, pojasnio je.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.