Dvadesetdevetogodišnji hrvatski poduzetnik Tomislav Car, izvršni direktor i suvlasniktvrtke za izradu softvera Infinum, uspio je, prema istraživanju tvrtke Deloitte, svoju kompaniju dovesti na listu najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u srednjoj Europi.

[quote_box_center]

  • Tomislav Car i Matej Špoler tvrtku Infinum osnovali su na prvoj godini fakulteta, a danas zapošljavaju 65 ljudi
  • Dugo smo ulagali novac u Infinum i nismo uzimali plaće, ali kad smo dobili Samsungovu nagradu od 100.000 dolara, ispunio sam si želju i kupio jedan poseban motocikl

[/quote_box_center]

Infinum je osnovao s kolegom Matejom Špolerom kad su imali samo 19 godina, nakon što su iz Karlovca došli na studij u Zagreb. U međuvremenu je Infinum dobio još dva partnera i prerastao u tvrtku poznatu u međunarodnim razmjerima. Većinu posla obavljaju za poznate strane tvrtke poput Universal Music Groupe i Layer Grupe, a zbog brzo rastućeg opsega posla otvorili su urede u SAD-u i u susjednoj Sloveniji. U Hrvatskoj su programirali i razvijali kompleksne softverske aplikacije za Raiffeisen Banku, Erste Banku, Hrvatski autoklub i brojne druge tvrtke.

Za svoj su rad dobili deset nagrada, a posebno se ističe pobjeda na Samsungovu natječaju Samsung Global Developer Challenge, gdje su osvojili glavnu nagradu od 100.000 dolara u kategoriji Easy Life za svoju aplikaciju badaSports koja omogućuje praćenje svih aspekata sportskih aktivnosti pomoću GPS-a ugrađenog u mobitel.

Tomislav Car je odrastao usporedo s razvojem svoje tvrtke, no ozbiljnost posla kojim se bavi nije previše utjecala na njegov privatni život. Na posao dolazi sa psom, obožava žene i hranu i tvrdi da nikako ne može raditi stvari koje su mu dosadne.

Posve suprotno hrvatskim trendovima, Car je u svojoj tvrtki u posljednje dvije godine uspio udvostručiti prihode, kao i broj zaposlenih. U razgovoru za Nacional otkriva detalje koji su bili ključni za poslovni uspjeh, a govori i o svom privatnom životu.

NACIONAL: Čime se trenutno bavite u poslovanju Infinuma?

Na stolu imamo tri dosta velika projekta za razvoj mobilnih aplikacija. Ponosni smo na svoj posljednji projekt za tvrtku The Image Group, koji smo isporučili u studenom prošle godine, za najvećeg svjetskog fotografskog koncesionara na brodovima za krstarenje. Razvili smo niz softverskih rješenja koja čine kompletan sustav za upravljanje fotografijama. Sada je treći najveći putnički brod na svijetu, Quantum of the Seas, novi brod za krstarenje tvrtke Royal Caribbean, opremljen našim softverom. Već prije smo nešto slično napravili za druge najveće putnički brodove iz tvrtke Royal Caribbean poput Allurea i Oasis of the Seas, Freedom of the Seas i još četrdesetak drugih.

NACIONAL: Po čemu je taj softver specifičan?

Riječ je o prvom kruzeru na svijetu koji više ne tiska slike, nego sve ide digitalno. Brod se reklamira na Times Squareu kao prvi potpuno digitalizirani brod. Sustav se sastoji od više različitih tipova aplikacija. To su mobilne, klasične desktop i serverske aplikacije. Pomoću njih zaposlenici tvrtke Image Group fotografiraju posjetitelje, identificiraju ih na fotografijama i potom im ponude kupnju fotografija kroz različite kanale poput mobilne aplikacije na tabletu, e-kioska ili pak fizičkog CD-a. Sustav je integriran s drugim brodskim sustavima koji se, primjerice, koriste za identifikaciju putnika i pružanje različitih usluga.

NACIONAL: Kako izgledaju pregovori za posao s velikim kompanijama?

Takvi pregovori su dugotrajni i katkad mogu trajati od šest mjeseci pa do godinu dana. Najveći je problem u takvim pregovorima kako izgurati do kraja jer tijekom razgovora nema nikakvog priljeva novca. Dok smo bili mala tvrtka, takvi su pregovori bili iscrpljujući, ali danas nam to više nije problem.

NACIONAL: Jeste li se susretali s nekim posebnim zahtjevima takvih klijenata?

Ne bih mogao izdvojiti ništa posebno. Kad klijenti dođu u Hrvatsku, nastojimo biti dobri domaćini pa ih izvedemo u grad, odvedemo ih u restorane i klubove, a svi se redom oduševe. Zemlja im je prekrasna, a posebno se oduševe kad odu na more. Hrana im je uvijek fantastična, žene su u Hrvatskoj lijepe. Primijetio sam da svi govore da mi ovdje vrlo dobro živimo jer život u njihovim zemljama protječe prilično, rekao bih, polusterilno. Idu na posao, dođu doma i tjedan dana godišnje provedu na odmoru. Tako mi usput širimo i dobar imidž Hrvatske.

NACIONAL: Kako je nastao Infinum?

Matej Špoler i ja tvrtku smo pokrenuli još dok smo bili na prvoj godini Fakulteta elektrotehnike i računalstva. Radili smo sami, a kad smo diplomirali, pridružili su nam se drugi partneri, Nikola Kapraljević i Josip Bišćan. Napredovali smo polako, zapošljavali ljude pa smo otvorili podružnice u Sloveniji i SAD-u, otkud dobivamo dosta posla. Specijalizirali smo se za internet i mobilne aplikacije, ali danas se sve to konvergira u jednu stvar. Više se ne bavim projektima za klijente, sad imamo ljude koji to vode, a ja se bavim vođenjem tvrtke i općenitim poslovanjem. Istaknuo bih da postoji vrlo malo tvrtki s četiri partnera gdje se oni nisu posvađali i razišli. Naravno da se i mi posvađamo i događaju se sukobi mišljenja, ali još uvijek se držimo skupa.

NACIONAL: Od kojih poslova najviše zarađujete?

Naš najveći klijent ima između deset i petnaest posto udjela u našem ukupnom poslovanju. To je dobro jer ne ovisimo previše o jednom klijentu, što bi bilo veoma rizično. S druge strane, takav poslovni model ima i dosta svojih nedostataka jer se radi s puno klijenata i na puno projekata. No zbog našeg načina rada sigurnije spavamo.

NACIONAL: Kako privlačite klijente?

Kad smo ulazili na tržište doslovno smo se borili za svakog klijenta, a sada smo se profilirali kvalitetom i sigurnošću pa klijenti znaju da će njihov projekt biti napravljen kako treba, na vrijeme i za dogovorenu cijenu. Glavni izvor posla danas su nam preporuke drugih klijenata. Uvijek smo nastojali sve projekte dovesti do kraja i isporučiti ih bez obzira na sve pa smo dosta puta zbog toga otišli i u minus. Često je to bila naša greška, a nekad je to bila i greška klijenta. Ali nikad se nije dogodilo da nismo napravili posao. Poanta je u tome da je kod softvera teško procijeniti koliko ti vremena treba za rad i često se može potpuno promašiti. Vrijeme i iskustvo tu puno pomažu.

NACIONAL: Koji biste projekt naveli kao najdraži koji ste radili u ovih deset godina?

Dosad smo odradili sigurno 400-tinjak projekata. Najdraži su mi projekti koje radimo za svoje potrebe poput Productivea koji smo osmislili za vođenje vlastitog poslovanja i stalno ga nadograđujemo i poboljšavamo. Počele su ga koristiti i druge tvrtke. Tu je i aplikacija za Hrvatski autoklub. Izradili smo interaktivnu mapu. Dizajnirali smo i prepisali cijelu mapu u suradnji s HAK-om, što je fantastična aplikacija. Rekao bih da je kvalitetom i tehničkom realizacijom bolja od ViaMichelin aplikacije koja slovi kao najbolja na svijetu.

NACIONAL: Godi li vam što se Infinum našao na listi najbrže rastućih tehnoloških tvrtki?

Po Deloitteu smo u srednjoj Europi prošle godine bili deveti i jedina smo tvrtka koja je iz Hrvatske ušla na tu ljestvicu. Zabilježili smo prosječan petogodišnji rast od 1,168 posto. Vjerojatno smo uspjeli jer smo dobili jako puno posla i jer smo zaposlili puno ljudi te smo posao isporučili i naplatili. U 2014. i dijelu 2015. broj zaposlenih je narastao na 65. Trenutačno jako malo radimo u Hrvatskoj i mislim da od 70 do 80 posto naših prihoda dolazi iz izvoza.

NACIONAL: Kakve su tendencije rasta softverskog biznisa u Hrvatskoj?

Ne samo u Hrvatskoj, nego je stvar u tome da u svijetu ima sve više softvera i potreba za njim neprestano raste. Čipovi se danas stavljaju u sve, u medvjediće, u nakit, pod kožu. Sve što može imati čip u jednom trenu će ga i imati. Svi čipovi trebaju softver. Netko ga treba napisati i zato cijela industrija raste. Ne smatram da će uskoro doći do zasićenja. Sve tradicionalne kompanije koje su uspješne i danas usvojile su softver, primjerice Amazon. Riječ je o knjižari poput one na Jelačićevu trgu, ali koja je usvojila softver. Skype je telekom zasnovan na softveru. Citirat ću Marca Andreessena koji je rekao „Software is eating the world“. Turizam je postao softverski biznis jer velika većina ljudi svoj odmor bukira preko interneta. Aviokompanije se danas gotovo isključivo oslanjaju na softverske platforme. Kad ste zadnji put kupili kartu za avion, a da to nije bilo preko interneta? Mi radimo podršku za sve te softverske poslove.

infinum ekipa i firefox
NE DIRAJ VLASNIK TVRTKE INFINUM TOMISLAV CAR ZA NACIONAL Izvozim sovtvere u Ameriku, a Hrvatsku državu ignoriram

NACIONAL: U kojem dijelu posla je najveća konkurencija?

Najviše se treba boriti za kvalitetne ljude. Uzimamo mlade ljude koje onda sami educiramo. Jako nam je teško naći programere koji znaju raditi stvari koje nam trebaju. Dosta njih odlazi u inozemstvo, a malo ih uopće završava fakultet s obzirom na potrebe tržišta. Što se tiče drugih tvrtki, na tom globalnom tržištu lokalne tvrtke nam ne mogu biti konkurencija. Naprotiv, s mnogo njih i surađujemo.

NACIONAL: Kako birate zaposlenike?

Imamo jako dobar selekcijski program. Također, prošle godine smo zaposlili osobu za ljudske resurse. To se dogodilo dok nas je u tvrtki bilo tridesetak i tu odluku sam dosta dugo odgađao. Trebao sam to ranije napraviti. Kreirali smo proces selekcije koji se prvenstveno sastoji od provjere znanja.

NACIONAL: Kakva su vam iskustva u poslovanju s državom?

Osim administracije, nemamo puno doticaja s državom. Možda je u tom dijelu negdje drugdje lakše poslovati, ali smo se navikli i nemamo problema. Moj stav prema državi je taj da je ignoriram. Ipak, mogao bih reći i da nam je u neku ruku i pomogla. Primjerice, iskorištavali smo poticaje za zapošljavanje. Trenutno ne postoje nikakvi poticaji za izvoz i vjerojatno bi bilo bolje da postoje. Kod nas se ljudi i tvrtke još nisu okrenuli prema vanjskim tržištima.

NACIONAL: Koji trenutak je bio prijeloman da Infinum naraste?

Dogodilo se to kad nas je u tvrtki bilo šest ili sedam. Do tada sam bio programer jer sam se za to školovao i radim taj posao od svoje 15. godine. Tada smo sjeli, razgovarali i odlučio sam da se više neću baviti programiranjem, nego samo biznisom. U tom periodu je sve poletjelo. Iz ove pozicije mi je taj korak bio logičan, ali tada to nije bilo tako. Nakon toga smo se više puta reorganizirali. Stvar je u tome da smo mnogo toga učili u hodu.

NACIONAL: Je li bilo prepreka u razvoju Infinuma?

Pa nije bilo baš loših stvari. Prije nam se događalo da nam ne plate za naš rad. No stvorili smo mehanizme da spriječimo takve slučajeve. Dok smo bili mlađi, percipirali su nas kao klince. Nije bilo povjerenja jer se tada smatralo da je poslovno ozbiljan samo onaj tko je bio u odijelu i kravati. Danas se percepcija promijenila jer kad vidiš Marka Zuckerberga, shvatiš da se ozbiljan biznis može voditi i bez kravate.

NACIONAL: Što vas je uopće ponukalo na to da još na prvoj godini fakulteta otvorite tvrtku?

Još u srednjoj školi Špoler i ja smo išli na natjecanja s nekim softverom koji smo programirali. Pri kraju srednje škole smo shvatili da je taj softver dosta dobar i uspjeli smo ga prodati preko interneta za 30-ak tisuća kuna. U to vrijeme nam je trebalo 20 tisuća kuna za temeljni kapital za otvaranje tvrtke i još nekoliko tisuća kuna za druge troškove pa smo otvorili tvrtku jer bismo novac ionako bez veze potrošili.

NACIONAL: Kako je sve to utjecalo na vaš život, jer ste zapravo počeli jako mladi?

Prvih pet godina smo radili uz fakultet i sve je išlo dobro. Kad smo završili fakultet, već smo imali dosta radnog iskustva. Svakako je takav put morao utjecati na sve nas, ali ne mogu reći da mi je žao i da sam nešto propustio u životu. Sad mi je to sve super jer su svi ljudi koji rade u tvrtki i prijatelji i svi se družimo i privatno. Imamo tvrtku kakvu smo oduvijek željeli. Potičemo ljude na druženje, čak imamo i budžet za druženje izvan tvrtke jer smatramo da ako svi odu van u timu i provesele se, da će bolje i raditi u timu kad zatreba. Doslovno investiramo novac u međuljudske odnose. Prošle godine smo potrošili 140.000 kuna na takve stvari. Vlasnici smo tvrtke, nemamo investitora pa nam nitko ne može govoriti što da činimo. To je dobar način za održavanje odličnih međuljudskih odnosa, a to se svakodnevno potvrđuje i u praksi.

NACIONAL: Na vašem Facebook profilu vidljivo je da često boravite u restoranima.

Imam jednostavan ukus što se tiče hrane. Obožavam leskovački roštilj. Dok smo radili na staroj lokaciji, u Odranskoj, u blizini smo imali restoran Magazinska klet i ondje smo provodili puno vremena. Odradili smo jako puno posla u tom restoranu. Zar se posao ovdje na Balkanu obavlja negdje drugdje osim u restoranima?

NACIONAL: Je li to razlog zbog kojeg plaćate teretanu zaposlenicima Infinuma?

Jednim dijelom. Odlučili smo povesti brigu o zdravlju svojih zaposlenika. Osim teretane, plaćamo im i sistematske preglede. Smatram da je odgovorno početi se brinuti za njih i na taj način jer su to sve mladi ljudi koji jako puno vremena provedu sjedeći. Meni je teretana dosadna i nikako se ne mogu natjerati na taj korak. Ne radim stvari koje su mi dosadne.

NACIONAL: Postoji li nešto što ste učinili samo za sebe?

Kad smo dobili Samsungovu nagradu od 100.000 dolara, kupio sam jedan poseban motockl jer sam to oduvijek želio. Inače ne trošim na ništa posebno. Najveći problem je to da kad imaš ovakav posao nemaš puno vremena za trošenje novca. Napišite da volim trošiti na žene. Jako dugo smo ulagali svoj novac u Infinum. Nismo uzimali plaće i dosta smo sebe zakidali da bi tvrtka rasla. U zadnje vrijeme smo odlučili da ćemo si isplaćivati nešto više novca.

NACIONAL: Zašto vam je važno da se napiše da trošite na žene?

Da, trošim na žene. Imam djevojku već neko vrijeme. Vjerujem da bi bilo iznimno teško raditi ovaj posao bez takve podrške. Ona mi je oslonac, uvijek me sasluša i razumije. Jako sam vezan i za svog psa, maltezera Erica. On svaki dan ide sa mnom na posao i ima više radnog staža u Infinumu nego što ga imaju mnogi drugi zaposlenici. Dosta izlazim u razne klubove koje ne biram po nekim kriterijima. Kad smo Špolar i ja tek došli na studij u Zagreb, izlazili smo svuda i dobro upoznali gradski život. Tad smo shvatili da nema kriterija za odabir dobrog mjesta. Čovjek se odlično zabavlja u KSET-u ili u nekom šminkerskom klubu, a to najviše ovisi o našem raspoloženju.

NACIONAL: Je li bilo pokušaja da Infinum netko preuzme?

Imali smo samo nekoliko upita jer mislim da znaju da smo dosta svojeglavi ili im jednostavno nismo zanimljivi. No ni mi se nismo postavljali tako da bi izgledalo da smo zainteresirani za takvo nešto. Sve što se nas četvorica dogovorimo tako i bude. Ako se dogovorimo da ćemo potrošiti 140.000 kuna na zafrkanciju, to ćemo i učiniti. I nitko nam ne može doći i govoriti kako to nije u redu. Ta neovisnost je super.

NACIONAL: Svojedobno ste najavljivali da biste mogli poslovanje preseliti u SAD, u Silicijsku dolinu?

Govorio sam da bismo se mogli preseliti i odlazio sam u Ameriku. Imamo mnogo klijenata iz SAD-a. Najveći problem je što su nam klijenti raspršeni po SAD-u. Nikad se nećemo preseliti za stalno, ali mogao bih u Americi provesti dio vremena. Realizacija je polako krenula, bio sam mjesec dana, sad opet putujem i zasad je tako. U jednom trenutku bismo voljeli pronaći nekoga tko bi nam vodio posao. Najveći nam je problem pronaći ljude s kojima bismo radili, a koji nam se karakterno sviđaju. Planiramo ozbiljnije marketirati svoj softver za vođenje poslovanja, izvoziti ga i možda ga čak izdvojiti u vlastitu tvrtku. Prvi put bismo napravili takav poslovni iskorak.

NACIONAL: Što je trend u tehnološkom biznisu?

Mogao bih reći da su u trendu wearablesi, odnosno nosivi uređaji. Upravo smo napisali prototip softvera za jedan takav uređaj sličan getmyo narukvici. Kickstarteri, internetski poslužitelji koji potiču financiranje kreativnih projekata iz gomile, uvelike su pomogli u razvoju tog dijela tehnologije i njenoj integraciji. Smanjivat će se veličina softvera, ali će se raditi veći broj uređaja. I sve će biti umreženo.

NACIONAL: Na čelu ste Udruge hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera CISEx, što želite ostvariti u mandatu?

Konkretno surađujemo s Fakultetom elektrotehnike i računarstva u Zagrebu u vezi suradnje tvrtki i mentora na diplomskim radovima studenata. Trenutačno ne postoji ništa strukturirano što bi omogućilo tvrtkama da surađuju sa studentima. Dobro je da studenti pišu diplomske radove koji su praktično primjenjivi. Projekt je u fazi zaključivanja, dobili smo popis desetak mentora i spojit ćemo ih s tvrtkama. Organiziramo Cisex Friday, evente za druženje i umrežavanje ljudi, a bit će tematski. Prvi će se raditi za tržište Velike Britanije, Friday UK. Doveli bismo tvrtke koje izvoze u Veliku Britaniju, pa onda za SAD i Njemačku, da podijele svoja iskustva.

NACIONAL: Budući da radite softver po narudžbi, postoji li nešto što biste sami htjeli osmisliti?

Uvijek sam htio raditi softver za “Dating Site”, stranicu za spajanje parova. To mi je zanimljivo, ali nisam imao priliku. Riječ je o kompetitivnom tržištu i tu se teško probiti. Zanimljivo bi bilo pretočiti takvu psihologiju u softver. Također, sad više nisu popularne stranice, nego aplikacije. Nekad su jako popularne bile stranice poput Iskrice gdje netko napiše da voli duge šetnje plažom i Bon Jovija pa se spaja s osobom koja voli te iste stvari. Iznjedrile su se neke nove stvari, poput aplikacije Tinder koje cijeli taj proces pojednostavljuju. Korisnik bira potencijalnog partnera po izgledu i blizini lokacije. Tinder je pokazatelj koliko je jednostavna psihologija spajanja parova. Dovoljno je da ti je netko zgodan i da živi blizu tebe. No još uvijek tu ne vidim isplativost.

NACIONAL: Jeste li dobili savjet kad ste počinjali s poslom i koji vam je pomogao u razvoju tvrtke?

Moj otac koji je bio u vojsci i u ratu rekao mi je da vojnika uvijek pohvališ pred svima, a ako zaslužuje onda ga pokudiš na samo. Toliko smo daleko otišli u tome da smo napravili internu aplikaciju za pohvalu ljudi, zove se Extra. I ako nekome želiš dati Extru, nađeš njegovo ime i napišeš zašto mu je daješ. Imamo i ljestvicu najboljih, ali nema nikakvu uporabnu vrijednost osim da se oni osjećaju bolje.

NACIONAL: Kako su vaši roditelji gledali na poslovnu stranu vašeg života?

Roditelji su mi uvijek bili velika podrška, a kako i ne bi kad sam im jedino dijete. Moj otac je autoelektričar, a mama je administratorica. U Karlovcu su još davno otvorili trgovinu autodijelovima. Iz njihova posla puno sam naučio o poduzetništvu.

Komentiraj

PODIJELI
Novinarka s višegodišnjim iskustvom u tiskanom i online novinarstvu. Tematski je orijentirana na ekonomske teme, znanost i tehnologiju.