Ankica Radman (85) je jedina koja je preživjela masakr u stanu u Rešetarovoj ulici u Španskom i oporavlja se u bolnici od teških ozljeda lubanje. Istražitelji pokušavaju rekonstruirati tijek događaja, odnosno napada Željka Košte (50) koji je nakon što je ubio suprugu Sanju Radman Košta (31) i četverogodišnju kćerkicu Anđelu te izvršio samoubojstvo bacivši se sa zgrade.

Osim noža kojim je svima trima u stanju psihičke rastrojenosti te pod utjecajem alkohola zadao višestruke ubodne rane, Košta je naizmjence koristio i čekić.

Prvo se u petak oko pet sati ujutro posvađao sa Sanjom koju je probudio iz sna. Ona mu je navodno nešto prigovorila pa je Željko uzvratio prigovaranjem. Zamjerio joj je navodno da vodi dvostruki život te da je vrijeme da njezina baka, koja im je prije nekoliko tjedana došla u posjet, ode, navodi portal Jutarnji.

Njihova glasna prepirka prešla je podnošljivu granicu pa se u sve umiješala i Sanjina baka, na koju je potom nasrnuo. Mlatio ju je čekićem po tijelu, a zatim posegnuo za nožem kojim ju je nastavio ozljeđivati. Bakini uzvici “upomoć” odzvanjali su stubištem, kao i vapaji četverogodišnje Anđele koja je preklinjala oca da prestane s nasiljem. Ali to do njega nije dopiralo. Fizički se okomio i na Sanju čije je tijelo na trosjedu izmrcvario nožem i čekićom. Na kraju je odlučio ubiti i svoje dijete. Nemoćnu, prestravljenu i uplakanu djevojčicu Željko je doživio kao prijetnju. Malenu Anđelu izbo je nožem, a potom je zapalio torbicu s dokumentima, valjda misleći kako će vatra prikriti zločin. Na kraju se sa zgrade bacio u smrt.

“Znate kad smo zadnji put kao rodbina zbog njega osjetili sram? Dok je još predavao u školi u Vinkovcima, a prije odlaska u MORH 1996. godine. Odao se alkoholu. Željkov otac za vrijeme života ga je preklinjao da se makne od alkohola, no Željko je odabrao drugi put i odvojio se od većine obitelji. Njegova prva supruga, s kojom ima dvoje divne djece koja su sad već, mislim, punoljetna odahnula je kad se od njega rastala. Nije joj bilo lako. Na kraju su završili pod tretmanom Centra za socijalnu skrb jer ga je prijavila za obiteljsko nasilje. No Sanja ga je zaludila. Nikad je nismo upoznali, ali njemu je imponiralo što je u vezi s mlađom. Osjećao se mlađe a opet, badave ta pomlađena ljubav kad je i dalje pio. I Željkova majka Sofija je u šoku. I ovako nam je teško, a užasno je što pojedini susjedi zločesto komentiraju kako Željku nitko neće doći na pogreb” rekao je je jedan član njegove obitelji.

Nakon što je čuo buku, lupanje i ženske vapaje u pomoć, još u šest sati ujutro, na vrata Koštinih pozvonio je susjed I. B. (65), umirovljeni socijalni radnik. Osjetio je nemoć jer nije mogao pomoći pa je i sam zaplakao.

“Lupao sam po protuprovalnim vratima i zvonio. Nitko nije otvarao. Čuo sam samo zapomaganja i curicu kako viče: ‘Nemoj tata, molim te, nemoj!’ I on je nešto vikao dok je udarao. Možda je bio pijan. Volio je konjak. Otišao sam pozvati policiju, ali se od muke nisam odmah uspio sjetiti broja telefona. Plakao sam kao malo dijete dok sam im govorio što sam čuo. Dugo im je trebalo da dođu. Željko je već bio mrtav” kazao je susjed I. B.