Franjo Lucić prošlog tjedna izvrijeđao je birače Mosta, a istovremeno je u središtu korupcijske afere u Požegi

Oporbeni vijećnici Gradskoga vijeća Požege ovoga tjedna trebali bi podnijeti novu kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Požege Vedrana Neferovića jer ga sumnjiče da je svojim potezima na štetu Grada štitio interese tvrtke Tofrado u vlasništvu jednog od najmoćnijih slavonskih HDZ-ovaca Franje Lucića. Kako doznaje Nacional, to nije jedina kaznena prijava koja je podignuta protiv gradonačelnika Požege jer je već ranije podignuta i kaznena prijava protiv Franje Lucića, Vedrana Neferovića, stečajnog upravitelja tvrtke Tofrado Joze Perića i djelatnika Porezne uprave u Požegi Jure Šaina, a obje kaznene prijave podnesene su zbog malverzacija s jednim zemljištem u Požegi koje je nekada bilo u vlasništvu Grada, a danas je u vlasništvu tvrtke Franje Lucića Tofrado koja je trenutno u stečaju.

PREDSJEDNIK HDZa POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE FRANJO LUCIĆ našao se prošloga tjedna u središtu pozornosti javnosti kada je dan nakon parlamentarnih izbora održao konferenciju za medije na kojoj se žestoko obrušio na birače u 5. izbornoj jedinici, u kojoj je on bio treći na listi HDZ-a. Lucić je tom prigodom izjavio da je “razočaran rasipanjem glasova građana Požeško-slavonske županije” te je dodao da “ako ljudi misle da će im branu u Požegi izgraditi Most, ako misle da će im Most izgraditi brzu cestu, a mi radimo na tome, ako misle da će im riješiti sve probleme s poplavama, da 500 naselja opet ne bude poplavljeno, u redu. Neka im Most to radi”. Vrhunac uvreda na račun birača bila je izjava Franje Lucića u kojoj se osvrnuo na inteligenciju birača koji su svoj glas dali Mostu.

“Ne podcjenjujem nikoga, ali volim svoje, volim Slavoniju. Pitam sad građane: Ma gdje im je pamet!?!? Imam pravo to pitati jer Živim zidovima daju povjerenje i Mostovima koji su izgubili od HDZ-a u Metkoviću i Omišu”, izjavio je Franjo Lucić koji je već dugi niz godina po nekima najmoćniji političar u Požegi, ali i čovjek uz čije se ime veže niz afera. Ova posljednja vezana je uz četiri parcele u Industrijskoj ulici u Požegi, koje su na sumnjiv način u proteklih nekoliko mjeseci došle u vlasništvo tvrtke Tofrado. Sporno zemljište u Industrijskoj ulici u Požegi bilo je do 2000. godine u vlasništvu Grada, a tada je tvrtka Tofrado kupila dvije parcele koje nisu bile povezane s glavnom prometnicom, već se do Industrijske ulice moglo doći jedino preko dviju parcela koje su ostale u vlasništvu Grada Požege. Po navodima u kaznenoj prijavi koja je podnesena protiv Franje Lucića, on je odmah po kupnji dviju parcela uzurpirao i parcele u gradskom vlasništvu te je preko njih napravio put do glavne ceste, a da stvar bude gora, cijeli je taj prostor, dakle, sve četiri parcele, ogradio ogradom. Lucić je na svojim dvjema parcelama izgradio poslovnu zgradu te je otvorio trgovinu građevinskog materijala, a osnovao je i novu tvrtku Tofrado-trgovina kojoj je u dugogodišnji najam iznajmio dvije čestice u njegovu vlasništvu.

  • SPORNO ZEMLJIŠTE bilo je do 2000. godine u vlasništvu Grada, a tada je tvrtka Tofrado kupila dvije parcele, ali je istovremeno uzurpirala i dvije parcele koje su ostale u vlasništvu Grada Požege

Lucićeve tvrtke su dugi niz godina koristile to okrupnjeno zemljište, iako su samo dvije parcele bile u njihovu vlasništvu. Tvrtka Tofrado 2012. odlazi u stečaj, a stečajni sudac i stečajni upravitelj imaju zakonsku obvezu podmiriti vjerovnike i prodajom imovine tvrtke u stečaju. Jedan od načina da se podmiri dug bio je i prodaja dviju parcela u Industrijskoj ulici. Međutim, svjestan da bi zbog prodaje te nekretnine mogao nastati problem jer bi se utvrdilo da je više od desetljeća besplatno koristio gradski prostor, Lucić po navodima u kaznenoj prijavi kreće u dogovor s Gradom kako bi postao vlasnik i ostalih dviju parcela na tom zemljištu. U međuvremenu je, u lipnju 2013. godine, Lucićeva tvrtka Tofrado, koja se već tada nalazila u stečaju, na Visokom upravnom sudu dobila jedan spor protiv Grada Požege na temelju kojega je Grad dužan tvrtki vratiti milijun kuna glavnice i 904 tisuće kuna kamata zbog neutemeljene naplate komunalnog doprinosa. Umjesto da stečajni upravitelj Jozo Perić krene u naplatu tog duga kako bi namirio vjerovnike, u kaznenoj prijavi navodi se da on u dogovoru s Franjom Lucićem “ulazi u poduzimanje čudnih i nezakonitih radnji”.

NAIME, STEČAJNI UPRAVITELJ postiže dogovor s gradonačelnikom da će Grad raspisati natječaj za ostale dvije parcele na spornom zemljištu te da će se tvrtka Tofrado javiti s ponudom koja bi bila u visini zateznih kamata koje Grad, po odluci suda, duguje tvrtki Tofrado. Na natječaj se, osim tvrtke Tofrado, nije javio nitko drugi jer jednostavno nitko nije imao interesa kupiti zemljište čija polovica je u vlasništvu Lucićeve tvrtke. Stečajni upravitelj Jozo Perić u svibnju 2014. godine zatražio je od Odbora vjerovnika tvrtke Tofrado u stečaju da odobri kupnju tih dviju parcela te je tvrdio da će kupnju tih parcela kompenzirati iz kamata koje Grad duguje, dok će preostalih milijun kuna duga biti isplaćeno u ratama tijekom 2016. Stečajni upravitelj je, po navodima u kaznenoj prijavi, obrazložio da bi kupnja tih dviju parcela bila vrlo povoljna i jeftina te da će kada se četiri parcele na spornom zemljištu objedine kroz prodaju stečajne mase, to okrupnjeno zemljište moći prodati za puno više novca jer se njegova vrijednost procjenjivala na sedam do osam milijuna kuna.

Članovi Odbora vjerovnika taj su zahtjev stečajnog upravitelja prihvatili, ali ubrzo je postalo jasno da su bili prevareni i da se navedeno zemljište neće moći prodati za višemilijunski iznos, kako ih uvjeravao stečajni upravitelj, tvrde Lucićevi protivnici. Naime, po informacijama Nacionala, neki članovi Odbora vjerovnika, nakon što je podnesena kaznena prijava, bili su pozvani da svjedoče u PNUSKOK-u i svjedočili da su bili pod pritiskom, da ih je Lucić nagovarao da pristanu na tu transakciju te da su im u procesu bile prešućene dvije bitne činjenice. Prva je ta da tvrtka Tofrado-trgovina ima uknjižbu desetogodišnjeg zakupa na dvije parcele koje su u vlasništvu Tofrada od 2000., a druga je da na dvije parcele postoji i uknjižba banaka u visini od 47 milijuna kuna. Naravno da pod tim uvjetima navedeno zemljište nitko ne bi želio kupiti te su vjerovnici ostali bez sedam do osam milijuna kuna. Na to su pokušali upozoriti i neki članovi Odbora vjerovnika koji su bezuspješno tražili da se sazove sjednica na kojoj bi se poništila dana suglasnost. Po navodima u kaznenoj prijavi, sazivanje sjednice tražio je predstavnik Hrvatskih šuma u Odboru vjerovnika Dražen Dumančić, dok su neki predstavnici, kao što je odvjetnički ured Burić koji zastupa Inu, zbog nezadovoljstva radom zatražili od stečajnog suca razrješenje stečajnog upravitelja.

NO UNATOČ UPOZORENJIMA, ugovor u kupoprodaji zemljišta zaključen je 28. travnja 2015. godine, dostavljen je u Poreznu upravu na obračun poreza na promet, a zanimljivo je da ni tada član Odbora vjerovnika koji u tom tijelu predstavlja Poreznu upravu, nije poduzeo ništa da se spriječi ta prodaja, iako je Tofrado Poreznoj upravi dužan oko milijun eura. Jedan od rijetkih koji je odlučio nešto poduzeti po tom pitanju je predstavnik Hrvatskih šuma u Odboru vjerovnika Dražen Dumančić, koji je 16. lipnja ove godine podnio zahtjev za obustavu provođenja kupnje spornog zemljišta, a zatražio je i obustavu potpisivanja bilo kakvog sporazuma s Gradom Požegom jer smatra da su predstavnici Odbora vjerovnika bili dezinformirani i obmanuti od strane stečajnog upravitelja.

Dumančić je taj svoj prijedlog pokušao progurati i na Skupštini vjerovnika koja je održana u rujnu ove godine, a čiji je zapisnik u posjedu Nacionala. Umjesto da njegov prijedlog prihvate, Dumančića su na prijedlog predstavnika radnika i tvrtke Građa promet – odvjetnika Mije Kladarića, izbacili iz Odbora vjerovnika, dok je stečajnom upravitelju izglasano povjerenje. Skupština vjerovnika je iz Odbora vjerovnika, osim Dumančića, izbacila i odvjetnički ured Burić koji se također zalagao za smjenu stečajnog upravitelja. Zanimljivo je i da su se smjene dogodile na inicijativu odvjetnika Kladarića koji je, osim što zastupa male dioničare i tvrtku Građa promet, ujedno i odvjetnik tvrtke Tofrado i ostalih tvrtki u vlasništvu Franje Lucića.

  • ZBOG SUMNJI DA JE gradonačelnik Požege Vedran Neferović pogodovao tvrtkama Franje Lucića oporbeni vijećnici u Gradskom vijeću ovoga će tjedna protiv gradonačelnika podnijeti kaznenu prijavu

CIJELI TAJ SLUČAJ OKO ZEMLJIŠTA u Požegi nije jedini zbog kojeg je protiv Franje Lucića podignuta kaznena prijava. Nacional je već pisao o sumnjivim poslovima tvrtke Tofrado i odnosima s Hrvatskim šumama. Zbog tog odnosa podnesena je i prijava protiv predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Ivana Pavelića jer nije poduzeo mjere da naplate potraživanja od Lucićeve tvrtke. Tvrdi se da je tvrtka u vlasništvu Franje Lucića nekoliko puta kupovala trupce od Hrvatskih šuma, ali da isporučenu robu nikada nije plaćala virmanskom uplatom s računa na račun, već raznim kompenzacijama na ime raznih protuusluga. U kaznenoj prijavi navodi se da je tvrtka Tofrado kao instrument osiguranja plaćanja dala pet bjanko zadužnica čija je vrijednost ukupno iznosila pet milijuna kuna i da je u srpnju 2010. Uprava Šuma u Novoj Gradiški poslala na naplatu jednu bjanko zadužnicu u vrijednosti od milijun kuna i drugu čija je vrijednost bila 500 tisuća kuna, ali se tvrdi da je taj zahtjev bio povučen nakon pritiska Franje Lucića. Direkcija Hrvatskih šuma je 24. prosinca 2010. još jednom poslala na naplatu tri bjanko zadužnice zajedničke vrijednosti tri milijuna kuna, ali je nakon božićnih i novogodišnjih praznika i taj zahtjev povučen te od tada do danas nitko više nije pokrenuo ikakav postupak prisilne naplate dospjelih potraživanja Hrvatskih šuma prema tvrtki Tofrado koja, prema dostupnim podacima, trenutno iznose 15,3 milijuna kuna. Zanimljivo je i da su, po navodima u kaznenoj prijavi, Hrvatske šume i tvrtka Tofrado još 2009. zaključili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama, a na temelju tog sporazuma je kao osiguranje obuhvaćena sva roba koja se nalazila u skladištu Tofrada. Kako se Tofrado bavi proizvodnjom bačvi, većina robe u skladištu bile su dužice za bačve, ali popis robe nisu napravile Hrvatske šume, već su popis sastavili u Tofradu bez ikakve provjere Hrvatskih šuma.

NAKON ZASNIVANJA ZALOŽNOG PRAVA na pokretninama, određeno je da Tofrado do prodaje i licitacije ne može raspolagati robom, osim ako u međuvremenu pronađe kupca, te da u tom slučaju može prodati najviše 30 posto te robe, ali uz uvjet da odmah po naplati taj iznos mora uplatiti na račun Hrvatskih šuma. Međutim, u kaznenoj prijavi stoji da je Tofrado prodao čak 67 posto robe čija je vrijednost bila pet milijuna kuna, ali da taj iznos nikada nije uplaćen na račun Hrvatskih šuma, već je kroz povrat pozajmice isplaćen Franji Luciću. Upravo zato su Hrvatske šume Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi podnijele kaznenu prijavu zbog prijevare vrijedne pet milijuna kuna. Međutim, ta je kaznena prijava odbačena jer je, prema obrazloženju Općinskog državnog odvjetništva, prošao rok od tri mjeseca od saznanja o počinjenom kaznenom djelu, unutar kojeg se prijava mora podnijeti.

No Općinsko državno odvjetništvo ostavilo je mogućnost da Hrvatske šume kao oštećenik preuzmu kazneno gonjenje odgovornih osoba. Unatoč tome Hrvatske šume do danas nisu pokrenule tužbu zbog prijevare i namirenja štete, a u kaznenoj prijavi koju posjeduje Nacional stoji da do toga nije došlo po izričitoj naredbi predsjednika Uprave Ivana Pavelića koji je pokretanje te tužbe zabranio.

Ovi slučajevi pokazuju kolika je zapravo bila stvarna moć Franje Lucića u Požeško-slavonskoj županiji, ali njegovi posljednji nervozni istupi pokazuju i da ta moć neupitno slabi te bi se Lucić mogao naći u nemilosti središnjice HDZ-a u Zagrebu koja se, ako želi preuzeti vlast u državi, mora dogovoriti s predstavnicima Mosta, čiji su slavonski članovi nakon posljednjih Lucićevih ispada već zatražili njegovu javnu ispriku te su naveli da bi bilo kakva suradnja na projektima u Slavoniji bila teška s nekim tko vrijeđa i omalovažava građane.

Komentiraj

FOTO:Pixsell
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.