Mladi hrvatski filmski redatelj Nevio Marasović svoj treći igrani film ‘Goran’ premijerno je prikazao na nedavno održanom Fantasia Film Festivalu u Montrealu, a zahvaljujući suradnji s norveškim scenaristom Gjermundom Gisvoldom, taj film privukao je pozornost javnosti

Nedavno je na jednom od najvećih festivala žanrovskog filma u Sjevernoj Americi, Fantasia Film Festivalu u Montrealu u Kanadi, svoju premijeru doživio hrvatski film “Goran” Nevia Marasovića. Već sama činjenica da je film uvršten i prikazan u konkurenciji od 140 filmova iz cijelog svijeta, veliko je priznanje, no najveće je došlo na kraju festivala kada je Franjo Dijak dobio nagradu Cheval Noir za najbolju mušku ulogu, pretekavši tako i Mela Gibsona koji se predstavio novim filmom “Blood Father”. Film “Goran” nastao je prema scenariju norveškog scenarista Gjermunda Gisvolda, u produkciji tvrtke Antitalent producenta Danijela Peka. Uz Dijaka u filmu “Goran” glume Nataša Janjić, Goran Bogdan, Janko Popović Volarić, Milan Štrljić, Bojan Navojec itd. Radnja filma smještena je u Gorski kotar zameten snijegom, u idiličnu atmosferu koja se postepeno pretvara u krvavu noćnu moru. “Goran’ je kombinacija drame i trilera s latentnim elementima crne komedije. Zbog elemenata radnje, ja sam ga u šali definirao kao ‘obiteljski horor”‘, priča Marasović za Nacional te dodaje da postoji poveznica s filmom “Fargo” braće Coen, iako možda više u konačnici podsjeća na „Twin Peaks“. “Braća Coen bili su neka početna motivacija, atmosfera malog mjesta u provinciji pod snijegom, iako nikada ne kopiram nečiji stil ili stil nekog filma. Filmove radim čisto po intuiciji i stil prilagođavam tekstu koji snimamo”, izjavio je Marasović u razgovoru za Nacional, naglašavajući da je Franjo Dijak bio prvi i zadnji izbor za glavnog junaka. “Da je iz nekog razloga odbio sudjelovati u filmu, nisam siguran da bih ga uopće snimao. Lik Gorana je nevjerojatno težak i kompliciran i može ga tumačiti samo vrhunski glumac poput Dijaka. S druge strane, smatram da Goran fizički može izgledati samo kao Franjo Dijak. Ne pitajte me zašto, ne znam!”

FILM ĆE SVOJU PREMIJERU u Hrvatskoj doživjeti početkom sljedeće godine, iako već sada privlači pozornost. Što zbog intrigantne priče, što zbog scenarista koji nije iz Hrvatske, već Norveške, a što zbog samog redatelja Nevia Marasovića koji svakim svojim novim filmskim projektom privlači sve veću pozornost javnosti i medija. Riječ je o redatelju nove generacije (33) koji je sa svoja prva dva filma već osvojio niz nagrada širom svijeta. Marasović, totalni zaljubljenik u filmove i filmsku umjetnost, svoj prvi igrani film snimio je već sa 16 godina. Bio je to “Popravak kompjutora”, čijeg snimanja se prisjetio za Nacional: “Uvijek sam bio vezan za umjetnost, otac mi je slikar, a stric orguljaš, dok je pokojni djed bio renesansni čovjek koji se bavio praktički svim vrstama umjetnosti. Notno pismo naučio sam prije abecede, a kad sam sa sedam godina naučio i pisati, istog časa krenuo sam pisati scenarije za kazališne predstave koje sam kanio režirati s prijateljima kao glumcima. Za prvu predstavu smo čak imali i glumačku probu, ali samu predstavu, naravno, nisam nikada realizirao. Nakon što sam kroz naredne godine prolazio kroz faze fotografije, stripova i pisanja knjiga, u srednjoj školi definitivno sam shvatio da želim biti filmski redatelj. Nisam gubio ni časa već sam napisao scenarij za ‘Popravak kompjutora’, cijelo naredno ljeto proučavao amaterske filmske internetske forume i kada sam naučio sve o tome, novcem koje mi je baka poklonila kupio sam malu digitalnu kameru. Cijeli treći razred, svakog vikenda, s prijateljima sam snimao film. Nakon godinu dana, film je napokon bio gotov i održali smo premijeru u klubu Tvornica, na koju je došlo nekih 300-tinjak ljudi. Bilo je jako uzbudljivo!” Ne krije činjenicu da mu je u to vrijeme jedan od najvećih redateljskih uzora bio Robert Rodriguez, upravo zato što je on počeo snimati filmove na isti način kao i on, samouko i bez ikakvih budžeta. Improvizacijom i bez početnih financijskih sredstava. Nevio ističe i ljubav prema Darrenu Aronofskom jer je u to vrijeme izašao film “Rekvijem za snove” koji ga je potpuno oduševio i učvrstio mu želju da postane redatelj. Svoj talent već pokazuje kroz filmsku vježbu filmom “Autobiografija”, nastalom tijekom studiranja na Akademiji dramske umjetnosti, da bi pažnju javnosti i kritike privukao svojim prvim igranim filmom “Show Must Go On” za koji osvaja Zlatnu arenu za scenarij i specijalne efekte te nagradu Breza za najboljeg debitanta, kao i nagradu Oktavijan za najbolji film na Danima hrvatskog filma 2010. Ideja za film nastala je kada je krenula epidemija ptičje gripe te je, kako priča Marasović, vojska držala pola Slavonije u karanteni, a natjecatelji u tada popularnom reality showu „Big Brother“ koji bi ispali, ostali bi šokirani tim ludim događajima van kuće o kojima nisu imali pojma. Razmišljao je što bi bilo da se dogodi nešto još gore, recimo rat, o čemu oni u kući ne znaju i tako mu se rodila ideja za film “Show Must Go On”. Nagradama je bio prilično iznenađen i zatečen. “Bio sam klinac od 24 godine kada sam snimao taj film. Tada sam bio samo sretan što smo ga uopće uspjeli snimiti. Zlatna arena i ostale nagrade bile su nevjerojatno lijepo iznenađenje, a kasnije smo bili prvi hrvatski film u digitalnoj distribuciji koji je simultano igrao u 13 kinodvorana diljem Hrvatske. ‘Show Must Go On’ je potom bio na hrpi festivala, osvojili smo još nekoliko nagrada, a film ima DVD distribuciju u Japanu (gdje se zove ‘101. dan’) te se i dalje vrti na američkom Amazonu i Hula servisu”, ispričao je Marasović za Nacional, dodajući kako da nije bilo tog filma, ne bi bilo ni njegovih idućih filmova jer je pogotovo nakon nagrada u Puli, odjednom prestao biti “neki klinac s dramske akademije” i postao službeni subjekt hrvatskog filma. U to vrijeme mu je, među ostalima, uzor bio i hrvatski redatelj Dalibor Matanić. “Svakako mi je najveći uzor bio Dalibor Matanić, koji je također upisao Akademiju odmah nakon srednje škole te trudom i ambicijom došao do toga što danas jest. Pritom, bio je također jako mlad i imao je neki novi, svježi stil koji je tih ranih 2000-ih bio potpuno originalan u hrvatskom filmu. S obzirom na to kakvi su nam bili filmovi devedesetih, on je bio dašak svježine i nade. Osim njega, veliki sam štovatelj Ante Babaje i Kreše Golika.”

  • O NOVCU MARASOVIĆ PRETJERANO NE BRINE jer ga je dosad služila sreća, ali i izbrušena vještina snimanja filmova koju pametno koristi u svojim projektima

UBRZO POTOM s produkcijskom kućom Drugi plan realizirao je nekonvencionalnu humorističnu doku-seriju “Instruktor”, koja je prikazana na RTL-u u 11 epizoda. Sve to vrijeme Marasović paralelno snima reklame za mnogobrojne hrvatske i inozemne kompanije, o čemu za Nacional priča: “Do sada sam snimio preko 150 reklama i to iskustvo je neprocjenjivo. Kada ljudi kažu da im moji filmovi izgledaju dobro ili drugačije od hrvatskih filmova i da su tehnički jako vješto režirani, to mogu zahvaliti isključivo ogromnom reklamnom iskustvu. Zahvaljujući reklamama, gotovo svakoga tjedna sam na filmskom setu i do sada sam se u reklamama ‘igrao’ praktički svih mogućih stilova i žanrova. Sve sam ih isprobao. Također, zbog reklama sam stalno ‘u formi’ i metodologija i proces pripreme i snimanja filma su mi čista rutina koju već radim automatski. Stoga, nema bolje škole za film od reklama, barem u mojem slučaju!” Nevio Marasović 2013. godine snima nekonvencionalan film “Vis-A-Vis”, koji je najveći europski filmski portal Cineuropa proglasio jednim od pet najboljih europskih filmova godine te je, uz niz nagrada širom svijeta, osvojio i prestižni Grand prix na filmskom festivalu u Los Angelesu. Kako je riječ doista o nekonvencionalnom filmu koji na momente djeluje dokumentarno, a na momente kao svojevrsna autobiografija, otvorilo se pitanje je li film “Vis-A-Vis” nastao slučajno, odnosno je li bio dio dugotrajnog procesa stvaranja igranog filma ili dobra spontana ideja koju je uspio na koncu realizirati.

“VIS-A-VIS” JE NASTAO POTPUNO SLUČAJNO. Janko Popović Volarić i ja otišli smo na Vis kako bi radili na scenariju za film ‘Comic Sans’ u kojem bi on trebao tumačiti glavnu ulogu, međutim, kako se Janko netom rastao, a ja sam bio isfrustriran jer sam nezadovoljan svojim scenarijem, imali smo puno zajedničkih tema za jadanje i kukanje. Iz te neke energije pala je ideja da snimimo film o redatelju i glumcu koji odlaze na Vis kako bi radili na scenariju, ali se dogode neke druge stvari. Nismo za film imali ni scenarij, ni sinopsis, ni budžet, nego sam neku osnovnu misao odnosa dvaju likova, koja je (iz nekog razloga) potpuno oduševila Rakana Rushaidata kojem sam pristupio sa željom da glumi lik redatelja. Krenuli smo na Vis bez ikakvog osnovnog plana i film je nastajao potpuno hektički; paralelno smo snimali, montirali, izbacivali scene, snimali nove. Dakle, film je nastajao dok smo ga smišljali, snimali i montirali u isto vrijeme. Sve je bila improvizacija. Najluđe iskustvo u mom životu. Taj film mi znači više od samog filma, taj film je dio moje duše”, kaže o nastanku filma Marasović za Nacional, pričajući i o iznenađenju odličnim prijemom filma. “Nismo imali pojma kako će ljudi reagirati na film. Našoj sedmeročlanoj filmskoj ekipi (Rakan, Janko, dva snimatelja, dva tonca i ja) film je bio super, ali to je zato što smo bili duboko u njemu. Na sreću, film je prošao toliko dobro da su na novinarskoj projekciji u Puli kritičari i novinari imali spontani aplauz, što se navodno nikada nije dogodilo. Vani je odlično prihvaćen upravo zato što je krajnje univerzalan i ništa nije ‘izgubljeno u prijevodu’. Govori o nekim stanjima i problemima koji su univerzalno ljudski.” Na prošlogodišnjem Venice Film Marketu u sklopu Mostre, gdje je Marasović predstavio svojevrsni nastavak filma “Vis-A-Vis” pod nazivom “Comic Sans”, dobio je pozitivne reakcije na scenarij, uz komentar da je riječ o jednom od zanimljivijih projekata koji su bili tamo predstavljeni. Za Nacional je Marasović ispričao o kakvom je zapravo filmu riječ: “‘Comic Sans’ nije nastavak filma ‘Vis-A-Vis’. Scenarij za ‘Comic Sans’ postoji tri godine dulje nego sam film ‘Vis-A-Vis’. To je taj scenarij na kojem smo Janko i ja radili na Visu i zato djeluje kao da radimo svojevrsni nastavak, ali nije tako. Dat ću vam točnu definiciju: ‘Vis-A-Vis’ je fiktivno-igrani making-of filma koji još nisam ni snimio. ‘Comic Sans’, koji će se na hrvatskom vjerojatno zvati ‘Povijest Bolesti’, snimam u travnju sljedeće godine.“

  • MARASOVIĆ JE PRVI FILM, ‘Popravak kompjutera’, napravio sa samo 16 godina, a novac za digitalnu kameru dobio je od bake. Završio ga je za godinu dana i održao premijeru u Tvornici

I onda je jednoga dana Marasović sreo Norvežanina Gjermunda Gisvolda. “Gjermunda sam upoznao na jednoj scenarističkoj radionici na sjeveru Norveške, gdje sam brusio scenarij za ‘Comic Sans’. Gjermund je bio u mojoj grupi i ja sam se oduševio predloškom za scenarij s kojim je došao na radionicu. Tekst je nevjerojatno ‘cool’, mračan, zanimljiv, atmosferski, kao kombinacija Tarantina i braće Coen na skandinavski način. Moja grupa se par mjeseci kasnije ponovno sastala na Visu, gdje sam predložio Gjermundu da napišemo scenarij koji ću ja potom snimiti. Sad tek shvaćam da se svaka ideja za moj novi projekt rodila na Visu.“ Gjermund je pristao i već za Božić došao u Zagreb, gdje je u deset dana napisao ‘Gorana’. O tome zašto je odabrao baš norveškog scenarista za svoj novi film, a ne hrvatskog, Marasović je za Nacional ispričao: “Moja životna želja bila je snimiti u Gorskom kotaru film koji bi bio triler u stilu ‘Farga’ braće Coen. S druge strane, strašno patim na skandinavsku poetiku i stil, tako da mi je Gjermund omogućio da spojim te dvije stvari u filmu ‘Goran’. Taj skandinavski rukopis je izrazito vidljiv u filmu, koji jednostavno ne djeluje kao da je hrvatski jer iz njega vrišti Skandinavija.” Film “Goran” svoju hrvatsku premijeru doživjet će u siječnju sljedeće godine, nakon što obiđe dobar dio svijeta.

U MEĐUVREMENU, Marasović se već bacio na novi film za koji su scenarij napisali Miloš Radović i Gjermund Gisvold. “Taj filmski projekt zove se ‘Ne može nam nitko ništa’. Budući da tek moram snimiti ‘Comic Sans’, taj film neće izaći tako skoro. Uz to, prijavljivat ćemo se na brojne filmske fondove stranih zemalja jer se radi o iznimno skupom i zahtjevnom projektu. No ako ga uspijemo snimiti, bit će to nešto sasvim novo u našim krajevima jer je taj scenarij nešto stvarno najluđe ikada.” O novcu pretjerano ne brine jer ga je do sada služila sreća, ali i izbrušena vještina snimanja filmova koju pametno koristi u svojim projektima. Tako je za “Comic Sans” dobio novac od HAVC-a, dok je prethodni “Show Must Go On” snimio vlastitim sredstvima. “Vis-A-Vis” je realizirao uz pomoć producenta Danijela Peka, a “Gorana” su Danijel Pek i njegova produkcija Antitalent financirali vlastitim sredstvima. Da nije riječ o slučajnom umjetniku koji se našao u svijetu filma, dokazuje i njegov odgovor na pitanje je li mu veći gušt snimati film ili uživati u njegovu uspjehu: “Meni je to sve nevjerojatan gušt. Ne mogu ijedan stadij rada na filmu odvojiti od onog drugog. Film mi nije samo posao, pa čak ni poziv, film mi je život i u njemu uživam svake sekunde!” Svakim svojim novim filmom, pa tako i filmom “Goran”, Nevio Marasović to i pokazuje.

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.