Val nasilja koji su u proteklih desetak dana izazvali radikalni židovski ekstremisti ubivši jednu palestinsku bebu koja je izgorjela u plamenu i jednu židovsku djevojku na Paradi ponosa, šokirao je većinu stanovnika Izraela. Na demonstracijama koje su nakon tih ubojstava organizirane širom zemlje, od premijera Benjamina Netanyahua tražila se hitna akcija protiv radikalnih desničara, ali sudeći po prvim potezima njegove vlade, čini se da Netanyahu trenutno nema ni snage ni volje obračunati se s ekstremistima, s obzirom na to da su neki od njih i dio njegove vlade.

Zbog toga se mnogi Izraelci proteklih dana pitaju ponavlja li se u Izraelu povijest na fatalan način. “Nasilje uništava temelje izraelske demokracije. Zato ono mora biti osuđeno, izbrisano i izolirano”, bio je uvjeren bivši izraelski premijer Jichak Rabin. Nedugo nakon što je to izjavio, na Trgu kraljeva u Tel Avivu, pogodila su ga dva metka iz pištolja u trbuh i prsa. Ubojica je bio židovski terorist Jigal Amir i njegov atentat 1995. čitavo izraelsko društvo povukao je u duboku krizu. Danas se mnogi stanovnici Izraela sjećaju tog doba, a provalija između ekstremne desnice i liberala u toj zemlji, ne samo da nije nestala, nego je postala još dublja i čini se nepremostivom.

PODJELE U IZRAELSKOM DRUŠTVU kulminirale su 30. srpnja, kada je ultraortodoksni Židov nožem napao sudionike Parade ponosa u Jeruzalemu, a jedna šesnaestogodišnja djevojka kasnije je podlegla ozljedama. Samo dan kasnije, po svemu sudeći, radikalni židovski naseljenici podmetnuli su požar u kući palestinske obitelji kod Nablusa. Jedna beba je izgorjela, a brat i roditelji bebe su još uvijek u životnoj opasnosti. Iako su izraelski političari bili jedinstveni u osudi tih ubojstava i čini se da trenutno nema ni jednog jedinog političara, od krajnje ljevice pa do ekstremne desnice, koji odobrava te zločine i užasna ubojstva, samo nekoliko dana ranije su se od političara s krajnjeg desnog spektra čule izjave mržnje, rasizma ili netrpeljivosti prema homoseksualnosti.

  • Radikalna organizacija Lehava zalaže se za zaustavljanje asimilacije Svete zemlje od strane Palestinaca. Članovi te organizacije prate učenja pokojnog ektremnog rabina Meira Kahanea

Po nekim informacijama, ubojice su bile pod utjecajem propagande radikalne antiarapske organizacije Lehave te su zato neki političari ponovno zatražili da se ta organizacija proglasi terorističkom i da joj se zabrani djelovanje. No izraelska služba Shin Bet, pandan američkom FBI-ju, prošloga tjedna zaključila je da nema dovoljno dokaza da se Lehava proglasi terorističkom organizacijom. Lehava ili plamen, prevedeno s hebrejskog, zalaže se za zaustavljanje asimilacije Svete zemlje od strane Palestinaca. Članovi te organizacije prate učenja pokojnog Meira Kahanea, utjecajnog rabina koji se istaknuo svojim antiarapskim djelovanjem i čija je stranka Kach bila zabranjena u Izraelu. Kahane je ubijen u New Yorku 1990. godine, ali njegova ideologija još uvijek nadahnjuje mnoge židovske ekstremiste koji se, između ostalog, bore i za zabranu miješanih brakova Izraelaca i Palestinaca. Nakon što je Kach zabranjen kao stranka, u Izraelu je 1994. proglašen terorističkom organizacijom, a uskoro je zabranjen i u Sjedinjenim Američkim Državama i u Europskoj uniji. Ligu za obranu Izraela, organizaciju sa sjedištem u SAD-u koju je financirao Kahane, FBI je također 2001. proglasio terorističkom organizacijom, a pojedini izraelski političari i stručnjaci za sigurnost smatraju da se baš iz tih organizacija razvila Lehava.

Prvi pravi udar na tu organizaciju dogodio se u siječnju, kada je izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon dao nalog svom pravnom odjelu da se ispitaju pravne mogućnosti proglašenja Lehave terorističkom organizacijom. Ya’alon je nalog dao nakon što je pokrenuta akcija hapšenja desetak visoko pozicioniranih članova Lehave, uključujući i vođu organizacije Benzija Gopsteina, koji su bili osumnjičeni za poticanje nasilja. Tu inicijativu podržala je i bivša ministrica pravosuđa Tzipi Livni izjavivši da je “Lehava organizacija koju motiviraju mržnja, rasizam i nacionalizam te čiji je jedini cilj izazvati nove sukobe i još više radikalizirati državu”.

“ODLUKA DA SE ISPITA MOGUĆNOST o proglašenju Lehave terorističkom organizacijom, trebala je biti donesena prije nekoliko mjeseci, ali bolje da je donesena sada, nego da se još čekalo”, dodala je bivša ministrica pravosuđa. Osim Tzipi Livni, otpor Lehavi pokazuje i najveća oporbena stranka u izraelskom parlamentu, Cionistička unija. Zastupnica te stranke u Knessetu, Ksenia Svetlova, uputila je pismo glavnom državnom odvjetniku Yehudu Weinsteinu u kojem ga upozorava da su “aktivnosti Lehave plodno tlo za kriminal, zastrašivanje i nehumane aktivnosti protiv nezaštićenih skupina u izraelskom društvu kao što su imigranti, LGBT zajednica, ne-židovsko stanovništvo, supružnici Židova u miješanim brakovima i svi oni koji ne spadaju u krug ljudi koje je Lehava sama odredila i koji ne odgovaraju njenom jednodimenzionalnom, rasističkom i diskriminacijskom pogledu na svijet”. Svetlova je podršku za svoje pismo dobila i od šefa Cionističke unije Yitzhaka Herzoga, koji je pozvao na zabranu rada Lehavi.

Međutim, oporbeni zahtjevi nisu naišli na odobravanje vladajuće koalicije i sigurnosna služba Shin Bet vrlo brzo objavila je da je provedena istraga te da nisu pronađeni nikakvi dokazi koji bi doveli do zabrane djelovanja Lehave, ali je napomenula i da su moguće pravne posljedice za organizaciju ako u budućnosti njeni postupci budu označeni kao nezakoniti.

“SHIN BET NASTAVLJA PROMATRATI aktivnosti Lehave i ako će biti dovoljno dokaza da se pokrene postupak protiv organizacije, to ćemo i napraviti u suradnji s državnim odvjetništvom”, stoji u priopćenju službe Shin Bet. Za izraelsku oporbu to priopćenje je dokaz da se vlada Benjamina Netanyahua ne želi obračunati s radikalima u izraelskom društvu. Za njih je to jasna poruka da je u Izraelu na snazi prikriveni i prešutni savez vladajuće koalicije s pripadnicima radikalne političke desnice, a raspoloženje u tom savezu je toliko radikalno koliko nije bilo u gotovo sedamdesetogodišnjoj povijesti Izraela. Doduše, premijer Benjamin Netanjahu najavio je da će se “svim silama boriti protiv fenomena mržnje, fanatizma i terorizma, bez obzira na to s koje strane dolazio”, ali su se i od njega čule izjave koje govore nešto drugo. Tako je i na dan kada je ponovno izabran za premijera, 17. ožujka ove godine, upozorio svoje birače na opasnost od Arapa koji žive u Izraelu i koji “u čoporu jurišaju na glasačke kutije”. Tom izjavom izazvao je brojne kritike u inozemstvu, ali ništa nije pomutilo njegovu izbornu pobjedu. Od pripadnika njegova koalicijskog partnera, stranke Židovski dom, ne čuju se samo prikriveni, nego i otvoreni rasistički, anti-arapski i homofobni stavovi. Tako je i trenutni ministar pravosuđa Ajelet Shaked izazvao brojne reakcije javnosti kad je 2014. na svom profilu na Facebooku postavio citate jednog izraelskog autora koji palestinske mališane naziva “malenim zmijama”, a opravdava se i bombardiranje civila na palestinskoj strani. Ni nakon tih najnovijih napada i ubojstava, ne čuje samo ogorčenost. Tako stranački kolega ministra pravosuđa i zastupnik u Knesetu Bezalel Smotrich pozive na kažnjavanje počinitelja zove “bizarnim, nedemokratskim lovom na vještice”. Od njega su se i prije čule homofobne izjave pa je tako i taj mimohod nazvao “Paradom beštija”.

Ipak, i među ekstremnim židovskim krugovima postoji oštra granica jer nije isto ako je žrtva bio Arap, čak i beba, ili je žrtva bila Židovka, iako je prosvjedovala za prava homoseksualaca i mnogi od njih nikad neće napasti nekog Židova. Međutim, i ta je linija pređena kada je ubijena djevojka na Paradi ponosa te se pokazalo da i među tim Židovima ima onih kojima smeta takva seksualna sloboda pa je taj incident izazvao i podjelu u redovima radikalnih haredija, ultraortodoksnih Židova. Oni su u javnim nastupima u velikoj većini osudili taj događaj i smatraju se krivima i odgovornima te prozivaju članove Lehave za širenje mržnje unutar židovskog naroda. No šef te organizacije Benzi Gopstein žestoko je odgovorio na sve kritike te je prozvao kritičare da su pali pod utjecaj izdajice židovskog naroda Yitzhaka Herzoga. Gopstein je diljem svijeta postao poznat kada je žestoko napao osnivača Facebooka Marka Zuckerberga zbog njegova vjenčanja s dugogodišnjom djevojkom azijskog porijekla Priscillom Chan. Tom prigodom Gopstein je Zuckerbergu poručio da je vjenčanjem s ne-židovkom, zapravo postao partner nacistima jer je svojim postupkom pridonio smanjenju broja Židova u svijetu. Ovoga puta Gopstein nije usporedio Herzoga s nacistima, ali ga je optužio da se druži s neprijateljima Izraela i poricateljima Holokausta.

  • Vođa Lehave Benzi Gopstein žestoko je odgovorio na sve kritike te je prozvai svoje protivnike da su pali pod utjecaj izdajice židovskog naroda, šefa izraelske oporbe Yitzhaka Herzoga

“UMJESTO DA SE BORI PROTIV neprijatelja izraelske države, Yitzhak Herzog radije se grli s poricateljem Holokausta Mahmudom Abbasom i time potiče neprijatelje Izraela koji sjede u Knessetu da prozivaju i obilježavaju kao kriminalce dobre Židove koji rade za dobrobit Izraela”, rekao je prošloga tjedna Gopstein odgovarajući na sve češće pozive da se zabrani rad njegove organizacije.

Nema sumnje da su i ovi izljevi mržnje od strane šefa Lehave i nasilje koje se dogodilo u proteklih desetak dana, duboko uznemirili izraelsku javnost. Zato su se cijelog proteklog tjedna na ulicama izraelskih gradova okupljali deseci tisuća građana, a na prosvjedima u Tel Avivu se okupljenima obratio i Nasser Dawabshe. On je ujak ubijene bebe i prosvjednicima je poručio: “Zahtijevamo kraj patnji našeg naroda. Želimo da se vatra ugasi.” Mjesto gdje su prosvjedi bili održani upravo je bivši Trg kraljeva. Danas se taj trg u Tel Avivu zove Trg Jichaka Rabina jer je tamo 1995., nedugo prije nego što je bio ubijen, govorio o nadi da će konačno nastupiti mir. Dvadeset godina kasnije čini se da je taj mir udaljeniji nego ikada prije.

Komentiraj

FOTO:Getty Images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.