Danas u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra gostuje glumac i režiser Miran Kurspahić, koji će prokomentirati stanje u hrvatskoj kulturi, ali i svoju predstavu “Pad” o padu i posljednjim danima Vukovara, gdje Tuđmana uspoređuje s Hitlerom, a Hebranga s Goebbelsom.

Stanković je kazao kako ga je prije emisije zvala osoba iz visokih krugova hrvatske kulture te mu rekla da otkaže gosta jer će biti problema nakon emisije zbog predstave “Pad”.

Na pitanje o fascinacijom Vukovarom, Kurspahić je kazao kako je kao školarac kad je rat izbio pratio što se događalo u Vukovaru.

“Već tada se Vukovar definirao kao simbol, prvenstveno otpora, velikosrpskoj agresiji. Kad je objavljeno da je Vukovar i pao i kad su krenuli objavljivati stravične snimke, to mi se živo urezalo”, rekao je Kurspahić.

Borković pomagao glumcima

“Branko Borković se odazvao na naš poziv, njegovi dojmovi su nas zanimali, ekipa mu je postavljala pitanja o svemu”, dodao je o angažmanu Borkovića oko predstave.

“Jedan dio predstave je štab Dedakovića, a drugi dio je Tuđmanov”, dodaje.

Na pitanje Stankovića o tome što je novo u predstavi, Kurspahić kaže da je sve krenulo od transkripta.

“Te transkripte nije bilo teško naći, iako sam mislio da će biti obavijeni velom državne tajne. Tretirao sam ih kao dramski tekst, a isti je takav tretman likova. U suradnji s glumcima likove smo oblikovali na način interpretacije”, ističe.

Stanković ističe kako je začudno da se publika u jednom dijelu predstave nalazi u jednom skučenom prostoru, kao skloništu te ističe kako se time postiže dojmljiv efekt.

Drugi dio – što da je Zagreb bio pred padom 93.?

“U jednom trenutku nalazimo se i u obrani Zagreba od velikosrpske agresije”, dodaje Stanković.

Na pitanje o aluziji na ono što se događalo 45. u bunkeru Adolfa Hitlera, Kurspahić kaže kako to mogu tako interpretirati oni koji to tako žele interpretirati.

“Drugi dio je fabrikacija, što da se 93. Zagreb nalazi u situaciji Vukovara? Da su svi u podrumima, Zagreb je u obruču, jasno je da se skoro bliži kraj, Srbi su na 12 kilometara od Zagreba. To je jedna fantazmagorična situacija, u kojoj se Tuđman u jednom trenutku osjeća izdanim. Sad je pitanje je li stvarno izdan, ili je to u njegovoj glavi. Računao sam da gubitak teritorija, stres i sve utječu na njegov tumor na mozgu, ali on je okružen ljudima koji ili uliznički podupiru njegovo ludilo i fantaziranje, ili ga se boje pa se ne usude ništa reći”, kaže.

Upitan kome više vjeruje, Tuđmanu i Zagrebu ili Dedakoviću i njegovom stožeru, Kurspahić je kazao kako je skloniji vjerovati onima koji su krvarili, umjesto onih koji su sjedili u foteljama.

Kurspahić: Gnjusne su kalkulacije s ljudskim životima

“Bitno mi je pitanje civila u tom gradu. Mislim da se segment evakuacije tih ljudi mogao i trebao bolje odigrati. Ako je od strane vodstva postojala makar i spekulacija da se trguje životima tih civila, na način da je potrebna žrtva, simbol, da se prepozna da je Srbija agresor, da se ne radi o građanskom ratu ni agresiji, čak i ako je ta kalkulacija, meni je to gnjusno, u pitanju su ljudski životi”.

Prokomentirao je i to što mu se Zlatko Hasanbegović obratio oko predstave “Pad”.

“Rekao mi je da temeljim predstavu na potpuno krivoj stvari, jer su po njemu ti transkripti potpuno fabricirani. Dosta se negativno izrazio o ulozi Dedakovića i Borkovića, razišli smo se u mišljenjima.

Inače, mislim da je izbor njega na čelo tog ministarstva svojevrstan spin. Namjerni izbor čovjeka koji ima takve stavove koje ima. No, ako je dosljedan u svojoj ideologiji je u diskrepanciji s kulturom, jer ta ideologija ne dozvoljava slobodu mišljenja. Mislim da se previše bavimo njime, da je on nebitna figura, jer je kultura nebitna stvar u RH, jer se o kulturi u RH ne priča godinama. I protekla Vlada pokazala se nesposobnom, rezala je sredstva za kulturu”, kaže Kurspahić.

Ministarstvo kulture nikog ne zanima

“Stvarnost postaje apsurdnija od teatra apsurda, a mi u tome živimo. Mi se sada bavimo jednom apstrakcijom u Ministarstvu kulture koje nikog ne zanima, ono oko čega se tuku je MUP, to vidimo, pa Ministarstvom kulture su se nabacivali. Represivni aparat je njima bit svega, realnost vladanja”, dodaje.

“Bitne veće stranke nemaju pravi ekonomski program, naravno da se onda stvari svode na crvene i crne, na ideologiju. Ovo je bizarna situacija, normalno nam je da imamo ovakvog premijera. On nije posrednik, on je predstavnik krupnog kapitala”.

Podrška Bitorajcu

Kurspahić je prokomentirao i jučerašnji poziv na linč Renea Bitorajca, lansiran od strane portala Željke Markić i Krešimira Planinića, koji su objavili adresu obitelji Bitorajac u članku.

“Mislim da je degutatno, tko god da je to napravio i pozvao na linč, to govori o stanju u društvu. Društvu koje nije u stanju procesirati autoironiju, Rene voli Hrvatsku, ali se može nasmijati na račun sebe i društva.

Kod nas se svaki vid kritičkog sagledavanja stvarnosti u očima jednih tretira kao automatsko negiranje nacionalnog identiteta, na korpus hrvatskog nacionalnog tijela, a to je nonsense.

O Karamarkovim izjavama

“To je diskurs koji je Goebbels primijenjivao”, kazao je upitan kako komentira Karamarkovu izjavu da o Tuđmanu i Šušku svi mogu misliti što žele unutar vlastitih zidova.

Goebbels je jednom prilikom rekao, ako se ne varam: “Kad čujem riječ kultura, uhvatim se za pištolj”.

Na pitanje o tome je li nužno da je kultura novac, Kurspahić kaže kako se sve brže ide ka tržišnom modelu.

“To nije dobro, nema prostora za razvoj vaninstitucionalne i alternativne kulture, koja je generator kulturnih zbivanja i inovacija. Da je samo model prodavanja karata, sveli bismo se na mjuzikle, a to nikako ne može biti dobro. Način subvencioniranja tih oblika su ključni za opstanak kulture kao takve”, navodi.

 

Komentiraj

FOTO:FOTO: Saša Zinaja
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.