Njemačka i NATO u utorak su potvrdili svoju predanost jačanju obrane istočne europske granice s Rusijom nakon što je prva od četiri NATO-ve bojne stigla u Litvu.

Taj je potez dogovoren prošle godine, u vrijeme bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. NATO njime pojačava svoju prisutnost u regiji na razinu koja nije viđena od Hladnog rata, kao odgovor na rusku aneksiju Krima i tvrdnji da Moskva podržava separatistički sukob u istočnoj Ukrajini, što Rusi odbacuju.

Bojni kojom zapovijeda Njemačka u Litvi ove će se godine pridružiti američka vojska u Poljskoj, britanska u Estoniji i snage koje predvodi Kanada u Latviji.

Od pobjede Donalda Trumpa krenule su sumnje oko američke predanosti NATO-u jer je on tijekom svoje predsjedničke kampanje rekao da je “jako nepravedno” što američki saveznici ne ulažu više novaca u savez.

Njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen istaknula je da ju je telefonski razgovor s američkim ministrom obrane Jamesom Mattisom ponovno uvjerio u tu predanost.

“Nakon našeg razgovora nemam sumnje o njegovom dubokom uvjerenju o važnosti NATO-a i predanosti Amerikanaca onome što je dogovoreno u tom savezu”, naglasila je ministrica tijekom ceremonije dobrodošlice u litavskoj vojnoj bazi Rukla, 100 kilometara udaljenoj od ruske granice.

Von der Leyen će se prvi put sastati s Mattisom u petak u Washingtonu.

Trump je u telefonskom razgovoru s glavnim tajnikom saveza Jensom Stoltenbergom u nedjelju prihvatio poziv na susret s europskim čelnicima u svibnju.

Predsjednica Litve Dalia Grybauskaite naglasila je kako je njemačka bojna stigla “na pravo mjesto u pravo vrijeme”, dodavši kako se nada da će on ostati u miru.

Jedan dužnosnik NATO-a otkrio je da će snage saveza u lipnju sudjelovati u velikoj vojnoj akciji u istočnoj Europi. Drugi dužnosnik je najavio da će ona uključivati i simulaciju nuklearnog napada.

Nije određen rok do kojeg će novi kontingenti ostati u Europi. Oni će se rotirati svakih šest mjeseci, djelomično zato da bi održali obećanje NATO-a Rusiji iz 1997. da će izbjegavati “trajno stacioniranje znatnih vojnih snaga” u središnjoj i istočnoj Europe.