Naš reporter Drago Ćosić nije vidio kukasti križ, iako je 90 minuta buljio u travnjak

Vijenci i kaktusi

Osramoćeni su Mamić i Šuker, a svima nama ostalima živo puca prsluk za nogomet i njegove ovce koje su popasle travu na Poljudu.

NOGOMET:
HRVATSKA – ITALIJA

Petak, HRT 2, 20.39

Utakmica se igrala na jezivo praznom stadionu. Naše televizije jako su se potrudile oko jedne druge senzacije: na jugozapadnom dijelu travnjaka bio je veliki kukasti križ. Taj kukasti križ nije vidio naš reporter Drago Ćosić, iako je 90 minuta buljio u travnjak. U potpunosti ga opravdava to što on i inače ne vidi ništa: ni igru, ni igrače, niti išta od onoga što je na ekranu. Ćosić nije nam rekao ni jedno ime gošći koje su se progurale do prava da budu na pustim tribinama. Režiseru prijenosa ne može se predbaciti nemar, on jest prikazao noge splitske sportske novinarke (dakle: njegove kolegice) koja je sjedila na tribinama, a do nje se smjestila i šogorica selektora Kovača, čuvena Anica. Najbliža rodbina, tj. popularni mu brat Robert, sjedio je na klupi najbliže uz igralište.

DNEVNIK

Subota, HRT 1, 12.00

Sve TV vijesti i svi TV dnevnici danas su puni velike sramote nanesene Hrvatskoj. Sramota je kukasti križ na travi nogometnog igrališta na Poljudu u Splitu. Tumačiti ovaj beznačajni incident sramotom za državu tipična je hrvatska glupost, točnije rečeno: tipično novinarstvo. Taj križ je neugodan jedino i prvenstveno za Hrvatski nogometni savez i predsjednik tog Saveza, g. Davor Šuker, bivši nogometaš, morao je u interesu svojeg ceha odmah podnijeti ostavku. On i službenici njegova ceha trebali su čuvati stadion, a Šuker i službenici bili su ili nesposobni ili u dosluhu s počiniteljima: u oba slučaja prezident bi trebao dati ostavku već u prvoj sekundi nakon utakmice. Umjesto toga sad nam kojekakve interesne skupine danima već, preko svih svojih medija, trube o svojoj boli zbog toga što je Hrvatska osramoćena pred svijetom. Osramoćeni su Mamić i Šuker, a svima nama ostalima živo puca prsluk za nogomet i njegove ovce koje su popasle travu na Poljudu.

DOBRO JUTRO:
KULTURA

Nedjelja, HRT 3, 9.00

Inače uvijek veličanstveno razdragane i cinične, voditelje koji se zovu Dražen Ilinčić i Miran Kurspahić, naglo je napustio svaki smisao za humor kad je među njih sjeo Pero Kvesić, bliski suradnik pok. Stipe Šuvara početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ilinčić i Kurspahić možda su se pretvarali da to ne znaju i sa strahopoštovanjem slušahu što im ima reći g. Pero Kvesić. On se predstavio kao prastari kulturni djelatnik, pokretač biblioteke i nekakvog Čegecova časopisa, ukratko: bio bi idealan predmet za voditeljske doskočice, ali sad su mu gg. Ilinčić i Kurspahić valjda željeli pružiti neku satisfakciju za ne zna se što. Situacija je bila neugodna za sve starije od četrdeset, a mlađi ovu emisiju ionako ne gledaju. S tim se i računalo.

POSLOVNI
TJEDAN

Ponedjeljak, HRT 4, 10.10

Razdragana voditeljica gđa Eliana Čandrlić pohvaljena je zbog ozbiljnosti teme, što je mali udarac njenoj profesionalnoj časti i ugledu, jer pohvalili su je užasno dosadni gosti njene užasno dosadne emisije o vodi. Već i sam puni naslov tzv. teme „o kvaliteti vode koju pijemo“ toliko je dosadan, na fejsu bi rekli: do bola, da izaziva grčeve u želucu. Pravu javnu televiziju i njene gledateljice i gledatelje više bi zanimalo zašto je voda danas toliko skupa i zašto gradovi i svaka malo jača općina divljaju s cijenama kako god ih je volja. Hvalitelji gđe Čandrlić su dvojica muškaraca iz Hrvatskih voda i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Obojica su na sigurnim plaćama, toliko sigurnim da se jedan od njih, onaj iz HZJZ-a, narugao Zagrepčanima koji su u Novalji u svojoj vikendici samo dva tjedna, a žele da im voda bude dobra tak kak u Zagrebu. Izgovarajući posprdno ono „tak kak u Zagrebu“ gospodin državni službenik je na trenutak napustio svoj zavičajni akcent.

DNEVNIK

Ponedjeljak, HRT 1, 12.00

U podugačkom izvještaju o nezapamćenoj poplavi u glavnom gradu Gruzije moglo se naći prostora, da se htjelo, za jučerašnji podatak kako je za katastrofu u Tbilisiju kriv bivši predsjednik Miheil Saakašvili. Lijepo nam je jučer jedan jedini put, samo u popodnevnim vijestima, rečeno da je bivši predsjednik tvorac velikog projekta prema kojemu je suženo riječno korito, rijeka preusmjerena u tunel, a tunel nije mogao primiti ogromne količine vode. Saakašvili je izgubio izbore, pred optužbama za korupciju pobjegao u Ukrajinu i tamo ga je njegov voljeni Petro Porošenko imenovao guvernerom Odese. Iz sigurne Odese mogao je u miru promatrati ono što su državni službenici HRT-a, stanoviti novinari, predvođeni stanovitim Radmanom, probrali iz stranih materijala. Danas smo se nagledali još slika uginulih životinja, slika živih životinja na ulicama Tbilisija i saznali da je tamošnji zoološki vrt mjesto na kojem se svim snagama uklanjaju posljedice poplave. Za gledatelje u zemlji kao što je Hrvatska, koja je imala svojeg velikog vođu, bilo bi važno da im se dopusti da sami zaključe kako završavaju veliki projekti velikih vođa: u mulju i smrtima nedužn

Komentiraj

PODIJELI
Najbolji hrvatski TV kritičar, autor kolumne "Vijenci i kaktusi" koja je u 22 godine postojanja stekla kultni status.