Nakon iznenadnog odlaska donedavnog socijaldemokratskog predsjednika Martina Schulza s mjesta predsjednika SPD-a, za privremenog predsjednika stranke izabran je član predsjedništva i hamburški gradonačelnik Hamburga, što je potez koji mnogima ukazuje u kakvim je kadrovskim nevoljama najstarija politička stranka Njemačke.

Olaf Scholz je crvena krpa mnogima u stranici, a ponajviše onima kojima je dosta sadašnjeg vodstva SPD-a i koji se odbijanjem koalicijskom ugovora s demokršćanima Angele Merkel na predstojećem glasovanju žele osvetiti ekipi koja je stranku odvela do najgoreg poslijeratnog rezultata na parlamentarnim izborima.

Da stvar bude gora, nedavni sukobi u vrhu stranke, koji su rezultirali padom u vodu svega što je SPD još prije tjedan dana najavljivao (Schulz kao ministar vanjskih poslova), stranku su s ionako tragičnih 20,5 posto s izbora u rujnu doveli na katastrofalnih 16,5 posto danas po ispitivanju javnog mnijenja instituta Insa za dnevnik Bild.

A upravo Scholz je jedan od vinovnika tih sukoba u vrhu stranke. Ovaj pravnik nikada nije skrivao svoju skepsu prema Martinu Schulzu i njegovim vizionarskim idejama za budućnost njemačke socijaldemokracije.

No do samih izbora je to lukavo skrivao, ali već nekoliko dana nakon izborne katastrofe Schulzu je zabio nož u leđa otvoreno kritizirajući njegove revolucionarne ideje i to na službenoj stranici SPD-a.

Kako bi smirio sukobe u vrhu stranke, upravo je Schulz Scholzu na kraju mukotrpnih pregovora oko koalicijskog ugovora s Unijom CDU/CSU priskrbio poziciju dragocjenog ministarstva financija. Schulzovo insistiranje na ovom, za demokršćana prestižnom ministarstvu, svjedoče sudionici, pregovore je dovelo do ruba propasti.

No nakon toga je stranačka baza, koja je ionako nevoljko uopće i pristala na pregovore s konzervativcima, poludjela zbog podjele fotelja među „muževima na čelu stranke“. Batine je na kraju pobrao Schulz koji se povukao i s mjesta predsjednika stranke i s obećanog mjesta ministra vanjskih poslova.

Scholz svojom karijerom predstavlja crvenu krpu za lijevu bazu stranke i zagovornike obnove SPD-a. Svojim hladnim sjevernjačkim stilom, bez previše retoričkog talenta gradonačelnik Hamburga uvijek je bio dobar izvršitelj neugodnih zadataka.

Tako je tijekom svog mandata na mjestu glavnog tajnika stranke koji je mehanički (što mu je i priskrbilo nadimak „Scholzomat“) javnosti „prodavao“ reformske mjere svog šefa i tadašnjeg kancelara Gerharda Schroedera koje su liberalizirale tržište rada i znatno skresale socijalne povlastice radnika i siromašnijih dijelova društva, dakle upravo socijaldemokratskih birača.

Kasnije je kao ministar rada i socijalne skrbi u prvom demokršćansko-socijaldemokratskom kabinetu na čelu s Angelom Merkel javnosti predstavio još jednu nepopularnu socijalnu mjeru: mirovinu sa 67 godina. Koja je SPD koštala još pokojeg glasa radnika.

Na mjestu gradonačelnika Hamburga se osjećao ugodno sve do prošlogodišnjih nereda oko samita G20 koji su eskalirali sukobima policije i prosvjednima.

Zbog Scholzovih izjava kako policijskog nasilja nije bilo (usprkos 92 pokrenute istrage protiv policajaca zbog neopravdane upotrebe sile) hamburški dnevnik „Hamburger Morgenpost“ zaključio je kako je gradonačelnik „izgubio kredit“ kod građana.

Mnoge analitičare stoga čudi kadrovska odluka postavljanja  Scholza, kojeg mnogi povezuju s početkom propasti nekad najveće narodne stranke u Njemačkoj, na mjesto predsjednika SPD i to u vrlo osjetljivom razdoblju.

Mnogi se pitaju kako će upravo ovaj političar uspjeti u sljedećim tjednima nagovoriti nezadovoljnu bazu da pristane na koalicijski ugovor i ulazak u novi savez s demokršćanima. Kad po mišljenju velikog dijela članstva a pogotovo SPD-ove mladeži, ta koalicija osim par ministarskih fotelja pojedincima među kojima je i Scholz, ne donosi ništa dobrog.

Odgovor na to će se saznati 4. ožujka kada će SPD objaviti rezultate glasovanja stranačke baze.

Komentiraj

FOTO:Pixabay
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.