NACIONALNA GROUPIE Seagala uznemiruje ustaštvo

Rekao sam Seagalu: ‘Mi smo nevoljni ljevičari kojima je rigidna desnica zasjela na vlast. Neki od tih političara veličali su NDH i ustaše. Nismo se došli provoditi u đakuziju’

Moj prvi zadatak koji sam dobio od zapovijednika Milana F. Živkovića bio je da pod krinkom kulturne, regionalne suradnje odem s Mani Gotovac u Beograd i tamo nagovorim Stevena Seagala da dođe u Hrvatsku i na Sljemenu obučava lijevu gerilu istim onim vještinama kojima obučava srpsku specijalnu policiju. Sa Seagalom smo stupili u kontakt preko glumice Milene Dravić, s kojom je Mani Gotovac nekad bila prisna prijateljica.

Seagal je na Dedinju dobio na korištenje vilu u kojoj je nekad boravio akademik i ideolog Velike Srbije Dobrica Ćosić. Vila nije imala bazen, ali imala je đakuzi. Seagal je inzistirao da razgovor vodimo u njemu. Skinuo se pred nama skroz gol. Pogled na njegovu muškost zapanjio je i mene i Mani Gotovac. Seagal je govorio na srpskom, dosta dobro ga je naučio, otprilike kao premijer Tim hrvatski; ako si se koncentrirao, mogao si otprilike razumjeti što želi reći. Dao nam je do znanja da je svoje ime Steven posrbio u Stevan. Neka ga tako zovemo. Srbi su za njega izabran narod, on je njihov zaštitnik, anđeo čuvar.

DOK SAM BIO KLINAC, Seagal je bio moj heroj. Nikad nisam mogao ni zamisliti da će mi biti pružena prilika da se zajedno s njim brčkam u đakuziju. Ali sad sam bio paraliziran njegovom muškošću. Nisam se želio pred njim skinut i izložit se poniženju da se moja igličasta muškost odmjerava s njegovom bikovskom.

“Žalim, ali mi nismo došli ovdje se provoditi u đakuziju. Mi smo nevoljni hrvatski ljevičari kojima je rigidna desnica zasjela na vlast. Većina njih majstori su u tekvandou, điju đici. Prema nama se odnose kao prema mlakonjama s kojima mogu raditi što god hoće. Kao da su oni razredni frajeri, a mi šonje. Želimo da nas dođete naučit kako da se tučemo. Da napravite od nas frajere. Neki od tih desničarskih političara veličali su NDH i ustaše”, izdeklamirao sam unaprijed naučen tekst.

“Ustase, hu is, bre, ustase?”, namrštio se Seagal ulazeći u đakuzi.

“Ustaše su, Stevane, oduvijek bile najveći neprijatelj tvog srpskog naroda. Odvodili su Srbe u logor Jasenovac…”

Nisam stigao dovršit, Seagal je poput pobiješnjele patke dlanovima udarao po vodi. Đakuzni mjehurići su mu prekrili lice dok je urlao:

“Aj hejt ustase! Aj kil ustase!”

“Ne treba nam nikakvo ubijanje, revolucije, prolijevanje krvi! Šta ga ti sad ložiš na te ustaško četničke priče! Nećemo se spuštat na tu razinu! Nisam pristupila ljevici da bi se ponovo međusobno ubijali! Ja želim da rigidnim desničarima pokažemo da smo duhovno nadmoćniji od njih! Da probudimo u njima duhovnu zavist! I da oni odluče biti poput nas! Nesputani okovima tradicije i popovskim naklapanjima!”

“Ali nismo se tako dogovorili… Pa na sjednici smo zaključili da se protiv desničarskih krkana ne možemo više borit kulturom, pisanjem, predstavama… Uostalom, sad su nam to i uzeli. Uz crkve, njihovo je sad i ministarstvo kulture, proširili su područje borbe…” zbunjeno ću.

“E, pa zato ćemo ih u kulturi potuć njihovim vlastitim oružjem. Njihov ideal glumca je ovaj akcioni junak, patriot. Da vidiš kako će im zazubice narast kad Seagal zaglumi na dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi rađenoj po mojoj zadnjoj knjizi Snebivaš me. Seagal će glumiti tajnovitog, seksualno neukrotivog ljubavnika Gorkog, a pripovjedačicu, odnosno mene, glumit će Severina! Čak će i Željka Markić morat priznat da joj je ta predstava probudila eros… I da u erosu možda ima i nečeg božanskog!”nu zanosu će Mani, skidajući haljinu sa sebe.

Onda je posve naga ukoračila u đakuzi u koji ju je Seagal pozvao đentlmenskim pokretom dlana.

“Vi opet iskorištavate revoluciju za svoja privatne probitke!” optužio sam je.

“Ajde, mali, ohladi malo. Skini se i opusti se…” Mani je zabrčkala nogama po vodi.

“Ti đakuziji i banketi su i uništili Jugoslaviju! Revolucionari su se opustili u bazenima, toplicama, viletinama! I pustili ustašama i četnicima da se ponovo razmašu! Na Titovom Galebu su…”

“Maj galebe! S tibom letam u visine…” prekinuo me Seagal, revući Olivera koji je očito i dalje jedan od najpopularnijih pjevača u Srbiji.

“Nagledat ćeš se galebova dok ćemo pravit predstavu sa Severinom u Dubrovniku”, Mani se nasmijala Seagalu.

“Volem Dubrovnik, volem Severinu! Ja hteo pevat na njenoj svadbi…” na čistom srpskom će on.

“Bravo, Stevane! Napjevat ćeš se sa Severinom u toj predstavi koja slavi ljubav, seks!”

“SEKS IZ D BEST! SEKS END SRBIJA!” podigao je Seagal čašu šampanjca.

Zabio sam lice među dlanove. Sad sam se fakat poistovjetio s bivšim stanarom ove vile Dobricom Ćosićem. Kad ga je Tito kao istaknutog pisca pozvao na plovidbu Galebom pa je jadni Dobrica doživio tešku krizu. Vidio je Titovo orgijanje i prvi put spoznao u što se pretvorila revolucija za koju je izginulo toliko partizana. Zamalo se u toj krizi bacio preko ograde u more, i to tamo negdje nasred ocena kako je kasnije zapisao u svojoj memoarskoj knjizi.

Preda mnom je umjesto oceana bio đakuzi. Zamantalo mi se u glavi od teškog razočaranja u što se pretvorio moj revolucionarni zanos. Skinuo sam sve sa sebe osim gaća i ukoračio u đakuzi pompozno kao Ofelija kad se išla utopit u rijeku nakon što je shvatila da je Hamlet impotentni luđak od kojeg nikakve vajde. Segal se naglo podigao i kao oni razigrani picigin Dalmoši potopio mi glavu pod vodu. Usput mi je vještim pokretom skinuo gaće i onako mokre zafitiljio ih na sabrana djela Dobrice Ćosića. Dok su Segal i Mani dogovarali Segalovo prebacivanje u Hrvatsku, ja sam potuljeno sjedio u đakuziju, pokrivajući dlanovima intimni dio.

Komentiraj

PODIJELI
Perjanica nove hrvatske satire i začetnik balkaniziranog gonzo novinarstva, u kolumnama neodgovorno uzurpira medijski prostor za vlastiti probitak u politiku, gdje će ostvariti svoje životne ambicije: ne raditi ništa. Potomak oca branitelja i majke esdepeovke, Svirac je mutant bez iluzija koji se kao jegulja provlači između lijevih i desnih, crvenih i crnih.