Na koncertu Lidije Bačić u Kninu probio sam se u crnoj uskoj majici u prvi red i s Lidijom pocupkivao i pjevao: ‘Kupila cura mala, kupila cipele, ulicu zaljuljala… ‘ I onda iza sebe začuo tipove sa znakovljima tigrova na majicama: ‘Gle, počeli su nam u KNIN NA OLUJU dolazit pederi i ljevičari. Za iduću Oluju doći će nam Srbi na proslavu’

Moj polubrat Gojko rođen na Oluju slavio je svoj drugi rođendan. Ovaj put donio sam mu na poklon Barbiku u maskirnoj uniformi. Na proslavu je sa mnom u Oćestvovo došla i moja cimerica Manuela, posvađala se opet nešto s dečkom na ljetovanju na Silbi i bila ponovo u depri. Stari inzistirao da Manuela upozna njegovog najboljeg prijatelja, također bivšeg ratnika Pirkea.

OTIŠLI SMO DO NJEGA U KUĆU, moj polubrat Gojko također. Pirke je odmah stavio na stol plastičnu bocu Kole od dvije litre, ali umjesto Kole, žutila se unutra rakija. Čim je čuo da je Manuela ljevičarka donio je i po stolu prosuo raznorazna ustaška obilježja koja je, zakopana pored gnojišta, sačuvao od svog djeda ustaše. E, tu se Manuela sva ozarila, evo, dao joj je svojim primjerom za pravo da su branitelji svi do jednog prikrivene ustaše, baš kao i njihov miljenik Hasanbegović. Pirke je s nekom dišpetnom sladostrašću slušao kako ga naziva ustašom, napokon neko uzbuđenje u svoj toj dosadi, čamotinji dalmatinskog zaleđa.

Moj polubrat Gojko počeo je pod stolom skidati gornji dio maskirne uniforme s Barbike i palcem je istraživački prelazio preko Barbikinog bujnog poprsja. Barbika je u ruci držala plastični mitraljez veličine čačkalice pa je podsjećala na vitkiju, izduženiju verziju predsjednice Kolinde koja je Gojku bila kuma na krštenju.

“Sinu daješ da se igra s Barbikama? Oćeš od njega napravit pedera, misliš da će tako bolje proći u životu? Danas u svitu najbolje prolaze pederi”, krenuo je kao i obično Pirke podjebavat mog starog.

“Eto, tipična stereotipna reakcija. I onda se vi branitelji žalite da od vas na filmu i u kazalištu pravimo stereotipe, ali što možemo kad ste zbilja takvi”, trgnula je Manuela rakiju, bila je u svom elementu.

“Ja sam mu to kupio za rođendan. Da mu pokažem da i žene mogu bit ratnice i pjevat domoljubne pjesme na proslavi Oluje kao što će za sat vremena pjevat Lidija Bačić u Kninu. Nije to rezervirano samo za muškarce ala Tompson”, krenuo sam i ja zakuhavat situaciju, okuražen rakijom.

Na spomen Lidije Bačić moj stari se sav uzvrpoljio, rekao da moramo krenut u Knin ako hoćemo zauzet mjesta blizu pozornice na Lidijinom koncertu.

“Ajmo još po jednu putnu”, Pirke je dohvatio bocu rakije, ali mu je istog trena žena kao kondor doletila iz kuhinje, istrgnula bocu i gromkim glasom sasula: “Nejdeš ti nigdi! Tu ostaješ!”

“Koji ti je vrag, ženo! Oluja je, idem u Knin iskazat počast… “

“Ideš ti gledat oće li Lidiji Bačić ispast sise dok će tamo skakat! Mene nisi dodirnija od prošle Oluje, a sad bi nju iša gledat, zamišljat je u postelji! Šta, njena gujica ti je bolja od moje?” sva obuzeta divljom, vlaškom ljubomorom pljesnula se po svojoj povećoj ali spuštenoj, otromboljenoj stražnjici, nalik ispuhanom dječjem čamcu. Pirke je odlučno ustao. Ali žena je stala na ulazna vrata i raskrilila ruke kao golman koji brani penal.

“Samo priko mene mrtve!”

Pirkeu se smračio pogled. Gurnuo je staklenu bocu punu mineralne na pod i odjurio u sobu, zaključao se. Tad je nastao metež. Njegova žena je zapomagala. Pogotovo kad se iz sobe začulo repetiranje pištolja. Moj stari molio ga je da otključa, da ne napravi nikakvu glupost. Podsjećao ga da ljevičari otvore bocu šampanjca na svaku vijest o samoubojstvu branitelja. Manuela je na to starom dobacila gadnu psovku. Ona se u ovoj situaciji pokazala najpribranija. Nazvala je Brunu Šimlešu, bili su frendovi. Objasnila mu je što se događa. A onda mobitel prislonila na vrata sobe i uključila zvučnik. Začuo se Šimlešin glas pun neke hinjene ili istinske topline, suosjećanja:

“Gospodine, vaša obitelj treba vas živog. Ako vaša žena ne želi da odete na koncert Lidije Bačić, udovoljite joj. Žene poput Lidije Bačič znaju zavrtit mozak muškarcima, ali sve je to temeljeno na krivim vrijednostima. Oluju možete proslavit i kod kuće sa svojom ženom. Napravite toplu kupku, sa suprugom sjednite u kadu, pustite neku romantičnu Oliverovu pjesmu… Masirajte ženi leđa i vodite s njom dugi, nježni razgovor… Vidjet ćete kako će vas to oboje iscijelit i učvrstit vaš odnos… “

O, dobri, naivni Bruno, di ćeš Vlajima prodavat Olivera i njegove romantične žalopojke o moru i ženama, to je za feminizirane Splićane koji se vole kinđurit ko da su žene. Vlaju daj Tompsona pa će na te muževne, borbene zvuke isukati pred ženom svoj dugački, čvrsti mač, prolazilo mi je glavom.

“Izađite iz sobe i pružite svojoj supruzi nježnost, pokažite koliko vam je doista stalo do nje… “

Na to se u sobi začulo – KLIK! Moj stari se zaletio, ramenom razvalio vrata. Pirke je blijed kao smrt stajao nasred sobe s pištoljem u klonuloj ruci. Metak mu je ostao zakočen u cijevi.

Da se rastresemo od šoka i ostavimo Pirkea nasamo sa ženom, otišao sam s Manuelom u Knin. Na koncertu Lidije Bačić probio sam se u crnoj uskoj majici u prvi red i s Lidijom pocupkivao i pjevao: “Kupila cura mala, kupila cipele/ulicu zaljuljala kad se prošetala/kupila cura mala, svilene čarape/suknjicu na volane, da pamet zastane.”
I onda iza sebe začuo tipove sa znakovljima tigrova na majicama: “Gle, počeli su nam u Knin na Oluju dolazit pederi i ljevičari. Za iduću Oluju doći će nam Srbi na proslavu.”

“Trebali smo otić u Glinu na Tompsona ko svi normalni, ne mogu ovo gledat. Ubit ću pedera ako nastavi… “

Naglo sam zastao s plesom, protrnuo. Lidija mi je sa stejđa rukom davala znak da se popnem na pozornicu i nastavim s njom pjevat, plesat. Želio sam to jako, ali znao sam da bi mi doletio kamen u glavu, a možda i bomba. Pa bi sutra na naslovnici Slobodne stršao dalmoški otkačen naslov: Bačena bomba na koncertu seks bombe.

Komentiraj