Ovdje se nećeš sprdat s krijesovima i partizanima. DA IMAŠ MUDA otišao bi na komemoraciju u Blajburg i njima bacao krepilne pošalice… Idi si na one debate s Marijom Selak, tamo se kostriješite protiv djece partizana i veličajte blajburške žrtve

Opet postajem sve besprizorniji u svojim muvanjima po gradu, ovo sunce i sve duži dani ne daju mi da budem doma uz knjige, pisanje, nego stalno moram bit u pokretu, ako se ne pojavim na nekom događaju spopada me osjećaj da sam propustio nešto veliko. Tko god se prepusti tom nagonu, završava na korak do propasti i potonuća u tipično hrvatsko ništavilo u kojem samo glumci, redatelji nekako opstaju.

A ja sam se prepuštao… I završio sa svojom bivšom ekipom s Filozofskog na Kresovima na nasipu; ono kad pale daske postavljene u stožac u čast ulaska partizana u Zagreb, osmog svibnja četrdesetpete. Došao sam taman kad su krenuli potpaljivat te daske. Među mojom bivšom ekipom s Filozofskog bila je i redateljica Hana Jušić i literat Sven Popović…

Pročitajte više u Novom broju Nacionala…

Komentiraj

PODIJELI
Perjanica nove hrvatske satire i začetnik balkaniziranog gonzo novinarstva, u kolumnama neodgovorno uzurpira medijski prostor za vlastiti probitak u politiku, gdje će ostvariti svoje životne ambicije: ne raditi ništa. Potomak oca branitelja i majke esdepeovke, Svirac je mutant bez iluzija koji se kao jegulja provlači između lijevih i desnih, crvenih i crnih.