Zornica Stojlova je novinarka i urednica u bugarskom poslovnom magazinu Capital weekly. Njen članak nastao je u okviru programa Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, uz podršku ERSTE Foundationa i Open Society Foundations, u suradnji s Balkan Investigative Reporting Networkom

Optužbe da su karizmatični imam i njegovi sljedbenici propagirali ISIL i pomagali džihadistima otktivaju širu priču o marginaliziranoj manjinskoj zajednici

Bilo je vedro jutro 25. studenoga 2014. kada je stanovnike romskog naselja u Pazardžiku, gradu na jugu Bugarske, probudila neobična buka. Oko šest sati ujutro, na blatnjavim ulicama naselja pojavila su se oklopna vozila s policajcima pod punom opremom. Maskirani policajci pretražili su više zgrada u naselju, uključujući i džamiju Ebu Bekir.

Prvo je priveden lokalni imam Ahmed Musa. U zajedničkoj operaciji Državne agencije za nacionalnu sigurnost (SANS) i tužiteljstva koje je istraživalo distribuciju propagandnih materijala militantnih islamista, do kraja dana uhapšeno je još 26 ljudi. U naselju Istok i na drugim lokacijama policija je pretražila više od 40 objekata u potrazi za materijalima ISIL-a, ekstremne islamističke grupe koja kontrolira veliki dio Sirije i Iraka.

Bradati muškarci okupljeni u dvorištu džamije nisu krili bijes pred novinarima. “Mi nemamo nikakve veze s ISIL-om. Znamo o njima isto koliko i vi”, vikao je jedan krupni čovjek. Na kapi je imao komad papira na kojem je na arapskom pisalo “Nema boga osim Alaha”, fraza koja se nalazi i na zastavi militanata iz ISIL-a i predstavlja jedan od pet stupova islama.

Sedam mjeseci kasnije, u srpnju 2015., tužiteljstvo je podiglo optužnice protiv 14 muslimana iz Pazardžika i obližnjih Plovdiva, Asenovgrada i Starčeva, za poticanje vjerske mržnje i promoviranje rata širenjem ISIL-ove propagande. Među njima je bio i Ahmed Musa.

BALKANSKA ISTRAŽIVAČKA MREŽA (BIRN) nedavno je dobila uvid u te optužnice i otkrila nove detalje o optužbama protiv te grupe, uključujući tvrdnje da su Musa i još dvojica optuženika pružali pomoć stranim džihadistima na putu u Siriju.

Ali priča o Musi i njegovim suradnicima ima i jednu dublju dimenziju – to je priča o prihvaćanju salafizma, fundamentalističke struje u islamu koja se strogo pridržava tradicija i praksi iz vremena proroka Muhammeda, u zajednici muslimana u Istoku, gdje nikada nije bila prisutna.

Poslije desetljeća zanemarivanja od bugarskog društva i institucija, mnogi Romi osjećaju se marginalizirano, što je stvorilo plodno tlo za jačanje vjerskog fundamentalizma, tvrde mnogi lokalni stanovnici i eksperti za romske zajednice i radikalizaciju.

Bugarska već dvije godine ulaže velike napore i sredstva u izgradnju ograde na granici koja treba spriječiti priliv izbjeglica i migranata s Bliskog istoka. Unutarnji zidovi koji dijele različite zajednice, u bugarskom društvu grade se mnogo duže.

  • NEKI BUGARSKI MUSLIMANI putovali su u Tursku i na Bliski istok da bi produbili svoje poznavanje vjere. Odande su donijeli nepoznate običaje i rituale koji su doveli do sukoba između novih i starih imama

U međuvremenu, optuženi još čekaju da izađu pred sud. Sudac je 2. prosinca 2015. donio odluku da se postupak ne može nastaviti jer je optužnica nejasna i ukazuje na kršenje procedure. Tužitelj je odmah dostavio izmijenjenu optužnicu u skladu s nalozima suda, čime je pripremljen teren za početak suđenja 2016.

Trojica optuženih izjasnila su se krivima po svim točkama. Jedan se odbio izjasniti. Svi ostali, uključujući Musu i ostale optuženike spomenute u članku, izjavili su da nisu krivi.

IMAM I NJEGOVA PASTVA

Musa je karizmatični četrdesetogodišnji selefijski imam koji je već dvaput osuđivan zbog širenja vjerske mržnje.

Ostala trinaestorica optuženih poslije hapšenja 2014. navodno pripadaju užem krugu Musinih suradnika. Većina njih, kao i Musa, nema stalan posao, završili su samo osnovnu školu i veoma su aktivni u organizaciji vjerskog života u svojoj zajednici.

Ahmed Musa pred sudom u Pazardžiku, 18. ožujka 2014. optužen je za širenje antidemokratske ideologije i vjerske mržnje. FOTO: GEORGI KOŽUHAROV
Ahmed Musa pred sudom u Pazardžiku, 18. ožujka 2014. optužen je za širenje antidemokratske ideologije i vjerske mržnje. FOTO: GEORGI KOŽUHAROV

Istok, dio grada u kojem Musa živi, nalazi se u centru Pazardžika, ali izgleda kao da je potpuno izoliran od ostatka grada. Infrastruktura je loša i nema javnog prijevoza. Većina od 20.000 stanovnika govori turski kao materinski jezik. Bugarsko društvo vidi ih kao Rome, iako se oni sami predstavljaju kao Turci ili jednostavno kao muslimani. U prošlosti nisu bili predani vjernici, djelomice i zato što je religija suzbijana u vrijeme komunizma. Prakticirali su idiosinkratični oblik islama koji je uključivao elemente kršćanstva i poganstva.

“Vjerovali smo da oglašavanje kukavice znači da će neko umrijeti. Takva su nam bila vjerovanja”, rekao je jedan pripadnik zajednice. “To nije islam.”

Kao što je izjavio Abdulah Salih, glavni muftija za regiju Pazardžika: “Rođeni su kao muslimani i tako su se predstavljali. Ali u svakodnevnom životu nisu se ponašali kao muslimani. Tek kasnije su počeli učiti.”

Poslije pada komunizma 1989. različite vjerske skupine pronašle su u romskoj zajednici zahvalnu publiku. Neki bugarski muslimani putovali su u Tursku i na Bliski istok da bi produbili svoje poznavanje vjere. Odande su donijeli nepoznate običaje i rituale koji su doveli do sukoba između novih i starih imama.

Musa je do 20. godine bio kršćanin koji je posjećivao lokalnu evangelističku crkvu, da bi kasnije postao glavni pobornik islama u zajednici u Istoku. Sudski dokumenti iz prethodnih postupaka sadrže kratak pregled povijesti njegove transformacije. Islam je primio prilikom posjeta Austriji sredinom devedesetih godina. Nakon toga pohađao je jednogodišnji tečaj za imame u bugarskom selu Surnica. U selefističke ideje uputio ga je njegov tamošnji učitelj koji se obrazovao u Saudijskoj Arabiji.

Budući da su mu u mladosti dijagnosticirane depresija i šizofrenija, Musa nije mogao od predstavnika islamske vjerske zajednice u Bugarskoj dobiti službenu dozvolu za obavljanje dužnosti imama. Unatoč tome, Musa je vlastiti dom pretvorio u mjesto molitve i počeo propovijedati. Kasnije je pristupio džamiji Ebu Bekir koja je sagrađena 2002., dijelom uz financijsku pomoć jedne saudijske fondacije. Propovijedao je svuda – u kafićima i na ulicama, na vjenčanjima i sprovodima. Njegove ideje širile su se putem Skypea i YouTubea u susjedne gradove i migrantske zajednice zapadne Europe.

Musa je ubrzo postao autoritet za neke pripadnike lokalne zajednice, koji o njemu govore da je dobar čovjek. Jedna žena rekla je da bi “izvadio i vlastito srce da ga da siromašnima”. Pod njegovim vodstvom su lokalni muslimani u proteklom desetljeću postupno mijenjali svoj izgled, običaje i navike. Bugarska imena zamijenili su arapskim (Musa se nekada zvao Angel Stojanov). Počeli su slaviti samo muslimanske praznike. Državne praznike, pa čak i rođendane, više ne obilježavaju. Muškarci su počeli puštati brade, šišaju se na kratko i nose duge tunike. Žene su počele pokrivati glavu i lice.

ŠIRENJE PROPAGANDE I PODRŠKA DŽIHADISTIMA?

Musa je optužen da je u svojim propovijedima, onima na internetu i onima u džamiji, zagovarao rat stojeći pored zastave ISIL-a. Prema navodima svjedoka citiranima u optužnici, Musa je više puta govorio svojim sljedbenicima da je dužnost svakog muslimana pridružiti se kalifatu koji je ISIL proglasio u Siriji i Iraku – i priključiti se njihovoj vojsci.

Anonimni svjedok citiran u dokumentu tvrdi da je Musa tražio od vjernika da tijekom ramazana prikupljaju novac za borce ISIL-a. Također je optužen da je širio vjersku mržnju distribucijom knjige koja izlaže ideje vehabizma koji se smatra najtvrdokornijom i najmanje tolerantnom strujom u islamu.

Ostali optuženici terete se za širenje vjerske mržnje korištenjem društvenih mreža za distribuciju fotografija i videosnimki boraca ISIL-a, snimki pogubljenja i vjerskih pjesama koje pozivaju na džihad. Istražitelji su pronašli fotografije optuženika koji poziraju sa zastavama, kapama, majicama i privjescima sa znakom te militantne grupe. U optužnici se kaže da se na njihovim Facebook profilima mogu naći fotografije na kojima poziraju pokazujući kažiprstom k nebu, što je znak koji često koriste ljudi što podržavaju ISIL.

Musa i dvojica njegovih najbližih sljedbenika iz Pazardžika, Stefan Aleksandrov (poznat kao Sulejman) i Angel Simov (poznat kao Airi), optuženi su i za pružanje logističke podrške trojici džihadista na putu u Siriju.

Trojica boraca imenovana su kao Said Husejinović, tridesettrogodišnji francuski državljanin bosanskog porijekla, Murat Ayyildiz, tridesetosmogodišnji turski državljanin s pravom boravka u Njemačkoj, i Izudin Crnovršanin, državljanin Srbije star 26 godina. Za svu trojicu tvrdi se da su sudjelovali u ratnim operacijama u Siriji.

Husejinović i Ayyildiz i dalje se bore za ISIL, dok je Crnovršanin uhapšen u Srbiji u ožujku 2014. i sudi mu se zbog sudjelovanja u ratu u Siriji, kaže se u priopćenju koje je Državna služba za nacionalnu sigurnost dostavila na zahtjev BIRN-a.

U optužnici se kaže da su dvojica od tih trojice prošla kroz Pazardžik na putu u Siriju u studenom 2013. godine. Husejinović i Crnovršanin boravili su u Musinoj kući u približno isto vrijeme. Ayyildiz je bio kod Aleksandrova u ljeto 2014.

Od početka 2013. do lipnja ove godine najmanje 332 inozemna borca iz zapadne Europe i sa zapadnog Balkana, prošla su kroz Bugarsku na putu u Siriju i Irak. Ipak, nisu svi stigli do ratišta, kaže se u priopćenju SANS-a.

Tužitelj koji vodi taj slučaj odbio je zahtjev BIRN-a da odobri intervju s Musom koji u pritvoru čeka suđenje.

Još se ne zna tko će ovog puta biti Musin pravni zastupnik ako se postupak nastavi, ali Hari Haralampijev, odvjetnik koji ga je zastupao na prethodna dva suđenja, izražava skepsu prema tvrdnjama da je Musa skrivao džihadiste. “Ako je to točno, postavljam retoričko pitanje: Zašto vlasti nisu uhapsile te ljude koji su putovali kroz Bugarsku? Zašto ih nisu uhapsili i odmah izručili?”, pita se on.

Haralampijev opisuje Musu kao kompliciranu osobu. “Musa privlači ljude iz svoje zajednice kao magnet”, kaže on. “Ponaša se iracionalno. Paradoks je u tome što je upravo zato postao lider.”

ODVOJENI OD SVIJETA

Ljudi iz Istoka kažu da se Musini sljedbenici, kojih ima između 300 i 500, drže po strani od ostalih stanovnika naselja. Zoja Simeonova, koja vodi lokalnu mjesnu zajednicu, sjeća se da se jednog dana na vratima pojavila grupa djece. “Rekli su mi da više neće dolaziti u mjesnu zajednicu jer su oni muslimani”, kaže ona. “Tada sam shvatila da njihovi roditelji ne žele da oni posjećuju javne institucije.” Sjedeći u vrtu svoje ćevabdžinice i kafića u centru Istoka, pedesetogodišnji Sašo ponudio nam je drugi primjer. “Vidite”, progovorio je pokazujući na goste u susjednom kafiću. “Oni s bradama neće više doći i sjesti u moj kafić.” On tvrdi da ljudi iz Musine zajednice idu samo kod njegova konkurenta jer je on musliman: “Više ne komuniciraju s ostalima.”

Drugi muslimani iz Istoka slažu se s njim i odbacuju Musino tumačenje islama. “Ne mogu ja živjeti onako kako se živjelo prije tisuću godina. Bliža mi je ona verzija islama koja odgovara našem vremenu”, kaže Jašar Angelov, pedesetpetogodišnji službenik koji radi u gradskoj vijećnici u Pazardžiku.

Musa je, kaže, činio i dobre stvari – na primjer, pomogao je nekim ljudima da ostave drogu i alkohol, ali primjećuje da je izgubio dosta prijatelja koji su se izolirali od zajednice.

Odnosi između male kršćanske zajednice u Istoku i Musinih sljedbenika još su napetiji. U lokalu brze hrane koji ispunjava žamor građevinskih radnika na ručku, Janko Angelov, sin lokalnog evangelističkog pastora, podigao je majicu i pokazao pištolj zadjenut za pojas. Kaže da ga je počeo nositi zbog zaštite nakon što su 2005. napali njega i njegova oca. Prije četiri godine, tvrdi on, grupa muslimana iz Istoka jednog drugog pastora i njegova prijatelja pretukla je motkama i željeznim cijevima.

Angelov je uvjeren da ti napadi imaju vjersku pozadinu, iako su u policijskim izvještajima kvalificirani kao obično “narušavanje javnog reda i mira”. On kaže da sukobi između evangelističkih kršćana i “talibana”, kako naziva muslimane, nisu ništa neobično u Istoku.

‘EKONOMSKI GENOCID’

Neki ljudi tvrde da razlozi koji su naveli Musine sljedbenike da prihvate selefizam nisu prvenstveno religijske prirode.

“Glavni problemi u ovim naseljima su društveni i ekonomski”, kaže Jašar Sali, imam glavne gradske džamije i lice “službenog” islama u Pazardžiku. “Da mogu živjeti normalan život, ne bi se okretali tim drugim strujama”, kaže on. Sali tvrdi da je država napustila ljude iz Istoka i izvršila nad njima “ekonomski genocid”.

Kad je Bugarska uvela tržišnu ekonomiju devedesetih godina, Romi su bili najteže pogođeni. Mnogi su bili zaposleni u državnim tvornicama koje su zatvorene i poljoprivrednim zadrugama koje su raspuštene. Budžetski rezovi u zdravstvu i obrazovanju osobito su pogodili ruralne zajednice u kojima većina Roma živi. Ograničen im je pristup bolnicama, školama, vrtićima, socijalnim službama i javnom transportu. Prema popisu iz 2011., 60 posto Roma starijih od 15 godina nije ekonomski aktivno. Već su odrasle dvije generacije Roma koji su praktički nepismeni i žive u sve dubljoj bijedi.

Antonina Jeliaškova, antropologinja i direktorica sofijske nevladine organizacije koja radi s manjinskim zajednicama, kaže da nije neobično to što ljudi u Istoku tragaju za novim identitetom. “Žele osjetiti da pripadaju nečemu većem, nečemu što će srušiti zidove njihove getoizacije”, tvrdi ona.

Janko Mišev, predsjednik odbora džamije Ebu Bekir u Istoku, kaže da poslodavci gaje predrasude prema ljudima iz te zajednice i nerado ih zapošljavaju. “Pazardžik je grad u kojem je rasizam najsnažniji”, objašnjava nam uz tursku kavu poslije molitve u petak. Razgovor smo vodili nekoliko dana prije početka svetog mjeseca ramazana, u vrijeme kada Istok čeka gastarbajtere zaposlene u Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama da se vrate kući za praznike. Prema njegovoj procjeni, više od polovice stanovnika naselja radi u inozemstvu. “Ako slučajno vidite neke mlađe ljude na ulici, znajte da će otići odavde za manje od mjesec dana”, kaže on.

NJEMAČKA VEZA

Njemačka je zemlja u kojoj mnogi lokalni Romi pronalaze posao, a prema nalazima službene istrage o Musi i njegovoj grupi, Njemačka je i mjesto uspostavljanja opasnih veza. Jedan svjedok rekao je tuženicima da je jedan od optuženih, Angel Simov, upoznao turskog državljanina kojem je navodno pomogao da stigne do Sirije dok su zajedno radili u Njemačkoj.

Prema sudskim dokumentima, Musa je i sam stupio u kontakt s turskom radikalnom islamističkom organizacijom Kalifatsstaat (Kalifatska država) u Kölnu 2011. i pristao širiti njene ideje. Njemačke vlasti zabranile su tu grupu u prosincu iste godine.

Predstavnik njemačke državne agencije za sigurnost potvrdio je za BIRN da su znali za Musu, njegovu grupu i povezanost s Njemačkom, ali nije mogao reći više od toga.

  • BUGARSKA TREBA PONUDITI alternativu propagandi ISIL-a, a to znači da nastavnici moraju biti spremni o tom problemu diskutirati s učenicima i moraju znati kako prepoznati znakove radikalizacije

U Kölnu živi više od 5000 bugarskih državljana, uključujući i brojne gastarbajtere iz Pazardžika. Okupljaju se na uglu ulica Hansemann i Venloer u predgrađu Ehrenfeld. Dolaze tu svakog jutra u šest, kada pristižu kamioni koji skupljaju građevinske radnike, i ponovo uvečer, poslije teškog radnog dana, da zajedno puše.

Među njima je i Ruždi Zakir, sitan i govorljiv čovjek iz Pazardžika koji radi u pogonu za preradu uglja u Kölnu. On pripada Musinoj kongregaciji i žestoko napada političare i medije u Bugarskoj koje optužuje da demoniziranjem imama i njegovih sljedbenika izazivaju sukobe. “Kažu da smo mi iz Islamske države. Da, moja žena nosi burku. Je li zato terorist?”, pita se on.

Ruždi uspoređuje Bugarsku i Njemačku i kaže da u Njemačkoj nitko ne dijeli ljude po etničkoj pripadnosti ili vjeri.

Eliza Aleksandrova, Bugarka koja vodi centar za muslimanke u Kölnu, zastupa slične stavove. Aleksandrova pomaže obiteljima iz Pazardžika u pronalaženju posla i upisu na tečajeve jezika. “Njemačko društvo otvoreno je za razlike i zato ovdje imaju šansu početi normalno živjeti”, kaže ona. Rekla je da s nevjericom prati vijesti o istrazi i postupku protiv Muse i njegovih sljedbenika. Uvjerena je da bugarske vlasti preuveličavaju problem jer tako malo znaju o religiji, pogotovo o islamu.

PREVENCIJA UMJESTO OPTUŽNICE

U Bugarskoj, Irina Karbašlijeva, ekspertica za sprečavanje radikalizacije, također izražava zabrinutost zbog mogućih implikacija suđenja Musi i njegovim sljedbenicima. Nekada je radila na istom poslu u Nizozemskoj i misli da Bugarskoj nedostaje sveobuhvatan pristup problemu. “Bugarska treba investirati u prevenciju. Ne možete promijeniti nečije stavove sudskim presudama”, kaže Irina Karbašlijeva.

Država treba ponuditi alternativu propagandi ISIL-a. “To znači da nastavnici moraju biti spremni o tom problemu diskutirati s učenicima i moraju znati kako prepoznati znakove radikalizacije. Socijalni radnici i predstavnici lokalne samouprave trebaju proći kroz obuku iz osnova islama i selefizma da bi znali što jest, a što nije opasno”, rekla je Irina Karbašlijeva.

Dok prolazi prljavim ulicama romskih naselja u Pazardžiku i Plovdivu, Asen Kolev često zastaje porazgovarati s prolaznicima. Kao zdravstveni medijator radi na povezivanju lokalnog stanovništva sa zdravstvenim službama, što mu pruža dobar uvid u raspoloženje javnosti.

Poslije hapšenja Muse i njegovih sljedbenika, kaže on, ovoj zajednici očajnički je potrebna neka gesta lokalne uprave koja će smiriti uzburkane strasti. Možda postavljanje uličnog svjetla na još nekoliko bandera. Ili neki zabavni program za djecu. Bilo kakav znak da netko iz vlasti razmišlja o tim ljudima. Ali takvog znaka još nema na vidiku.

Komentiraj