Kao jedan od ključnih projekata nove vlade navodi se izgradnja LNG terminala na Krku, ali investitore koji su se javili na natječaj dočekat će neriješeno pitanje vlasništva nad zemljištem, kao i pitanje hoće li se umjesto kopnenog, ipak graditi plutajući terminal

Iako se Mladen Antunović, direktor tvrtke LNG Hrvatska, koja je nositelj projekta izgradnje LNG terminala na Krku, početkom siječnja ove godine pohvalio podatkom da je njegova tvrtka primila ponude sedam svjetskih kompanija zainteresiranih za ulaganje u gradnju kopnenog LNG terminala na Krku te čak 12 ponuda za zakup kapaciteta budućeg kopnenog terminala, realizacija toga projekta mogla bi biti ozbiljno usporena. Još je uvijek mnogo nedoumica i nedovršenih poslova vezanih uz početak gradnje terminala, a neki od njih vezani su uz neriješeno pitanje vlasništva nad zemljištem, nepoznat je i model budućeg terminala, a ostalo je neriješeno i ključno pitanje oslobođenja od pristupa treće strane, što je najvažniji podatak koji će gledati zakupci kapaciteta. Osim toga, i Most nezavisnih lista za Nacional je potvrdio da će u vrlo skorom vremenu zatražiti ozbiljno preispitivanje kompletnog projekta izgradnje LNG terminala i reviziju do sada pripremljene dokumentacije.

NA TAKVU IH JE ODLUKU koja je unesena i u programske smjernice razvoja energetskog sektora Mosta, kako kaže član Nacionalnog vijeća Mosta Slaven Dobrović, motiviralo nezadovoljstvo predstavnika struke koji imaju brojne zamjerke na sadašnji projekt LNG terminala, ali i to da su ulazni parametri u 2016. godini uvelike različiti od onih koji su vrijedili u trenutku kada su se radile analize isplativosti. “Nije nam namjera stopirati stvari koje su dobro napravljene, no ostaje činjenica da započeti proces pripreme dokumentacije i poslovni model terminala nisu bili dovoljno transparentni. Uvijek je manji trošak snimiti dubinski postojeće stanje i s cjelovitom informacijom struke donijeti političku odluku”, rekao je Dobrović. On tvrdi da je iz brojnih poteza, ali i izjava predstavnika tvrtke LNG Hrvatska očito da je projekt izgradnje LNG terminala na Krku politički forsiran i da su se pritom preskakali neki osnovni koraci koje je trebalo učiniti kako bi se gradnja terminala pripremila na ozbiljan i stručan način. Takvih problema i preskočenih koraka ima više, a jedan od njih je i neriješeno pitanje vlasništva nad zemljištem na otoku Krku na kojem bi se terminal trebao graditi. Donedavni vlasnik zemljišta bila je propala tvrtka DINA Petrokemija, no zbog nepodmirenih dugovanja na ime kredita, založno pravo na zemljište aktivirala je nekadašnja Hypo Alpe-Adria International AG. Hrvatska javnost i mediji posve pogrešno percipiraju Hypo Alpe-Adria banku kao vlasnika zemljišta na kojem bi se trebao graditi budući LNG terminal. No stvarnost je posve drugačija. Nakon provedenog procesa reorganizacije i restrukturiranja, dotadašnji Hypo Alpe-Adria International AG, koji je do tog trenutka imao hipotekarno pravo na zemljištu DINA Petrokemije na Krku, prerastao je u Heta Asset Resolution te je hipotekarno pravo automatski prešlo na tu austrijsku tvrtku.

NACIONAL JE ANTUNOVIĆA UPITAO je li kontaktirao s austrijskom tvrtkom Heta Asset Resolution kako bi se raspitao o mogućim modelima rješavanja problema zemljišta nad kojim postoji založno pravo. Dobili smo prilično uopćen odgovor kako “LNG Hrvatska vodi kontinuiranu komunikaciju s nadležnim tijelima vezano za rješavanje zemljišta za izgradnju LNG terminala, a što će biti riješeno u najskorijem roku, odnosno prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole”. No u tvrtki Heta Asset Resolution za Nacional je potvrđeno kako do današnjeg dana iz Hrvatske nije stigao nikakav zahtjev – a to znači ni od Ministarstva gospodarstva ni od tvrtke LNG Hrvatska koja se već pune četiri godine bavi razvojem projekta LNG terminala – u kojem bi se zatražilo pokretanje postupka za rješavanje problema vlasništva nad spornim zemljištem na Krku. “O raspisanom pozivu tvrtke LNG Hrvatska znamo samo iz medija”, potvrđeno je za Nacional u austrijskoj tvrtki, u kojoj naglašavaju kako je u isto vrijeme kad je hrvatska tvrtka raspisala poziv za ulagače, dakle tijekom 2015., i Heta AR pokrenula i proceduru javne nabave za ustupanje hipotekarnog prava na to zemljište koja je na kraju obustavljena jer se na natječaj nije javio nitko. “Budući da je Heta AR isključivo hipotekarni vjerovnik, a ne vlasnik zemljišta, s potencijalnim investitorima ne može biti pregovora o vlasničkim pitanjima nad zemljištem. Jasno smo stavili do znanja kako na prodaju može biti ponuđeno isključivo pravo potraživanja kredita, a potencijalni će kupac, uvažavajući pravni položaj tvrtke Heta AR kao vlasnika založnog prava, imati priliku pregovarati o uvjetima kupnje”, naglasili su u austrijskoj tvrtki. Na pitanje Nacionala pod kojim je uvjetima Heta AR spremna ustupiti svoje pravo potraživanja dugovanja, iz austrijske nam je tvrtke odgovoreno kako je njihov isključivi cilj postići što bolju cijenu kako bi smanjili mogući gubitak te da će insistirati na tome da se čitav proces prodaje dugovanja održi na transparentan i nediskriminirajući način i uz propisanu natječajnu proceduru. “Koristimo i ovu priliku da pozovemo sve potencijalne kupce da nam dostave utemeljene ponude za preuzimanje nenaplaćenih potraživanja”, naglasili su iz HeteAR.

  • ‘NIJE NAM NAMJERA STOPIRATI stvari koje su dobro postavljene, no započeti proces pripreme dokumentacije i poslovni model terminala nisu bili dovoljno transparentni’, rekao je za Nacional Slaven Dobrović iz Mosta

IZ ODGOVORA KOJE SMO DOBILI iz austrijske tvrtke, a posebno iz činjenice da se na objavljeni natječaj javne nabave za ustupanje prava na naplatu kredita nije javio nitko od zainteresiranih investitora, dade se zaključiti da niti jedan od sedam potencijalnih ulagača u budući LNG terminal nije preciznije upoznat sa zavrzlamama oko vlasništva nad zemljištem na kojem bi se terminal trebao graditi. No Antunović tvrdi suprotno i kaže da su svi zakupci informirani o tijeku svih aktivnosti izgradnje terminala. “Važno je naglasiti kako se radi o svjetski priznatim imenima iz područja LNG biznisa i financijskog tržišta i fondova koji su također tijekom priprema ponuda za ulaganje u otvorenom data roomu imali priliku biti informirani o postojećim studijama i dokumentaciji koja je izrađena ili je u izradi o postupku izgradnje LNG terminala”, rekao je Antunović. Kako onda objasniti činjenicu da se na natječaj koji je raspisala Heta AR nije javio nitko od zainteresiranih ulagača? Dva su moguća odgovora: ili ulagači nisu bili upoznati sa stvarnim stanjem o zemljištu ili su pak o tome informirani, ali od hrvatske strane očekuju da to pitanje dovede do kraja i budućem investitoru osigura čistu vlasničku dokumentaciju.

NA NAKNADNO PITANJE NACIONALA da preciznije odgovori jesu li potencijalni investitori upoznati s neriješenim problemom vlasništva nad zemljištem, iz LNG-ja Hrvatska stigla je dopuna odgovora. “Možemo potvrditi da smo u kontaktu s odvjetničkim društvom koje je ovlašteni zastupnik Hete koje ih, između ostalog, zastupa i u odboru vjerovnika DINA Petrokemije. Upravo smo prošli tjedan imali zajednički sastanak u Ministarstvu zbog što skorijeg rješavanja pitanja zemljišta na zadovoljstvo svih strana. Svi potencijalni investitori koji su se prekvalificirali u postupku ‘Call for Equity’ imali su priliku u data roomu dobiti sve potrebne informacije o stanju projekta, a i o modelu rješavanja pitanja zemljišta, tako da su investitori upoznati s informacijama vezanim za rješavanje zemljišta za izgradnju LNG terminala, a koje se ubrzano rješava i konačno rješenje očekujemo u što hitnijem roku”, rekao je Antunović. No još uvijek je nejasno zašto austrijsko sjedište tvrtke Heta AR nije znalo za taj sastanak jer prema njihovim tvrdnjama od hrvatske strane do sada nije stigao nikakav zahtjev niti prijedlog mogućeg rješenja, što ozbiljno dovodi u pitanje termin početka gradnje terminala. Mostovac Dobrović pak ističe kako će se i taj problem rješavati kroz kompletnu reviziju projekta. “Nakon što se napravi pregled dosadašnjih aktivnosti i razgovora s austrijskom tvrtkom koja ima hipotekarno pravo, Most će zauzeti svoj stav. Iz navedenog je apsolutno vidljivo da je projekt forsiran političkim pritiskom bez sagledavanja i rješavanja osnovnih problema”, rekao je Dobrović.

Namjeravaju li se poštivati zadani rokovi gradnje terminala – a na temelju izjava predstavnika LNG-ja Hrvatska jasno je da se barata s rokom dovršetka do ljeta 2019. – mehanizacija i radnici već bi sredinom ove godine trebali biti na gradilištu kod Omišlja. Ipak, ni do danas nije poznato kakav bi se terminal trebao graditi, odnosno hoće li on biti kopnenog tipa – a upravo je takav projekt ponuđen potencijalnim investitorima i zakupcima kapaciteta – ili će pak biti znatno manji, plutajući. “Nedavna izjava glasnogovornika LNG-ja Hrvatska da čak i promjena modela budućeg terminala, odnosno prelazak na opciju izgradnje plutajućeg terminala, ‘ne bi bio nikakav problem’ i da je ta tvrtka spremna na sve opcije, nameće neminovno pitanje kako će se takva nagla promjena projekta objasniti zainteresiranim tvrtkama koje su poslale svoje ponude za kopneni terminal, za koji je i bio raspisan natječaj”, upozorio je jedan od stručnjaka s kojim je razgovarao Nacional, a koji je dobro upućen u projekt planiranja i izgradnje terminala. “Početak gradnje terminala ambiciozno je najavljen za sredinu 2016., odnosno već za nekoliko mjeseci. Teško mi je zamisliti kako je uopće moguće raspolagati s takvim terminom u trenutku kad nije riješen problem vlasništva nad zemljištem, kad još uvijek ne znamo niti kakav će se terminal graditi niti koji će mu biti kapacitet, kad nije riješeno ni pitanje koncesije na pomorskom dobru, niti plan izgradnje terminala još uvijek nije usklađen sa županijskim i lokalnim prostornim planovima, a ne znamo ni je li riješeno pitanje oslobađanja od pristupa treće strane. To je previše otvorenih pitanja samo pola godine prije najavljenog roka početka gradnje.LNG Hrvatska je objavio da je tijekom Open Season procedure zaprimio 12 ponuda za zakup kapaciteta. Na koji se kapacitet računa i koja je opcija ponuđena zainteresiranim zakupcima ako još uvijek ne znamo hoćemo li graditi kopneni ili plutajući terminal? Treba znati da je najavljeni kapacitet kopnenog terminala na Krku oko šest milijardi prostornih metara plina na godinu, a kapacitet plutajućeg terminala gotovo je tri puta manji, tek oko 1,5 do dvije milijarde prostornih metara. Što je onda predočeno zainteresiranim zakupcima?” pita se naš izvor.

ANTUNOVIĆ I NA TO IMA SPREMAN ODGOVOR i tvrdi kako LNG Hrvatska “upravo završava pripremu dokumentacije za izgradnju kopnenog terminala” i podsjeća da je LNG terminal na Krku europski strateški projekt čiji je cilj osigurati sigurnost opskrbe plinom i Hrvatske, ali i zemalja regije, pa i zemalja EU-a. No dodaje i da je “u slučaju prijevremene potrebe za ispunjavanje uvjeta sigurne opskrbe plinom tvrtka spremna i na opciju plutajućeg terminala”. No u tom slučaju – opredijeli li se Hrvatska za plutajući terminal – iz poprilične tmine koja još uvijek okružuje cijeli projekt izranja još jedna nedoumica – a što s evakuacijskim plinovodom? Naime, dio budućeg kopnenog terminala (čija se vrijednost investicije procjenjuje na oko 600 milijuna eura) trebao bi biti evakuacijski plinovod u čiju izgradnju treba uložiti dodatnih 300 milijuna eura, odnosno gotovo polovinu vrijednosti samog terminala, a ta investicija pada na teret hrvatske tvrtke Plinacro kao operatora plinskog transportnog sustava. Ako je pak predviđen plutajući terminal, čija je prednost u tome da se po potrebi može seliti s jedne lokacije na drugu ovisno o potrebama, isplativost gradnje skupog evakuacijskog plinovoda (koji već za nekoliko godina može postati suvišan preseli li se terminal na drugu lokaciju) postaje upitna. Plinovod se, naime, ne može seliti s terminalom. Tko će se u tom slučaju upustiti u financiranje tako skupog projekta? Odgovor na to pitanje, nažalost, nismo dobili. Važno je pritom podsjetiti da izgradnja kopnenog LNG terminala sa svim priključnim plinovodima traje u prosjeku između četiri i pet godina – i to u slučaju kada je projekt potpuno pripremljen i sva potrebna dokumentacija spremna, što ovdje nije slučaj, čime se ozbiljno dovodi u pitanje najavljeni rok završetka 2019. – a plutajući se terminal može izgraditi već za godinu ili godinu i pol i to po višestruko nižoj cijeni od one za kopneni terminal, no njegov je kapacitet i gotovo tri puta manji. Manji kapacitet donosi i manji profit, što drugim riječima znači da bi, odluči li se Hrvatska graditi plutajući terminal, jedan dio od prijavljenih 12 zainteresiranih zakupaca kapaciteta neminovno otpao jer ne bi našli financijski interes.

  • ZALOŽNO PRAVO NA ZEMLJIŠTE prešlo je na austrijsku tvrtku Heta Asset Resolution, a oni su za Nacional potvrdili da ih nitko još nije kontaktirao niti se javio na natječaj za ustupanje prava na naplatu kredita

A KADA SE GOVORI O MODELU budućeg terminala, nagla promjena plana i spominjanje opcije plutajućeg terminala podudara se s intenzivnim lobiranjem predstavnika političkog vrha SAD-a koji unatrag godinu dana, a posebno posljednjih nekoliko mjeseci, uporno nastoje privoljeti hrvatsku stranu da odustane od gradnje kopnenog terminala i opredijeli se za plutajući. Službeno objašnjenje američke strane je taj da je takav terminal znatno jeftiniji, jednostavniji za gradnju i moguće ga je realizirati u kratkom roku što je, kako tvrde, prihvatljivija opcija za Hrvatsku koja će tako lakše postići svoj cilj – diverzifikaciju dobavnih pravaca plina. No ono što SAD ne govori na glas i što ne otkriva hrvatskoj javnosti je to da od 2016. namjerava pokrenuti snažni izvoz vlastitog LNG (ukapljenog) plina u Europu i da zbog toga u vrlo kratkom roku nastoje osigurati najmanje 10 pouzdanih terminala za pretovar LNG plina i njegov transport u zemlje EU-a, čime bi se jednim dijelom smanjila ovisnost Europe o ruskom plinu. Potvrda za takav stav može se naći i u tome da je prema nekim izvorima jedan od zainteresiranih zakupaca kapaciteta upravo američka tvrtka Cheniere Energy – no nikako im ne odgovara budu li trebali čekati čak pet godina da Hrvatska dovrši svoj terminal.

SAD terminal želi što prije, a takvu želju im može ispuniti samo plutajući terminal. Neizrečeni strateški interes SAD-a tako je preko noći postao glasno izrečeni energetski interes Hrvatske, čak i po cijenu da država pred zainteresiranim investitorima ispadne neozbiljan i nepouzdan partner sklon čestom mijenjanju poslovnih planova. A kako se i Most u svojim energetskim smjernicama također zalaže za preispitivanje modela budućeg terminala i nekih drugih, povoljnijih opcija, na pitanje Nacionala boji li se da bi upravo zbog toga u domaćoj javnosti Most mogao biti percipiran kao svojevrsni američki lobist koji ide na ruku strateškim interesima SAD-a, Dobrović je odgovorio kako se “njihova politička opcija na hrvatskoj političkoj sceni pojavila upravo kao odgovor na one političare koji su svoj interes stavljali daleko ispred javnoga”. “Nama je važno da SAD snažno podupire projekt jer su oni prijateljska zemlja i potencijalni dobavljač plina i smatramo da se u ovom slučaju naši interesi poklapaju. Analiza koju će napraviti struka kao i samo tržište pokazat će koja je varijanta za Hrvatsku najisplativija”, izjavio je Dobrović.

TREĆI NERIJEŠENI PROBLEM koji ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost tvrtke LNG Hrvatska kao voditelja projekta jest i pitanje oslobađanja od pristupa treće strane prilikom korištenja kapaciteta dovršenog plinovoda. Pojam “izuzeća treće strane” odnosi se na pravo zakupca kapaciteta da preuzeti plin može prodavati po vlastitoj cijeni, dakle tržišnoj cijeni koju nije unaprijed utvrdila državna regulatorna agencija, a u našem slučaju to je Hrvatska energetska regulatorna agencija – HERA. Izuzećem od pristupa treće strane precizno se regulira koliko postotak preuzetog plina zakupac može prodavati na tržištu po vlastitoj, slobodno formiranoj cijeni, a koliki postotak plina ima unaprijed reguliranu tarifu koja se ne može mijenjati i koju kontrolira državna agencija.

  • ‘NAMA JE VAŽNO DA SAD SNAŽNO PODUPIRE projekt jer je to prijateljska zemlja i potencijalni dobavljač plina te smatramo da se u ovom slučaju naši interesi preklapaju’, potvrdio je Slaven Dobrović iz Mosta

POSTAVLJA SE PITANJE je li Hrvatska u razvoju projekta LNG terminala doista pokazala ozbiljnost koju spominje Most. “Ako se Hrvatska ipak opredijeli za kopneni terminal i počne ga doista graditi kako je i najavljeno, sredinom ove godine, uz sve neriješene probleme i još uvijek aktualne nepoznanice, to bi doista bilo ravno čudu. A ako još uzmemo u obzir da je dovršenje planirano već u ljeto 2019. to će, uspije li se realizirati, biti svjetski rekord u gradnji koji još nitko nije uspio postići”, tim je riječima projekt simbolično opisao jedan od dobro upućenih stručnjaka s kojim je Nacional razgovarao. Isti je izvor potom podsjetio i da je vodstvo tvrtke LNG Hrvatska, koje je na raspolaganju imalo čak četiri godine da temeljito pripremi projekt, u tom razdoblju napravilo vrlo malo. Vidjet će se hoće li nova politička garnitura to zamjeriti Antunoviću i njegovim suradnicima.

Komentiraj

FOTO:Pixsell
PODIJELI
Sandra Carić Herceg, rođena 1963. godine u Zagrebu, dugogodišnji novinar sa profesionalnim iskustvom u dnevnim i tjednim listovima, novinskim agencijama i na portalima. Kao novinar radila u Slobodnoj Dalmaciji, surađivala u nekadašnjem tjedniku Nedjeljna Dalmacija, te kao dopisnik iz Hrvatske izvještavala za nezavisnu novinsku agenciju Beta (Srbija). Radila kao novinar na portalu Index, te kao glavni urednik web stranice Nautica Portal. Uže područje interesa: energetika.