Neno Belan, glazbenik koji godinama živi u Rijeci, govorio je o počecima sa splitskim Đavolima koji su u godinu dana postali glazbena senzacija u Jugoslaviji, prisjetio se suradnje s Dinom Dvornikom i Marijanom Banom, a pojasnio je i zašto u posljednje vrijeme sve više radi glazbu za kazalište
Neno Belan hrvatski je glazbenik koji je već deset godina u top deset najslušanijih izvođača prema evidenciji ZAMP-a. Od grupe Đavoli koja se pojavila 1986. i njihova prvog albuma „Ljubav i moda“, preko samostalne karijere koju je započeo početkom devedesetih, do današnjeg okušavanja u glazbi za mjuzikle i kazališne predstave, konstantno je prisutan na hrvatskoj glazbenoj sceni, a djeluje u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Na zagrebačkoj Šalati 9. lipnja održat će koncert, a nakon što je napravio tri mjuzikla za Međunarodni dječji festival u Šibeniku, sada prvi put radi glazbu za kazališnu adaptaciju romana Miroslava Krleže ‘’Povratak Filipa Latinovića’’.
NACIONAL: Možete li reći više o tom projektu? Što za vašu karijeru znači rad za kazalište?
Nina Kleflin potpisuje dramaturgiju i režiju, a premijera je 4. svibnja u novoizgrađenom Hrvatskom kazalištu u Pečuhu. Potrudio sam se oko glazbe, radio sam dosta orkestracije, bit će dostupan i originalni album iz predstave. Nakon što sam dvadeset i pet godina bio isključivo u pop-rock varijanti, na estradi, s kazalištem mi se otvorio novi svijet. Na početku nisam bio siguran mogu li to, ali uvjeravali su me da će mi pomoći i uvesti me u tajne tog zanata. Odužio sam se lijepom glazbom: treći mjuzikl išao je kao od šale. Ipak, i to je vezano uz ono što radim: to su dječji mjuzikli pa sam radio pop glazbu, ali nešto šireg dijapazona. Kada se radi predstava mogu eksperimentirati i imam više slobode, od narodne muzike do metala…
Komentari