ŠIBENČANIN MIRO BILAN, najbolji igrač Cedevite u Euroligi, konačno potvrđuje svoj talent koji je dugo stagnirao dok je igrao bez plaće za Šibenku i Zadar i pokušavao otići u NBA te zbog lošeg odnosa s izbornikom Velimirom Perasovićem

Prema statistici Eurolige, najjačeg europskog košarkaškog klupskog natjecanja, na šestom mjestu rang liste najboljih igrača nalazi se centar Cedevite, 26-godišnji Miro Bilan. Bilan ne samo da je, prema toj statistici, najbolji igrač Cedevite, nego je i najbolji hrvatski košarkaš, bolji čak i od Ante Tomića, centra Barcelone koji se nalazi na devetom mjestu. Sve to zaokružuju i sjajni rezultati Cedevite u Euroligi koja je s četiri pobjede i tri poraza vrlo blizu ulasku u drugi krug natjecanja, među 16 najboljih momčadi. Nitko, pa ni sam Bilan, nije očekivao ovakve rezultate, što nam je i sam potvrdio. “Nisam predviđao ovakav uspjeh. Nadao sam se da se možemo boriti za ulazak u drugi krug, među 16 najboljih momčadi, pa makar se borili do posljednjeg kola, a ne da zadnja tri igramo bez veze jer smo već izgubili sve šanse za drugi krug. To je bio plan. I onda izgubimo prve dvije utakmice, jedan poraz je bio u kod kuće od Limogesa, to je bila katastrofa. A Limoges je najslabiji u skupini. Svi su nas tada otpisali, a sada smo na mali korak od ulaska u drugi krug”, rekao je Bilan.

ZA BILANA, VISOKOG 215 CM, konačno su se isplatile sve godine rada i neizvjesnosti koje su obilježavale njegovu dosadašnju karijeru. Još prije deset godina proglašen je velikom nadom hrvatske košarke, igrao je za mladu reprezentaciju Hrvatske, s time da njegova generacija nije postizala osobite rezultate. Iz vremena kada je imao 19 godina, reprezentativci su postali samo on i Bojan Bogdanović, dok je Fran Pilepić vrlo dobar u Cedeviti. Svi ostali mladi reprezentativci iz tog doba nisu postali čak ni dobri klupski igrači. U tim okolnostima nema sumnje da Bilanu nije bilo lako. “Sigurno da je bilo razdoblja, pogotovo dok sam bio u Šibeniku, kada sam se razmišljao da upišem fakultet i posvetim se školovanju jer sam nakon nekoliko loših utakmica ponekad pomislio ‘ovo ne vodi dobrome, sav taj trud neće se na kraju isplatiti’. A onda bih se sutradan probudio i opet dobio vjeru u sebe, pa bih pomislio ‘ako ću dovoljno raditi, ako se neke stvari poklope, izvući ću se’. To je bila konstantna borba sa svojim uvjerenjima koja je na kraju rezultirala uspjehom”, kaže nam Bilan s kojim smo razgovarali nakon subotnjeg treninga Cedevite.

VISINU POTREBNU ZA IGRANJE na pozicije centra dobio je vrlo rano. “Uvijek sam bio visok, viši od svih ostalih. U vrtiću sam bio viši od tete, u školi sam bio viši od svih profesora. Nisam jedan od onih koji je odjednom narastao, ja sam konstantno bio viši od svih”, kaže Bilan koji dodaje kako mu je majka visoka 187 cm, a otac 195 cm, ali nitko se od njih nije profesionalno bavio sportom. “Majka je rekreativno igrala košarku, dok se otac uopće nije bavio košarkom, nešto je malo igrao stolni tenis. Nisam imao roditeljskog sportskog zaleđa, ali prvi rođak mog oca je Željko Jerkov, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša ikada. Nismo s Jerkovom bili bliski, s obzirom na to da on živi u Splitu. Ja sam ga prvi put sreo kada sam imao 14 godina, ali možda sam s te strane dobio košarkaški gen”, kazao je Bilan.

Mladić s košarkaškim genom morao se realizirati u Šibeniku, gradu u kojem je lokalni košarkaški klub propadao jer nije imao novca. “Dok sam igrao za Šibenku u prvoj hrvatskoj ligi nisam razmišljao o novcu ili odlasku u inozemstvu. Kako je Šibenka upala u financijske probleme, tako se stvorila prilika nama mladima da igramo za prvu momčad. Nije to neko natjecanje, ali imaš priliku, netko će te možda primijetiti, a na tebi je da to iskoristiš. Dok sam igrao za mladu reprezentaciju Hrvatske vidio sam da mogu, ali dok te netko ne kontaktira onda razmišljaš da te nitko ne prati”.

KADA UPIŠETE U WIKIPEDIJI IME MIRA BILANA, naći ćete podatak da je s 20 godina otišao u Grčku, gdje je jednu sezonu igrao za momčad Olympias Patrasa. Pomislili biste, sasvim logično, da su mnogi mladi hrvatski košarkaši otišli prvom prilikom u inozemstvo, ali Bilan kaže da ta informacija nije točna. “Prije šest godina na nekoj sportskoj internetskoj stranici netko je napisao da sam igrao u Grčkoj. Ta se informacija proširila po mnogim portalima, pa su me ljudi ponekad pitali ‘pa što si ti radio u Grčkoj?’, ali ja nikada nisam igrao u toj zemlji. Mene zanima tko je taj koji je prvi pokrenuo tu informaciju. Ja s tim klubom nisam imao nikakve veze, niti su me oni ikada kontaktirali”, smije se Bilan dok nam priča tu anegdotu.

Ipak,u to vrijeme nije mu bilo do smijeha i u siječnju 2010. iz Šibenke je prešao u Zadar. Iz kluba koji nema novca prešao je u klub koji također nema novca. “Bilo je jako teško. U siječnju 2010. potpisao sam za Zadar, a otišao sam jer u Šibenci nisam dobio niti jednu plaću. Prešao sam u Zadar koji je bio u financijskim problemima, ali sam se nadao da ću dobiti neki novac. Nisam imao novca i rekao sam im ‘ne trebate mi dati cijelu plaću, ali dajte mi barem nešto da mogu izdržati’. I tako su mi dva, tri puta nešto uplatili. Bila je to teška situacija za mene jer prvi put nisam živio kod kuće i morao sam sve sam raditi”, tvrdi Bilan koji se nije dugo zadržao u Zadru. U ljeto 2011. odlučio je napustiti Zadar, ali je prvo otišao u Ameriku.

“Kontaktirao me košarkaški agent Rade Filipović i rekao mi da ima priliku za mene. Smatrao je da bi me neki NBA klub mogao odabrati na draftu. Filipović živi u Los Angelesu, gdje je sve organizirao i najavio mi da ću raskinuti ugovor sa Zadrom. Ja sam tada sve manje igrao u Zadru i pomislio sam kako je to dobra prilika jer ću raditi, neću ništa izgubiti. Odradio sam nekoliko treninga u nekoliko NBA klubova, ali me nitko nije draftirao, pa sam se vratio i potpisao za Cedevitu. Iskreno, Cedevita me je htjela još dok sam igrao za Šibenku, ali to tada nije realizirano. No njihova želja je bila stalna, vjerovali su da ću postati dobar košarkaš, pa kada su me u ljeto 2011. opet kontaktirali, shvatio sam da je to najbolja opcija za mene. I tako sam ovdje već petu sezonu”.

  • ‘DA BI BIO SRETAN moraš imati dobru situaciju u kući. Zato se prilikom odluke o odlasku u inozemstvo moram konzultirati sa suprugom Nevenom da bismo vidjeli što nam je najbolje’

Prelazak iz Zadra u Cedevitu nije bio jednostavan. Da bi dobio prijevremeni raskid ugovora, Bilan je košarkaški klub Zadar prijavio FIBA-i na arbitražu zbog kršenja stavki iz ugovora. Na arbitraži je odlučeno ne samo to da Bilan može bez posljedica raskinuti ugovor sa Zadrom, nego je i odlučeno da mu klub mora platiti plaće na koju je imao pravo tijekom sljedeće dvije godine koliko mu je ugovor trebao trajati. Pisalo se kako je Zadar time dužan Bilanu oko milijun kuna. “Na kraju nisam dobio sav taj novac, Zadar je ušao u predstečajnu nagodbu a kako mi se u to nije ulazilo, onda sam im oprostio dio novca koji su mi još dugovali. Bolje da se više ne čujemo”, prisjeća se Bilan.

Bilan je prvo odradio trogodišnji ugovor s Cedevitom, a zatim ga je produžio na još dvije godine. Trenutno igra petu sezonu u Cedeviti. “Nitko od igrača nije duže od mene, imam daleko najviše nastupa u Cedeviti i najviše postignutih koševa. Marino Baždarić je igrao pet i pol sezona za Cedevitu, ali kako je imao problema s ozljedama tako ja imam više odigranih utakmica od njega”, kaže Bilan. Tijekom pet sezona izmijenili su se brojni treneri u Cedeviti, a on kaže da je od svakog nešto naučio. “Nije svaki trener najbolji, svaki ima nekih svojih mana, ali ja pokušavam od svakog nešto upamtiti. I tako sam od svakoga naučio nešto dobro. Čak i kada nisi miljenik trenera, možeš nešto naučiti što će ti pomoći u karijeri”, otkrio je Bilan.

Prošlog ljeta, nakon što mu je istekao trogodišnji ugovor s Cedevitom, opet je otišao u Ameriku i pokušao dobiti angažman, ovog puta u momčadi Houston Rocketsa. “Svi mi košarkaši koji dobro igramo u Europi sanjamo o odlasku u NBA. To je najveća liga i svatko bi se volio oprobati da bi vidio kakav si među najboljima. Mene je zvao Houston da dođem u njihov mini-kamp prije ljetne lige i da igram za njih ljetnu ligu. Kako mi je u tom trenutku istekao ugovor s Cedevitom, a još nisam potpisao novi, odlučio sam otići u Ameriku. Iako sam do tada već odigrao 70 utakmica u europskim natjecanjima, ipak te NBA klubovi žele vidjeti kod njih doma. Ljetnu ligu gledaju i europski skauti, pa sam odlučio probati. S obzirom na to da se sve to događalo početkom srpnja, kada sam bio potpuno izvan forme, mislim da je sve izgledalo korektno”, ispričao je Bilan. Nije otišao u NBA, vratio se u Zagreb i potpisao novi, dvogodišnji ugovor s Cedevitom koja je prošle godine postala prvak Hrvatske te je igrala u finalu ABA lige, u kojem je izgubila od Crvene Zvezde.

DOBRE IGRE U CEDEVITI OSIGURALE SU MU mjesto u reprezentaciji. No niti se reprezentacija proslavila na ovogodišnjem europskom prvenstvu, niti je Bilan puno igrao. Dapače, jedva da je ulazio u igru. “Tijekom ljeta nadao sam se da ću se izboriti za veću minutažu u reprezentaciji. Pred početak vidio sam da neću igrati jer nisam imao dobar odnos s izbornikom Benjaminom Perasovićem. Zapravo, nisam imao nikakav odnos s izbornikom. Nije bilo komunikacije, vidio sam da sam u drugom planu, pa sam znao da neću igrati”, razočarano nam rekao Bilan.

To ga nije omelo u igračkom usponu, pa ove sezone igra bolje no ikada. “Pomaže mi iskustvo, svake godine igramo europska natjecanja, što pomaže u igračkom napredovanju. Kako stječeš iskustvo, uz određenu kvalitetu, to ti pomaže da igraš dobro. To ovisi i o minutaži. Kako ove godine igram najviše do sada, tako mi to pomaže. Kada imam dosta minuta na terenu, ne mogu nikako zakazati. Možda to izgleda kao previše samopouzdano razmišljanje, ali imam samopouzdanja”. Iako nije otišao u NBA ligu, bilo je ponuda iz nekoliko europskih klubova. “Da, bilo je ponuda, ali meni se činilo da je za mene najbolje da ostanem u Cedeviti. Živim u super gradu, plaća je sigurna i ne kasni, igram najjače klupsko natjecanje, postao sam i kapetan momčadi. U inozemstvu, koliko god da te plate, moguće je da se ne snađeš”, rekao je Bilan.

U odluci gdje nastaviti karijeru svoje će mišljenje dati i Bilanova šest godina starija supruga Nevena. “Pričam sa suprugom, razgovaramo o tome što nam je najbolje. U svakom slučaju, treba preuzeti rizik u slučaju da je ponuda dobra i dati sve od sebe. U novoj sredini ne smiješ dopustiti da te zgaze, da te ostave po strani”. Uopće ne sumnja u važnost uloge supruge u njegovoj karijeri. “Da bi bio potpuno sretan i da bi igrao najbolje što možeš, moraš imati dobru situaciju u kući. Zato ne mogu samostalno donositi tu odluku, moram se konzultirati sa suprugom da bi vidjeli što nam je najbolje. Mi još nemamo djece, ali kada igrači imaju djecu onda sigurno neće otići igrati u Sibir. Da, Rusi dobro plaćaju, čak ti momčadi iz Sibira plate pet plaća unaprijed. No, lijepo je živjeti u lijepom gradu. Naročito to volimo mi Hrvati koji dolazimo iz jedne od najljepših zemalja i navikli smo na dobar život. Sve to na kraju doprinosi tvojoj igri”, rekao je Bilan.

OVOSEZONSKI OSTANAK U CEDEVITI donio mu je novog trenera, Veljka Mršića, do sada najmlađeg trenera Cedevite koji je ovom klubu donio i najbolje rezultate u Europi. “Mršić je bio dobar igrač i donio nam je vjeru u naše sposobnosti. Rekao nam je kako se u Euroligi ne moramo bojati drugih ekipa, svi su oni igrači kao i mi. Ako imaš najbolje igrače na svijetu, to ne znači i da ćeš biti najbolji”, kaže Bilan. Dok smo pratili trening Cedevite primijetili smo kako je u jednom trenutku Mršić kritizirao opuštenost igrača riječima “čitali ste novine i vidjeli da vas hvale, pa ste se opustili, ha?” Bilan nam kaže da na njega ne utječu ni novinske pohvale ni pokude. “Mršić to govori više zbog naših mladih igrača koji se još nisu susreli s takvom situacijom i moguće je da ih fotografija u medijima ‘ponese’. Na mene to ne djeluje, ali Mršić nam zna reći ‘nemojte sada čitati novine’, naročito kada zaredamo s pobjedama jer tada sve najljepše pišu o nama. Mršić samo želi da zadržimo fokus i da na trening i utakmice dolazimo motivirani, a ne da se opustimo”, otkrio je Bilan.

SVIM OVIM REZULTATIMA BILAN JE NAPLATIO naporan rad, ali ne zaboravlja zahvaliti roditeljima koji su ga podržavali. “Nekada davno imao sam treninge u 10 sati navečer, roditelji su me po buri vozili i čekali da završi trening koji je trajao do 23.30. Roditelji su propatili sa mnom kako bi me podržali.

Radili su to iz ljubavi prema meni i mojim željama i naravno da im je sada drago. A i meni jer im sada mogu pomoći”, kaže Bilan koji ipak ne može prežaliti činjenicu da u njegovu rodnom Šibeniku klupska košarka ne funkcionira kako bi trebala. Ipak, iz Šibenke su potekli i on i Dario Šarić, a sada i mladi Badžim i Slavica. “Igrati u svom rodnom gradu uvijek je nešto najveće. Kada kao klinac treniraš, sanjaš trenutak kada ćeš obući dres seniorske momčadi svog grada. Ne izgleda da će mi se to ikada više ostvariti. Dario Šarić i ja jednom smo komentirali da ćemo pristati na manje plaće samo da zaigramo za Šibenku. S druge strane, u najboljim smo godina i teško je očekivati da će se to dogoditi”, zaključio je Bilan.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.