Godina je 1939. Europa je na samom početku Drugog svjetskog rata, a gledatelji svjedoče neobičnom susretu oca psihoanalize Sigmunda Freuda i uskoro svjetski poznatog pisca “Kronika iz Narnije” Clivea Staplesa Lewisa. U neminovnom sukobu dvaju velikih umova i svjetonazora, Freud zastupa poziciju znanosti, dok je Lewis nepokolebljiv u svojoj vjeri. Radnja je to predstave “Posljednja Freudova seansa” Marka St. Germainea, koja će premijerno biti izvedena u zagrebačkom kazalištu Gavella. Nova je to predstava kazališta Planet art, osnivača i umjetničkog ravnatelja Marka Torjanca, koja se bavi osnovnim pitanjem – postoji li Bog.

“U ovoj drami postavljaju se, slobodno možemo reći, ne samo najveća pitanja naše civilizacije, već čovječanstva i to kroz suprotstavljene stavove i razmišljanja dvojice ljudi čiji su svjetonazori obilježili svijet u kojem živimo, još ga uvijek suštinski obilježavaju i čini se da neće tako skoro nestati. Sraz ta dva viđenja svijeta otisak je naše stvarnosti”, kaže Marko Torjanac koji predstavu režira i u njoj igra ulogu Sigmunda Freuda, dok Franjo Dijak igra Lewisa. Torjanac dodaje da je pitanje „postoji li Bog?“ uvijek prisutno. Proistječe iz potrage za smislom i iz straha od konačnosti i pojavljuje se na osobnoj razini.

To pitanje za sobom vuče i odnos prema vjeri i religiji. Torjanac je za Nacional dao svoje viđenje religije.

“Vjera je osobna stvar i najbolje je kada ostaje u sferi osobnoga. Onda, čini mi se, najbolje obavlja svoju funkciju. Religija je institucija i kao takva uvijek manipulacija i dogma. U posljednjih dvadesetak godina religija je posvuda dobila na društvenoj važnosti, postala dijelom politike i time suprotnost vjeri iz koje je proistekla i na koju se poziva”, govori Torjanac i pojašnjava kako vidi ulogu Crkve u Hrvatskoj. Smatra da crkvi nije mjesto u politici.

“U Hrvatskoj je Crkva izuzetno ispolitizirana. Zato i pitanje ‘postoji li Bog?’ u Hrvatskoj postaje političko pitanje sa svime što to nosi sa sobom, od svrstavanja, etiketiranja, manipulacije… Što je pitanje Boga, bez obzira na to s kojom premisom, ispolitiziranije, to je društvo bliže totalitarizmu”, govori glumac i redatelj i kaže da kazalište mora otvarati sva pitanja društva, pa tako i ovo. Stoga je predstava zanimljiva i aktualna, a radnja pred Drugi svjetski rat intrigantna. To je razdoblje bujanja ideja, umjetnosti, znanosti, različitih društvenih pokreta, posebno pokreta za ravnopravnost spolova, vrlo burne godine.

“Ljudi, društvo, nažalost, očito moraju proći bolnu katarzu kako bi došli do spoznaje i shvatili vrijednosti. Ako su te godine poslužile tome, onda u svom tom užasu možemo vidjeti smisao. No ono što plaši jesu nagovještaji da se možda iz prethodnih iskustava nije ništa ili dovoljno naučilo. Svijet je danas ponovno u izvanrednom stanju i to je ono što ovu dramu danas čini posebno aktualnom. Iako se radi o sukobima na jednoj drugoj razini, posebno je važno kako će Europa reagirati upravo zbog iskustva Drugog svjetskog rata”, rekao je Torjanac za Nacional i dodao da će “Posljednja Freudova seansa” postaviti mnoga pitanja. Među njima su: zbog čega postoji zlo ako je dobro ono što je ispravno? ili Jesu li naši životi samo reakcija na naše primarne odnose s roditeljima ili pak postoji istina koja je veća od onoga što možemo pojmiti?