Kazališni i filmski redatelj Mario Kovač nedavno je završio predstavu u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Predstava “Harmsijek” po predlošku njegova najdražeg autora Daniila Harmsa progovara o apsurdima. Kovač u razgovoru za Nacional otkriva zašto voli Harmsa, kako definira pojam apsurda, ali i najavljuje svoj novi film, visokobudžetnu erotsku komediju “Goli i bosi”. Bit će to, doznaje Nacional, film po predlošku priče Pere Kvesića “Orgazmotron”. Audicije su gotove, a film bi trebao biti gotov potkraj ove ili početkom sljedeće godine. Kovač na taj film očekuje žestoke reakcije, a Nacionalu je otkrio i zašto nikad ne bi režirao predsjedničku inauguraciju.

[quote_box_center]

  • Kazališni i filmski redatelj Mario Kovač nedavno je završio predstavu u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu
  • Za koji dan obilježit će deset godina osnutka Tvornice lutaka, kazališta za djecu čiji je umjetnički ravnatelj
  • Najavljuje svoj novi film, visokobudžetnu erotsku komediju “Goli i bosi”

[/quote_box_center]
NACIONAL: Što vam je najintrigantnije kod Harmsa i po čemu je on aktualan danas?

Harms je aktualan jer piše o apsurdima kojima smo i danas okruženi. On je jedan od meni najbitnijih i najutjecajnijih autora. Živio je i stvarao u vremenima koja su bila opterećena politikom kao što su i ova danas. O zabranjenim stvarima pisao je na svoj, poseban i suvremen način. Kad su me iz Osijeka nazvali i pitali bih li došao raditi Harmsa, rekao sam da bih njega radio i na Marsu, samo neka mi osiguraju prijevoz. Ideja je bila da se kroz opća mjesta dotičemo i lokalnih mjesta, a to je obrnuti put od satire, kojim publika sama prepoznaje koga želi prepoznati. Kazalište koje radimo odmaknuto je od uobičajenog dramskog, a takva će biti i gluma u ovoj predstavi. Bit će to kolaž suvremenih umjetničkih tendencija. U predstavi nema glavnih uloga, nema vedeta, nego se ukupno pojavljuje deset glumaca s po nekoliko uloga. Mislim da smo ih dobro odabrali. Apsurd dižemo na pijedestal. Želim da ljudi shvate da je to o čemu progovaramo realnost.

NACIONAL: Možemo li se odmaknuti od apsurda?

Nikako se ne možemo odmaknuti od apsurda. On je jedina konstanta u društvenim uređenjima. Robovlasnički sustav imao je svoje apsurde, feudalizam je donio nove, nova paleta stigla je i sa socijalizmom i komunizmom, a ni demokracija nije imuna na apsurde. Mi smo od svih uzeli neke apsurde u predstavi i igramo se njima. Apsurd je, dakle, zajednička crta svim tim uređenjima, njihov najniži zajednički nazivnik. Nismo dospjeli daleko u traženju savršenstva gdje neće biti apsurda. Za kazalište kažemo da je ogledalo života, a pred ogledalom se katkad moramo pokazati i razgolićeni, sa svim svojim nesavršenostima, za početak tijela, a onda i dublje. U umjetnosti uvijek pokušavam pronaći nešto drukčije i novo, neki kotač koji će nas dovesti do boljih rješenja.

NACIONAL: Izjavili ste da vam je skandal draga umjetnička forma. Kakve skandale volite?

Skandal je forma koja je uvijek postojala. Volio bih ga ne upotrebljavati u promotivne svrhe, nego u svrhu otkrivanja stvari koje su skrivene pod tepih i koje pokriva ona rečenica “o tome se u našoj kući ne priča”. Zašto se o nečemu ne bi pričalo. To ne znači da treba forsirati skandal i da ga treba često upotrebljavati. U tom se slučaju vrlo brzo izliže i izgubi se efekt. A upravo to kod nas se često događa. Teško mi je vjerovati da je Severinin video izišao van tek tako. Ona nije glupa žena, ona ima sjajan PR, dobro pjeva i sve je to dobro isplanirano. Tim joj se filmom samo beskrajno podigla popularnost, a ništa nije izgubila. Svi smo vidjeli da ima dobro tijelo, što smo znali i prije. U šali volim reći da je taj skandal učinio puno više za informatičko obrazovanje srednje i starije generacije nego bilo koji tečaj Ministarstva obrazovanja. To im je bio odličan poticaj.

NACIONAL: Što mislite o tome kako Oliver Frljić vodi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci?

Frljić pleše po rubu upotrebe skandala u promotivne svrhe. On je hrabar kolega koji progovara o temama o kojima mnogi šute. Njegova najveća trauma je rat i tu otvara najviše tajni. Mislim na slučaj Aleksandre Zec. U tom svom žaru borbe ponekad i pretjera, ne da se bavi nečim čime se ne smije baviti, jer toga nema, nego proziva ljude koji su kolateralne žrtve tog njegova križarskog pohoda i onda se blatom baca na njih. Volio bih vidjeti kamo će krenuti to kazalište. Zasad osim skandala s predstavom “Hrvatsko glumište” nemamo puno. Čekam da počnu raditi. On je izvrstan redatelj koji ponekad opeče ljude koji to ne zaslužuju.

NACIONAL: Je li skandal spaliti lik Ante Tomića kao Krnju na maskenbalu u Prološcu?

Nije. Moramo znati što je mesopust. Tada se sve opusti. Ante Tomić je sjajan, duhovit pisac kojeg volim i ja ga ne bih zapalio. No vjerojatno je mnogima stao na žulj načinom na koji ih je opisao. Moramo znati da svatko od nas koji smo javne osobe može jednoga dana biti Krnje. Ja bih, da sam na njegovu mjestu, to shvatio kao čast. Ako su se svi smijali kad su spaljivani Sanader ili Kerum, ne vidim razloga zašto bi se sad netko zgražao. Njegova fiktivna smrt možda pruža katarzu ljudima toga kraja, a to je svakako puno bolje nego da se netko s njim fizički obračuna.

NACIONAL: Najavili ste da ćete uskoro snimati prvu hrvatsku visokobudžetnu erotsku komediju “Goli i bosi”. Jesmo li spremni za to ili smo još uvijek previše konzervativno društvo?

Mislim da našoj sceni nedostaje profesionalni film te tematike. Živimo u društvu u kojem možete u televizijskom prime timeu vidjeti stotine smrti, tijela se obduciraju, vade se organi, ali golu cicu ne smijete vidjeti. Taj normalan dio tijela koji svi po rođenju prvi primamo u usta ne može se vidjeti. Jako je negativno vidjeti i one organe bez kojih nas ne bi bilo, vaginu i penis. Sve je to kao jako fuj i bljak. To je izopačeni način gledanja koji bih htio promijeniti. Ljudsko tijelo nije ništa čega bismo se trebali sramiti. Ja sam za sebe kažem da imam idealne proporcije 90 – 90 – 90. Htjeli bismo seks prikazati kao zabavno i ugodno iskustvo kojem svi težimo. Ne trebaju mi manekenski tipovi u filmu, svi drugi su dobrodošli. Glavne uloge tumačit će profesionalci, ali imamo puno prostora za amatere i naturščike, jer želimo jednu sirovu energiju.

NACIONAL: Kakve reakcije očekujete?

Siguran sam da će biti puno negativnih reakcija. Ljudi se kod nas strahovito boje, a jedan od najvećih strahova je onaj što će selo reći i što će misliti o nama. Ljudi čak ne žele ispunjavati neke svoje želje i potrebe jer se boje što će drugi reći i drugima žele poslati sliku sreće i uspješnosti. Opterećujući se time, mislim da ne radimo na njoj. Kad bi svatko od nas radio ono što voli, pitanje je bi li sve funkcioniralo, ali bi bilo zanimljivije. Meni je totalno tinejdžerski razmišljati “što će drugi reći”. Tako samo kastriram sam sebe. Kakve god reakcije na film bile, okružio sam se vrhunskim profesionalcima koji znaju što rade i što žele i siguran sam da ćemo napraviti dobar proizvod.

NACIONAL: Je li teško nagovoriti glumce na scene seksa? Kako se vi kao glumac nosite s tim?

To je individualno. Neki imaju problema s tim, drugi ne, ali svi su odreda u ekstremima. Za dobru erotsku scenu ključno je povjerenje između glumaca i redatelja. Počinje se raditi u manjem krugu i ne smije se ostaviti za kraj. S tim treba početi. Kad dođe do intimnog događaja, možemo to raditi kvalitetno, ako oko toga stvaramo priču. Ali i druge se scene mogu dublje napraviti ako se probije intima sa scenama seksa. Ja sam glumio u filmu Irene Škorić “7 seX 7” i jedini sam lik u filmu koji se ne seksa. To joj nikad neću zaboraviti. Jako sam bio razočaran. Imao sam karakternu ulogu koja je laskala mojoj glumačkoj karijeri, ali nije emocionalnoj inteligenciji. Šalu na stranu, s tim ne bih imao problema.

NACIONAL: Nedavno je na televiziji prikazan vaš dokumentarni film “Sama si je kriva” koji progovara o problemu silovanih žena. Kako ste nagovorili žene da pričaju o toj životnoj traumi?

To je bio najteži dio posla. Najveći posao napravila je producentica Jadranka Cicvarić Šiftar, koja je nakon puno razgovora odabrala dvije najhrabrije. Još jedna zapreka bila nam je ako je sud stao na stranu počinitelja, te priče nismo mogli objaviti. A bilo je među njima i sinova nekih osoba na položajima u lokalnim sredinama pa to nismo objavljivali jer je podložno tužbama. Ima još jako puno prostora za priču o tome. Silovanje je odvratan čin krajnjeg ponižavanja drugog ljudskog bića. Svi drugi zločini, isključujući ubojstvo, manje su invazivni i psihički toliko ne ponižavaju žrtvu. Drugi je aspekt priče o silovanju to što žrtvu društvo ponovo viktimizira stavom okoline. Otud i ironičan naziv filma.

NACIONAL: Kako ohrabriti žrtve da progovore?

Tako što ih nećemo osuđivati i skrivati. To ne treba potencirati. Zanimljivo je da psihologija sugerira žrtvin oprost počinitelju, a ja mislim da je to jako pogrešno. Žrtva ne može oprostiti sama od sebe i onda se događa da govori da je oprostila, a zna i osjeća da nije i osjeća dvostruki sram. Mislim da žrtva mora mrziti počinitelja.

NACIONAL: Kakva je kazna adekvatna za počinitelje silovanja?

Ovisi od slučaja do slučaja, ali takav čin nema nikakvo opravdanje. Ako je silovatelj opetovani počinitelj, što obično jest, vrlo sam radikalan i zalažem se za medicinsko kemijsko onemogućavanje daljnjeg seksualnog općenja. Zvuči kao srednjovjekovna kazna, ali to je najgnusniji mogući čin. Istina, u nekim slučajevima pokazalo se da su počinitelji više uživali u podčinjavanju žrtve nego u samom seksualnom činu, pa su to činili nekim predmetima, što je još gore. Silovanje sugerira psihijatrijsku analizu počinitelja, jer im nije mjesto u zatvoru, nego na psihijatriji.

Mario Kovac 01
‘MILAN BANDIĆ JE LUKAV I NIJE OSTAVLJAO TRAGOVA IZA SEBE. SVE SU STVARI VEZANE UZ FINANCIJE POTPISIVALI DRUGI LJUDI’, KAŽE KOVAČFoto: Nacional

NACIONAL: Koliko pratite politiku i što mislite koliko je Hrvatska napredovala u liberalnosti time što smo izabrali predsjednicu?

Mislim da uloga predsjednika nema ni rod ni spol. Potpuno sam indiferentan prema tome što je Kolinda Grabar-Kitarović žensko. Žene mogu bilo koju funkciju obnašati i gore i bolje od muškarca, to je prije svega pitanje osobnosti. Jednako kao i s Frljićem, premda je ovo valjda jedina prilika da njih dvoje budu u istoj rečenici, čekam da vidim prve konkretne poteze. Sudeći po patetičnosti biografije i inauguracije, bojim se da nas čeka pet ili deset godina PR-a koji hvata na sentimentalnost. Takva je bila cijela kampanja. Bojim se da to ne znači pozitivu i za gospodarstvo. Žena zna stvoriti PR – odlično, ali nama to ne treba. Treba nam Vlada koja će imati hrabrosti i znanja da nešto napravi. Jesu li to ovi koji se nude kao prva sljedeća opcija? Bojim se da nisu. Oni su sljednici jednog lopovskog sustava. Slično kao u anegdoti o Aleksandru Makedonskom, koji je jašući vidio čovjeka punog kukaca koji ga grizu i otjerao ih, a čovjek je zavapio da to ne čini jer će sad doći novi gladni kukci. Bojim se da je Hrvatska taj čovjek pun krasta, a neka čitatelji pogode tko je Aleksandar Makedonski.

NACIONAL: Kako bi izgledala inauguracija predsjednice da ste ju vi režirali? Bila bi manje patetična?

Ne znam jer ne bih prihvatio tu ulogu nikada. Prije pet godina odbio sam režirati kampanju Ive Josipovića. Ponuda je bila dobra i izdašna, ali nisam ju prihvatio. Odabrali su me vjerojatno zbog toga što sam tada bio dosta aktivan protiv Milana Bandića u slučaju Varšavska. Nikad ne bih radio ni za jednu stranku i ni za jednog političara. Možda poblesavim jednog dana u starosti pa mi se učini da dolazi neki mesija iza kojeg ću stati, ali zasad ne.

NACIONAL: Što zamjerate Milanu Bandiću i kako gledate na njegov sadašnji status?

Nisam likovao kad su ga uhitili jer se nikad ne veselim kad se nekomu nešto takvo dogodi. On je sam toliko puta ponovio “neka institucije rade svoj posao” i to se pretvorilo u sprdnju. Mislim da je lukav čovjek koji nije ostavljao puno tragova iza sebe i da su sve stvari s financijama potpisivali drugi ljudi. Svojim podčinjenima sigurno je naložio da rade kriminalne stvari. Ali se najiskrenije i najtoplije nadam da je negdje pogriješio. I nadam se da će odslužiti za ono što je učinio. Ne vjerujem u zatvorske kazne. Mislim da bi trebalo revidirati gospodarski kriminal od početka 1990-ih do danas i sve to vratiti u javno vlasništvo. Oduzeo bih imovinu lopovima i njihovim obiteljima.

NACIONAL: Vrlo ste kritični i prema Crkvi. Bertolt Brecht rekao je da je skupljanje novca u crkvama jednako prostituciji, a vi citirali. Zašto?

Crkva jako želi da ju identificiraju s vjerom, a to nije isto. Vjera je osobna stvar svakoga od nas. Mene znaju optužiti da ponekad vrijeđam kršćanske vrijednosti, a ja se tomu oštro suprotstavljam. Velika većina mojih suradnika veliki su vjernici, ja to poštujem, premda sam agnostik. Nikada se ne bih sprdao na račun nečije vjere, jer na to nitko nema pravo. Crkva, s druge strane, izmišljena je institucija i kostimirana parada. Govoriti s oltara da bogataš neće ući u kraljevstvo Božje, a istodobno u Vatikanu paradirati u presmiješne srednjovjekovnim i renesansnim kostimima, s papinskom kapom u kojoj je tristo metara zlatnog konca, fasade oblagati dragim kamenjem, velika je prevara. Ona traje stoljećima. To vrijedi za mnoge crkvene institucije koje su licemjerne. Za to licemjerje treba optužiti onog tko je najglasniji i najlažnije zaziva ljudske vrijednosti, a to je Crkva. Jako mi je teško gledati bakice, među koje spada i moja baka, kad zadnji novac od svoje mirovine daju za milodare, a svećenik će se vozikati u nekom bijesnom autu. Ima divnih svećenika, ali oni su medijski marginalizirani.

NACIONAL: Što mislite o papi Franji?

On je na neki način osvježenje u odnosu na prethodnika. I on ima dobar PR, više sluša. Žalosno mi je vidjeti da u nekim drugim, važnijim svjetonazorskim pitanjima nije pokazao svjetonazorski napredak. Nedavno je osudio uporabu kondoma u Africi, više gledajući pitanje nataliteta, koji tamo nije problem, a nije gledao na problem AIDS-a i spolnih bolesti. To mu je velika pogreška.

Komentiraj

PODIJELI
Saša Drinić, vanjski suradnik Nacionala. Pratim teme iz različitih sfera društvenog života. Radim kao novinar Osječke televizije gdje uređujem emisiju TV koktel. Ispred radijskog mikrofona Studentskog Unios radija u Osijeku uređujem i vodim emisiju Šalica razgovora.