Nedavni početak snimanja francuskog filma “The Lake” u Hrvatskoj obilježen je brojnim prilozima u medijima kako Luc Besson snima taj film. Radi se o medijskom napuhavanju jer je Besson koscenarist, njegova kompanija EuropaCorp producira film, a režiser je Steven Quale. Ipak, nema nikakve sumnje da iza cijelog projekta stoji 56-godišnji Besson, već nekoliko godina najveći francuski filmski mogul.

Otkako je 2000. osnovao svoju kompaniju EuropaCorp, njegovo filmsko carstvo neprestano raste, u njegovim filmovima zvijezde su hollywoodski glumci, a prije tri godine na periferiji Pariza otvorio je filmski studio Cité du Cinéma na 11 tisuća kvadratnih metara. Istovremeno, s rastom kompanije raste i ogorčenost francuskih ljubitelja filma. Francuzi su ponosni na svoju kinematografiju i oduvijek su bili osjetljivi na utjecaj Hollywooda, pa su raznim zakonskim odredbama godinama sprječavali da američki filmovi u Francuskoj budu gledaniji od francuskih, a sada se pojavio “domaći izdajnik” Luc Besson, čovjek koji je stvorio “Hollywood na Seni”. Filmovi koje stvara EuropaCorp preslika su loših, ali financijski uspješnih američkih filmova – to je gomila pucačine bez previše logike.

 

 

  • Ljudi kritiziraju Bessona jer je filmska industrija u Francuskoj zaglavila u ‘autorskom filmu’, smatra Emmanuel Prevost, koproducent animirane trilogije ‘Arthur’
  • Besson je izgradio filmski studio Cite du Cinema u Parizu, vrijedan 170 milijuna eura, zbog čega su ga mediji napali i optužili da ima faraonske aspiracije

 

 

 

Prva značajnija reakcija na takve filmove objavljena je 2003. u ne pretjerano tiražnom francuskom filmskom magazinu „Brazil“ kada je Hervé Deplasse napisao tekst „Besson je ubio moju kinematografiju“, u kojem ga je optužio za usvajanje američkog modela u proizvodnji filma, u kojem je on rezultat marketinga. Besson je tužio magazin i tražio 50 tisuća eura odštete zbog uvrede, ali je odustao nakon što su brojni francuski filmski kritičari podržali svog kolegu. Christophe Goffette, glavni urednik magazina „Brazil“, tada je stao u obranu svog novinara i rekao: „Luc Besson je prvenstveno proizvođač koji filmove prodaje na kilograme“.

Besson je vrlo brzo shvatio na koji način će raditi filmove koji će zaraditi novac i postati gledani svjetski hitovi. Nakon uspjeha u osamdesetima s filmovima „Podzemlje“, „Veliko plavetnilo“ i „Nikita“, u devedesetima je počeo režirati filmove na engleskom jeziku i s internacionalnom ekipom glumaca. Filmovi „Leon profesionalac“ i „Peti element“ postigli su veliki međunarodni uspjeh, nakon čega je Besson osnovao filmsku kompaniju EuropaCorp. Njegov partner bio je Pierre-Ange Le Pogam, filmski producent s 26-godišnjim iskustvom. Uskoro se pokazalo da Le Pogam održava kakvu-takvu ravnotežu u kompaniji. Dok je Besson želio raditi komercijalne hitove, što je i uspio s trilogijama „Taxi“ i „Transporter“, a osobito angažirajući Liama Neesona u trilogiji „96 sati“, Le Pogam se brinuo o francuskim art filmovima. Do 2009. EuropaCorp postala je najuspješnija kompanija izvan Amerike koja snima filmove na engleskom jeziku. Godine 2007. tvrtka je izašla na burzu i prodala 21 posto svojih dionica za 76 milijuna eura. Besson je tada zadržao 62 posto udjela, a Le Pogam osam posto. Kompaniji je išlo toliko dobro da je 2009. prosječni proračun jednog filma EuropaCorpa (a tvrtka ih je snimala desetak godišnje) iznosio 33,7 milijuna eura, dok je prosječni proračun francuskog filma iznosio 6,4 milijuna eura.

Besson je bio financijski iznimno uspješan, ali filmska kritika i ozbiljni mediji napadali su ga sve više i više. Prvenstveno je to radio dnevni list Libération, ne birajući načine da ga ocrne, a čak su jednom napisali da Besson nema mozga. „Njihov stav me ne brine. To je neka vrsta nezdrave ljubomore“, izjavio je Besson. Emmanuel Prévost, francuski producent koji je s Bessonom koproducirao njegovu animiranu trilogiju „Arthur“, stao je u njegovu obranu tvrdeći kako je filmska industrija u Francuskoj zaglavila u „autorskom filmu“, sustavu koji prezire komercijalne filmove. „Ljudi kritiziraju Bessona, no on je otvorio vrata međunarodnog tržišta. I pri tome odlično upravlja svojom karijerom“.

List „Liberation“ napadao ga je i ranije, još 1998. kada je Besson režirao film „Peti element“ s kojim je postigao svjetski uspjeh, a kritičar tog lista napisao je nakon toga kako je Besson infantilan, površan, iritantan i da ima dvostruki moral. Kada je Besson svojedobno došao u Zagreb, u razgovoru za Nacional na pitanje kako se osjećao zbog tih kritika, odgovorio je: „Nije me bilo briga. Ja radim filmove za ljude. Najlakše je uzeti pero u ruke i ubiti nekoga. Najzabavnije je to što je svojedobno Liberation skoro propao. Imali su problema jer im je prodaja stalno padala. Zašto im se to dogodilo? Kada prodajete novine na temelju sranja koje pišete o ljudima, onda to funkcionira nekoliko mjeseci jer ljudi to žele omirisati. No tko želi svakog dana uroniti ruke u to sranje? Nakon nekog vremena to se novinama obija o glavu. Liberation je gotovo propao, a ja sam još uvijek ovdje. ‘Arthur’ je srušio rekord u gledanosti u Francuskoj koji je do tada držao ‘Peti element’. To je moj odgovor.

Znate što najviše volim kod filmova? Što nakon pet godina potrošenih na snimanje ‘Arthura’ nitko nije obavezan otići u kino da bi ga pogledao. Taj film je samo prijedlog na koji možete reći ‘ne bih gledao ‘Arthura’, gledao bih nešto drugo’. U redu. I ja sam tu bespomoćan. Zašto onda potrošiti četiri novinske stranice da biste nekoga ubili? Oni su imali problem, a ne ja. Ja nikoga nisam prisiljavao da ode u kino i pogleda ‘Peti element’. Kod filmova mi se sviđa to što ćete danas sa svojom kćeri pogledati ‘Arthura’ a sutra sa suprugom film Woodyja Allena“.

BESSON SE PROSLAVIO FILMOM 'LEON PROFESIONALAC'  FOTO: collectionchristophel.fr/Photoshot
BESSON SE PROSLAVIO FILMOM ‘LEON PROFESIONALAC’
FOTO: collectionchristophel.fr/Photoshot

Jedna od ključnih osoba u gradnji Bessonova financijskog i filmskog uspjeha bio je američki scenarist Robert Mark Kamen. On je bio ekspert za pisanje scenarija za akcijske filmove, poznat kao koscenarist filma „Smrtonosno oružje 3“, ali je radio i kao nepotpisani „script doctor“ na hitovima „Bjegunac“, „Pod opsadom“ i „Đavolji odvjetnik“. U proljeće 2001. Besson je predstavio Kamenu svoju ideju. Rekao mu je da će snimati akcijske filmova s 20 milijuna dolara proračuna, kako želi da oni postanu hitovi, a sa zarađenim novcem gradit će filmski imperij. Naravno, Kamen je trebao pisati scenarije. On je na to pristao i napisao je scenarije za trilogiju „Transporter“ sa Jasonom Stathamom i trilogiju „96 sati“ s Liamom Neesonom, koje su Bessonu donijele milijune eura i dolara.

Međutim, 2011. došlo je do razdora u vrhu kompanije EuropaCorp jer ju je napustio Le Pogam. Godinu dana prije Besson je na visoku poziciju u tvrtku doveo Christopha Lamberta (nije riječ o istoimenom francuskom glumcu), stručnjaka za odnose s javnošću koji je bio blizak s francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem. Prema Le Pogamovim riječima, tada se sve manje i manje počelo govoriti o filmovima, a sve više i više o marketinškim strategijama.

Dapače, Le Pogam je tada dao intervju za list Le Mond, u kojem je otvoreno govorio o događajima u kompaniji EuropaCorp. Rekao je da je Lambert imao lošu reputaciju, pa se protivio njegovu dolasku u kompaniju, ali ga je Besson uvjeravao da će sve biti u redu. Vrlo brzo je shvatio da ga Besson i Lambert ignoriraju, francuski filmovi koje je producirao u EuropaCorpu bili su zanemarivani i odlučio je da će napustiti kompaniju. Francuski list Le Figaro to je nazvao „tsunamijem u francuskoj filmskoj industriji“. Došlo je do svađe, Le Pogam je tužio EuropaCorp tražeći 1,35 milijuna eura odštete, a sud je 2013. odredio da mu se mora isplatiti 700 tisuća eura jer ga je, prema presudi, kompanija odbacila bez pravog razloga.

U to vrijeme, tijekom 2010. i 2011., Besson je imao razloga za nervozu jer kompanija nije proizvela veliki filmski hit, a drugi i treći dio animiranog filma „Arthur“ nije postigao uspjeh. Iako je u to vrijeme govorio da se više nikada neće baviti režijom, nego samo scenarijima i produkcijom filmova, Besson se ipak vratio režiji osrednjom ekranizacijom francuskog stripa „Pustolovine Adèle Blanc-Sec“ i jako lošim filmom „The Lady“, pričom o burmanskoj političarki Aung San Suu Kyi.

Ali uskoro se otkrilo zašto je Besson prigrlio Sarkozyjevog suradnika Lamberta. I to ne samo njega, nego i Emmanuelle Mignon, bivšu Sarkozyjevu šeficu kabineta, koju je 2010. zaposlio u svojoj kompaniji. Dvije godine ranije Besson je odlučio sagraditi filmski studio Cité du Cinéma. Ako London ima Pinewood Studios, a Rim studio Cinecitta, onda je red i da Pariz ima svoj filmski studio, smatrao je Besson. Njegov se prostire na 11 tisuća kvadratnih metara i nalazi se u Saint Denisu, u sjevernom dijelu Pariza, a vrijedan je 170 milijuna eura. Bessonu su trebale političke veze da bi izgurao ovaj projekt, što mu se i isplatilo jer je studio sagradio kroz javno-privatno partnerstvo. Javni dio iznosi 75 posto, a investitor je kompanija Caisse des Dépôts koja je u državnom vlasništvu, dok je privatni dio, 25 posto, došao od građevinske kompanije Vinci Group. U toj priči njegova EuropaCorp financirala je, s grupom investitora, opremanje studija.

Kulturni magazin „Les Inrocks“ odmah je napao Bessona, pišući kako najutjecajniji francuski filmaši smatraju Bessona megalomanom s faraonskim aspiracijama. Thierry de Segonzac, francuski producent, rekao je da ideja o gradnji tako spektakularnog filmskog studija s najnovijom filmskom opremom nije loša, ali se boji da nema francuskog producenta koji može platiti korištenje takvog skupog studija za snimanje filma. Studio je, nakon nekoliko odgađanja, otvoren 2012., u trenutku kada je poznati francuski glumac i redatelj Matthieu Kassowitz objavio da se seli u Ameriku. Kad su ga pitali zašto se seli, odgovorio je: „Zato što više ne mogu raditi u Francuskoj, gdje je snimanje filmova postalo industrija“.

Kompanija EuropaCorp je u prvih godinu dana u tom studiju snimila filmove kao što su „Malavita“ s Robertom de Nirom i „3 dana za ubojstvo“ s Kevinom Costnerom, koje je kritika sahranila i tako nastavila napadati Bessonove metode amerikanizacije francuskog filma. A onda je u prosincu 2013. objavljeno kako policija istražuje je li bilo korupcije pri prikupljanju sredstava za gradnju tog filmskog studija. Nisu nađeni nikakvi inkriminirajući dokazi, a godinu dana kasnije manjinski dioničari optužili su EuropuCorp za financijske malverzacije. I opet nije bilo posljedica. Ali Besson se nije uvijek izvukao nevin iz problema. Prošle godine njegova kompanija kažnjena je s 200 tisuća eura jer je 2009. i 2010. pogrešno prikazala financijsko stanje i tako zavarala investitore.

Utjeha za Bessona stigla je prošle godine filmom „Lucy“ u kojem Scarlett Johansson glumi glavnu ulogu, za koji je on napisao scenarij i režirao ga. U kinima diljem svijeta zaradio je gotovo 460 milijuna dolara, bez obzira na to što ga je kritika proglasila prizemnim i lošim. Nakon takvog uspjeha, EuropaCorp je krajem prošle godine dobila kredit u iznosu od 600 milijuna dolara za snimanje novih filmova na engleskom jeziku. Na američko tržište ti filmovi će se plasirani preko novostvorene kompanije Relativity EuropaCorp Distribution. Radi se o partnerstvu s kompanijom Relativity Media, poznatoj po jednako prizemnim, ali uspješnim filmskim hitovima. Ta joint-venture kompanija distribuirat će i film „The Lake“ u Americi. Za Bessona i njegovu kompaniju financijskih problema više nema, najavljeno je snimanje nastavaka filmova „Lucy“ i „Transporter“, dok će on režirati skupocjeni znanstveno-fantastičan spektakl, ekranizaciju stripa „Valerian and the City of a Thousand Planets“. A to što će ga ljubitelji filma u Francuskoj i dalje mrziti, više nije njegov problem. Uostalom, početkom ove godine dobio je zlatnu medalju od organizatora Cesara, francuskog ekvivalenta Oscaru, za „izniman umjetnički i poduzetnički doprinos tijekom posljednja tri desetljeća“.

Komentiraj