Otok Lopud pripada Elafitima, skupini otoka smjestenih zapadno od Dubrovnika. Smjesten izmedju Sipana i Kolocepa drugi je po velicini u arhipelagu, a poznat je po vrtovima koji su puni stabala limuna i naranci kao i po prekrsanim plazama medju kojima je najpoznatija plaza Sunj. Lopud je dnevnim brodskim linijama povezan je s Dubrovnikom od kojega je udaljen 40 minuta voznje.

Otok Lopud je prema nekim arheološkim nalazima naseljen vec tisućama godina. Na otoku su pronađeni mnogi ostaci starogrčkih, rimskih i slavenskih građevina i ruševina. Na mjestu današnje kule Španjola nađeni su ulomci keramike ilirskih građana. Do danas su sačuvani toponimi grčkog podrijetla, Veliki i Mali Skupio – skopelos, otok; Igo, Igalo – aigialos, obala, plaža. Naziv imena susreće se u raznim oblicima grčkog podrijetla: Dalafota, Dalafodum. Od romaniziranog naziva Lafodia u uporabi je danas hrvatski Lopud. Iz rimskog vremena ostali su nam ulomci reljefno obrađenog kamena na predromaničkim crkvama. Ostaci starohrvatske kulture IX. I X. stoljeća su predromaničke kapelice: sv. Marija, sv. Ilija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Petar, sv. Nikola. Kako nas mnogi spomenici i dubrovački povjesničari uvjeravaju, bilo je na otoku Lopudu jedno hrvatsko naselje već u IX. stoljeću.

Od 1457. godine Lopud postaje jedno od regionalnih središta Dubrovačke Republike. U to vrijeme na otoku je živjelo preko 1000 stanovnika, a ekonomski uspon Republike odražavao se i na otok. Brodovlasnici s Lopuda imali su vlastitu flotu od oko 80 brodova kao i brodogradilište. U doba Dubrovačke Republike na otoku je postojalo 19 mlinica, a bilo je nastanjeno 700 ovaca. Većina danas zaraslog zemljišta bila je obrađena.

Mjesni perivoj je poznat kao bivši vrt vile iz 19. stoljeća. U vrtu raste nekoliko vrsta bilja, a predvladavaju eukaliptusi, bambusi i različite vrste kaktusa, sakupljane po cijelom svijetu.

Na Lopudu postoje 24 crkve, a Franjevci i Dominikanci sagradili su ovdje svoje samostane. Na vidikovcu Belvedere nalazi se Crkva sv. Ivana koja je podignuta najvjerojatnije u 9. ili 10. stoljeću u stilu tipične starohrvatske arhitekture. To je jednobrodna kapelica bačvastog svoda s kupolicom koja se izdiže nad sredinom krova. U zidovima s unutarnje strane uzidano je 19 glatkih zemljanih posuda, što je vjerojatno imalo za cilj poboljšanje akustike. Po svemu sudeći u 14. stoljeću kapelica je proširena u crkvu s gotičkim i renesansnim motivima, kao što su roze na pročelju i kapiteli na portalu. Uz crkvu je 1697. nadograđen samostan časnih sestara, a 1811. groblje. Sve do 15. stoljeća ovo je bila matična crkva Lopuda, a danas se bogoslužje u njoj održava samo prigodno na blagdan sv. Ivana 24. lipnja.

Na najvišoj uzvisini otoka nalazi se španjolska utvrda Sutvrač iz 1563. koju kani obnoviti Društvo prijatelja dubrovačke starine. S nje se pruža odličan pogled na naseljeni i nenaseljeni dio otoka, a vide se i ostali Elafitski otoci, kopneni dio Dubrovačkog primorja, pa i brda Rijeke dubrovačke i Srđ. Na otoku postoji i 1.6 km duga pješačka staza kojom šećući može se vidjeti druga obala koja je strma, zarasla i nepristupačna.

Komentiraj

FOTO:Grgo Jelavic/PIXSELL
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.