Presuda Bošku Šapiću (23) iz Topuskog za ubojstvo dvojice mladića iz Gvozda u Vojniću 2013. u ponedjeljak će biti objavljena na karlovačkom Županijskom sudu.

Zamjenik županijske državne odvjetnica Zdravko Car ostao je nakon provedenog dokaznog postupka kod optuženja za “teško ubojstvo iz niskih pobuda, ljubomore”, za što se izriče dugotrajna kazna zatvora, do četrdeset godina.
Branitelj Lubiša Drageljević pozvao se, pak, na vještačenja i svjedočenja više svjedoka i zatražio od sudskog vijeća da “nađe dovoljno snage da sve okolnosti ovog tragičnog događaja svede u realne okvire” i dosudi pravedno.
Drageljević je pozvao sudsko vijeće da kao motiv odbaci ljubomoru, podsjetivši da je dvoje psihijatara ustvrdilo da se ne radi o osobi koja je iskazivala patološku ljubomoru. Štoviše, rekao je Drageljević, pokojni Alvin Horvatić pokazivao je ljubomoru i poručivao da “njegovo nikad nitko nije dirao pa neće ni Boško”.
Pri tom  je Drageljević opisao napad na okrivljenog Šapića na parkiralištu noćnog kluba, citirao zakon i rekao da “nije kriv onaj tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričivo jake prepasti prouzročene napadom”. Naglasio je da materijalni i personalni dokazi, prije svega psihijatrijsko vještačenje, ukazuju na činjenicu da se pri tom napadu radilo “o jakoj prepasti i razdražljivosti, što jest element  ispričivo jake prepasti prouzrokovane napadom”.
“Ako je netko doveden bez svoje krivnje,  napadom koji je unaprijed planiran i najavljivan, jer mu je on preuzeo djevojku, u stanje jake razdraženosti ili prepasti, onda je to prekoračenje nužne obrane, a nužna obrana je prijeko potrebna kada netko od sebe ili od drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći napad, što je slučaj u kojem se počinitelj blaže kažnjava”, rekao je Drageljević.
Dodao je da se sudsko vijeće treba upitati nije li ovdje riječ o nedjelu “usmrćenja”, odnosno o ubojstvu do kojeg je netko doveden ne svojom  krivnjom, što se nekada zvalo ubojstvo na mah, a zbog čega sud može okrivljenika osloboditi krivnje.
Kako u spisu prema različitim pristranim svjedocima postoje dvije verzije događaja tužiteljstvo je tvrdilo da je Šapić nakon sjedanja u automobil, prije sukoba, mogao dati gas i otići s mjesta sukoba, ali on je navodno krenuo prema Vrginmostu pa se vratio, i to zato što je ranije te večeri vidio da je Alvin u klubu privukao i poljubio njegovu djevojku.
“Dakle zbog ljubomore i mržnje okrivljenik je nožem dužine devet centimetara zadao oštećeniku Alvinu sedam rana, s ciljem da ga liši života, pri čemu je počinio teško ubojstvo, ali i ubojstvo Dejana Vučkovića”, rekao je tužitelj Car i ustvrdio da “broj rana ukazuje na izrazitu upornost i bezobzirnost i da je tome prethodila odluka da liši života Alvina Horvatića”.
Obrana je pak Sudskom vijeću ukazivala na svjedočenja da je auto “poskakivao”, jer Šapić nije mogao držati kvačilo i krenuti, “pošto su ga oštećenici s prijateljima iz auta izvlačili na obračun”.
“Iz nalaza dvoje vleštaka nedvojbeno je da Šapić nema odlike patološke ljubomore, da se kod njega kritične večeri radilo o strahu i panici jakog intenziteta, što je afekt koji je nakon izvlačenja iz automobila, prešao u srdžbu, bijes i ljutnju te se mobilizirao agresivno destruktivni poriv da bi od sebe trenutačno otklonio životno ugrožavajući napad od strane oštećenika”, rekao je Drageljević.
Šapić se u cjelosti složio sa završnim govorom svog branitelja i rekao da mu “ni u jednom trenutku nije bila namjera lišiti života pokojne” te da se kaje zbog tog tragičnog događaja.

Komentiraj

FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.