Bijegom preko granice i silno naraslom dešperacijom, građani pokazuju da Plenkovićevu vlast ne smatraju branom protiv pesimizma, nego razlogom za njegovo cvjetanje. Ne odlaze trbuhom za kruhom, nego dušom za normalnošću i dostojanstvenim životom. Odlaze mladi i obrazovani

Mnogo nam je bolje nego što se čini – u javnosti već ironično komentirana recentna izjava Andreja Plenkovića o fatalnim posljedicama navodno neodgovorno posijanog pesimizma u hrvatskom društvu, nije samo pokušaj pranja ruku od vlastite odgovornosti. Nije ni tek još jedno u nizu premijerovih verbalnih poskliznuća. Nekoliko gotovo usputnih rečenica o potrebi širenja optimizma otkriva dubinu njegova nesporazuma s političkom funkcijom na kojoj se našao.

GRIJEH KREIRANJA BEZNAĐA NA MEDIJIMA

Lako se složiti da ozračje pesimizma koje je zavladalo Hrvatskom nije dobro. Nema spora ni oko toga da je stvaranje takve atmosfere posebno zlotvorno prema mladim generacijama. Teško se, međutim, složiti s premijerovom distribucijom odgovornosti. Po njemu, grijeh kreiranja beznađa ide na dušu “svim akterima, institutima, komentatorima i medijima”, kako je to naredao. O odgovornosti politike, pa i svojoj vlastitoj odgovornosti, ni riječ da bi rekao. Za lošu sliku, izgleda, opet su kriva ogledala…

Pročitajte više u novom broju Nacionala

Komentiraj