Izložba ”Terra incognita” Lukše Peke, poznatog dubrovačkog slikara i grafičara, otvorena je prošlog tjedna u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Nakon 22 godine, Lukša Peko ponovo izlaže u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a opsežan ciklus ”Terra incognita” ili ”Nepoznata zemlja”, od devedeset slika u tehnici akrila na drvu i platnu, zbroj je brojnih nataloženih iskustava koja proizlaze iz dugotrajnog bavljenja slikarstvom, ali su i nužno određena mjestom u kojem slikar živi.

Lukša Peko (Dubrovnik, 1941.) već se kao đak zanimao za slikarstvo i grafiku, da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao je slikarstvo na ALU u Zagrebu, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a prvu samostalnu izložbu imao je 1966. u Splitu. Na grafičkoj specijalki na ALU u Zagrebu 1968. završio je poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Dosad je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te sudjelovao na više od 250 skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: ”Vrt bez dobi” (1986.) s književnikom Milanom Milišićem, ”Kad su golubovi umirali” (1992.) s književnikom Feđom Šehovićem te ”Marin Držić – Lukša Peko” (2017.) u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, među kojima Nagradu „Sedam sekretara SKOJ-a“ (Zagreb, 1969.), I. nagradu Prvog bijenala HDLU- a (Zagreb, 1984.), Nagradu Grada Dubrovnika (1996.), Godišnju nagrada Slobodne Dalmacije (Split, 1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.

Miho Skvrce za UGD

„Pekova Nepoznata zemlja u svom latinskom nazivu nosi arhaičnost antičkih krnjih pretpostavki o svijetu koje zbog toga što su neutemeljene ostavljaju slobodu nagađanjima i maštanjima. Zbog negostoljubivog krajolika prikazanog u šiljatim formama, primjećuje se odsutnost figura, a more koje okružuje otoke na nekim je slikama crno kao katran, gusto i mrtvo. O strpljivosti u radu ovog slikara govore i točkice na brojnim slikama koje vibriraju i lagano otkrivaju vrijeme kao važan element pri stjecanju doživljaja o naslikanom krajoliku“, tumači u katalogu izložbe Marin Ivanović, kustos izložbe i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik koji već duže pomno prati opus ovog umjetnika.

Slažemo se s interpretacijom prema kojoj Pekini nazivi slika sugeriraju mističnost, udaljenost i negostoljubivost izmaštanog Pekova krajolika, kao što su Poviše bezdana, Plameni otok II., Ognjene stijene, Krvava zemlja, Zmijska vala, i prema kojima se stvarna životna tragedija iz prošlosti transponira u prirodne fenomene i sugestije na pakleni pejzaž. „Jedan za drugim nižu se otoci, naizgled neki daleki i nepoznati, a zapravo sasvim dohvatljivi i poznati. Postajemo svjesni da su svi ovi otoci samo jedan jedini, samo jedan koji je važan, a koji ima isto onoliko lica koliko je dana u čovjekovom životu, onaj na kojemu je, u dubokom glibu moralne izopačenosti u kojeg čovjek tako lako zagazi, počinjeno masovno ubojstvo pedeset troje istaknutih pripadnika dubrovačke intelektualne i društvene elite, među kojima je bio i Pekov otac. Ako nam za to dokučiti nije dovoljno pogledati koliko je motiv otoka prisutan u njegovom opusu, onda će anagramski naziv triptiha Askad zorno pokazati kako je riječ o otoku Daksa. U podciklusu Argonauti u kojemu su sve slike naslovljene Arg, odbacuju se varijacije i istim se nazivom sugerira uzaludno traganje i beskrajno trajanje plovidbe između otoka bez broja.”, pojašnjava u tekstu Marin Ivanović.

Takvom kontekstualizacijom slikâ ova se likovno i metjerski izvrsna izložba od efektnog kolorističkog izričaja apstrahiranih oblika pejzaža, na granici apstraktnog predznaka, pretvara u potresno i snažno vizualno iskustvo koje promatrača ne može ostaviti ravnodušnim na emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini podjednako. Izložba ostaje otvorena do 29. travnja 2018. godine.

Komentiraj

PREKOMiho Skvrce za UGD
Podijeli objavu
Prethodni članakEUROPA LIGA Atletico na Arsenal, Marseille protiv Salzburga
Sljedeći članakMartina Dalić ‘preživjela’ glasovanje o nepovjerenju
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.