U dubrovačkoj galeriji Flora HDLU-a Dubrovnik po prvi put se predstavlja zagrebački kipar, crtač i videoumjetnik Denis Krašković, jedan od istaknutijih hrvatskih kipara srednje generacije. Izložbom “Ništa me ne može iznenaditi” Krašković kroz 27 crteža i grafika, koji su nastali između 1990. i 2015., te jedan videorad (“Ništa me ne može iznenaditi”) duhovito komentira svoju svakodnevicu jednostavnim i jezgrovitim crtežom, bliskim po apstrahiranju motiva primjerice Ivanu Kožariću, ali i metijersko-duhovnoj genezi crteža koja je kombinacija matisovske lapidar­nosti i bućanovskog svođenja na nekoliko bitnih poteza. Time, jasno, ne želim umanjiti Kraškovićevu izvornost, već naglasiti kako se radi o iznimno lucidnom, kritičkom i duhovitom viđenju svijeta, pri čemu se Krašković otkriva i kao izniman portretist.

Kustosica izložbe i povjesničarka umjetnosti Rozana Vojvoda ističe u tekstu kako se u ustrajanju na figurativnosti i jednostavnosti koncepta dovedenoj do maksimuma, koja se vrlo često u interpretacijama Kraškovićevog rada povezuje s principom igre, krije se i pozitivna ‘tvrdoglavost’ i samouvjerenost u vlastiti odabir. “Bez sumnje u neophodnost stvaralaštva, potpuno otvoren mnogolikim podražajima vanjskog svijeta, Denis poput srednjovjekovnog trubadura slavi ljubav i život. U tom smislu, videorad ‘Ništa me ne može iznenaditi’ (2016.), u kojem umjetnik slika u idiličnom ambijentu šume, ali ga u tome neprestano ometa crna lopta koja ga udara po licu i cijelom tijelu, funkcionira kao manifest ustrajnosti u odabiru stvaranja, dakako obilato začinjen humorom imanentnim autoru.”

U crtežima i grafikama umjetnik bilježi neke intimne trenutke, zakoračuje u područja nadrealnog i fantastičnog, humorom i stripovskim senzibilitetom modelira stvarnost stvarajući male podsjetnike ljepote trenutaka. “Često spominjan ‘dječji’ senzibilitet autora uočljiv je u vibrirajućoj emociji koju svi radovi posjeduju. Pronalazi se u crtežima djece prije nego ih se počne učiti perspektivu, prije nego im se nametnu uzori i loše napravljene slikovnice gdje sve princeze imaju uzak struk, a svi prinčevi mišiće. U radovima Denisa Kraškovića nema oštrih bridova, više-manje sve je oblo i mekano. Primjerice, u crtežima svoje supruge Gabi koju hvata u trenucima posvemašnje opuštenosti, dok spava ili odmara, autor je uvijek prikazuje napola vidljivog lica, a zakrivljene i dinamički pokrenute linije koje sugeriraju nabore prekrivača i podsjećaju na biljne vitice glavne su nositeljice emotivne impregnacije radova. Isto tako u prikazu prijateljice, umjetnice Ivane Popović, biljke penjačice koje tvore luk iznad njene glave jednakovrijedni su elementi portreta i njene oso­bnosti, a ne tek naznake ambijenta”, zapaža u tekstu Rozana Vojvoda.

Denis Krašković (Zagreb, 1972.) završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je kasnije predavao na Kiparskom odjelu od 1996. do 2007. godine. 1994. diplomirao je na Kiparskom odsjeku ALU u Zagrebu. Od 2007. profesor je na Likovnom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, gdje predaje kiparstvo u zvanju izvanrednog profesora. 2010. magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani. Dobitnik je više nagrada, između ostalih i Grand prix Salona mladih u Zagrebu 2000. godine. 2012. osvojio je drugu nagradu na videonatjecanju The Residents u Olomoucu u Republici Češkoj. 2015. osvojio je Grand prix na Zagorskom likovnom salonu u Krapini. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Budimpešta, Berlin, Beč, Los Angeles, Torino, Prag, Olomouc, Metz, Krakow, Ljubljana, Johannesburg, Maribor, Skopje). Autor je više javnih skulptura od kojih su najpoznatije “Kit” na zagrebačkom jezeru Jarun, “Morž” i “Janje” ispred Arene u Zagrebu te dvije monumentalne skulpture “Neandertalac” u Krapini.

Izložba je otvorena do 29. kolovoza.

Komentiraj

PODIJELI
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.