KONCEM PROŠLOG TJEDNA VRHOVNI SUD poslao je u Zadar rješenje kojim potvrđuje da je Željko Rogić prekršio kodeks sudačke etike, što je zadnji u nizu pravosudnih skandala bez presedana

Koncem proteklog tjedna iz Vrhovnog suda u Zagrebu poslano je u Zadar jedno rješenje koje su izvori bliski tom sudu za Nacional okarakterizirali kao vrhunac licjemjerja u hrvatskom pravosuđu. Izvori bliski Vrhovnom sudu tvrde da su tim rješenjem predstavnici hrvatskih sudaca zapravo otvorili put za nastavak obračuna s Željkom Rogićem, predsjednikom Općinskog suda u Zadru i po službenim statistikama najefikasnijim i najuspješnijim predsjednikom jednog općinskog suda u Hrvatskoj.

Prema tvrdnjama upućenih pravosudnih izvora, za obračun s Rogićem zainteresirana je jedna manja dobro umrežena skupina zadarskih sudaca koji su se osjetili povrijeđenim jer su posljednjih nekoliko godina morali početi raditi znatno više nego ranije.

PREMA RJEŠENJU SUDAČKOG VIJEĆA Vrhovnog suda, Rogić je postao vjerojatno jedini sudac u Hrvatskoj koji je tijekom protekle, a vjerojatno i tekuće godine, osuđen zbog toga što je prekršio kodeks sudačke etike. Rogić je postao predsjednik Općinskog suda u Zadru 2. srpnja 2012. Njegov izbor na tu funkciju bio je u pravosudnim krugovima ocijenjen kao prvorazredno iznenađenje, jer nije imao podršku utjecajnih lokalnih sudačkih lobija. Upućeni pravosudni izvori tvrde da su Rogićev izbor na tu funkciju ponajviše podržali tadašnji članovi Državnog sudbenog vijeća Ranko Marijan i Marin Mrčela, ali je na koncu izabran jednoglasnom odlukom DSV-a. Od Rogića se prvenstveno očekivalo da pokuša popraviti katastrofalno stanje u zadarskom općinskom sudu, odnosno da smanji broj zaostalih neriješenih starih predmeta. Na početku svog mandata Rogića je u zadarskom općinskom sudu dočekalo oko 23 tisuće neriješenih predmeta. Odmah nakon dolaska na novu funkciju, Rogić je smijenio sve dotadašnje šefove unutarnjih sudskih odjela i na ta mjesta postavio nove ljude.

ZAHTIJEVAO JE DA SE PREDMETI počnu brže rješavati, ali je odmah naišao na otpor sudačkih kolega kojima se nije svidjelo to što im se počelo nametati da moraju raditi brže i učinkovitije te da moraju ostvariti puno kvalitetniju interakciju sa strankama, osobito u situacijama kada su se one interesirale zašto se s nekim predmetima godinama odugovlači u rješavanju. Upućeni pravosudni izvori tvrde da je Rogić primio velik broj stranaka i ažurno odgovarao na njihove upite. Uveo je praksu da pred strankama kontaktira suce zadužene za predmet. Pred strankama bi tražio od sudaca odgovor zašto se godinama ili mjesecima ne zakazuju ročišta u pojedinim slučajevima. To je izuzetno iritiralo brojne suce koji su smatrali da o tomu ni strankama, ali ni predsjedniku suda ne bi trebali polagati račune.

Zbog toga su suci sa zadarskog općinskog suda protiv Rogića počeli pisati pritužbe i peticije i slali su ih na razne mjerodavne adrese: sudačkom vijeću zadarskog županijskog suda, Udruzi hrvatskih sudaca i Državnom sudbenom vijeću. Rogićevi problemi službeno su započeli nakon što ga je sutkinja Sonja Miljak prijavila sudačkom vijeću Županijskog suda u Zadru. To vijeće sastavljeno je od 9 sudaca zadarskog županijskog suda i 6 sudaca zadarskog općinskog suda. Sonja Miljak u travnju 2014. protiv Rogića napisala je pritužbu da je prekršio sudački kodeks jer je od nje tražio da se izjasni zašto kasni s rješenjem jednog od starijih predmeta koji joj je dodijeljen. Smatrala je da mu ona na to pitanje ne mora odgovoriti i da joj se on u rad ne bi trebao miješati.

U ISTOJ PRITUŽBI PRIGOVORILA JE ROGIĆU i zato što je tijekom 2012. izradio plakat kojim je htio inicirati akciju rješavanja 100 najstarijih ostavina na sudu. Rogić je taj plakat izvjesio na oglasnim pločama na sudu i htio je motivirati suce da se sami jave te samoinicijativno svatko od njih preuzme 4-5 starih predmeta, kako bi se i ti zaostaci počeli brže rješavati. Kolokvijalno govoreći, Sonja Miljak u pritužbi je navela da je Rogić time praktički uvrijedio suce, jer je insinuirao da oni nisu dovoljno savjesni te da o tom problemu ni ne razmišljaju. Upućeni pravosudni izvori tvrde da je Sonja Miljak zapravo samo napisala ono što je frustriralo većinu njenih sudačkih kolega koji se nisu mogli pomiriti s time da moraju raditi više, brže i kvalitetnije te da još moraju o tomu polagati računa zainteresiranim strankama.

Početkom rujna 2014. Boris Babić i Ivana Klišmanić, čelni ljudi sudačkog vijeća zadarskog županijskog suda, sazvali su sjednicu vijeća i donijeli odluku da je Rogić prekršio kodeks sudačke etike. Odluka je donesena većinom glasova. Među sucima koji su o tomu odlučivali bili su i oni zadarskog općinskog suda koji su u Rogićevu mandatu morali raditi više i kvalitetnije nego ranije. Rogić je potom sazvao konferenciju za medije i izjavio da za svoje uspjehe ne traži nagradu, ali se požalio da zbog toga nije zaslužio prozivanje i osude kolega. Rogić je svakako imao pravo biti frustriran jer se za vrijeme njegova mandata broj neriješenih predmeta do 31. ožujka 2015. smanjio za 12 tisuća. U razdoblju otkad je dospio na čelu zadarskog općinskog suda uspjelo se parirati redovnom priljevu predmeta, a još za toliki broj smanjeni su zaostatci. Od početka travnja tekuće godine zbog reorganizacije sudova, u nadležnost zadarskog općinskog suda ušli su još i sudovi u Benkovcu, Obrovcu i Pagu, koji su imali 5,5 tisuća neriješenih predmeta. I taj se broj za svega nekoliko mjeseci uspio smanjiti za nekoliko tisuća.

Rogić je u svojim javnim istupima kritički govorio o nekim svojim kolegama, prozvao ih za nepotizam te ih javno upitao o podrijetlu njihove imovine. Posebno se sukobio s Babićem, čiji se rad i ranije više puta u medijima propitivao zbog sumnji u njegove veze s pripadnicima kriminalnog miljea. Nakon tih istupa zbog klevete su ga tužili Ivana Klišmanić, Danijela Zubčić Poljak, Iva Lovrin i Antun Klišmanić. Potom je DSV odlučio da mu se skine imunitet. Rogić je onda o svemu dodatno javno progovorio i za Slobodnu Dalmaciju izjavio:

“NE MOGU RAZUMJETI DA SE OD MENE TRAŽI “obračun sa zadarskom situacijom”, da mi se kaže “napravi tamo reda”, “to je najgori sud u državi”, “mi smo uz tebe”, a kad su prvi put imali priliku zaštititi me, članovi DSV-a odobravaju kazneni progon po privatnim tužbama i to tužbama ljudi koji su, dok su ga vodili, doveli Općinski sud do pozicije najneažurnijeg u državi! To je metak u leđa o kojem govorim. S 22.000 broj neriješenih predmeta pao je na 10.000 i sada mi se u prvom sukobu puca u leđa. Napisao sam pismo nekim članovima DSV-a, naveo da to smatram izdajom i zaželio im svako dobro. DSV je odobrio progon i time su dali jasan signal sucu koji će voditi postupak da me osudi! DSV me je izabrao jednoglasno, a ovu je odluku donio većinom glasova, što mi je jedina “utjeha” u svemu tome, jer to govori da i u sustavu ima ljudi koji žele promijeniti stanje. Odgovarat ću zato što sam rekao da je Iva Lovrin kći Ane Lovrin, a Ivana Klišmanić kći Antuna Klišmanića, rekao sam da su sutkinje postale dok su im roditelji bili ministrica i predsjednik suda, a ako to nije nepotizam, što je onda nepotizam?! Rekao sam istinu, ono što svi znaju i sudit će mi za – verbalni delikt! Volio bih da suđenje bude otvoreno za javnost, da se zna kako izgleda suđenje za izgovorenu istinu. Većina građana je uz mene, ali mi glave dolazi većina unutar sustava. Nakon što sam izabran nikad nisam zvao DSV, Vrhovni sud ni Ministarstvo pravosuđa i tražio pomoć, a nailazio sam na neviđenu opstrukciju. Protiv mene su pisane prijave i peticije, a posljednjih četiri-pet mjeseci iskorišteno je da me se iskompromitira pred kraj mandata, pa je ispalo da ja kršim etički kodeks, iako sam samo od jedne sutkinje tražio da radi svoj posao.’

ROGIĆ JE NA TU ODLUKU ULOŽIO PRIGOVOR sudačkom vijeću Vrhovnog suda, koga čine predsjednici svih sudačkih vijeća pri županijskim sudovima u Hrvatskoj. To sudačko vijeće odbilo je njegov prigovor još 26. žujka 2015. Izvori bliski Vrhovnom sudu tvrde da je ono u Zadar dostavljeno tek 28. kolovoza, dakle sredinom proteklog tjedna. Izvori bliski Vrhovnom sudu tvrde kako je u najmanju ruku licemjerno to što je ta odluka iz Zagreba do Zadra putovala pet mjeseci, ali i to što se kao njena potpisnica pojavljuje tek sutkinja Viktorija Lovrić. Izvor blizak Vrhovnom sudu tvrdi da je Rogić želio doznati tko je kako glasovao u njegovu slučaju, ali da mu Viktorija Lovrić to nije htjela otkriti. Isti izvor tvrdi kako se iz urudžbenog broja tog rješenja vidi da se radi o prvoj takvoj odluci. Izvori bliski Vrhovnom sudu tvrde kako je i među sucima tog suda došlo do podjela zbog tog slučaja i da se može tvrditi kako neradnici i konformisti te pojedini suci umreženi u interesne grupacije žele pod svaku cijenu smanjiti pritisak koji im je Rogić nametnuo, koji je nastojao smanjiti broj zaostalih predmeta i uvesti neke nove standarde u skromnoj ili nepostojećoj komunikacijskoj kulturi većine zadarskih sudaca. Dio sudaca Vrhovnog suda ogorčen je i time što je taj sud zbog toga pristao otvoriti vrata neradnicima u obračunu s Rogićem. Nacional je zamolio Rogića za komentar, ali je on do zaključenja ovog broja odlučio da je nedostupan za javnost.

Komentiraj

FOTO:Željko Mršić / Pixell
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.