Španjolski filmski redatelj Fernando León de Aranoa (47), dobitnik nagrade Goya za film “Savršeni dan” s temom ratne BiH, rekao je kako se ta zemlja nije promijenila od završetka rata, a Europa danas u rješavanju problema s izbjeglicama pokazuje istu nemoć kao za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji.

Europa nesposobna da izađe iz vlastitih sukoba

“Onda je to bio labirint koji je pokazao nesposobnost Europe da izađe iz vlastitih sukoba. I kada pokušava izaći iz njih, okružuje se zidovima, kako bi spriječila taj izlazak”, rekao je León de Aranoa u razgovoru za španjolske dnevne novine El País.

“To se događalo u tom ratu, a nastavlja se u današnjoj krizi s izbjeglicama. U taj labirint se lako uđe no jako teško izađe. U njegovom središtu su kooperanti koji organiziraju kaos”, rekao je.

Dramska komedija ‘Savršeni dan“ (Un día perfecto) snimljena 2015. konkurirala je u veljači za osam nagrada na festivalu Goya, španjolskom ekvivalentu američkog Oscara, a osvojila je priznanje za najbolji prilagođeni scenarij.

Radnja filma je smještena u BiH 1995. godine, gdje grupa kooperanata jedne nevladine organizacije pronađe u bunaru beživotno tijelo, a traženje užeta kojim bi se ono izvadilo kako bi lokalno stanovništvo dobilo vodu pretvori se u pravu odiseju usred rata, mikrosvijeta u kojem se isprepliću vojnici, “plave kacige”, kooperanti i lokalni stanovnici.

Apsurd, kaos, labirint…

“Kada sam se prije dvadeset godina vratio iz BiH ponio sam materijal za snimanje dokumentarnog filma. Ondje je bila apsurdna situacija, kaos, labirint. Borili su se dvije godine, a nisu znali što se zapravo događa, bili su poput djece, izvršavali su ono što im je bilo naređeno”, rekao je španjolski redatelj.

U meni je ostao taj osjećaj, a iskočio je kada sam prije dvije godine pročitao roman Paule Farias. Obnovio sam i prenio doživljeni kaos, zbunjenost, poniženje i gubitak kontrole, objasnio je kako je došao na ideju stvaranja filma. Paula Farias,španjolska humanitarna radnica, objavila je prije deset godina roman s pričom o humanitarki nevladine organizacije koju je León de Aranoa prenio na film.

“Među kooperantima sam primijetio humor koji sam prikazao u filmu. Oni u delikatnim i ružnim situacijama traže način da se udalje, da se smiju”, kaže. Iznenadilo me da je to strašno mjesto i danas, 20 godina kasnije, isto. Vratiš se ondje nakon stravične drame te se ponovno ljutiš što ne radi telefon. Tragičnije je što se to događa ljudima koji ondje žive, koji su patili te još uvijek pate i osjećaju posljedice rata, napomenuo je.

Rat u BiH kao španjolski građanski rat

“Kada sam proživljavao rat u BiH radeći dokumentarni film imao sam osjećaj našeg građanskog rata (1936. – 1939.) pa mi se i ovaj činio poput rata među braćom. Bošnjaci, Srbi i Hrvati su zajedno živjeli. Bilo je puno miješanih brakova, njihovi životi su bili ugroženi, a u središta svega bila je okrutnost. Ratovi među braćom su uvijek okrutniji jer se poznaju slabosti onoga tko ti je postao neprijatelj”, kaže León de Aranoa.

“Neruda je napisao da onaj tko je u sjeni traži svjetlo. To pomaže da se i najteža i najtužnija priča može ispričati. Od ostalih sam naučio govoriti da smo sposobni za najgore i najbolje u istom danu. Baš kao u ‘Savršenom danu'”, rekao je.

Fernando León de Aranoa dobivao je nagradu Goya u različitim kategorijama 1997., 1998., 2002. i 2007. za drame ‘Obitelj’ (Familia), ‘Četvrt’ (Barrio), ‘Ponedjeljkom na sunce’ (Los lunes al sol) i ‘Nevidljivi’ (Invisibles).