Prošlotjedno sučeljavanje SDP-ovca Bojana Glavaševića i HDZ-ovca Zlatka Hasanbegovića pokazalo je da SDP nema pravo kadrovsko rješenje za taj resor. Nacional je razgovarao s jedinim službenim kandidatom – Mostovim Sinišom Ružićem – i istražio zašto ostale stranke nisu istakle svoje kandidate

Gotovo sve vodeće hrvatske političke stranke, izuzev Mosta, na vrlo su skromnoj razini promišljanja o značaju kulture u hrvatskom javnom životu. Niti HDZ, ni SDP, a ni većina manjih stranaka uopće ne vide kulturu i hrvatsku kulturnu politiku kao temu vrijednu truda u predizbornoj kampanji. To se može tvrditi nakon što je Nacional želio sučeliti kandidate za ministra kulture nekoliko stranaka kako bi iznijeli svoje vizije i programe za razvoj tog resora.

O kulturi i kulturnoj politici prošli su tjedan diskutirali Bojan Glavašević iz SDP-a i Zlatko Hasanbegović iz HDZ-a koji, čini se, neće biti ministri kulture u novom sazivu vlade. Glavašević zasigurno jer se nije pokazao doraslim suparnikom u diskusiji s Hasanbegovićem, a Hasanbegović jer nije prihvatljiv na toj poziciji novom vodstvu svoje stranke.

PREDIZBORNO SUČELJAVANJE SDP-ova Glavaševića i HDZ-ova tehničkog ministra kulture Hasanbegovića, koje je organizirao dnevni list 24sata, pokazalo je da SDP zasad nema adekvatno kadrovsko rješenje za taj resor.

Glavašević, jedan od nekoliko neslužbenih kandidata Narodne koalicije za ministra kulture, u sučeljavanju s Hasanbegovićem, kako tvrde izvori bliski SDP-u, nije se držao programa lijeve koalicije.

Glavašević je tijekom tog duela više puta pokazao da ne barata dovoljno pouzdanim informacijama o funkcioniranju sustava unutar Ministarstva kulture, a također mu se zamjera i to što je i one teme iz programa koje je načeo, nije dovoljno elaborirao ili ih je navodio koristeći uopćene fraze i floskule.

Hasanbegović je, s druge strane, osim što je objasnio koje bi stvari proveo da Vlada nije raspuštena – poput Zakona o arhivskoj građi – nekoliko puta uspio “poklopiti” Glavaševića, ističući da su njegovi prethodnici Andrea Zlatar Violić i Berislav Šipuš trenutačno pod istragom državnih institucija zbog trošenja novca poreznih obveznika u privatne svrhe. Tehnički ministar kulture nije, međutim, uspio “obraniti” svoje teze o relativiziranju antifašizma, zbog čega je protiv njega diglo glas više od 5000 ljudi, a što je na kraju i sam naveo kao magnus crimen svoga mandata.

• ‘SVAKA STRANKA KOJA IMA AMBICIJU i realnu šansu doći na vlast, a takvih je tri, trebala bi iz političke pristojnosti dati okvirni prijedlog sastava svoje vlade’, kaže Žarko Puhovski

Očito je da Narodna koalicija na čelu sa SDP-om ne smatra važnim istaknuti svog kandidata za ministra kulture, iako mnogi tvrde da je upravo taj resor, zbog Hasanbegovićeva izrazito svjetonazorski snažnog i ideološki obojenog vladanja, bio Milanovićeva odlična šansa za mobilizaciju dijela biračkog tijela koje je Hasanbegović iziritirao.

Osim Glavaševića, kao mogući ministri kulture u lijevoj vladi navodili su se Berislav Šipuš, pa i Nenad Stazić, ali službenog kandidata za budućeg ministra kulture nema. To je za Nacional potvrdila i glasnogovornica SDP-a Danica Juričić Spasović, koja je putem SMS poruke poručila kako “ćemo o tome nakon izbora”.

Svoje kandidate za tu funkciju nisu istaknuli niti HDZ, ni stranka Bandić Milan 365-Stranka rada i solidarnosti, a ni stranka Pametno.

Hrvatska demokratska zajednica – čiji su kandidati neslužbeno Anja Šovagović Despot, Andro Krstulović Opara, Jasen Mesić pa čak i Dubravka Šuica – nije istaknula svog kandidata. Glasnogovornik te stranke Ivan Jabuka preporučio nam je da kontaktiramo Jasena Mesića. Zamoljen da u završnoj fazi predizborne kampanje progovori o tomu kakvu bi kulturnu politiku kao potencijalni ministar kulture provodio, kao i kakvu bi kulturnu politiku promicao HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića, Mesić je odgovorio ovako: “Hvala lijepo na interesu, ali je li vam poznato da sam usred kampanje te da naprosto nemam vremena?”.

MATEJA VUKMIROVIĆ, glasnogovornica kampanje stranke Bandić Milan 365-Stranka rada i solidarnosti i njezinih koalicijskih partnera, SMS porukom za Nacional je sredinom proteklog tjedna najavila da će dan poslije imati termin i kandidata za razgovor. Iz te su se koalicije kao neslužbeni kandidati spominjali Milana Vuković Runjić i Slobodan Prosperov Novak. Unatoč obećanju, nitko se iz te koalicije nije javio. Stranka Pametno javila se dan nakon Nacionalova poziva i SMS poruke te je, uz ispriku zbog kašnjenja, pojašnjeno da stranka još nema kandidata za ministra kulture i da zbog toga nemaju adekvatnog sugovornika.

Neisticanje kandidata, iako posve uobičajeno kod nas, nije politički pristojno, kaže za Nacional politički analitičar i sociolog Žarko Puhovski.

“Stranka koja ima ambiciju i realnu šansu doći na vlast, a takvih je u Hrvatskoj u ovom trenutku tri, trebala bi iz političke pristojnosti dati okvirni prijedlog ministrica i ministara, odnosno sastava svoje vlade. To nije obaveza, ali stranke koje hoće pokazati sigurnost da će doći na vlast, odnosno one koje imaju ‘dugu klupu’, kako bi se sportskim rječnikom reklo, to rade. U Njemačkoj se posljednjih nekoliko puta znalo o kojim je kandidatima riječ, osim kad je bilo pitanje koalicija, ali i tad je svaka stranka dala svoj ‘popis’ pa se naknadno dogovaralo tko će s tih popisa postati čelnik nekog ministarstva”, objasnio je Puhovski i dodao da je u trenutačnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj isticanje kandidata za ministre jako važno. Posebno zato što, kaže, smo imali vrlo lošu vladu pod vodstvom SDP-a, a nakon toga “katastrofu koja uopće nije bila vlada zadnjih nekoliko mjeseci”. Stoga su, po njegovu sudu, stranke u Hrvatskoj trebale istaknuti svoje kandidate.

“Činjenica da to nisu napravile govori o tome da oni ne znaju svoje unutarstranačke odnose do samog kraja, nego je samo riječ o tome tko je što kome obećao: ‘Budite uz mene kao predsjednika stranke a ja ću vas do kraja držati na kratkoj uzici.’ Unutar stranaka postoje frakcije, odnosno kod nas je uglavnom riječ o teritorijalnim cjelinama koje svaka pokušava predložiti svog kandidata”, kazao je Puhovski. Iako se neisticanje kandidata za članove vlade često smatra varanjem birača, Puhovski kaže da se kod nas to ne može smatrati varanjem.

“Ne može se neisticanje kandidata za ministra smatrati varanjem birača jer će dvije trećine ljudi koji su na kandidacijskim listama ionako biti u vladi. Primjerice, da je HDZ na pameti za ministra kulture imao Hasanbegovića koji ne bi bio kandidat za Sabor, to bi se moglo smatrati prevarom birača. Ali ako ga imate na visokome mjestu na listi za Sabor, onda ne možete reći da je prevara birača, čak da on i postane ministar ako HDZ pobijedi”, rekao je Puhovski.

Smatra da se stalno zaboravlja da je u Hrvatskoj političar jedini stručnjak koji je važan, nema drugih stručnjaka za ministra.

“Isto tako, ministar se uvijek nalazi u sendviču između programa svog ministarstva i administracije svog ministarstva. A kod nas umjesto na program i administraciju, svi su koncentrirani na ime ministra. I to je preskakivanje problema i onda se događa – Ministarstvo kulture je odličan primjer – da smo imali Andreu Zlatar Violić koja je po svim karakteristikama bila najbolji kandidat kojeg smo ikad imali, a nije bila dobra ministrica. To je zato što nije bilo jasnog programa i zato što ona nije bila sposobna upravljati ministarstvom, što je važnije od toga da lijepo pišete eseje ili da lijepo slikate”, naveo je Puhovski. Kaže da su u Sloveniji od posljednje četiri vlade, njih tri imale ministra zdravlja koji nije bio liječnik.

• ‘MILANOVIĆEVA zakašnjela volja za vraćanjem budžeta kulture na 1% ne iskupljuje ga od odgovornosti za sektor koji je bačen pod sječivo Hasanbegovića’, kaže glumac Vilim Matula

“Kod nas bi to izazvalo srčani udar dvije trećine hrvatskih liječnika, a u Sloveniji je normalno da pravnik ili netko drugi bolje upravlja bolnicom ili nekim ministarstvom, uz naravno političko iskustvo, neko stručno znanje i opću kulturu. Međutim, kod nas je problem taj da je administracija katastrofalno loša pa ministar mora raditi i njihov posao. S druge strane, ne postoje suvisli programi”, rekao je on.

PUHOVSKI JE KOMENTIRAO i mandat ministra kulture na odlasku Hasanbegovića, rekavši da je njegova najgora ostavština to da je bio “opinionated”, odnosno da je imao jasne stavove svjetonazorskog tipa koji su mu onemogućavali da objektivno obavlja svoju funkciju.

“Ne može ministar biti aktivist, ne može biti radikal ni u kojem području. Ne možete imati ministra koji će, primjerice, smatrati da je jedina prava umjetnost ona ulična i da nijedna druga ne vrijedi, niti ministra koji smatra da nakon 1900. nema umjetnosti. Ne možemo imati radikala za ministra, nego nekoga tko je koliko-toliko ‘in the middle of the road’ te tko može upravljati aparatom i suvislo argumentirati svoje stavove, što se za Hasanbegovića nije moglo reći. On je pokazivao animozitet”, istaknuo je Puhovski i dodao da je Hasanbegović politikantskim postupcima od kulture učinio temu. Budući ministar kulture, smatra Puhovski, trebao bi svoj rad usmjeriti prema tome da uvede kriterije.

“Koja država, lijepo vas molim, ima pet nacionalnih kazališta? Koja država ima iste kriterije za financiranje alternativnog i nacionalnog kazališta? Koja država ima iste kriterije za financiranje Školske knjige i izdavača koji izdaje dvije knjige godišnje? Dakle, moraju se uvesti kriteriji prve, druge i treće lige. To nije pitanje važnosti, nego pitanje profesionalnosti i financijskog niza. Hasanbegović je uveo politikantske, svjetonazorske kriterije. Ne mislim da je kriterij kad kažete da lezbijska scena nije dio kulturne scene, ali da ukažete da ne možete lezbijsku scenu ili časopis ili portal tretirati kao nacionalnu dnevnu novinu, to je kriterij”, objasnio je Puhovski.

Glumac Vilim Matula, poznat po svom građanskom aktivizmu koji je više puta negativno govorio o ministru Hasanbegoviću, također smatra da je nužno u stravično devastiranom kulturnom prostoru Hrvatske prije izbora znati imena osoba koje dolaze u obzir za položaj ministra kulture, kako bi građani mogli birati i po tom važnom kriteriju.

“U HDZ–u JE TA OSOBA, očito, notorni Hasanbegović. Braneći njegove neobranjive stavove i postavljanjem na visoko mjesto izborne liste, Plenković pokazuje da nije nimalo umiven, nego opasno musav”, kazao je Matula. Osvrnuo se i na rad Ministarstva kulture tijekom Kukuriku koalicije.

“Milanovićev ad hoc Program za kulturu i tragično zakašnjela volja za vraćanjem budžeta kulture na nekadašnjih jedan posto nikako ga, kao bivšeg premijera, ne može iskupiti od presudne krivice i osobne odgovornosti za iznurivanje kulturnog sektora koji je izmrcvaren bačen pod toljagu i sječivo Hasanbegovića. Milanović ne može prebaciti odgovornost za nedonošenje Medijske strategije isključivo na svoje ministre kulture. Posljednjih mjeseci mogao je promatrati surove posljedice vlastita nedjelovanja. Kulturnjaci 2016, kao i peticija hrvatskih i svjetskih intelektualaca u Liberationu, bili su jedina brana Hasanbegovićevu zlokobnom pohodu po hrvatskoj kulturi i medijima”, naveo je Matula. Dodao je da su simbolička smaknuća Mirjane Rakić, Saše Kosanovića, Ljubice Letinić, Katarine Luketić i Hajrudina Hromadžića samo dio dugačke liste ljudi koji su ostali bez emisija, uredničkog položaja a mnogi i bez egzistencije.

“Koliko je osakaćena vjerna publika trećih programa HRT-a, Zareza i brojnih portala da ne govorimo. Zato javnost mora znati kandidate za ministra kulture”, tvrdi Matula.

A jedina stranka koja je istaknula službenog kandidata za ministra kulture je Most. On je Siniša Ružić, zagrebački glumac rođen 1969., član ansambla Gradskog kazališta Gavella od 1999.

“Shvatio sam da nitko ne ističe kandidate i to me jako čudi. Zašto se nitko iz inicijative Kulturnjaci 2016 nije kandidirao za ministra kulture? Ljudi bježe od toga, ne znam zašto. Što se tiče mog ulaska u stranku, u Mostu sam prije svega zbog društvenog angažmana koji smatram iznimno važnim, a ne toliko zbog političkog. Most mi se svidio zato što je to poštena stranka koja provodi reforme i čija se većina članova nikad aktivno nije bavila politikom. Uočili su probleme i odlučili ih riješiti, nisu izabrali politiku da se skuće, nego da nešto pošteno pokušaju napraviti. To je jedino moguće. Mi nismo jednoobrazni i ideološki nastrojeni. Iza nas ne stoji nikakva ideologija ni crkva. Ideologiji u kulturi nema mjesta”, kazao je Ružić za Nacional. Iako je Most bio partner HDZ-u u Vladi na odlasku, pa je vjerojatno mogao i trebao više napraviti da bi se spriječio dolazak ministra kao što je Hasanbegović, Ružić kaže da Most s Ministarstvom kulture nije imao pravu komunikaciju, niti su je ostvarili u drugim resorima.

“JA SE OSOBNO NIKAD s Hasanbegovićem nisam uspio sastati, iako smo nekoliko puta neformalno razgovarali. Nisam imao priliku da neke stvari kažem, da na neke stvari utječem, a to je važno reći da ne bi ljudi mislili da je Most po tom pitanju igrao neku veliku ulogu. Nažalost, nije. Most je dao svoje uvjete, kao što će ih i sad dati nakon izbora, ali je već nakon dva mjeseca od formiranja vlasti nastupila opstrukcija i nisu se htjele provoditi zacrtane stvari. U Ministarstvu kulture ne postoji razumijevanje”, kazao je Ružić i otkrio svoje mišljenje o Hasanbegoviću radu. Osim što je ideologija koja je od njega neodvojiva ostavila loš dojam na cijeli njegov mandat, Ružić tvrdi da će Hasanbegović ostati zapamćen kao ministar čiji je mandat bio obilježen restriktivnim postupcima, zatvarajućim i kaznenim mjerama, a nijedna mjera nije bila otvarajuća.

Dao je i neke svoje smjernice u programu razvoj kulture.

“Kultura se u društvu shvaća kao trošak, često se može čuti da ljudi u kulturi troše novac naroda. To se mora promijeniti. Sve frakcije, smjerovi i područja u kulturi trebali bi se boriti protiv takva lošeg osjećaja prema kulturi u društvu, ali i rješavati stvari između sebe. Ne smije se dogoditi da o kulturi raspravljaju ljudi koji je u životu nisu konzumirali. To se dogodilo za vrijeme Hasanbegovićeva mandata. Ljudi koji godinama rade u Ministarstvu napravili su dobar temelj, a Most nudi rješenje da stvari budu još bolje. Moja glavna ideja je ušteda tamo gdje se može uštedjeti i davanje prostora mladima i neovisnima, umjetnicima i medijima, da se afirmiraju”, naveo je Ružić koji se zalaže za suprotno od onoga što je Hasanbegović napravio – ukinuo Vijeće za neprofitne medije. Ružić smatra da se ta mjera nije trebala ukinuti, ali ju treba urediti.

“AKO JE NETKO PREMA toj osnovi dobio neku vrstu potpore Ministarstva, ne bi smio očekivati novac svake godine, odnosno ne bi trebalo biti pravilo da se taj novac uvijek daje istima, i tako svake godine. Problem je i taj da se ta sredstva dijele i iz drugih izvora, pa se i to mora analizirati. Važno je ponovno izraditi strategiju kulture i donijeti i nove zakone koji bi je pratili. Odakle nam novac za kulturu? Plan je da proračun za kulturu bude jednak iznosu jedan posto ukupnog proračuna, ali to nitko ne može jamčiti, posebno zato što iduće godine na naplatu dolazi 27 milijardi kuna dugova. Ali, moguće je iz postojećih sredstava osigurati ‘višak’, odnosno uštedjeti na nekim područjima”, objasnio je Mostov kandidat za čelnika Ministarstva kulture. Kako je rekao, osim proračuna Ministarstva treba gledati i lokalne proračune za kulturu jer, primjerice, proračun za kulturne djelatnosti Grada Zagreba iznosi više od 400 milijuna kuna, a to je puno novca. “Isto tako, pod sredstva za kulturu mogu se uračunati i prihodi od pristojbe za HRT. Kad tako gledamo, taj proračun za kulturu nije više 0,49 posto, nego je puno veći. Novca ima dovoljno. Također, treba dobro vidjeti kako neki ljudi koji upravljaju javnim ustanovama u kulturi rade taj posao, a tu ima svakakvih problema. Postoje ljudi koji godinama dolaze na posao, a ne rade ništa. Znam da ću zbog ovoga doživjeti veliki otpor, ali netko mora o tim stvarima početi pričati. To nije zato da bismo nekom napakostili, nego se jednostavno treba riješiti ljudi koji ne zasluže svoju plaću. Zašto bi u nekom kazalištu bio zaposlen glumac koji ne igra u ijednoj predstavi, a istovremeno snima serije i filmove? Pa to nema nikakve logike. Ne kažem da su svi loši, ima nekih ustanova koje fantastično posluju, ali na ovaj način – kad bi svi bili pod lupom – moglo bi se iskoristiti puno više novca za neke druge programe u kulturi za koje ga sad nema”, rekao je Ružić.

• ‘POSTOJE LJUDI koji godinama dolaze na posao a ne rade ništa. Znam da ću zbog ovoga doživjeti veliki otpor, ali se treba riješiti ljudi koji ne zasluže svoju plaću’, smatra Siniša Ružić

Jedan od njegovih prijedloga je taj da se kazalištima ili drugim ustanovama zakonom ili pravilnikom odredi da novac Ministarstva mogu dobiti za samo 80 posto svojih potreba, a da ostatak moraju nadomjestiti vlastitim sredstvima.

“NEKA KAZALIŠTA to vrlo dobro rade, kao što je to ZeKaeM. Zašto to ne bi i ostali radili? Eto uštede. Jer za nekoliko godina može se dogoditi da mi glumci u ansamblima, dakle zaposleni, nećemo više moći imati plaće koje dobivamo sada, nego će biti umanjene za pola. Kome ćeš se žaliti? Ako novca za plaće neće biti, onda ih nećemo dobiti. Mora se početi racionalnije poslovati jer inače ćemo svi propasti. Isto tako, u nekim javnim ustanovama u kulturi posluje se netransparentno, ima puno malverzacija u poslovanju i zapošljavanja preko veze. Vodstvo HRT-a se, također, ne može ponašati kao pijani milijarder. Ne bi se ništa izgubilo kad bi se poslovalo s deset posto manjim budžetom, a od tog novca bi se moglo proširiti djelovanje nekih drugih grana u kulturi, pružiti šansa mladima. Ne bih htio da se ovo shvati kao zagovaranje otkaza, ali treba urediti sustav”, kazao je Ružić koji smatra da u Hrvatskoj ne bi smjelo biti pet kazališnih nacionalnih kuća jer je to naprosto prevelik trošak. Ali kaže da ako lokalne zajednice odluče financijski podržati ta kazališta koja su uglavnom u starim zgradama, sa skupim hladnim pogonom i još skupljim produkcijama, onda im se to mora omogućiti.

“Prošlo je vrijeme izdašnih financijskih potpora nacionalnim kućama. Toliko novca koliko dobiju naša nacionalna kazališta ni približno ne dobiju njemačke ili francuske nacionalne kuće. Da ne govorim o tome da se treba izgraditi nova scena HNK u Zagrebu koja bi služila tome da se ansambl izigra jer ovako, s jednom scenom, tri ansambla ne mogu normalno igrati. Nova zgrada Muzičke akademije izgrađena je uz HNK, ali se nije vodilo računa o tome da bi se u sklopu nje mogla izgraditi dvorana koju bi moglo koristiti glumci. Ali to je ono što govorim, loše upravljanje i nedostatak planiranja”, istaknuo je Ružić.

A kad je riječ o nacionalnim kazališnim kućama, Ružić se osvrnuo i na “slučaj HNK Zajc”, odnosno odbijanju potpisivanja suglasnosti ministra Hasanbegovića v.d. intendanta tog kazališta Marina Blaževića, unatoč tomu što ga je prihvatilo Gradsko vijeće Grada Rijeke koji rad te institucije financira 97 posto. Komentirao je i rad bivšeg intendanta Olivera Frljića kojeg je Blažević naslijedio.

“Nisam uvijek bio zadovoljan načinom kako su neke produkcije Frljića i Blaževića u etičkom smislu ostvarene jer smatram da su lažno prikazivali djelovanje nekih hrvatskih umjetnika u Domovinskom ratu, u predstavi ‘Hrvatsko glumište’. Radikalizirali su situaciju. S druge strane, Frljić je izuzetan umjetnik, a s obzirom na to da radi i u inozemstvu možemo ga smatrati i izvoznim ‘proizvodom’. Možda je jedan od najboljih režisera zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti posljednjih 10-15 godina i sigurno je da se takav redatelj ne rađa svaki dan. Bez obzira na to što nas dvojica nismo prijatelji, ja bih ga podržao”, govori glumac koji, međutim, ima prigovor na Frljićev redateljski stil jer je, kaže, provocirao tamo gdje možda i nije trebao.

“NEKA BUDE PROVOKATIVAN U RADU, ali prešao je granicu izrekavši neke nekorektne uvrede. Ima sreću da ga nitko nije tužio, a neki su imali razloga za to. Ako Grad Rijeka budžetom od 97 posto podržava to kazalište, onda može i odlučivati o tome tko će ga voditi. Ali to vodi i do nekih drugih stvari. Ako se to zove Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, što je jedna konvencionalna kazališna kuća, onda ona u svom programu mora zadovoljiti sve one konzumente tog programa koji očekuju i tradicionalniji repertoar, popularne komedije i regionalno kazalište. Mislim da Frljić i Blažević ne mogu cijeli HNK Zajc odvesti u takvu vrstu programa. On ima svoju vrijednost i kvalitetu na tržištu, ali treba misliti na sve. Građani svojim novcem financiraju to kazalište i moraju se zadovoljiti svi ukusi”, tvrdi Ružić. Hoće li neke svoje ideje iz programa za razvoj kulture uspjeti implementirati u rad Ministarstva, vidjet će se na skorim izborima 11. rujna.