Tih 139 godina znatno je više nego zbroj svih godina zatvora koje su dobili pripadnicihrvatske vojske i policije osuđeni za zločine počinjene nad Srbima, bilo da je riječ o Medačkom džepu, Sisku, Osijeku… Sve nas to zabrinjava, kao što nas jako zabrinjavanedostatak suradnje između Hrvatske i Srbije u tim pitanjima”, izjavio je prije nekoliko tjedana predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Milorad Pupovac nakon presude koju je Županijski sud u Osijeku izrekao desetorici Srba, pripadnika Teritorijalne obrane Trpinja, za ratni zličin počinjen u jesen 1991.

[quote_box_center]

• Nacional donosi detaljan pregled ratnih zločina iz Domovinskog rata što su ih počinile hrvatske i srpske snage.

• Kronologija je nedavno objavljena u knjizi profesora Vladimira Obradovića ‘Rizično, delinkventno i kriminalno ponašanje’.

[/quote_box_center]

Ta presuda i Pupovčeva izjava ponovo su aktualizirale pitanje ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Ti su zločini vrlo detaljno i sustavno obrađeni u u knjizi profesora Vladimira Obradovića “Rizično, delinkventno i kriminalno ponašanje”. Knjiga je objavljena koncem godine, u njoj se nalazi više vrijednih istraživanja, a posebno se ističe ono o zločinima koji su počinjeni tijekom Domovinskog rata. Među ostalim, u njoj se navodi i kako su pripadnici rigidno desnog krila HDZ-a početkom 90-ih doprinosili stvaranju takve klime u društvu koja je dovela do toga da su hrvatski građani srpske nacionalnosti odlučili napustiti Hrvatsku.

[slika]

U Hrvatskoj su od 1990. do početka vojno-redarstvene akcije “Oluja” registrirana 1333 kaznena djela kvalificirana kao ratni zločini, koji su po načinu izvedbe i posljedicama za žrtve imali obilježje terorizma. Tim zločinima, osim velikosrpske politike, pridonijelo je i ponašanje ekstremnog krila tadašnje službene hrvatske politike. Obradović je prvi put na jednom mjestu kronološki popisao ratne zločine u Hrvatskoj i u opsežnom istraživanju dao uvid u pozadinu ratnih zločina počinjenih u Domovinskom ratu. Knjiga se sastoji od tri dijela, a najzanimljiviji je onaj posvećen ratnim zločinima, gdje su obrađena gotovo sva kaznena djela ratnih zločina koji su imali obilježje terorizma, a za koje su podaci dobiveni iz autentične policijske i sudske dokumentacije. Tako su izbjegnuta eventualna selekcioniranja i pristranosti, kao i neutemeljeno izvođenje konstatacija i zaključaka.

“Smatrali smo da je u knjizi važno razmotriti i pitanje ratnih zločina koji su imali obilježje terorizma zbog mnogih nedorečenosti i kontroverzi u vezi s tom temom, ali i zbog vrlo izraženog grupnog sljepila zbog kojeg se percipiraju tuđi, a negiraju zločini što su ih počinili pripadnici vlastite narodnosti. Iskreno se nadam da će ovaj golem istraživački napor argumentirano pridonijeti kriminološkoj, ali i općedruštvenoj spoznaji fenomenologije ratnog terorizma”, rekao je za Nacional autor knjige Vladimir Obradović.

ISTRAŽIVANJEM SU OBUHVAĆENA 1333 KAZNENA DJELA RATNIH ZLOČINA koji su po načinu izvedbe i posljedicama za žrtve imali obilježje terorizma. Za pola tih kaznenih djela utvrđena je etnocidna motivacija, koja se ogleda u nizu terorističkih akata čija je svrha bilo zastrašivanje radi protjerivanja i sprečavanja povratka u domicilne sredine. Prema načinima izvršenja terorističkog kaznenog djela jasno se strukturira osam vrsta: eliminiranje ljudi, aktiviranje eksplozivne naprave, postavljanje eksplozivne naprave, podmetanje požara, otmice, fizičko i psihičko zlostavljanje, uništavanje objekata i iznenadni topnički napad. Osim ljudskih žrtava i stradanja civila u terorističkom ponašanju slijedilo je uništavanje njihove imovine i namjerno razaranje civilnih objekata, religijskih i kulturnih građevina, i to bez vojne potrebe.Od ukupno 1333 kaznena djela ratnog zločina s obilježjem terorizma u 52 posto slučajeva vidljiva je namjera razaranja i uništavanja imovine ne bi li se ugrozili uvjeti života i opstanka domicilnog stanovništva. Kod jedne trećine tih kriminalnih aktivnosti radilo se o uništavanju imovine za poslovnu i proizvodnu djelatnost, a otuđenjem poljoprivrednih strojeva i uređaja, što je bila opća pojava pri svakoj okupaciji ili povratku teritorija, onemogućavana je egzistencija i opstanak stanovništva.

OBRADOVIĆ POSEBNO IZDVAJA PODATAK da je za 787 počinitelja ratnih zločina utvrđen identitet, dok je identitet 546 počinitelja još uvijek nepoznat: “Kako su istraživanjem prikupljene brojne karakteristike počinitelja, bilo je moguće primijeniti i složeni postupak cluster analize kojim su utvrđene tri homogene skupine identične u oba poduzorka: iz redova srpskih (701 počinitelj) i hrvatskih (86 počinitelja) oružanih snaga”, rekao je Vladimir Obradović za Nacional i dodao da to što je bilo osam puta više počinitelja sa srpske nego s hrvatske strane zorno pokazuje koliko je ukupnog terorističkog djelovanja provela svaka od dviju zaraćenih strana.

“Kad bismo tomu dodali brojne masovne zločine počinjene na teritoriju u djelokrugu Vukovarsko-srijemske policijske uprave, taj bi se omjer izrazito povećao zbog broja počinitelja i okrutnosti u izvedbi masovnih zločina koji su počinjeni nakon okupacije Vukovara”, tvrdi Obradović.

ISTRAŽIVANJEM SU UTVRĐENE TRI SKUPINE. U prvoj su po osnovnim obilježjima pojedinci koji su počinili zločine u prvom redu iz političko-ideološkog uvjerenja, 45 posto u uzorku srpske i 57 posto u uzorku hrvatske strane. Osim mržnje prema pripadnicima druge nacionalne skupine tu je bila presudna i poslušnost prema neposrednim i posrednim političkim autoritetima koji su promovirali potrebu za etnički čistim prostorom ili su odobravali počinjenje zločina, odnosno prikrivali ih i sprečavali njihovo procesuiranje. Drugu homogenu skupinu čine počinitelji s izrazito etnocidnom namjerom i izraženim terorističkim ponašanjem po načinu izvedbe kaznenog djela i neselektivnim odabirom žrtava. Ti su zločini počinjeni gotovo isključivo iz osobne mržnje prema poznatim i nepoznatim pripadnicima druge nacionalnosti koja je akcelerirala kako su se zahuktavala ratna događanja i rasla frustracija među vojskom i stanovništvom.

Treću homogenu skupinu činili su pojedinci s izraženim oblicima mirnodopskog kriminalnog ponašanja i kriminalnim osobinama, koji su se u ratnom okruženju i situacijama ponašali prema devizi “sve je dopušteno i za to se neće odgovarati”, a takvih pojedinaca bilo je 16 posto u uzorku sa srpske i 29 posto u uzorku s hrvatske strane. Ti pojedinci s kriminalnom prošlošću znatan su dio recidivnih kaznenih terorističkih djela počinili iz koristoljublja ili zbog nasilničkog ekshibicionizma i u nizu slučajeva trudili su se da ih prikriju ili opravdaju političkim motivima i imputiranjem krivnje žrtvi.

Obradović na kraju istraživanja pruža kronološki prikaz ratnih zločina i terora što su ih počinili pojedinci ili skupine pripadnika srpskih i hrvatskih oružanih snaga. Prvi teroristički akt izveden je pucanjem u policijsku autoophodnju 23. studenoga 1990. u Benkovcu, kad je ubijen jedan, a ranjen drugi policajac. Zanimljivo je da su obojica bili srpske narodnosti.

“TO ODAJE NAMJERU počinitelja da pošalju upozorenje svim mladićima srpske narodnosti koji su ostali raditi u hrvatskoj policiji”, tvrdi Obradović i kaže da nakon tog ubojstva slijede brojna teroristička djela i da su do kraja 1991. pripadnici paravojnih i vojnih srpskih oružanih postrojbi počinili 51 kazneno djelo. “Za dostupne počinitelje ratnog terorizma srpske narodnosti u vrijeme završetka našeg istraživanja bila su pravomoćno završena 92 postupka, ali za većinu počinitelja postupak nije pokrenut ni u Hrvatskoj ni u Srbiji, tako da će mnoga djela ostati nekažnjena”, navodi Obradović i dodaje da je s hrvatske strane teroristička aktivnost bila izražena 30. lipnja i 1. srpnja 1991. kad su u Osijeku pripadnici paravojnih i vojnih snaga nezakonito privodili, mučili i okrutno likvidirali veći broj civila, a za ta kaznena djela pravomoćno su osuđeni nalogodavac i nekoliko neposrednih izvršitelja.

DO KRAJA 1991. POČINJENO je još osam kaznenih djela ratnog zločina s obilježjem terorizma, i to u Sarvašu, Karlovcu, Gospiću, Sisku, Pakračkoj Poljani, Marinom Selu, Paulin Dvoru i Zagrebu.

“Za ta djela, što zbog promjene političke klime, što zbog pritiska javnosti, s velikim su zakašnjenjem organizirana brojna i višekratna suđenja i donesene pravomoćne presude”, kaže Obradović. U zaključku istraživanja navodi da je u dijelu medija, ali i u ponašanju službene politike novonastale hrvatske države bilo izražavano antisrpsko raspoloženje, koje je pridonosilo strahu i nesigurnosti srpskoga stanovništva, i da je nedvojbeno da su političko toleriranje zločina “kao doprinosa obrani hrvatske države”, kao i izjava s visokog pravosudnog položaja “da ni jedan Hrvat ne može počiniti zločin u obrambenom ratu”, jasan dokaz poticanja na ugrožavanje života i imovine građana srpske nacionalnosti koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, ali i dokaz prikrivanja zločinačkog djelovanja.

Ovo opsežno istraživanje ratnih zločina ostalo je osiromašeno za podatke iz vojno-redarstvene akcije “Oluja”. Sam autor kaže da je htio u istraživanje uvrstiti i te podatke, ali da do njih nije mogao doći. “Formalno gledano, zločini počinjeni nakon ‘Oluje’ ne spadaju u ratni terorizam jer je na oslobođenim područjima uspostavljena policijska i vojna kontrola, ali sam se u općinama Krnjak i Vojnić na Kordunu, kao i prije na Bilogori, osobno uvjerio da je ta kontrola bila vrlo slaba i da se snage temeljne i vojne policije nisu usudile energičnije djelovati kako bi spriječile kriminalni terorizam zlostavljanja civila i pljačke napuštene imovine.

Ovdje ‘teorija razbijenog prozora’ potpuno objašnjava što se i zašto događalo, jer je potpuno izostala stega nad dijelovima pozadinskih vojnih postrojbi, ali i u rezervnom sastavu policije, pa su se iz tih dijelova regrutirali ‘psi rata’ koji su obilazili napuštena mjesta i pljačkali i pustošili kuće. Danas se svi slažemo da se to nije smjelo dopustiti, ali veliko je pitanje da li se to u ono vrijeme moglo spriječiti.

Najpotpuniju dokumentaciju o tim zločinima imao je Hrvatski helsinški odbor, a naših nekoliko pokušaja da dođemo do dokumentacije o tim kaznenim djelima i da analiziramo te poratne zločine nije naišlo na odaziv predstavnika HHO-a, ali ni nadležnih službi MUP-a. Posljednja dva čelnika HHO-a nisu nas htjela primiti niti su nam odgovorili na naše višekratne molbe”, rekao nam je Obradović, koji je od samog početka ovog istraživanja nailazio na razne prepreke.

“ISTRAŽIVANJE JE POČELO JOŠ ZA VRIJEME VLADE IVICE RAČANA, koji nam isprva nije htio dati dozvolu, ali se predomislio kad sam ga upitao ne misli li valjda da je više zločina počinjeno s hrvatske nego sa srpske strane. Kad je rekao da ne misli, zamolio sam ga da mi da dozvolu za istraživanje koje bi to i dokazalo. Tako je i bilo i istraživanje je to dokazalo”, kaže Obradović i dodaje da je zanimljiv slučaj iz Pule.

“Imali smo ugovoren posjet Kazneno-popravnom domu u Puli, u kojem smo trebali razgovarati s počiniteljima ratnog zločina s obilježjem terorizma hrvatske narodnosti koji su ondje trebali služiti kaznu.

Posjet nam je neočekivano otkazan uz obrazloženje da tamo nije došao niti je smješten ni jedan od osuđenih počinitelja s hrvatske strane”, kaže Obradović i zaključuje da njegova knjiga može biti korisna socijalnim i policijskim službama i da se nada kako će uskoro postati i dodatna ili preporučena literatura za metodologiju istraživanja siguronosnih pojava na Policijskoj akademiji.

HRVATSKE ORUŽANE SNAGE

1. VII. 1991. – 30. VI. 1992. OSIJEK Pripadnici vojnih postrojbi privodili, mučili i okrutno likvidirali najmanje 43 građana srpske nacionalnosti.

1. VIII. 1991. SARVAŠ Pripadnici vojne postrojbe likvidirali najmanje devet srpskih civila i dva hrvatska policajca srpske nacionalnosti.

21. IX. 1991. KARLOVAC Pripadnici Specijalne policije brutalno likvidirali 13 zarobljenih vojnih rezervista, a dvojicu teško ozlijedili.

Rujan – prosinac 1991. GOSPIĆ Pripadnici Hrvatske vojske i pričuvne policije brutalno likvidirali 90 – 110 zatočenih srpskih civila.

Jesen – zima 1991. SISAK Pripadnici paravojnih skupina Handžar-divizija, Vukovi i Kobre nezakonito privodili, zlostavljali, pljačkali i likvidirali više desetaka građana srpske narodnosti.

Jesen – zima 1991. PAKRAČKA POLJANA Pripadnici skupine pričuvnih policajaca nezakonito privodili, okrutno mučili, pljačkali i brutalno likvidirali najmanje 43 građana srpske narodnosti.

Zima 1991. MARINO SELO Vojni policajci protuzakonito privodili, zlostavljali i mučili te brutalno likvidirali najmanje 18 civila srpske narodnosti.

7. XII. 1991. ZAGREB Pripadnici paravojne skupine pričuvnih policajaca, u namjeri da opljačkaju poduzetnika srpske narodnosti, brutalno likvidirali tri člana obitelji Zec.

11. XII. 1991. PAULIN DVOR Nekolicina pripadnika Hrvatske vojske iz osvete, zbog gubitka suborca, a pod utjecajem alkohola, likvidirala 18 mještana srpske narodnosti i jednog Mađara.

7. II. 1992. CERNA Pripadnici paravojne postrojbe HOS-a opljačkali i brutalno likvidirali četveročlanu srpsku obitelj Olujić, a kuću pokušali minirati.

Ožujak – rujan 1992. SPLIT Pripadnici Vojne policije u vojnom zatvoru Lora zlostavljali, mučili i likvidirali nepoznat broj zatočenih srpskih civila i ratnih zarobljenika srpsko–crnogorske vojske.

11. IV. 1992. ZAGREB Grupa vojnika aktivirala eksplozivnu napravu u Mitropoliji i Muzeju Srpske pravoslavne Crkve radi zastrašivanja građana srpske narodnosti.

1. V. 1992. ZAGREB Ista grupa aktivirala eksplozivnu napravu blizu Veleposlanstva SAD-a radi poticanja i uključivanja SAD-a u rješavanje ratnog sukoba.

9. – 16. IX. 1993. MEDAK Tijekom oslobodilačke akcije ‘Medački džep’, a osobito nakon njenog završetka, vojne postrojbe likvidirale najmanje 28 civila i pet ratnih zarobljenika te omogućile pridošlim civilima hrvatske narodnosti da pljačkaju, pale i uništavaju brojna kućanstva građana srpske narodnosti.

SRPSKE ORUŽANE SNAGE

17. VIII. 1990. KNIN Insurekcija – pobuna dijela građana srpske narodnosti.

23. XI. 1990. BENKOVAC Srpski pobunjenici izveli napad na policijsku autoophodnju. Jedan ubijen – Goran Alavanja, drugi ranjen, treći neozlijeđen. Obojica su bili srpske narodnosti.

1. III. 1991. PAKRAC Pobunjeni policajci srpske narodnosti razoružali policajce Hrvate i preuzeli postaju.

31. III. 1991. PLITVICE Srpski pobunjenici napali pripadnike specijalne policije, jedan ubijen – Josip Jović.

2. V. 1991. BOROVO SELO Srpski pobunjenici s pridruženim paravojnim skupinama u terorističkom napadu likvidirali 12 policajaca, 24 ranili i sedmoricu zarobili.

7. VII. 1991. ĆELIJE Udružene okupatorske snage (JNA, srpske paravojne formacije, snage tzv. RSK) razorile selo, potom ga spalile, a stanovništvo prognale.

19. VII. 1991. SIRAČ Srpski pobunjenici napali pripadnike specijalne policije. Likvidirali dvojicu, a ranili pet policajaca.

20. VII. 1991. DARUVAR U terorističkom napadu na policijsku ophodnju u središtu grada likvidirana sva tri policajca.

25. VII. 1991. ERDUT Tijekom okupacije pripadnici Srpske dobrovoljačke garde likvidirali najmanje 38 civila Hrvata i Mađara.

26. VII. 1991. STRUGA U terorističkom napadu okrutno likvidirano 12 policajaca i 20 civila.

1. VIII. 1991. DALJ Neposredno nakon okupacije udružene okupatorske snage likvidirale ratne zarobljenike: četiri policajca i petoricu gardista.

4. VIII. 1991. BUDAČKA RIJEKA U terorističkom napadu na autoophodnju likvidirana trojica, a ranjen jedan policajac.

5. VIII. 1991. LOVINAC Srpski pobunjenici opljačkali i zapalili selo te masakrirali šest civila.

14. VIII. 1991. KRALJEVČANI Srpski pobunjenici opljačkali selo i likvidirali pet starijih osoba.

16. VIII. 1991. BJELOVAR Srpski pobunjenici ubili i masakrirali četiri civila.

16. VIII. 1991. PECKI Srpski pobunjenici ubili i masakrirali četiri civila.

19. VIII. 1991. ZAGREB Kontraobavještajna služba (KOS) JNA aktivirala eksploziv na Židovskom groblju i pred Židovskom općinom. Žrtava nije bilo.

24. VIII. 1991. ŽUTA LOKVA U napadu na autoophodnju likvidirana četiri policajca, a ranjen jedan.

29. VIII. 1991. SKELA Srpski pobunjenici napali, opljačkali i zapalili selo te likvidirali 20 civila.

3. IX. 1991. MAJUR, STUBALJ, GRABOŠTANI Srpski pobunjenici napali i opljačkali sela te likvidirali 20 civila.

4. IX. 1991. ČETEKOVAC, BALINCI, ČOJLUG Srpski pobunjenici napali, opljačkali i djelomice zapalili sela te likvidirali 24 civila, a pet teško ranili.

8. IX. 1991. KUSONJE U terorističkoj zasjedi likvidirano i masakrirano 18 zarobljenih policajaca i gardista.

16. IX. 1991. PETRINJA Napadači zarobili i likvidirali 17 pripadnika policije i Garde.

21. IX. 1991. IVANOVO SELO Pobunjenici napali, opljačkali i djelomice razorili selo, a pri povlačenju brutalno likvidirali sedam civila češke narodnosti.

26. IX. 1991. GORE Od posljedica topničkog granatiranja objekta s prognanicima smrtno stradale tri maloljetne osobe.

Rujan – studeni 1991. TOVARNIK Pripadnici okupatorskih snaga zajedno s paravojnim skupinama odreda ″Dušan Silni″ privodili, pljačkali, zlostavljali i likvidirali 68 građana.

4. X. 1991. ČORCI Srpski pobunjenici napali, opljačkali i zapalili selo te likvidirali devet civila, svih prezimena Čorak.

7. X. 1991. ZAGREB Agentura KOS-a JNA izvršila teroristički napad zrakoplovnim raketiranjem sjedišta hrvatske političke vlasti (Banskih dvora). Poginula jedna osoba, a četiri teže ozlijeđene.

9. X. 1991. VAGANAC Tijekom napada neprijateljske jedinice razorile, opljačkale i zapalile selo te likvidirale 13 civila, od kojih su neki živi izgorjeli u kući.

13. X. 1991. ŠIROKA KULA Srpski pobunjenici u napadu razorili i zapalili selo te likvidirali deset civila i k tomu pobili peteročlanu srpsku obitelj Rakić.

15. X. 1991. KORENICA Pripadnici milicije tzv. RSK protupravno zatočili svećenika Josipa Bogovića. Nakon 100 dana sadističkog zlostavljanja i torture ostavili ga u Doboju na cesti.

16. X. 1991. BUKOVAC Pobunjeničke formacije napale, opljačkale i zapalile selo te likvidirale deset civila.

16. X. 1991. NOVO SELO GLINSKO Pripadnici paravojne skupine ″Izviđačko-diverzantska grupa (IDG) Jose Kovačevića″ opljačkali i likvidirali 32 civila.

17. X. 1991. KARANAC Tijekom okupacije milicionari tzv. RSK zatočili i mučili te likvidirali četiri civila (oca i tri sina Čičak).

18. X. 1991. LOVAS Pobunjenici uz sudjelovanje paravojnih skupina ″Dušan Silni″ i ″Beli orlovi″ masakrirali civile natjeravši ih u minsko polje. U terorističkom pothvatu smrtno je stradao 21 civil, 14 ih je teško ozlijeđeno, a 20 poklano.

21. X. 1991. BAĆIN Pobunjenici pohvatali mještane okolnih sela i zatočili ih, a zatim likvidirali najmanje 56 osoba.

28. X. 1991. LIPOVAČA Srpski pobunjenici opljačkali i likvidirali 16 mještana, od čega 15 Brozinčevića.

29. X. 1991. UVALA Srpski pobunjenici iz zasjede likvidirali tri civila.

1. XI. 1991. VELIKA PERATOVICA kraj Grubišnog Polja. Pri povlačenju pripadnik paravojnih snaga B. Trbojević, vjerojatno po nalogu nadređenih, brutalno likvidirao pet zatvorenih civila u podrumu mjesne škole pretvorenom u zatvor. Jedan svjedok slučajno preživio.

7. XI. 1991. POLJANAK Srpski pobunjenici opljačkali i zapalili kuće, a deset ukućana likvidirali.

12. XI. 1991. SABORSKO Pobunjenici uz pomoć JNA i srpskih dobrovoljaca razorili i zapalili selo te likvidirali najmanje 29 mještana.

15. XI. 1991. KLANAC Pobunjeničke skupine opljačkale i razorile selo te usmrtile 20 civila.

15. XI. 1991. KOSTRIĆI Početkom okupacije pobunjenici opljačkali selo i smaknuli svih 16 seljana, među kojima je bilo dvoje djece.

16. 11. 1991. ŠKABRNJA Pripadnici JNA, pobunjenici i paravojne skupine ″Beli orlovi″ i ″Četnici″ porušili selo i usmrtili zarobljene branitelje te 57 mještana.

18. XI. 1991. BOROVO NASELJE (vukovarska četvrt) Tijekom pada naselja pripadnici JNA proveli egzekuciju nad najmanje 20 branitelja.

20. XI. 1991. OVČARA Iz osvete zbog velikih gubitaka tijekom borbi pobunjenici uz pomoć paravojne i stranačke dobrovoljačke skupine ″Leva supoderica″ iz osvete brutalno likvidirali 250 – 260 ratnih zarobljenika, ranjenika i civila.

21. XI. 1991. DABAR Pobunjeničke skupine opljačkale i razorile selo te okrutno likvidirale sedam mještana.

4. XII. 1991. SMOLJANAC Pobunjenici nakon ulaska u selo likvidirali četiri civila zatečena u kućama.

10. XII. 1991. ČANAK Početkom okupacije pobunjenici uz pomoć JNA razorili, opljačkali i spalili selo te brutalno likvidirali sedam seljana.

11. XII. 1991. GORNJE JAME Pripadnici paravojne skupine ″Šiltovi″ razorili, opljačkali i spalili selo te likvidirali tri obitelji s ukupno 15 članova, među kojima su bile tri maloljetne osobe.

13. XII. 1991. VOĆIN Pripadnici paravojnih skupina ″Beli orlovi″ i ″Četnici″ pri povlačenju iz osvete brutalno likvidirali 45 – 55 mještana, među kojima je bilo i Srba.

16. XII. 1991. JOŠENICA Pripadnici paravojne skupine ″Šiltovi″ i ″IDG Jose Kovačevića″ razorili, opljačkali i zapalili selo te brutalno likvidirali 21 mještanina, među kojima je bilo i djece.

30. XII. 1991. JASENICE Tijekom okupacije pobunjenici bezobzirno smaknuli pet staraca od 70 do 75 godina.

1. I. 1992. LIPOVAČA Srpski pobunjenici iz ekshibicionizma zapalili kuće u kojima se nalazilo pet osoba.

2. I. 1992. DONJI LAĐEVAC Pobunjenici opljačkali i zapalili kuće u kojima su prethodno usmrtili devet ukućana.

2. I. 1992. FURJAN Pobunjenici opljačkali i zapalili kuće u kojima su prethodno usmrtili sedam ukućana.

16. – 21. I. 1992. POLJE i Lađevačko Selište Pobunjenici iz ekshibicionizma usmrtili deset mještana, od kojih dvoje zapalili.

18. I. 1992. ŠAŠIĆI Pripadnici milicije tzv. RSK zapalili kuću i likvidirali četveročlanu obitelj Čengić – supružnike i dvoje maloljetne djece.

28. I. 1993. HIDROELEKTRANA PERUČA Zbog ratnog poraza i gubitka teritorija pobunjenici aktivirali veliku količinu eksploziva kako bi izazvali tešku katastrofu u Cetinskoj krajini.

9. II. 1993. MEDVIĐA Pobunjenici iz ekshibicionizma usmrtili deset članova obitelji Erstić od 18 do 88 godina.

8. IX. 1993. KUSONJE Znajući za obilježavanje dvogodišnjice stradavanja hrvatskih branitelja, srpski pobunjenici na predviđenom mjestu postavili nagaznu minu koja je usmrtila tri i ozlijedila 11 osoba.

″Rizično, delinkventno i kriminalno ponašanje”

Knjiga Vladimira Obradovića sastoji se od tri dijela u kojima su izneseni nalazi preddelinkventnog, delinkventnog i kriminalnog ponašanja. Preddelinkventno ponašanje starije djece i mlađih adolescenata posebno je zanimljivo za sve ljude koji se bave odgojem i obrazovanjem, kao i socijalnom zaštitom i prevencijom, uključujući i mnoge roditelje čiji se potomci rizično ponašaju, što može prerasti u delinkvenciju, a poslije i u kriminal. Istraživanje delinkventnog ponašanja posebno se bavi posljedicama ratnih stradanja i migracijskog iskustva, kao i utjecajem narušenih obiteljskih odnosa i izostajanja odgojne brige na prognozu vjerojatnosti prerastanja inicijalne u recidivnu kroničnu delinkvenciju. Na području kriminalnog ponašanja prikazani su rezultati triju tematski i društveno vrlo osjetljivih i dosad znanstveno-empirijski neistraženih područja – korupcije prometnih policajaca, trgovine ženama i kriminalnog ponašanja pri počinjenju ratnih zločina s obilježjem terorizma u RH do početka oslobodilačke akcije ‘Oluja’.

U knjizi se navodi da se rizično preddelinkventno ponašanje ogleda u izražavanju društveno nepoželjnih poremećaja u procesu nastave i odnosima u školi, koje karakteriziraju elementi asocijalnih i antisocijalnih tendencija u stavovima i ponašanju. To ponašanje rezultira izbjegavanjem školskih obveza i kršenjem institucionalnih i društvenih normi. Preddelinkventno ponašanje umanjuje socijalizirajuće učinke odgoja i obrazovanja i otežava prilagodbu i društvenu integraciju. Rezultati tih analiza i nalazi složenih klasifikacijskih postupaka utvrdili su da učenici koji se preddelinkventno ponašaju čine od 13 do 15 posto učenika završnih razreda osnovnih škola i prvih i drugih razreda srednjih škola. Orijentirajući se na prepoznavanje bitnih elemenata preddelinkventnog ponašanja, nastavnici, školski psiholozi i pedagozi mogu pravodobno poduzimati preventivne mjere kako bi spriječili prerastanje preddelinkvencije u delinkvenciju i poslije u kriminal mladih.

Kad je riječ o trgovini ženama u Bosni i Hercegovini, autor navodi da je do rata taj oblik kriminala ondje bio gotovo nepoznat, odnosno minoran u usporedbi s drugim granama kriminala. Pravi “procvat” trgovine ženama počeo je 1996., a danas je to jedna od najunosnijih kriminalnih grana u toj državi. Posljednjih godina to su shvatile i bosanskohercegovačke vlasti pa su počele primjenjivati oštrije zakonske sankcije, a medijskim kampanjama počela se buditi svijest o tom problemu. Zbog toga bi se trgovina ženama u Bosni i Hercegovini idućih godina trebali smanjiti, ali zbog velikih zarada koje ta vrsta kriminala donosi teško je vjerovati da će biti i trajno suzbijena.

O autoru

Vladimir Obradović bio je osnivač i prvi dekan Fakulteta kriminalističkih znanosti osnovanog 1990. u sklopu MUP-a Republike Hrvatske. Doktorirarao je iz sociologije – metodologiju društvenih istraživanja. Na Fakultetu kriminalističkih znanosti kao izvanredni profesor predavao je metodologiju kriminoloških istraživanja i kriminalističkih ispitivanja, sociologiju, socijalnu psihologiju i sociopatologiju. Nakon umirovljenja 1996. sudjelovao je i u osnivanju Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, gdje je bio gostujući profesor do 2008. Sada je u statusu profesora visoke škole angažiran na predmetu upravljanje ljudskim potencijalima na Visokoj poslovnoj školi Libertas i samostalno provodi istraživanja s raznih područja društvenih znanosti.