U kompleksu Oceanografskog instituta, na čarobnoj lokaciji uz more, na samom “špicu” Marjana, ovogodišnje Splitsko ljeto počet će se privoditi kraju posljednjom premijerom: ruski redatelj Aleksandar Ogarjov, učenik čuvenog Anatolija Vasiljeva i vrlo česti splitski gost, postavit će Shakespeareova “Mletačkog trgovca”. Teksta koji se često naziva kontroverznim pa ga se upravo stoga rijetko uprizoruje, Ogarjov se ipak dohvatio, a kazališna publika i kritika nestrpljivo čekaju vidjeti kako će uspjeti u jednom komadu spojiti njegove tematske segmente koji se bave obiteljskim i ljubavnim životom, pravosuđem, bankarstvom, židovskim pitanjem i antisemitizmom.

Nacisti su ga svojedobno koristili u propagandne svrhe i čak je bilo prijedloga da se trajno zabrani njegovo izvođenje, ali “opasnost” tog komada Ogarjovu samo daje dodatni poticaj i energiju.

Ruskom redatelju ovo je četvrta režija u Splitu i peta u Hrvatskoj, a sam priznaje da je požalio što se “Mletačkim trgovcem” nije pozabavio i ranije. Čini se da su upravo čudesni ambijent uz more i grad Split, u kojemu se radnja mogla zbivati jednako kao i u Veneciji, bili jedna od najboljih motivacija. Ogarjov je već vrlo solidno naučio hrvatski jezik i potpuno opušteno komunicira s glumcima na sceni, gdje je s ekipom Nacionala razgovarao na jednoj od posljednjih proba uoči premijere. “Djelo je razdrobljeno i u segmentima, radnja se de facto odvija paralelno, a u stvari se sve isprepliće i povezuje u cjelinu.

Od problema u obitelji i ljubavnom životu do odnosa među spolovima, socijalnih pitanja i, dakako, bankarstva – sve to moglo se događati i u Splitu ili u bilo kojem drugom gradu. Odnosno, događa se i danas”, rekao je Ogarjov, dok je mlada glumačka postava, odnosno kompletan dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, pojačan provjerenima Elvisom Bošnjakom i Ozrenom Grabarićem, na plutajućem pontonu usred male luke na Marjanu uvježbavala petnaestominutni ples, kao svojevrsni uvod dok publika ulazi.

KOD OVOG SHAKESPEAREOVA DJELA posebna pozornost uvijek se posvećuje liku Židova Shylocka, lihvara koji kao jamstvo za svoj posuđeni novac od mletačkog trgovca Antonija traži funtu njegova vlastita mesa i zamalo mu je uspijeva izrezati iz grudi. Ogarjov je objasnio da se u tome spajaju dvije važne teme: bankarstvo i lihvarenje, ali i židovsko pitanje te antisemitizam. Kaže da mu je bio izazov dohvatiti se “Mletačkog trgovca”, iako ga se mnogi redatelji klone strahujući da bi bili prozvani zbog antisemitizma. “Ali antisemitizam i danas postoji u cijelom svijetu, kao i predrasude, nacionalizam i slično. U predstavi ga jednostavno konstatiramo”, rekao je redatelj. Čini se da mu je tema bankarstva i lihvarenja nešto važnija, pa i sam priznaje da Shakespeareove lihvare danas prepoznaje u vlasnicima banaka.

“Jednako je u mojoj Rusiji kao i u Hrvatskoj, snažne banke su nova realnost s kojom se svijet suočava, iako je – kako vidimo iz jasne mržnje prema Shylocku – to uvijek postojalo. U Shakespeareovo doba ljude koji posuđuju novac uz lihvarske kamate gledali su znatno drugačije, bila je jasna razlika, a danas… Banke su banke i tko im što može: pa skoro svaki ruski oligarh ima jednu i nimalo se ne uzbuđuju zato što nisu previše popularni među ljudima. Znam da je tako i u Hrvatskoj”, kazao je Ogarjov.

Židova Shylocka u njegovoj predstavi glumit će Ozren Grabarić i, po najavama, trebao bi ga prikazati otprilike onako kako ga redatelj i zamišlja – kao običnog i nejakog čovjeka kojemu je najveća slabost beskrajna ljubav prema svojoj kćeri. I ostatak postave je reprezentativan, sastavljen od kombinacije iskustva i sjajnih mladih naraštaja stasalih na splitskoj Akademiji: tu su Goran Marković, Marjan Nejašmić Banić, Pere Eranović, Ivan Baranović, Stipe Radoja, Vicko Bilandžić, Andrea Mladinić, Petra Kovačić… Elvis Bošnjak glumi mletačkog trgovca Antonija i za Nacional kaže da će pokušati pronaći i njegovu drugu stranu, odnosno u svakom slučaju izbjeći crno-bijelu karakterizaciju. “Ovo mi je treći put da radim s Ogarjovom i moram kazati da je svaki put bilo potpuno drugačije. Sjajan, uzbudljiv čovjek”, kazao je Bošnjak usred probe za Nacional. Kostimografija i scenografija “Mletačkog trgovca” povjerena je iskusnoj Veri Martinovoj koja i inače često i blisko surađuje s ruskim redateljem; scenskom glazbom bavi se Marjan Nećak, svjetlom Srđan Barbarić, a zvukom Petar Ivanišević. Jazz pjevačica je Zorana Kačić Čatipović.

RADNJA PREDSTAVE DOGAĐA SE u svijetu zasićenom trgovinom i novcem, svijetu mletačkog 16. stoljeća koji izgleda kao da će svakoga časa propasti ili barem uništiti brojne ljudske sudbine. Taj je svijet to čvršći što više ljudskih sudbina uništava ili prijeti da će uništiti, pa nema druge nego opisivati trajne, pa dakle i današnje muke zemaljske: svejedno je posuđujemo li – kao Bassanio koji želi Porziju – za vjenčanje, kupnju stana ili zdravlje, ili za povrat dugova koje smo već skrivili. Svaki smo put iznova pred istim zidom, sve dok ne odlučimo suprotstaviti mu se, pa i razbiti ga. Shakespearovo djelo, nastalo vjerojatno 1596., dolazi neposredno poslije “Sna ivanjske noći” i zauzima posebno mjesto između bezbrižnih komedija njegova prvog razdoblja i sjajne skupine komedija pisanih nekoliko godina kasnije.

Majstorsko crtanje karaktera, prije svega Shylocka i Porzije, također nagoviješta njegove sjajne kasnije komedije, dok način na koji je spleo sve vrste drame (komediju, tragediju, farsu i vilinsku bajku) te sva raspoloženja u jednu skladnu cjelinu najbolje pokazuje njegovu snagu kao dramatičara.

Kritičari su upravo u crtanju Shylocka prepoznali da je Shakespeare konačno pronašao sebe u pravom smislu, dao naznačiti druge velike karaktere iz njegove galerije poput Hamleta ili Kleopatre te prvi put uspostavio “onu tragičnu ravnotežu između nemilosrdnog zapažanja s jedne strane i uzvišenog suosjećanja i razumijevanja s druge”. Često se zaboravlja da su sve njegove drame pisane isključivo za prikazivanje na pozornici, a tek mnogo godina kasnije postale su literatura: to posebno vrijedi upravo za “Mletačkog trgovca” koji je u svojoj biti zbilja sjajan teatar. Prvu izvedbu u Hrvatskoj doživio je u ožujku 1867. na Markovu trgu u Zagrebu, dok je prva splitska premijera realizirana 1957. u režiji Vjeke Afrića. Među rijetkim novijim izvedbama izdvaja se ona HNK Osijek iz 2012. u režiji Roberta Raponje.

Ruski redatelj punog imena Aleksandar Anatolijevič Ogarjov rođen je u Voronješkoj oblasti, u ruskom centralnom federalnom okrugu, a radio je u brojnim ruskim kazalištima. Studirao je režiju na Državnom institutu za dramske umjetnosti (GITIS) u klasi Anatolija Aleksandroviča Vasiljeva i radio je kao asistent režije; s Vasiljevim je radio predstave po djelima Manna, Dostojevskog, Puškina i Čehova i gostovao na brojnim svjetskim festivalima, a onda je 2001. započeo samostalnu karijeru. Među ostalim, u Puškinovu kazalištu u Moskvi nakon “Plutajuće žarulje” Woodyja Allena režirao je “Svećenikovu djecu” Mate Matišića. Na Marulićevim danima dobio je nagradu za najbolju režiju. Uz niz redateljskih angažmana, u kazalištu Škole dramske umjetnosti A. A. Vasiljeva glumi i bavi se pedagoškim radom. Docent je na Međunarodnom slavenskom institutu u Moskvi.

U HRVATSKOJ JE PRVI PUT REŽIRAO još 2007., kada je u HNK Split postavio Ionescovu “Ćelavu pjevačicu”, a iste godine zapažena je i njegova dramatizacija Puškinove novele “Mećava” u zagrebačkoj Gavelli. Potom je dvije godine kasnije u Splitu postavio dramatizaciju “Zločina i kazne”, a već 2010. i Shakespeareova “Hamleta”. S “Mletačkim trgovcem” prvi put će Shakespearea postaviti na otvorenome, u prirodnom ambijentu Oceanografskog instituta.

“‘Hamlet’ je previše često igran i s njime sam se mogao referirati na brojna različita viđenja, dok se ‘Mletačkog trgovca’ daje zbilja rijetko i gotovo da nemam mogućnost usporedbe. More je presudilo u izboru lokacije za predstavu jer, na koncu, Shakespeareova Venecija se ogleda u Splitu”, rekao je Ogarjov, poprilično smiren unatoč stresu i pritisku koji se povećavaju u danima uoči premijerne izvedbe. Kaže da je u Splitu postao znatno ležerniji i na neki način se prilagodio lokalnom mentalitetu: ranije je dolazio s predstavom gotovom “u glavi”, dok danas shvaća da se rješenja mogu tražiti i kroz probe. Uostalom, upravo u tom procesu on otkriva nove detalje i kod Shakespearea i kod glumaca koje, inače, već vrlo dobro poznaje pa rado s njima radi. “Mnogo sam manje živčan nego kada sam prvi put došao u Split pa sve probleme rješavamo mirno i polako, u hodu”, zaključio je Ogarjov.