Kao da je s njim sve u najboljem redu, kao da nije u samom epicentru afera ogromne razorne snage, ne samo po njega osobno, nego i po vladajući HDZ, ali i neke ključne adrese hrvatske države, Milijan Brkić zvani Vaso uredno predsjedava sjednicama hrvatskog Sabora. Samo konzumira pravo koje mu funkcijom potpredsjednika parlamenta pripada? Ne, zajedno s onima koji mu to omogućuju pokazuje nevjerojatan moralni idiotizam. U novonastalim okolnostima njegovo pojavljivanje na čelnom mjestu Sabora predstavlja izraz teškog prezira prema vrijednostima koje bi ta institucija trebala predstavljati.

Sve i da je čist kao suza, svaki bi se pristojan čovjek na njegovom mjestu malo sklonio od javnosti, dok se ne raščiste ružne stvari koje se oko njega pletu. Brkić je – govore indicije – povezan s fabrikantima lažne SMS prepiske, koji svojim loše urađenim, ali skupo naplaćenim uradcima pokušavaju skrenuti tijek nekih krupnih sudskih postupaka. Brkić je navodno povezan i s provaljivanjem istrage u tom slučaju. Brkić je, prema službenim policijskim dokumentima koje je Nacional ovoga tjedna objavio, još 2011. torpedirao istragu o takozvanoj elitnoj prostituciji u koju je bila involvirana hrvatska politička i društvena elita. Na koncu, zasad, možda je s Brkićem povezan i misteriozni nestanak spisa o njegovoj ulozi u tadašnjem alarmiranju kurvi i njihove klijentele, o kojem je javnost konačno izvijestio prilično zgužvani glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić. S takvim teretom na leđima u svakoj normalnoj državi Milijan Brkić morao bi se nalaziti mnogo bliže Remetincu, nego predsjedanju državnim parlamentom.

Ako nesretnik, koji je poput šipka pun domoljubne patetike i sebi voli palamuditi kao misionaru istine, ne može shvatiti da je do daljnjega diskvalificiran za predsjedanje saborskim sjednicama, valjda u HDZ-u postoji netko tko bi to morao znati. Zašto šef Sabora dopušta takvo sramoćenje najviše državne institucije iznad koje je navodno samo dragi Bog? Ne reagirajući na novonastalu situaciju, puštajući da kompromitirani Brkić vodi sjednice, Gordan Jandroković ruinira ugled Sabora, a morao bi ga štiti. Pravilo da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno, vrijedi u stvarima pravne odgovornosti. Ali, osobe koje su pod ozbiljnim sumnjama ne mogu se praviti kao da je njihova ispravnost neupitna. Problem se rješava utvrđivanjem istine, a ne njenim ignoriranjem. Brkić možda misli da će zaposjedanjem pozicije prvoga među zastupnicima ojačati svoj položaj. Događa se, međutim, da svojim ponašanjem slabi i ponižava državni parlament. Odgovornost je na onima koji mu takvu moralnu ogluhu omogućavaju i toleriraju. Vaso kao predsjedatelj Sabora – to je sramota Gordana Jandrokovića.