PIXSELL

Donosimo cijeli sadržaj i kontekst razgovora između Milanovića i branitelja koji je izazvao veliku buru u Hrvatskoj i cijeloj regiji

NACIONAL donosi prešućene dijelove razgovora između predstavnika SDP-a i dijela braniteljske populacije koji otkrivaju što su na tom sastanku govorili Josip Klemm i njegova pratnja, kao i puni kontekst koji je prethodio Milanovićevu nediplomatskom rječniku

„Srbija nas je pretekla u vanjskoj diplomaciji.“ Te je riječi na sastanku predsjednika SDP-a Zorana Milanovića s predstavnicima branitelja prošlog utorka izrekao Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije. Na te mu je riječi Zoran Milanović odgovorio: „U zabludi ste. To je šaka jada.“

Kad je nakon toga Josip Klemm prigovorio da on ne bi koristio takav rječnik, Milanović je nastavio: „Da, ali oni jesu šaka jada. Pogledajte gdje je ta zemlja, gdje su se doveli. Devedesete godine su mogli biti, barem sjeverna Srbija, partner s Hrvatskom, ući u Europsku uniju, normalno se razvijati, imati plaće kao mi. Gdje su sad? Gdje je ta zemlja?“.

Drugim riječima, Milanovićeva izjava u kojoj koristi neprimjeren izraz šaka jada, bila je odgovor Josipu Klemmu na konstataciju o superiornosti srbijanske diplomacije.

To je samo jedan od primjera koji pokazuje kako je tajno napravljena snimka razgovora sa sastanka predstavnika SDP-a predvođenih Zoranom Milanovićem s braniteljima, koju je ekskluzivno objavio Jutarnji list, prezentirana tako da su Milanovićeve izjave gotovo u potpunosti izvađene iz konteksta, odnosno na način koji kompromitira Milanovića.

Jutarnji list pustio je u prošlu srijedu navečer i u četvrtak ujutro nekoliko kratkih isječaka u trajanju od minute, minute i pol, u kojima se uglavnom čuju samo Milanovićeve izjave, a popratni tekst koji je pratio te isječke prezentiran je pod egidom „transkripti“. Međutim, tu se nije radilo o transkriptima, već dijelovima snimljenog razgovora. Od sat vremena ukupno snimljenog dijaloga, javnosti je predstavljeno pet minuta tog razgovora. Ni tih pet minuta nije preneseno vjerodostojno već selektivno i na način koji Milanovićeve, ionako diskutabilne izjave, prikazuje u najgorem mogućem svjetlu. Primjerice, “transkripti” koji govore o Milanovićevu stavu prema Bosni i Hercegovini, prezentirani su u Jutarnjem listu na sljedeći način:

„Zoran Milanović je Josipu Klemmu i Dražimiru Jukiću u jednom trenutku bez dlake na jeziku rekao što misli o Bosni i Hercegovini i njihovoj vlasti. Šef SDP-a nije oduševljen tamošnjom situacijom, za koju kaže da je, citirajući jednog branitelja, ‘big shit’, žalio se da u Sarajevu nema s kime razgovarati, te da bi ih preko reda ugurao u Europsku uniju jer ‘to je zemlja bez reda i poretka’.

– Imamo posla s negativcima – napomenuo je Milanović.

Riječ je, u najmanju ruku, o gruboj manipulaciji. Naime, snimka razgovora otkriva da Milanović nije rekao da je Bosna i Hercegovina „big shit“, već je tim riječima opisao situaciju s optužnicama protiv hrvatskih branitelja koje stižu iz Sarajeva. Optužnice iz Srbije i Bosne i Hercegovine protiv hrvatskih branitelja, uostalom, bile su glavna tema razgovora.

Milanović je rekao sljedeće: „Ja vas upozoravam, ovo u Bosni i Hercegovini je još opasnije. To je, kako bi rekao jedan branitelj u Kninu, sranje. Big shit.“

Na to je jedan od branitelja pitao zašto, a Milanović je nastavio: „Zato što tamo pokušavaju političkim optužnicama afirmirati nešto što je propalo. Ja se nadam se da će ova šestorica naših generala i zapovjednika iz Bosne i Hercegovine koji su sad u Haagu (duboki uzdah)… Iskreno, nisam optimist, ali neke stvari govore da bi mogla otpasti ta optužnica vezana za zločinački pohod, pothvat, posebno prema Bosni i Hercegovini, što je za Hrvatsku važno. Naravno, ljudske sudbine ostaju ljudske sudbine. Ljudi bi mogli završiti u zatvoru. Svejedno, mislim, hrvatsko ime će biti sačuvano, a oni će, bojim se, dobiti neku kaznu. Ali, ajmo… Bosna i Hercegovina nije država. Prema tome, nemaš s kim razgovarati. Ja bih, da se mene pita. A vjerojatno i vi imate neki od vas i porijeklo ili rodbinu u Bosni i Hercegovini. Takvi smo, mislim, narod smo koji vuče većinom, ja isto, iz Livna. Dakle, ja bih ih ugurao u Europsku uniju preko reda. Preko reda. I to stalno govorim. Preko reda. Kroz prste! Inače, to je obezdržavljeno. Tamo nema reda, nema poretka, nema… Dodik šuruje s Vučićem pa se to sad prelama, majke ti mile, na austrijskim predsjedničkim izborima. Ne znam jeste li to pratili. To se sve tiče nas. Dakle, nekakav desničar tamo iz austrijske provincije je nanjušio da bi mogao dobiti glasove Srba u Austriji kojima jako dobro zvuči to da se Republika Srbija odcijepi, da se organizira referendum. I tip igra na to.“

Tu se nadovezuje jedan od branitelja i zaključuje: „Ma to će u konačnici i biti tako.“

Milanović na to onda kaže: „I tip igra na to to. A što ćemo onda mi? Hoćemo li ostaviti Hrvate u Bosni i Hercegovini u državi s Bošnjacima. Ma nećemo. Dakle, imamo posla s negativcima. Zapamtite to. To su negativci. To nisu dragi i topli ljudi.“ Ta se njegova izjava o negativcima, potpuno je jasno, odnosila na političke vođe Republike Srpske, a ne cijele Bosne i Hercegovine, kako se to moglo zaključiti iz prvog objavljenog „transkripta“.

Zanimljivo je da u transkriptima Jutarnjeg lista nema gotovo niti slova o tome što su na sastanku govorili branitelji. Nacional je zato pažljivo analizirao cijelu snimku, koja se može naći na stranicama Jutarnjeg lista, a traje nešto više od sat vremena. Na toj snimci je Milanović nekoliko puta, na zahtjev branitelja, pojašnjavao što sve konkretno namjerava poduzeti protiv Srbije da bi zaštitio branitelje od zakona o univerzalnoj jurisdikciji. Zbog toga je više puta i koristio pojam blokade pregovora, ali je svaki put izričito naglašavao da je to krajnja mjera koju namjerava poduzeti te mu nije cilj „cipelariti Srbiju“ već doći do razumnog rješenja. S druge strane, branitelji su pozivali na konsenzus svih stranaka, a predloženo je čak da za stol s njima sjedne i potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.

Neki su branitelji otvoreno rekli Milanoviću da ne bi željeli da on opet postane premijer, a jedan od branitelja, Dražen Šantić, iz Udruge veterana 7. gardijske brigade, odmah na početku rekao je da ta udruga čak nije bila suglasna s njegovim dolaskom na sastanak te da je u tome bio preglasan. Potom je, na Milanovićevu konstataciju da bi, kad je riječ o jurisdikciji nad pitanjem ratnih zločina prema kojom bi svatko trebao „pomesti u svom dvorištu“, rekao: „Dogodit će se da, ako mi metemo svatko u svojem dvorištu, to im je cilj, da zapravo oni ne pometu i sve ostale. Znači, vi se svi deklarirate kao antifašisti. I vi, i HDZ, i Europska unija, pa čak i Vučić. Svi su antifašisti iz nekakvog straha da se ne bi etiketiralo drugačije, etiketira se samo nas. A ako pogledate, fašizam je zadnji puta hodao ovuda u vrijeme okupacije od strane Srbije. Znači, okupiranje tuđeg teritorija, masovna ubojstva, logori, strijeljanje ranjenika, okrutan odnos prema civilnom stanovništvu… Hrvati su zadnji puta morali nositi one sramotne trake oko ruke.“

Šantić je apelirao na Milanovića da Srbija sigurno kao država ne bi dozvolila da se protiv njih podižu optužnice da je situacija bila obratna, odnosno da je netko njima okupirao trećinu teritorija, da ih je netko slao u koncentracijske logore.

Potom se u raspravu uključio Josip Klemm rekavši:

„Vi ste vidjeli da Vučić na žalost postaje miritelj, a svi dobro znamo njegovu ulogu u 90-im godinama. Što znači da kompletna naša politika mora promijeniti retoriku kako bismo se mogli i znali nositi s tim. Znači, naš će cilj biti kako dovesti Vučića za stol s nama.“ Klemm je pozvao na suradnju nakon 11. rujna te je rekao da će branitelji sjesti za stol s demokratski izabranom novom vladom, ali i s oporbom.

„Mislimo da trebamo skupiti glave, i oni koji su u oporbi, i koji su na vlasti.“

Potom je Ilija Vučemilović, predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi i nekadašnji predsjednik Zbora udruga hrvatskih gardijskih postrojbi pitao Milanovića: „Mene osobno zanima gospodine Milanoviću, vi, koji danas-sutra pretendirate na mjesto premijera, izbor će pokazati da li hoćete ili nećete, ja osobno se nadam da nećete, što ćete vi učiniti da zaštitite nas koji smo obranili i oslobodili ovu zemlju, koji smo se upravo suprotstavili tim Vučićima, Nikolićima, koji su ubijali po Hrvatskoj, silovali, pljačkali, vršili agresiju. Koji su upravo, kako vi kažete, ja ne volim to reći, oko Zagreba nešto. I dan-danas, što je najgore gospodine Milanoviću, oni se ni dan-danas nisu odrekli te svoje velikosrpske politike, na relaciji Virovitica-Karlovac-Karlobag.“ Milanović se s tom konstatacijom složio, a Vučemilović je nastavio:

„Mene danas zanimaju moji suborci, moji prijatelji, kojima dan-danas visi mač nad glavom. Kakav je to onda gospodine Milanović Domovinski rat ako su svi njegovi sudionici neslobodni ljudi? Kakav sam ja onda vodio rat? Vi političari ste spremni svako malo obraćati se nama kao nekakvim svetinjama, kao zahvalnim kamenima, a u principu mi koji smo najzaslužniji za to, nismo slobodni. Vi možete ići po bijelom svijetu, Plenković može ići po bijelom svijetu, a Ilija, Josip i xy nas ne može. Zbog čega?“

Vučemilović je od Milanovića tražio da pojasni i konkretno kaže koje su to mjere i instrumenti koje će konkretno poduzeti prema Srbiji ako postane premijer, radi zaštite branitelja.

„Dakle, dat ću rok. U roku. I to ga neću dati huliganski. Nego, molim vas, u sljedećih pola godine trebamo sjesti i dogovoriti bilateralni ugovor. Dakle, iz postupaka Srbije će se odmah vidjeti jesu li za suradnju ili nisu. Neću ići cipelariti nikoga“, poručio je Milanović.

Vučemilović je Milanoviću otvoreno rekao da se nada da on neće postati premijer, a posebno mu je zamjerio što se braniteljima nije ispričao, misleći pritom ponajviše na prosvjednike iz Savske 66 koje Milanović mjesecima od početka prosvjeda nije želio primiti na razgovor.

„Mi smo u 500 dana tražili dijalog, na žalost s vaše strane ga nije bilo. Ali pustimo to. Ja vas neću pitati gdje ste bili ’91., ja vas hoću pitati gdje ćemo mi biti 2017. Ne vas, nego sve ove koji vode računa o ovome narodu.“

Potom su i drugi sugovornici od Milanovića tražili da ponovi što namjerava poduzeti prema Srbiji kako bi ih onemogućio u primjeni zakona kojim si daju za pravo suditi hrvatskim braniteljima za zločine počinjenje na hrvatskom teritoriju. Kad je Milanović ponovio svoje stavove da će Srbiji blokirati pregovore ako u razumnom roku ne pristanu na bilateralni sporazum kojim bi svaka zemlja sudila samo svojim državljanima, jedan od branitelja rekao je da bi zbog takvih stavova bio spreman glasati za Milanovića.

Milanović je usporedio i ulogu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u ratnim zbivanjima početkom 90-ih.

„Gledajte, da ste vi radili to što je radio Vučić, samo preko, s one strane Save, vi biste bili optuženi deset puta. Dakle, mi tim ljudima gledamo kroz prste. Da. I to je granica tolerancije i doseg tolerancije na koju sam ja spreman. Praviti se blesav malo. Kao, to su sve normalni tipovi, njih je izabrao srpski narod u Srbiji pa eto, oni su naši kolege.“

Na to je jedan od branitelja ubacio: „To su četnici“, a Milanović je dometnuo: „Obrijani. Kao što vi kažete, nekakva diplomatska sila. To je šaka jada. Na žalost, šaka jada koja već 150 godina ne zna bi li išli u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku… Nema ih deset milijuna, jebo te, a žele biti gospodari pola Balkana.“

Branitelji su više puta tijekom razgovora inzistirali da je rješenje situacije s optužnicama državno pitanje.

„Ovo nije pitanje ni vas ni gospodina Plenkovića ni Mosta ni bilo koje druge stranke pa bih ja volio kad bi vi svi sjeli za stol s braniteljskim udrugama“, rekao je Zoran Maras, jedan od sudionika sastanka, a na Milanovićevu opasku da je on već razgovarao s Plenkovićem, dodao: „Očekujem da se tu napravi konsenzus između vas i Plenkovića, jer to su nijanse. Gospodine Milanoviću, pouka bi svima bila sljedeća, kad bi tu sjeli svi ti, čak i gospodin Pupovac. Sjednite svi, ako treba sjest će i sve braniteljske udruge.“

U jednom dijelu razgovora vodila se žestoka prepirka oko toga je li Milanović odgovoran za to što je policija intervenirala za vrijeme prosvjeda branitelja na Markovu trgu, kad je došlo do sukoba između policije i branitelja na ulazu u Crkvu Svetog Marka gdje su oni potom proveli cijelu noć. Dio branitelja uvjeren je da je tu intervenciju policije naredio osobno Milanović i ne mogu mu to zaboraviti. Milanović im je objašnjavao da u Berlinu ili Parizu ne bi ni mogli doći tako blizu zgrade vlade ili parlamenta.

Zadnji dio razgovora vodio se opet oko ustaša i partizana jer je jedan od branitelja, Ilija Vučemilović, tražio Milanovića da se izjasni o svom stavu oko ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. No, stav branitelja bio je uglavnom taj da je riječ o starom hrvatskom pozdravu pod kojim su njihovi suborci ginuli u ratu. Tada im je Milanović objasnio da je taj pozdrav Ustavni sud svojom odlukom zabranio, ali da se njemu osobno “fućka za to” te da je pomirba u njegovoj obitelji provedena još 1966. kad su se upoznali njegov otac i majka koja, za razliku od oca, dolazi iz ustaške obitelji, dok je očeva obitelj bila u partizanskom pokretu.

No, Milanović je ubrzo izgubio živce na raspravi o ustašama i partizanima pa je na kraju u tom kontekstu spomenuo i majku predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića rekavši:

„Ostavi me više na miru s tim, čovječe. Ne mogu više, brate, živjeti s tim. Dakle, moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva…“

U zadnjem dijelu razgovora branitelji su optužili Milanovića da je njegova vlada nekim svojim zakonskim rješenjima i sama ugrozila branitelje. Konkretno, mislili su na razdvajanje mirovina na dva dijela i stavljanje dijela branitelja u socijalnu kategoriju. U tom je dijelu svoj komentar dao Ante Kotromanović rekavši da je prošla vlada, ona HDZ-a i Mosta, imala sedam mjeseci da to promijeni, ali nisu učinili ništa. Rečeno je da će to pitanje rješavati novi SDP-ov ministar branitelja Franko Vidović, ali je potom Milanović dometnuo: „Želite li da vam ostavim Medveda?“. Čime je dao do znanja da je spreman na kompromis i dogovor s braniteljima.

No, razgovor je završio tako da je jedan od predstavnika branitelja rekao:

„Ja mislim da ćemo mi taj zakon rješavati s drugom političkom opcijom, duboko se nadam.“

Nakon što je sporna snimka objavljena, iz SDP-a su za to optužili branitelje, dok su oni neizravno rekli da iza toga može stajati samo SDP. Ta je snimka izazvala golemu medijsku pažnju ne samo u Hrvatskoj već i u Srbiji i Bosni i Hercegovini i to prvenstveno zbog toga što su Milanovićeve izjave o tim državama izvađene iz konteksta te je Srbija, maltene, prikazana kao žrtva „poludjelog ustaše“ Milanovića.

No, ključno je pitanje jesu li puštanjem te snimke ugroženi hrvatski nacionalni interesi zbog toga što je de facto srpskoj strani omogućen uvid u to što hrvatska strana planira poduzeti po pitanju zakona o univerzalnoj jurisdikciji i eventualnog blokiranja pregovora te hoće li time, u konačnici, najveću štetu pretrpjeti ponovno hrvatski branitelji.

U tiskanom izdanju Nacionala uredničkom greškom je umjesto Ilije Vučemilovića, predsjednika Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade Tigrovi i nekadašnjeg predsjednika Zbora udruga hrvatskih gardijskih postrojbi, napisano ime Dražimira Jukića, aktualnog predsjednika Zbora udruga hrvatskih gardijskih postrojbi. Ispričavamo se gospodinu Vučemiloviću i gospodinu Jukiću zbog nenamjerne greške.

Komentiraj

FOTO:Pixsell
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.