Dokumenti o nejasnim transakcijama u 132. brigadi za vrijeme Domovinskog rata otkrivaju kako su za vrijeme embarga na uvoz oružja hrvatske vojne snage na razne načine nabavljale oružje, a u ovom slučaju važnu ulogu imao je bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Slavko Barić

Nacional je na uvid dobio dokumente kojima se problematizira financiranje Hrvatske vojske (HV) za vrijeme Domovinskog rata i iz kojih se vidi kako je ona dijelom nabavljala oružje i tehniku nužnu za obranu, u vrijeme dok su na snazi bile sankcije koje su nametnuli Ujedinjeni narodi. Dokumenti koji su stigli u redakciju Nacionala odnose se na 132. brigadu HV-a, čiji je zapovjednik tijekom 1991. i 1992. tada bio brigadir Slavko Barić koji je danas s činom general-pukovnika jedan od najviših časnika. Barić je od 2003. do 2012. bio zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a trenutačno je zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman.

IZ TIH DOKUMENATA može se zaključiti da je ta brigada imala dobro uhodan posao zamjene tadašnjih hrvatskih dinara u njemačke marke i austrijske šilinge. Iz zapovjedi koju je Barić potpisao 8. travnja 1992. vidi se da je načelnik financijske službe 132. brigade Drago Bukovski bio zadužen da zamijeni gotovo sedam milijuna hrvatskih dinara u devize. Već sljedećeg dana Bukovski je u blagajnu 132. brigade uplatio 61.540 njemačkih maraka i 155.000 austrijskih šilinga. Nacional je pokušao stupiti u kontakt s Barićem, ali on slučaj nije želio komentirati jer nije dobio dozvolu Ministarstva obrane. Međutim, neki njegovi bliski suradnici pokušali su objasniti sadržaj tih dokumenata, tvrdeći da ih je netko dostavio Nacionalu s jasnom namjerom da našteti bivšem zapovjedniku 132. brigade.

TI BARIĆEVI SURADNICI tvrde da je sav novac koji je stigao u blagajnu brigade dobiven iz donacija i da je jednu od većih tada uplatila tvrtka Našicecement. Taj novac onda je promijenjen u devize i preko različitih kanala kupovano je oružje i različita vojna tehnika, poput radiostanica. Izvori bliski general-pukovniku Bariću također su otkrili da se o tom slučaju već vodila istraga i da je bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske već jednom anonimno bio prijavljen bivšem hrvatskom predsjedniku.

“Za vrijeme mandata Stjepana Mesića u Ured predsjednika stiglo je anonimno pismo u kojem se Barića optužuje baš za taj slučaj. Mislim da su čak korišteni i slični dokumenti. Tada je otkriveno da je Vojna policija već ispitivala sve te navode i istražila je li u 132. brigadi bilo kriminalnih radnji, ali od cijele istrage nije bilo ništa”, rekao je izvor blizak Bariću koji je želio ostati anoniman, a dodao je da Barić nikada nije ispitan, nego je Vojna policija ispitivala načelnika financijske službe 132. brigade Stjepana Rigera.

Izvor Nacionala tvrdi da je nakon što je istraga obustavljena, dokumentacija slična ovoj koja je stigla u redakciju Nacionala poslana i u Ured predsjednika, ali da ni tamo u njoj nije viđeno ništa sporno te je Barić i dalje ostao zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

  • BARIĆEVI SURADNICI TVRDE da su svi novci koji su stigli u blagajnu brigade dobiveni iz donacija. Ti novci su kasnije pretvoreni u devize te je od njih različitim kanalima kupovano oružje

Međutim, ovi dokumenti bude sumnju u način na koji se poslovalo u 132. brigadi jer je moguće da su neka sredstva završila na računu nekih privatnih osoba ili da se novac nije trošio samo na kupnju oružja. Sugovornik Nacionala tvrdi da je situacija u 132. brigadi bila transparentna i da za svaku transakciju postoji pisani trag u arhivi te da je i to vjerojatno razlog što Vojna policija nije nastavila istragu.

“DA SE NEŠTO ŽELJELO PRIKRITI ili da se dio novca želio potrošiti u neke privatne svrhe, onda ne bi za svaku transakciju i za svaki kupljeni komad naoružanja postojao pisani trag s potpisom i zapovjednika brigade i načelnika financijske službe te onoga koji je oružje kupovao ili koristio. Sve se to može naći u arhivama i nije mi jasno zašto bi sada netko slao ove dokumente medijima”, rekao je blizak Barićev suradnik koji je uvjeren da netko bivšeg zapovjednika 132. brigade želi uvući u aferu kako bi ga ocrnio nekoliko mjeseci prije nego što ode u mirovinu.

Po njegovim riječima, jedini sporni aspekt u priči je nabava i kupovina oružja za 132. brigadu koja je u to vrijeme bila zabranjena zbog embarga koji su Ujedinjeni narodi nametnuli Hrvatskoj. Naš sugovornik tvrdi da su u 132. brigadi, ali vjerojatno i u svim ostalim postrojbama Hrvatske vojske, jednostavno bili primorani kršiti zakon kako bi opremili vojnike nužnom opremom. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je u rujnu 1991. Rezoluciju br. 713. kojom se uveo embargo na uvoz oružja bivšoj Jugoslaviji, a u tu je rezoluciju bila uključena i Hrvatska. Tako je onemogućeno ikakvo legalno opremanje hrvatskih vojnika oružjem i tehničkom opremom za vrijeme najžešćih borbi u Domovinskom ratu, i to u vremenu kada je JNA raspolagala s 20.000 primjeraka artiljerijskog naoružanja, 1600 tenkova, 1150 oklopnih transportera, 489 ratnih zrakoplova, 165 helikoptera, 200 ratnih brodova, a imala je i 160 višecijevnih raketnih bacača.

Iz dokumenata je vidljivo da su u 132. brigadi 14. prosinca 1991. za 8158 tadašnjih njemačkih maraka nabavili 31 plinsku palicu, 10 plinskih uložaka za palice, 5 pancirnih prsluka i 2 radio-stanice. Tri dana kasnije za 11.700 njemačkih maraka kupljeno je još 18 radio-stanica, a na primopredaju su se potpisali zapovjednik brigade Barić i načelnik financijske službe Stjepan Riger.

  • ‘DA SE NEŠTO ŽELJELO PRIKRITI ili da se dio novca želio potrošiti u neke privatne svrhe, ne bi za svaku transakciju i za svaki kupljeni komad naoružanja postojao pisani trag s potpisom zapovjednika brigade’

“SJEĆAM SE DA SMO te radio-stanice kupili od jednog našeg čovjeka iz Njemačke koji se ponudio kao posrednik jer je želio pomoći nakon što mu je u Vukovaru poginuo sin i nakon što je shvatio da nam nedostaje i oružja i tehnike poput radio-stanica. Mi na drugi način nismo mogli doći do toga, dio oružja smo dobili iz Zagreba, ali za nešto više nije bilo novca. Svjesno smo kršili embargo, ali drugog izbora nismo imali. Kupovali smo oružje u Mađarskoj, Austriji i Sloveniji, ali za sve to postoji pisani trag i može se reći da smo sve pokušali napraviti na tada jedino mogući transparentan način, iako se formalno kršio zakon. Možda sada s odmakom od 25 godina to sve zvuči čudno, ali jednostavno nismo imali drugog izbora”, tvrdi sugovornik Nacionala i kao primjer je naveo i dokument u kojem stoji da je 18.000 austrijskih šilinga iz blagajne brigade isplaćeno za kupovinu pištolja Bariću.

“Taj pištolj bio je dar Bariću kada je otišao s mjesta zapovjednika i kada ga je zamijenio Ante Jurišić. Iz drugog dokumenta koji vam je dostavljen je vidljivo da je prilikom odlaska s dužnosti Barić ostavio deviznu kasu sa svim uplatama i isplatama kod svog nasljednika. Da se nešto željelo zamračiti, takva kasa sigurno ne bi postojala”, rekao je za Nacional jedan od vojnika koji je služio u 132. brigadi u razdoblju kada su izvršene sporne isplate. Zaključio je da su sporni dokumenti povijesni dokaz kako su se financirale postrojbe HV-a, a ne dokaz zbog kojeg bi njihovi zapovjednici trebali nakon 25 godina odgovarati jer su na sumnjive načine dolazili do prijeko potrebnog oružja i tehnike, bez kojih ne bi bilo moguće pobijediti u Domovinskom ratu.

Komentiraj

FOTO:Goran Stanzl/PIXSELL
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.