MAĐARSKI PREMIJER VIKTOR ORBÁN svojom radikalnom politikom koju provodi posljednjih nekoliko godina pokušao se dodvoriti biračima krajnje desnice, ali rezultat takve politike je ksenofobno društvo u kojem su sve češći zločini iz mržnje, a stupanj nepovjerenja prema strancima na najvećoj je razini još od doba komunizma

Izbjeglički val prijeti europskim kršćanskim korijenima i vlade moraju kontrolirati svoje granice prije nego što odluče koliko azilanata mogu prihvatiti, napisao je mađarski premijer Viktor Orbán prošloga tjedna u kolumni za Frankfurter Allgemeine Zeitung. Orbán tvrdi da se većina stanovnika na kontinentu ne slaže s većinom europskih vlada u načinu rješavanja izbjegličke krize te kaže da su izbjeglice, većinom muslimani, “pregazile” njegovu zemlju. “To je važno pitanje jer Europa i europska kultura imaju kršćanske korijene. Nije li i bez toga alarmantno da europska kršćanska kultura ne može podržati vlastite kršćanske vrijednosti”, napisao je Orbán te je tako još jednom potvrdio da je na čelu susjedne nam države čovjek vrlo radikalnih i za mnoge opasnih stavova koji u nekim trenucima graniče i fašizmom.

Slike koje su se prošlog tjedna mogle vidjeti u središtu Budimpešte, a na kojima tisuće izbjeglica čeka na svoje mjesto u vlaku za Njemačku dok ih mađarska policija ne pušta zbog nekih administrativnih problema, iako su svi platili svoju kartu, šokirale su Europu i još jednom pokazale Orbánovu radikalnu politiku prema svemu što nije mađarsko. Takve slike ne trebaju nikoga iznenaditi ako se zna da vlada u Budimpešti i konzervativna stranka Fides premijera Viktora Orbána već mjesecima vode kampanju protiv doseljavanja i pritom ne prezaju ni od širenja ksenofobije. Orbán stalno upozorava na navodno dolazeću propast Europe i zatiranje njenih kršćanskih korijena ako Europa ne uspije očuvati svoje granice. “Briselski birokrati” ne mogu Mađarskoj propisivati kakvu će politiku imati prema doseljenicima, kaže Orbán i dodaje da Mađarska mora biti “mađarska zemlja” te da nije poželjno “masovno miješanje” s drugim kulturama i religijama. Premijer još obećava da će uraditi “sve što je u njegovoj moći ne bi li Mađarsku spasio od multikulturalizma”. Orbánovu ksenofobnu politiku potvrđuje i posljednja inicijativa koju su krajem prošlog tjedna pokrenuli u mađarskom parlamentu pripadnicu Orbánove stranke, a po kojoj bi svatko tko na bilo koji način pomogne izbjeglicama mogao biti suočen sa zatvorskom kaznom.

ORBÁN JE VEĆ DUGO POZNAT PO NACIONALISTIČKOJ i populističkoj retorici, ali poznavatelji prilika kažu da njegovi aktualni istupi nadilaze sve prethodne. Razlog se, tvrde neki mađarski politolozi, krije u jačanju desničarske stranke Jobik, koja prema anketama zaostaje tek nekoliko posto za Orbánovim Fidesom. Ujedno je Jobik jedina ozbiljna prijetnja premijeru uoči sljedećih redovnih izbora 2018. te se pretpostavlja da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih i politika Fidesa sve više klizi udesno, a mađarski politolozi smatraju da Fides tako pokušava držati Jobik u šahu, ali zapravo samo zastupa program desničara i time ih jača. Orbánovi pristaše, pak, smatraju da premijer pokušava “umjereno i pravim programom odgovoriti na uzroke zbog kojih je Jobik postao toliko popularan”. Istraživači javnog mnijenja jasno bilježe rezultat ovakve politike vlade te je budimpeštanski institut Tarki objavio rezultate jednog ispitivanja koji pokazuju najveći stupanj ksenofobnih stavova u društvu još od sloma komunizma. Ti rezultati pokazuju da su mržnja prema strancima, rasizam i ekstremno desna stajališta u Mađarskoj postali već gotovo “normalni” te da se čak i ubojstva Roma primaju s ravnodušnošću. Mržnja je dosegnula takve granice da su i neki desno nastrojeni mediji zaprepašteni rezultatima istraživanja. “Nikad prije nismo toliko mrzili strance” naslov je na portalu mandiner.hu, jednom od vodećih među zastupnicima konzervativne političke opcije.

OSIM NETRPELJIVOSTI PREMA ARAPIMA, u Mađarskoj je snažna netrpeljivost prema Romima, a istraživanje pokazuje da više od 80 posto upitanih ima loše mišljenje o njima. Nekoliko dana nakon što je objavljeno ispitivanje Instituta Tarki došao je i svojevrsni dokaz tih rezultata kad je završen sudski proces u slučaju serije ubojstava Roma u Mađarskoj. Budimpeštanski žalbeni sud potvrdio je teške presude protiv ubojica Roma koje su u prvoj instanci izrečene u kolovozu 2013. Riječ je o besprimjernom zločinu u mađarskoj poslijeratnoj povijesti u kojem je jedna skupina desničarskih terorista 2008. i 2009. ustrijelila šestero Roma, a 55 osoba, također gotovo sve Roma, ranila. Trojica optuženih u kolovozu 2013. u prvoj instanci osuđena su na doživotni zatvor bez mogućnosti prijevremenog puštanja na slobodu, a jedan od sudionika osuđen je na 13 godina zatvora. Žalbeni sud potvrdio je te presude, ali osobito je zanimljiva reakcija mađarske javnosti koju to zvjersko ubojstvo jedva da uopće i zanima. Pravomoćna je pritom dosad samo presuda protiv sudionika u zločinu Istvána Csontosa, koji je bio vozač počiniteljima prilikom posljednjih dvaju ubojstava u travnju i kolovozu 2009. Trojica optuženih za ubojstva su odmah nakon izricanja presuda uložila žalbu u mađarskom Vrhovnom sudu. No taj sud neće promijeniti presudu, već samo provjeriti je li bilo proceduralnih grešaka u nižim instancama i nije vjerojatno da će žalba biti prihvaćena.

NEZAINTERESIRANOST JAVNOSTI ZA UBOJSTVA Roma pokazatelj je općeg političkog razvoja u Mađarskoj. Ekstremno desna, praktički neonacistička stranka Jobbik, po posljednjim ispitivanjima birača, uživa podršku 28 posto birača, što je tek dva posto manje od vladajuće stranke Fidesz premijera Viktora Orbána. A on pad popularnosti vlastite stranke i uspon Jobbika već dugo pokušava zaustaviti tako što zagovara politička rješenja sa samog desnog ruba političkog spektra, ali u tome baš nema previše uspjeha. Naime, većina mađarskih politologa slaže se u tome da je Orbán tako samo dodatno ojačao desne ekstremiste, a da su Orbánovi predstavnici u vladi pridonijeli i široko rasprostranjenoj ravnodušnosti prema žrtvama serije ubojstava Roma, pa tako do danas još nije bilo nikakve javne komemoracije za žrtve, na kojoj bi bili prisutni i predstavnici države ili vlade, a tek nakon snažnog pritiska organizacija za ljudska prava, preživjeli i obitelji poginulih žrtava su krajem prošle godine dobili tek sitnu novčanu odštetu.

OSIM ŠTO JE RADIKALIZIRAO SVOJE STAVOVE prema strancima i manjinama, Orbán je odlučio i približiti se još jednom političkom vođi koji ne uživa preveliku popularnost u Europskoj uniji. Prijateljstvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom mnogi su mu europski čelnici zamjerili i to prije svega jer Orbán nije osudio rusku ulogu u ratu u Ukrajini, nego je na nekoliko zajedničkih susreta s Putinom dao podršku ruskim inicijativama za rješavanje tog stanja. Zanimljivo je da je početkom godine Orbán u roku od dva tjedna u Budimpešti prvo primio Angelu Merkel, a zatim i Putina. I dok su razgovori s njemačkom kancelarkom prošli u hladnoj i pomalo zategnutoj atmosferi, Orbán je Putina dočekao širokih ruku kao staroga prijatelja Mađarske. Verbalni spor između Angele Merkel i Orbána, dva tjedna prije posjeta Vladimira Putina Budimpešti, bio je najočigledniji dokaz da unutar Unije zaista postoji ozbiljna rasprava o mađarskoj politici prema Moskvi. Za ruskog predsjednika to je bio samo razlog više da posjeti Mađarsku, potencijalnog saveznika u Europi. Već duže vrijeme dobri odnosi Viktora Orbána s Vladimirom Putinom predstavljaju trn u oku Europskoj uniji. Izraz “putinizacija Orbána” u posljednje vrijeme se u Bruxellesu sve češće može čuti i to zahvaljujući Orbánovu drugačijem viđenju “liberalne demokracije” i proruskom političkom kursu. Rusija je Mađarskoj važan, ali i ne i presudan ekonomski partner. Samo tri posto izvezenih mađarskih proizvoda završava u Rusiji. Ipak, Moskva je najvažniji isporučitelj plina i nafte pa postoji i energetska zavisnost Budimpešte, zbog koje Orbán s Putinom jača političku i ekonomsku suradnju. Do jače suradnje moglo bi doći upravo na energetskom planu jer pored projekta izgradnje nuklearne elektrane u Paksu, financiranog ruskim kreditima, dvije strane dogovaraju i projekt skladištenja plina u Mađarskoj.

Analitičari u Mađarskoj smatraju da Orbán politikom prema Rusiji pokušava osigurati “rezervnog partnera” u slučaju dodatne izolacije Budimpešte na Zapadu. Hoće li jačanje gospodarskih i političkih odnosa s Rusijom, ali i ksenofobna politika prema strancima i izbjeglicama, dodatno izolirati mađarskog premijera u Europskoj uniji i dovesti do novih pritisaka iz Bruxellesa, vidjet će se nakon što Europska unija donese novi skup mjera kojima će pokušati riješiti izbjegličku krizu koja postaje najveći problem s kojim se suočila u svojoj povijesti.

Komentiraj


FOTO:Photoshot
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.