DORH ispituje okolnosti susreta Jasne Smiljanić, sutkinje iz slučaja Planinska, i bivšeg premijera Ive Sanadera u konobi Lucija u Novom Vinodolskom, a ona za Nacional tvrdi da su se slučajno sreli te da u kontaktima s njegovim donedavnim odvjetnikom nema ništa sporno

Nakon Nacionalovog teksta o spornim kontaktima sutkinje Županijskog suda Jasne Smiljanić, koja predsjedava Sudskim vijećem u predmetu Planinska, gdje se sudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu, USKOK je zatražio njezino izuzeće.

Državno odvjetništvo i Uskok upoznati su sa susretom bivšeg premijera Ive Sanadera i sutkinje Županijskog suda u Zagrebu Jasne Smiljanić, koja predsjedava tročlanim Sudačkim vijećem u slučaju Planinska, jednom od procesa u kojima se Sanaderu sudi i u kojem je 13. travnja upravo Jasna Smiljanić donijela odluku o odgodi izricanja presude. Susret se dogodio na Tijelovo 26. svibnja u Novom Vinodolskom, u konobi Lucija, u vlasništvu obitelji Olega Butkovića, HDZ-ova ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, a Nacional je tu informaciju dobio još prije desetak dana. U restoranu su bili bivši premijer Ivo Sanader i bivši predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić sa svojim suprugama i sa Sanaderovim odvjetnikom Goranom Suićem, a u isto vrijeme ondje je bila i sutkinja Jasna Smiljanić sa svojim društvom. Tvrdi se da je druženje potrajalo od 19.30 do 22 sata. Postoje različite interpretacije tog događaja, o čemu je u ponedjeljak pisao i Jutarnji list. Jedna je verzija da je riječ o slučajnom susretu, a druga da su Ivo Sanader i Jasna Smiljanić objedovali za istim stolom.

Nacional je kontaktirao sutkinju Jasnu Smiljanić koja je uzvratila na poziv nakon što smo ostavili poruku kod njezine tajnice.

“Nikad nisam sjedila s bilo kojim okrivljenikom, a kamoli s Ivom Sanaderom. Ne bi mi palo na pamet sjediti s okrivljenicima za istim stolom. Predugo sam sudac i nije mi to prvi osjetljivi predmet”, izjavila je Jasna Smiljanić za Nacional.

NIJEDAN OD PROTAGONISTA SUSRETA, međutim, nije zanijekao da su Ivo Sanader, Goran Suić i Jasna Smiljanić bili u isto vrijeme na istom mjestu, s tim da je Jasna Smiljanić novinaru Jutarnjeg rekla da se ne sjeća te konkretne večeri, ali da je točno da je zbog blagdana bila u Novom Vinodolskom te da je objedovala u konobi Lucija.

  • ‘NE PADA MI NA PAMET S OKRIVLJENICIMA sjediti za istim stolom, a kamoli s Ivom Sanaderom. Predugo sam sudac i nije mi to prvi osjetljivi predmet. Nema razloga za moje izuzeće’, rekla je Jasna Smiljanić

“Ono u što sam sigurna jest da gospodina Sandera ondje nisam vidjela. Ne isključujem mogućnost da sam srela kolegu Gorana Suića, da me on pozdravio. On ljetuje u Novom Vinodolskom kao i ja i često se tamo znamo i sresti i pozdraviti. Poznajem ga, kao i niz njegovih kolega odvjetnika, ali nism s njim ni u kakvim specijalnim odnosima. Pozdravljamo se, razmijenimo koju rečenicu i to je sve”, rekla je sutkinja Jasna Smiljanić za Jutarnji list.

Nacionalov novinar bio je u konobi Lucija i na licu mjesta se uvjerio da je moguće da se u slučaju kad je u restoranu velika gužva, neki od gostiju međusobno mimoiđu, no s obzirom ne to da je riječ o ljudima koji su, prema vlastitim riječima, česti gosti konobe te da se jako dobro međusobno poznaju, malo je vjerojatno da jedni druge, u najmanju ruku, nisu barem uočili.

No drugi susret koji se dogodio svega nekoliko dana nakon Novog Vinodolskog mogao bi dovesti sutkinju Smiljanić u nezgodan položaj. Naime, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Jasna Smiljanić bila je svega nekoliko dana nakon Tijelova na privatnom sastanku s odvjetnikom Goranom Suićem u podrumskim prostorijama jednog lokala u centru Zagreba, a s njima u društvu, prema toj interpretaciji događaja, bili su i Davor Blažević Tigar, pomoćnik ministra unutarnjih poslova i nekadašnji tjelohranitelj Ive Sanadera, kao i Miljenko Manjkas, donedavni glavi savjetnik bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka za medije. Prema tvrdnjama Nacionalova izvora, susret se odigrao u petak, 10. lipnja, između 13.30 i 16 sati. Ako se utvrdi da su točno opisane okolnosti tog susreta, to bi u najmanju ruku značilo da Jasna Smiljanić nije govorila punu istinu o svojim kontaktima s odvjetnikom Goranom Suićem, inače čovjekom od posebnog povjerenja bivšeg premijera Ive Sanadera, čiji je odnos daleko iznad odnosa odvjetnik-klijent.

Okolnosti obaju susreta, i onog u Novom Vinodolskom i onog u centru Zagreba, ispituju DORH i Uskok. “Postoje svjedoci susreta u Novom Vinodolskom koji su o istom obavijestili DORH, koji je nakon toga napravio daljnju provjeru svih informacija”, tvrdi Nacionalov visoki izvor iz pravosudnih krugova. Drugi izvor tvrdi da također postoje i svjedoci drugog susreta u lokalu u centru Zagreba, a ta informacija također se proširila pravosudnim krugovima. Nacional je Jasni Smiljanić postavio pitanje i o okolnostima susreta sa Suićem, Blaževićem i Manjkasom.

“MOŽDA SAM SRELA ODVJETNIKA SUIĆA, ne vidim u čemu je tu problem. Poznajem i druge dvije osobe o kojima govorite, ali ne sjećam se da smo svi zajedno istovremeno sjedili u istom društvu. Što bih ja trebala, uzimati ‘coffee to go’ da se slučajno s nekim ne sretnem u nekom lokalu?” rekla je sutkinja Smiljanić. Na pitanje može li pouzdano tvrditi da ispisom njezinih telefonskih kontakata istražitelji nadležnih institucija ne bi mogli utvrditi da kontaktira s Ivom Sanaderom ili odvjetnikom Goranom Suićem, Jasna Smiljanić odgovorila je sljedeće:

“TELEFONSKE KONTAKTE S GORANOM SUIĆEM imam jer se poznajemo. Mi smo i susjedi. Pa što ako se čujemo radi dogovora hoćemo li popiti kavu. To stvarno nema veze ni s čim.”

Budući da je prije toga rekla da se sa Suićem tek povremeno slučajno susreće, da bi potom ustvrdila da je ipak riječ o zajedničkim kavama koje se prethodno dogovaraju telefonom, ponovili smo pitanje o intenzitetu tih kontakata.

“Pa da, i telefonom se ponekad dogovaramo za kavu, ne znam jesam li ja ovdje na ispitivanju u Uskoku i imam li i neka ustavna ograničenja prema kojima ne smijem nekoga zvati ako se to odnosi na ljude koji nisu uključeni u postupke koje vodim”, odgovorila je Jasna Smiljanić. Naime, Goran Suić više nije službeni Sanaderov odvjetnik i ne sudjeluje ni u jednom njegovu sudskom postupku. No upozorili smo Jasnu Smiljanić na činjenicu da je Goran Suić u intenzivnim prijateljskim kontaktima s Ivom Sanaderom, da su njih dvojica jako bliski te da bi u tom kontekstu njezini kontakti sa Suićem mogli itekako biti sporni. Na to je odgovorila da ona ne mora znati s kim su sve bliski ljudi koje povremeno susreće.

Jasna Smiljanić smatra da je u cijelom tom slučaju riječ o nečijem zlonamjernom podmetanju te ne isključuje mogućnost da je riječ o onima koji takve informacije plasiraju kako bi je diskvalificirali u utrci za mjesto predsjednice Županijskog suda u Zagrebu.

NACIONAL JE O SVEMU RAZGOVARAO i s odvjetnikom Goranom Suićem. On tvrdi da su on, Ivo Sanader, Luka Bebić i njihove supruge u Novom Vinodolskom sjedili na drugom kraju prepunog restorana u vrijeme kad je ondje bila sutkinja Jasna Smiljanić, ali da se s njom nije ni pozdravio. Kad je riječ o drugom susretu u centru Zagreba, Suić tvrdi:

“Nismo se vidjeli, jedino ako smo se sreli i pozdravili u kafiću Time preko puta suda. Ondje dolaze mnogi suci i odvjetnici, a logično je da se mi svi poznajemo i međusobno pozdravljamo. Sa sutkinjom Jasnom Smiljanić sam u korektnim odnosima, kao i s većinom sudaca. Pa dobar sam i sa sucem Ivanom Turudićem, a on je osudio Ivu Sanadera na deset godina zatvora u vrijeme dok je Sanader bio moj klijent. No ja sam se u međuvremenu povukao iz svih predmeta u slučaju Sanader i uglavnom se bavim trgovačkim pravom”, objasnio je Goran Suić za Nacional.

Jasna Smiljanić je za Jutarnji list od ponedjeljka također rekla da se u kafiću Time nasuprot zgrade suda, gdje ponekad zna otići za vrijeme pauze, susreće s brojnim odvjetnicima i kolegama, ali da na određene slučajne susrete ne može utjecati.

“Tamo je znao doći i gospodin Sanader sa svojim odvjetnicima nakon suđenja. Kao i niz drugih kolega koji tamo ispijaju kavu. Oni bi sjeli za neki drugi stol, a što bih ja trebala učiniti, odmah izjuriti iz lokala?” rekla je Jasna Smiljanić za Jutarnji list.

Nacional je o tom slučaju uputio i službeni upit DORH-u te Županijskom sudu u Zagrebu, ali do zaključenja broja odgovor nije stigao. Jedno od pitanja bilo je hoće li DORH zatražiti izuzeće sutkinje Jasne Smiljanić iz predmeta Planinska te koji su uopće elementi dovoljni da bi se zatražilo izuzeće suca iz nekog predmeta.

Nacional je o tome razgovorao s visokim izvorom iz pravosudnih krugova, jednim od sudaca Županijskog suda u Zagrebu, koji je zbog prirode svog posla želio ostati anoniman, ali je načelno objasnio sljedeće: “U Zakonu o kaznenom postupku postoje odredbe o izuzeću suca. Ako sudac u nekom predmetu nije nepristran, trebao bi prvenstveno sam tražiti izuzeće, a ako sudac to ne učini, onda to mogu učiniti i stranke. To je formalna zakonska procedura.”

Isti sudac nije želio komentirati konkretan slučaj sutkinje Smiljanić, ali je bio posve jasan kad su pravila struke u pitanju.

“APSOLUTNO JE NEPRIMJERENO DA SUDAC s okrivljenikom sjedi na kavi, ručku ili na bilo kakvom privatnom druženju. Isto tako, svaki sudac trebao bi izbjegavati bilo kakve privatne kontakte čak i s odvjetnikom okrivljenika, s kojim je možda inače privatno u prijateljskim odnosima”, rekao je Nacionalov izvor aludirajući na sporan odnos sutkinje Smiljanić i Sanaderova odvjetnika Gorana Suića. Neovisno o tome što Goran Suić ne zastupa Ivu Sanadera u slučaju Planinska, sudac smatra da je evidentno da je Sanader sa Suićem povezan i privatno te da se sutkinja Smiljanić ne bi trebala dovoditi u bilo kakve situacije koje bi je zbog toga mogle profesionalno kompromitirati.

  • JASNA SMILJANIĆ PRVO JE REKLA da se sa Suićem susreće slučajno u lokalu pored Suda, a upitana bi li se ispisom njezinih poziva mogli utvrditi sporni kontakti, rekla je: ‘Pa čujemo se da se dogovorimo za kavu’

“Suci imaju kodeks sudačke etike i moraju se ponašati primjereno tome. Takve situacije kakve ste opisali trebalo bi izbjegavati. Ponavljam, ne znam je li odnos sutkinje Smiljanić i Gorana Suića neprimjeren, možda u tome nema ničeg spornog, ali već izazivanje takvih okolnosti u kojima se preisputuje taj odnos, nije dobro ni za suca, ni za okrivljenika, ni za odvjetnika”, objasnio je Nacionalov izvor.

O tome smatra li da bi zbog svega netko mogao zatražiti njezino izuzeće, odnosno smatra li da je to sama trebala učiniti, Nacional je pitao za mišljenje i Jasnu Smiljanić.

“NEMAM RAZLOGA SAMA TRAŽITI SVOJE IZUZEĆE, a ako netko ima bilo kakve sumnje, dapače, voljela bih da zatraže moje izuzeće ako sumnjaju u moju pristranost pa ću se ja o tome očitovati. Odluku o tome donosi trenutni v.d. predsjednika suda. Nakon toga ću valjda moći mirno ispijati kave ili ručati po restoranima bez da se kuloarima i medijima o meni šire tračevi”, bila je rezolutna Jasna Smiljanić. Sutkinja je za Nacional komentirala i medijske napise prema kojima se upravo ona prije odluke o odgodi donošenja presude u slučaju Sanader, zalagala za oslobađajuću presudu u njegovu slučaju.

“Istina je da sam preotvorila glavnu raspravu, a sve ostalo su gluposti. Postoji zapisnik o glasanju, ali taj dokument je tajan i odavanje njegova sadržaja tretiralo bi se kao odavanje službene tajne. Međutim, ako bude potrebno, podnijet ću kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja pa ću tijekom sudskog procesa tražiti da se skine oznaka tajnosti sa zapisnika da se vidi kako sam uistinu glasala. Osim toga, morate znati da predsjednik Vijeća zadnji donosi odluku. Ja kao predsjednica Vijeća nemam ni pravo na riječ prije nego što svi ostali članovi Vijeća iznesu svoja mišljenja, tako da su svi ti napisi o tome kako sam ja glasala obične gluposti”, konstatirala je sutkinja Jasna Smiljanić.

Međutim, kako je Nacional ranije pisao, izvor blizak zagrebačkom Županijskom sudu tvrdi da je Jasna Smiljanić dan prije izricanja presude predložila da se Sanadera u tom slučaju nepravomoćno oslobodi. Tvrdilo se da su se tome žestoko usprotivili njezine kolege iz Sudačkog vijeća, navodeći da postoje čvrsti dokazi i razlozi da se Sanadera u tom slučaju osudi i to na visoku zatvorsku kaznu. Iste tvrdnje za Nacional je iznio i izvor iz Uskoka, koji smatra da je Jasna Smiljanić zato iskoristila jedinu mogućnost koja joj je preostala, a to je preotvaranje rasprave. “Jedino što je mogla napraviti jest hiniti da joj nešto nije jasno. To se u kaznenom pravu jako rijetko radi. Sumnjam da je to iskoristila kao izgovor, sasvim sigurno svjesna da će se postupak zbog odlaska u mirovinu jednog člana sudačkog vijeća otegnuti u nedogled. Frustrira što se to radi na način koji je sumnjiv do neba, ali u zoni propisanog ponašanja unutar zakonskih mogućnosti. Zašto je zbunjena i zašto joj u ovom posve čistom slučaju neke stvari nisu jasne, to ona, nažalost, ne mora nikome objašnjavati. Ovo teško izgovaram, ali zbog brojnih sličnih odluka moglo bi se mirne duše staviti pod mjere i prisluškivati brojne hrvatske sudove na raznim razinama, predvođene zagrebačkim Županijskim sudom”, izjavio je za Nacional izvor blizak Uskoku.

JASNA SMILJANIĆ IZJAVILA JE 13. TRAVNJA, na dan kada je presuda trebala biti izrečena, da nisu ostvareni svi zakonski uvjeti za izricanje presude, navodeći da postoje dvije verzije građevinsko-financijskog vještačenja. Rekla je da sud nije dovoljno stručno potkovan da bi razjasnio koja je od tih verzija točna pa je naložio novo kombinirano financijsko-građevinsko vještačenje. Ako je suditi po tvrdnjama Nacionalovih izvora, njezini kolege iz Sudačkog vijeća mogli su iz izvedenih vještačenja bez puno problema izvesti zaključak da je Sanader kriv za ono što mu se stavlja na teret. Osim toga, to nisu bili jedini dokazi koji u tom predmetu Sanaderu ne idu u prilog.

Komentiraj

FOTO:Pixsell i Nacional
PIŠE:ORHIDEA GAURA HODAK I BORIS BILAS
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.