Izložba “Neću ravnalo, hvala” našeg poznatog akademskog umjetnika Ive Friščića otvara se u utorak 21. lipnja u 19 sati u Galeriji PIKTO (Branimirova 29, Zagreb).

Izložba “Neću ravnalo, hvala” predstavlja izbor radova iz opusa poznatog hrvatskog slikara Ive Friščića nastalih najvećim dijelom tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća te nekolicinu djela iz najranijeg i kasnog perioda stvaralaštva. Riječ je o djelima izuzetne umjetničke vrijednosti i značaja za istraživanje početaka i korijena opusa Ive Friščića kao i za povijest hrvatske likovne umjetnosti druge polovice XX. stoljeća.

Djela koja će biti prezentirana na izložbi nisu do sada bila izlagana te pružaju
uvid u umjetnikovo stvaralaštvo koje je bilo na tragu zbivanja u tadašnjoj europskoj i svjetskoj umjetnosti. Riječ je o jednoj vrsti povratka i valorizacije ranih stvaralačkih dometa velikog slikara Ive Friščića u hrvatsku kulturnu javnost.

Na izložbi će biti izloženo oko dvadesetak radova, većinom ulja na platnu, iz slikareva vrlo plodnog i oblikovno zanimljivog stvaralaštva iz prve polovice 70-ih godina…

Izložba je sufinancirana sredstvimaIve Friščića i HAZU.

BIOGRAFIJA UMJETNIKA:

Rođen je u Velikom Korenovu kraj Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu
pohađao je u Bjelovaru, a Učiteljsku školu završio je u Križevcima. Diplomirao je
slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1956. godine. Studij je
nastavio na grafičkoj specijalki prof. Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968.
do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Radio
je kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću “Naprijed” u Zagrebu te bio urednik
dječjeg časopisa “Radost”. Na Akademiji likovnih umjetnosti od 1973. godine radi kao
asistent, a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na
X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te sudjeluje na 39. biennalu
u Veneciji.

Imao je oko četrdesetak samostalnih izložbi i sudjelovao je više od 150 skupnih
izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Atena, New Delhi, Venecija, Madrid,
Kyoto, Carigrad, Dublin, Manchester, Peking, Haarlem, London, Bukurešt i drugdje).
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i
grafiku. O njemu su pisala velika hrvatska likovno-kritičarska imena: Vladimir
Maleković, Tonko Maroević, Josip Škunca, Kruno Prijatelj, Darko Schneider, Mladenka
Šolman, Josip Depolo, Zdenko Rus i mnogi drugi, a od istaknutih imena iz književnih
krugova Željko Sabol, Nikica Petrak i Branislav Glumac. Umro je 11. prosinca 1993.
godine u Zagrebu.

Komentiraj