Izložba “Kako živi narod – izvještaj o pasivnosti” Kristine Leko, koja se otvara 8. rujna u zagrebačkom Muzeju  suvremene umjetnosti, dokumentira i predstavlja osam obitelji čija nastojanja da vlastitim radom zarade za život svjedoče kako se na ovdašnjim prostorima nije puno promijenilo u proteklih osamdeset godina, kada je objavljena knjiga ekonomista Rudolfa Bićanića kojom je izložbeni projekt nadahnut.

Bićanić je u svojoj knjizi opisao životne prilike i društveno-ekonomske odnose o kojima je saznavao kroz razgovore s ljudima obilazeći pješice tzv. pasivne krajeve.

Po uzoru na njega, Leko je osamdeset godina poslije proputovala istim krajevima, od Livna, preko zapadne Hercegovine, Like, Dalmatinske zagore do otoka, dodavši Vukovar te u osam cjelina dokumentirala živote ‘običnih’ hrvatskih obitelji, s naglaskom na rad i gospodarstvo.

“Svi su ti krajevi oduvijek bili pasivni, pradomovina iseljenika, gastarbajtera, rekla je na konferenciji za novinare Kristina Leko, koja na izložbi predstavlja rezultate svojeg istraživanja koje je trajalo nešto manje od četiri godine.

Radeći na projektu fasciniralo ju je koliko su se odnosi moći i struktura društva vrlo malo ili gotovo ništa promijenili u odnosu na vrijeme kada je Bićanić pisao kritičke tekstove o ekonomiji, govorio negativno o uvoznim lobijima i neorganiziranom tržištu.

“Puno je ovdje podudarnosti, no kao što je tvrdio i Bićanić ljudi sami znaju u čemu je problem i što ih muči te što moraju promijeniti da bi živjeli dobro iako ih društvo u tome često sprječava”, rekla je.

Leko napominje kako se kod većine intervjua već u prvih deset minuta pojavila teza o tome da je netko bio prevaren, a pokazalo se i kako u društvu već jako dugo postoji velika tolerancija na kriminal, kao i na opstrukciju socijalnih, ekonomskih i prirodnih resursa.

“Riječ je o postkolonijalnom mentalitetu, nesposobnosti da se nešto promijeni”, dodala je, ustvrdivši da su promjene u odnosu na prije osamdeset godina vidljive samo u materijalnom smislu, ljudi imaju kuće i automobile, ali ne i moć.

Izvještaj sa svojih putovanja umjetnica je u prostoru za povremene izložbe MSU-a prikazala uz pomoć osam tlocrta kuća, stvorivši svojevrsno imaginarno selo.

Svaka od izložbenih cjelina predstavlja jednu lokalnu mikroekonomsku zajednicu, a život izabranih obitelji i zajednica predstavlja se putem dokumenata, video dokumenata, zvučne arhive, namještaja i osobnih predmeta sudionika.

Svaka cjelina donosi dva videorada, jedan o svakodnevnom životu obitelji, odnosno zajednice ili udruge, dok u drugom ljudi govore o sebi i ekonomskoj situaciji.

Kroz svjedočanstva protagonista, koje je umjetnica zamolila da analiziraju ekonomsku situaciju u svom kraju i predlože kako bi se ona mogla poboljšati s obzirom na neiskorištene gospodarske, prirodne i ljudske potencijale,  pokušava se uputiti i na izlazak iz  pasivnosti kao općeprisutne pojave.

Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a podsjetila je kako je taj muzej predstavio Kristinu Leko prije desetak godina, s velikom izložbom “Amerika” u paviljonima Zagrebačkog velesajma, a taj se rad danas nalazi u stalnom postavu Muzeja gdje posjetitelji jako dobro reagiraju na taj rad.

“U segmentu razvoja publike nema bolje umjetnice od Kristine Leko koja radi društveno-angažirane projekte i potiču publiku na razgovor i djelovanje”, ocijenila je.

“Izložba se bavi ekonomijom i stanjem u hrvatskom društvu danas, ali progovara i o našoj društvenoj odgovornosti i težnji da se stvari promijene”, rekla je kustosica izložbe Jasna Jakšić, dodavši da se na izložbi već okupilo stotinjak suradnika i protagonista.

Taj bi se broj mogao i povećati, s obzirom na veliki performativno-edukativni popratni program, putem kojega su već educirani vodiči za izložbu.

Kosjenka Laszlo, koja uz Anicu Tomić i Ankicu Čakardić, priprema taj dio,  rekla je kako će četrdesetak, većinom mladih ljudi, biti aktivno uključeno u ulozi vodiča i aktivista, kao medijatori između umjetnice i publike.

“Ciljana publika su nam srednjoškolci, želimo da ih sudjeluje nekoliko tisuća”, napomenula je.

Likovna umjetnica Kristina Leko (1966., Zagreb), docentica je na Universitat der Kuenste u Berlinu. Afirmirala se na području društveno angažirane, kritičke i participacijske umjetnosti, stvarajući u mediju videa, filma, fotografije, teksta i instalacije. Jedan od njezinih zapaženijih projekata bio je “Sir i vrhnje”, kojim je skrenula pozornost javnosti na problem zagrebačkih mljekarica.

Izložba će u MSU biti postavljena do 21. listopada, a želja je da, s ciljem interakcije i diskusija, bude postavljena i u drugim prostorima kako bi se vidjelo hoće li kroz interakciju s publikom istaknuti nešto pozitivno i donijeti moguća rješenja.

Komentiraj

FOTO:Facebook
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.