U subotu, 4. srpnja, Laibach je u Delavskom domu u Trbovlju, odakle je krenuo prije 35 godina, održao prigodni koncert na kojem je izveo pjesme koje je posebno pripremio za dva nastupa u Pjongjangu 19. i 20. kolovoza. Gostovanje u Sjevernoj Koreji je svojevrsni vrhunac Laibachove 35 godina duge karijere, obilježene provokacijama. Prva provokacija bilo je i samo ime benda Laibach, što je bilo njemačko ime za Ljubljanu i u bivšoj Jugoslaviji naziv koji se nije smio spominjati. Specifičnim glazbenim izrazom, kao i svakim istupom u javnosti, bez obzira na to u kojoj su zemlji ili gradu na svijetu nastupali, provokacijama su dizali tenzije i uzrujavali dežurne dušobrižnike. Svjetski uspjeh kakav su ostvarili tijekom svoje karijere, nije postigao ni jedan izvođač iz bivše Jugoslavije.

 

 

  • ‘Kapitalizam treba demokraciju za svoje postojanje, ali ta demokracija u biti je maskirani totalitarizam. Fašizam je vlast financijskog kapitala’
  • ‘Pravi uzrok ljudske bijede nisu korumpirani političari ili pohlepa bankara, nego strukturna dinamika sustava koji nagrađuje takvo ponašanje’
  • ‘Današnja kriza ne može se riješiti novim regulacijama ili ‘estetskom kirurgijom’, već samo radikalnom transformacijom u jedan potpuno drugačiji sustav’

 

 

U želji da dostojno i prigodno obilježe tu okruglu brojku svog rada, u Modernoj galeriji u Ljubljani 11. svibnja otvorena je i izložba “NSK od Kapitala do kapitala: Neue Slowenische Kunst – dogodek zadnjega desetletja Jugoslavije”. Ivan Novak u razgovoru za Nacional govori o putovanju u Pjongjang, skandalima u karijeri, ljubljanskoj izložbi i o posljednjem studijskom albumu “Spectre”, koji je ujedno i najkomercijalniji album grupe na kojem otvoreno govore o raspadu Europske unije.

NACIONAL: Ove godine Laibach slavi 35 godina karijere. Počeli ste 1980. godine u Trbovlju, a u kolovozu ove godine nastupate u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji, u sklopu proslave 70 godina od oslobođenje te države od Japana, u programu Liberation Day Tour. Ujedno ste i prvi rock bend sa zapada koji će nastupiti u toj državi. Kako vam je to uspjelo?

Nismo još stigli u Sjevernu Koreju, ali smo na dobrom putu. Tim projektom bavimo se otprilike godinu dana i tek sad smo dobili čvrste garancije da smo u tu zemlju dobrodošli. Glavni inicijator i organizator akcije je norveški kulturni aktivist Morten Traavik, čovjek koji je režirao naš video za pjesmu “Whistleblowers” i koji već godinama svojim aktivizmom otvara vrata Sjeverne Koreje.

NACIONAL: Najavili ste i snimanje dokumentarnog filma o vašem putu kroz Sjevernu Koreju, koji ćete prikazati sljedeće godine. Je li vam bilo potrebno puno dozvola tamošnjih vlasti za snimanje dokumentarca tijekom vašeg boravka?

Kako stvari stoje, izgleda da je više dozvola potrebno da se snimi naš koncert u New Yorku nego u Sjevernoj Koreji.

NACIONAL: Što očekujete na tom gostovanju od publike, organizatora i domaćina?

Očekujemo da ćemo biti prihvaćeni veoma korektno i u stilu. Ne znamo tko će sastavljati publiku, ali bilo kakvoj korejskoj publici Laibach će biti izazov, a i ona nama.

NACIONAL: Dio programa koji planirate za nastup u Pjongjangu izveli ste na proslavi 35 godina Laibacha u Trbovlju, u Delavskom Domu. Kako ste zamislili vaš nastup u Pjongjangu? Hoćete li ostati dosljedni svojoj dosadašnjoj politici provokacije ili će to biti presjek karijere Laibacha za sjevernokorejsku publiku, kakav ste izveli u Trbovlju?

Nije nam stalo do jeftine provokacije. Pripremamo poseban program za ta dva nastupa, za koji se nadamo da će biti prihvatljiv sjevernokorejskoj publici. Obradit ćemo nekoliko pjesama iz mjuzikla “Moje pjesme, moje snovi” i dvije korejske pjesme, a predstavit ćemo i neke starije stvari iz našeg repertoara.

NACIONAL: U Modernoj galeriji u Ljubljani otvorena je izložba “NSK od Kapitala do kapitala: Neue Slowenische Kunst – dogodek zadnjega desetletja Jugoslavije”. Što ste pokazali na toj izložbi?

Kustosica izložbe je direktorica Moderne galerije Zdenka Badovinac koja se odlučila za historijski i faktografski prikaz razdoblja između 1980., kada nastaje Laibach, preko 1984., kada je ustanovljen Neue Slowenische Kunst, do 1992. – kada je proglašena država NSK, a Neue Slowenische Kunst tada je više-manje ukinut. Svaka grupa (Laibach, Irwin, Gledališče Sester Scipiona Nasice i drugi) prikazana je samostalno, a uz to postoji i zajednička soba NSK-a, u kojoj su povezane sve te grupe kao zajednički pokret.
NACIONAL: Jesu li slovenski mediji dostojno popratili obilježavanje 35 godina vaše karijere?

Da su dostojno popratili to obilježavanje, značilo bi da nešto nije u redu sa Slovencima ili da mi nešto ne radimo kako treba.

NACIONAL: Jesu li svjetski glazbeni magazini i internetski portali pisali o vašoj obljetnici?

Mi obljetnice slavimo samo zato da napravimo neki novi projekt. Kad nešto takvo kao što je Laibach, postoji više od 30 godina, zapravo svaki dan može biti razlog za slavlje. Ali kad se sve to postavi u kontekst vječnosti, takva su čašćenja prilično neumjesna.

NACIONAL: Postoji teza da je grupu Laibach u većem dijelu karijere financirala slovenska vlada jer je jedan od najuspješnijih slovenskih izvoznih kulturnih proizvoda. U kakvim ste odnosima s aktualnom vlasti u Sloveniji?

Ta teza nema veze s istinom. Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije samo je simbolično sufinanciralo neke od naših projekata, kao što je bila nedavna turneja po Sjevernoj Americi koju je poduprlo s 6000 eura. Većinu naših projekata financiramo isključivo sami. A s aktualnom vladajućom strukturom Slovenije u korektnim smo odnosima, što znači da nemamo nekih “intimnih” međusobnih kontakata – ako ste na to mislili.

NACIONAL: Prije nekoliko godina Centar urbane kulture Kino Šiška u suradnji s Domom omladine u Beogradu organizirao je gostovanje novih slovenskih bendova i suvremenih slovenskih vizualnih umjetnika “Ko jebe Laibach?!“ Zar vas ne vole kod kuće?

Pa ne vole nas svi, hvala Bogu. To bi bio naš kraj.

'EUROPSKA UNIJA MORA PRONAĆI PRAVU RAVNOTEŽU IZMEĐU RASPRAVE I KONSENZUSA O CJELOKUPNOJ VIZIJI. TAKVA VIZIJA MORA PRODRIJETI U SVE ASPEKTE DRUŠTVA. BEZ NJE EUROPA NE MOŽE NAPREDOVATI, NEGO ĆE PROPASTI, A MOGUĆE JE DA ĆE I EUROPLJANI MORATI IMIGRIRATI U AFRIKU I AZIJU' FOTO: Luka Kaše
‘EUROPSKA UNIJA MORA PRONAĆI PRAVU RAVNOTEŽU IZMEĐU RASPRAVE I KONSENZUSA O CJELOKUPNOJ VIZIJI. TAKVA VIZIJA MORA PRODRIJETI U SVE ASPEKTE DRUŠTVA. BEZ NJE EUROPA NE MOŽE NAPREDOVATI, NEGO ĆE PROPASTI, A MOGUĆE JE DA ĆE I EUROPLJANI MORATI IMIGRIRATI U AFRIKU I AZIJU’
FOTO: Luka Kaše

NACIONAL: Prije pet godina u nekadašnjem Radničkom narodnom sveučilištu “Moša Pijade” u Zagrebu održali ste koncert povodom 30 godina karijere. Na istom mjestu nastupili ste i 1983. u sklopu Muzičkog bijenala i izazvali incident koji vas je obilježio. Je li to bio vrhunac vaše provokativnosti ili ste i sljedećih godina uspjeli jednako radikalno provocirati političke sisteme?

Bilo je još dosta takvih situacija, primjerice TV intervju na RTV Ljubljani iste godine, afera s plakatima 1987., koncert u beogradskom SKC-u 1989. i u Hali sportova 1997., veliki nastup te godine sa Slovenskom filharmonijom u sklopu Europskog mjeseca kulture u Cankarjevom
domu, što je bio jedan od naših skandaloznijih nastupa, ali mi se zapravo ne opterećujemo provokacijom ili njezinom proizvodnjom, nego radimo ono što najbolje znamo i što nam u danom kontekstu predstavlja najrazumniju ili barem najrelevantniju reakciju. Mnoge danas provociramo već samim time što još uopće postojimo. Uostalom – to je pitanje za vas novinare i kulturno-političke analitičare.

NACIONAL: Unatoč vašoj reputaciji, na poziv Poljskog nacionalnog centra za kulturu snimili ste i objavili mini ploču “1 VIII 1944. Warszawa”, povodom obilježavanja 70 godina od ustanka u Varšavi, koji Poljska slavi kao povijesni ustanak pokreta otpora protiv njemačkih okupatora u Drugom svjetskom ratu. Kako ste pristupili toj tematici i kako su poljski mediji komentirali vaš odnos prema toj povijesnoj temi?

Tematici smo pristupili historijski i obradili poljsku ustaničku himnu iz 1944. “Varšavska djeca”, židovsku partizansku pjesmu “Zog Nit Keyn Mol”, koja se direktno referira na ustanak židova u Varšavskom getu godinu dana prije toga, te njemački popularni hit iz istog razdoblja “Mach Dir Nicht Daraus”, u izvođenju Marike Rökk. Te tri pjesme postavili smo jednu uz drugu, da u konfliktnom historijskom dijalogu stvore zajedničku cjelinu. Koliko smo razumjeli, u poljskim medijima uglavnom su dobro primili i odlično ocijenili taj EP. A bilo je i dosta čuđenja, neki su pitali zašto je baš Laibach bio pozvan da obilježi Varšavski ustanak, i to još na takvu važnu obljetnicu. Ali eto, živom čovjeku, a i grupi, svašta se dogodi u životu.

NACIONAL: Od početaka vizualni identitet Laibacha povezan je uz nacističku ikonografiju kojom kontinuirano provocirate publiku, a prije svega vlastodršce širom svijeta. Međutim, unatoč upozoravanju na fašizam i sve strahote koje nosi, iz godine u godinu on jača. Kako to objašnjavate?

Nije naš vizualni identitet vezan samo ili isključivo uz nacističku ikonografiju. Uspon fašizma je uglavnom uvijek u sprezi s procesima koji uzrokuju rast financijskog kapitala, odnosno, supstancijalnog kapitalizma kao takvog. Fašizam je zapravo vlast samog financijskog kapitala.

NACIONAL: Na vašem posljednjem studijskom albumu “Spectre” nalazi se pjesma “Eurovision” u kojoj pjevate o Europi koja je pred raspadom. Je li ujedinjena Europa utopija?

Europa za kakvu mislimo da je živa, uopće ne postoji. Ona je fikcija, želja, fatamorgana, utopija. Europa kakva istinski postoji je sustav u konstantnom raspadu. To njezino raspadanje je, čini se, jedini stabilni princip na kojem se Europa de facto formira. Sa svakim novim raspadanjem, Europa je sve bolja. Zato vjerujemo u ujedinjenu Europu, kao što smo uvijek vjerovali u utopije i iskreno se nadamo da je ideja o takvoj Europi moguća. Ono što zaista trebamo je Europa od Atlantika do Pacifika! Ali ne hladna Europa koju vodi politička
tehnokracija iz Brisela, bankarski sektor iz Frankfurta i koja djeluje po diktatu neoliberalne dogme, nego repolitizirana Europa, utemeljena na zajedničkom emancipacijskom projektu. Europska unija mora pronaći pravu ravnotežu između rasprave i konsenzusa o cjelokupnoj viziji. Takva vizija mora prodrijeti u sve aspekte društva. Bez nje Europa ne može napredovati, nego će propasti, a moguće je da će i Europljani morati emigrirati u Afriku i Aziju.

NACIONAL: Nakon izlaska albuma “Spectre” u većini vaših intervjua naglašavali ste da nam prijeti kaos, izražavajući bojazan od novih velikih ratova, a otvoreno ste podržavali pokrete Anonymous i Occupy. Jesu li ti pokreti jedan od izlaza iz situacije u kojoj se svijet našao ili su samo mušica koja škaklja kapitalističkog slona po nosu?

Kapitalizam treba demokraciju za svoje postojanje, ali ta demokracija u biti je maskiran totalitarizam. Pokreti kao što su Anonymous i Occupy metodama i strategijama tog istog maskiranog totalitarizma, suprotstavljaju se kapitalizmu, jer žele više demokracije. Ali Europa i svijet danas trebaju pravu kulturnu, ekonomsku i političku revoluciju. Potpuna je utopija da se ciljevi socijalne pravde, financijske stabilnosti i održivosti okoliša mogu postići jedino unutar parametara globalnog kapitalističkog sustava. Pravi uzrok ljudske bijede, na kraju krajeva, nisu korumpirani političari ili pohlepa bankara, nego strukturna dinamika sustava koji uopće omogućava i nagrađuje takvo ponašanje. Današnja kriza ne može se zato riješiti novim regulacijama ili nekakvom “estetskom kirurgijom”. Ona se može riješiti samo radikalnom transformacijom u jedan potpuno drugačiji sustav.

NACIONAL: Osnovali ste svojevrsnu stranku ili kako ste se jednom izrazili, “informbiroovsku partiju”, a album “Spectre” je svojevrsni manifest kojim pozivate na zaboravljene vrijednosti društva kao što su sloboda, jednakost, bratstvo i pravda za sve. Gdje su one nestale da je potrebno podsjećati ljude na njih?

Te vrijednosti nisu nestale, nego su bile uspješno dopunjene kapitalističkom etikom, koja se zvanično i formalno temelji na toj istoj slobodi, jednakosti, bratstvu te vladavini pravde: slobodi radikalnog iskorištavanja prirodnih i ljudskih resursa, jednakosti u iscrpljivanju svih eksploatiranih i bratstvu među eksploatatorima. A ako netko ne vjeruje u tu paradigmu, pravda će ga brzo uvjeriti.

NACIONAL: Je li “Spectre” vaš najkomercijalniji album u karijeri? U koliko ste ga primjeraka prodali?

Ako uzmemo u obzir da je prodaja fonograma, odnosno, fizičkih nosača zvuka (CD, vinil) od 1997. do 2007. pala otprilike za 70 posto, a od tada devalvirala još za dodatnih 70 posto, onda je “Spectre” s otprilike 35.000 prodanih primjeraka, zaista naš vjerojatno najkomercijalniji album do sada.

NACIONAL: Godine 2012. nastupili ste u londonskoj galeriji Tate Modern, gdje ste izveli “Monumental Retro-Avant-Garde” kao svojevrsni presjek vaše karijere, što je bio velik uspjeh za Laibach. Možete li izdvojiti nekoliko nastupa u karijeri koji su vam puno značili?

Veoma teško, ali ako na brzinu pogledamo, onda bi među najvažnijim nastupima bili naš zabranjeni “coming out” u Trbovlju 1980., zatim prvi koncert u ljubljanskom FV 112/15 1982., nastup na festivalu Novi Rock 1982. na Križankama, koncert na Muzičkom bijenalu u Zagrebu 1983., intervju na RTV Sloveniji iste godine, “Turneja po Okupiranoj Europi” 1983. s našim prvim nastupom u Londonu u prosincu te godine, anonimni koncert u Ljubljani, u
domu Malči Belič 1984., nastup na berlinskom Atonal Festivalu 1985., suradnja na kazališnoj predstavi “Krst pod Triglavom” u Ljubljani 1986., suradnja s Michaelom Clarkom na predstavi “No Fire Escape from Hell” 1986., suradnja s njemačkim nacionalnim teatrom iz Hamburga na predstavi “Macbeth” 1987., prva dva koncerta u New Yorku, na “N.Y. Festival of Art” 1988., turneja “Sympathy for the Devil” po Jugoslaviji 1989. s dvama inkriminiranim nastupima u beogradskom SKC-u, prva američko-kanadska turneja 1989., prvi realiziran koncert u Trbovlju, u Termoelektrani II 1990., dva koncerta u berlinskom Volksbuhne teatru 1993., u sklopu NSK države Berlin, prva dva koncerta u Moskvi 1994., dva koncerta u okupiranom Sarajevu zimi 1995., opet u sklopu NSK države Sarajevo, zatim koncert sa Slovenskom filharmonijom u ljubljanskom Cankarjevom domu 1997., nastup u beogradskoj Hali sportova 1997. i brojni drugi.

NACIONAL: Laibach je svjetski popularan bend, međutim, nedavno ste započeli crowdfunding akciju sakupljanja novca za vaš odlazak u Ameriku. Unatoč nemalom broju vaših američkih obožavatelja i čestim nastupima u SAD-u, zar ne postoji američki promotor koji bi vas doveo u Ameriku i pokrio potrebne troškove?

Naravno da imamo agenta koji nas je doveo u Ameriku i promotore koji su otkupili naše koncerte, ali samo s njima nismo uspjeli pokriti sve troškove, pa smo morali potražiti dodatne načine financiranja. Troškovi takve prekooceanske turneje za grupe poput Laibacha, ako se želi turneja odraditi na određenoj profesionalnoj razini i pokriti cijeli kontinent, jednostavno su veći od novca koji se zaradi na nastupima.

NACIONAL: Koliko vas je za taj potez inspirirala slična priča ekipe filma “Iron Sky” Timoa Vuorensole za koji ste snimili glazbu i koja je upravo tako sakupila novac za taj film, a sakuplja ga i za nastavak?

Oni su iz crowdfundinga skupili samo manji dio novca potrebnog za film, ali takve akcije služe i kao dobra promocija. Ekipa „Iron Skya“, na čelu s Vuorensolom, definitivno nas je inspirirala u našoj odluci da i sami pokušamo s crowdfundingom, a kasnije su nas i oduševljeno poduprli u našoj akciji.

NACIONAL: Radite li glazbu i za nastavak filma “Iron Sky”?

Ne radimo još na tom projektu, ali se polako spremamo na to. Ne znamo hoće li to biti spektakularna ili reciklirana glazba, ali i za prvi “Iron Sky” je bilo vrlo malo reciklaže.

NACIONAL: Prošle godine nastupili ste u Kini, gdje ste održali i predavanje o kulturnoj strategiji Laibacha, iako ste opet provocirali jer ste nastup u toj državi nazvali „novom kulturnom revolucijom“. Je li bilo kakvih prigovora na to i na vaš koncert i predavanje?

Vi opet o provokaciji! Nazvali smo nastup “novom kulturnom revolucijom”, naravno, s aluzijom na kinesku kulturnu revoluciju, jer u Kini, a i u Hong Kongu, grupe kao što smo mi praktički ne nastupaju, pa je naš koncert bio kulturna paradigma koja je publici u tom dijelu svijeta uglavnom potpuno nepoznata. Oni su prihvatili našu “provokaciju” i odgovorili su nam da Hong Kong (još) nije Kina, ali da je dobro što smo ih na to upozorili. Nedugo nakon našeg nastupa u Hong Kongu dogodile su se velike demonstracije protiv Pekinga, koje su neki tamošnji mediji imenovali kao “novu kulturnu revoluciju”.

NACIONAL: Nadživjeli ste državu iz koje ste potekli. Danas ste građani Republike Slovenije. Kada se prisjetite početaka i vaše želje da provokacijom upozorite na stanje u društvu, što je potrebno današnjem slovenskom društvu da se osvijesti?

Slovencima treba samo više Laibacha i sve će biti u redu.

Komentiraj

FOTO:Luka Kaše
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.