Saša Zinaja

Pastor Jón Steingrímsson jedna je od najznačajnijih osoba u islandskoj povijesti, takozvani “vatreni svećenik” koji je živio u 18. stoljeću, u vrijeme velike erupcije vulkana Katle. U knjizi “Pripovijest o Jónu” Ófeigura Sigurðssona čitatelji se upoznaju s tom povijesnom ličnosti dok je bio mlad čovjek, ali i prate početak novog doba na Islandu.

Sigurðsson je pjesnik i prozaik, rođen je u Reykjavíku 1975., a dosad je objavio šest zbirki pjesama i dva romana. Osim pisanja, okušao se i u drugim zanimanjima, radio je kao noćni čuvar u hotelu i radnik na dokovima, a diplomirao je filozofiju 2007. sa završnim radom o tabuu i transgresiji u tekstovima Georgesa Bataillea. Sigurðsson je predvodnik pjesničkog pokreta mladih autora koji su u posljednje vrijeme znatno utjecali na promjenu forme u suvremenoj islandskoj poeziji. Također je preveo nekoliko knjiga i pisao za radio o piscima Louis-Ferdinandu Célineu i Michelu Houellebecqu. Za “Pripovijest o Jónu” dobio je nagradu Europske unije za književnost 2011. Knjigu će predstaviti u Zagrebu, 26. listopada na ‘’Europei u Dvorištu’’, a tim povodom dao je intervju za Nacional.

NACIONAL: Što vas je inspiriralo za ovaj roman?

S prijateljem arheologom bio sam u posjetu spilji, na krajnjem jugu Islanda gdje je Jón boravio tijekom zime 1755-1756. godine te sam pun čuda i oduševljenja, čitajući njegovu autobiografiju, shvatio da uopće ne piše o spilji, ali istovremeno ulazi u trivijalne detalje. Samo kaže jednu rečenicu, da je proveo prekrasno vrijeme u spilji! To mi je bilo iznimno zanimljivo zato što je ta zima, kako sam otkrio čitajući dokumente iz tog vremena, bila jedna od najgorih u povijesti. Tad se dogodila strašna erupcija u glečer koji se nalazi točno iznad spilje uzrokujući poplave, potpunu tamu i katastrofu. Bilo mi je čudno da ne piše o tome i inspiracija je zapravo došla iz praznine u njegovoj autobiografiji, onoga što je nedostajalo u njegovoj priči, pa mi je to dalo potpunu slobodu.

NACIONAL: Mnogi misle da Island, kao i druge skandinavske zemlje, ima snažne korijene u povijesti, Vikinzima, ratovima i hladnim zimama. Je li povijest doista toliko važan dio života Islanđana i koliko vas inspirira?

Naša je povijest vrlo kratka, ali je iznimno dobro dokumentirana, iako je fikcionalizirana, primjerice, u brojnim sagama, pa tako smatram da su Islanđani jako svjesni povijesti i nacionalnosti, ali istina se ne cijeni previše jer smo više pripovjedači nego povjesničari. Ako postoji dobra književnost i dobra dramatska priča, više se cijeni i više vrijedi od istine. Mislim da je pisac Halldór Laxness jednom rekao o našoj jedinstvenoj ‘’Knjizi postanka’’, da su Islanđani jedina nacija na Zemlji potomci izmišljenih likova. To je kao da smatrate da je Biblija fikcija, da uopće nema uporište u vjeri. A ‘’Knjiga postanka’’ iz 11. stoljeća o porijeklu Islanđana naša je Biblija.

NACIONAL: Jón Steingrímsson bio je važna povijesna ličnost, možete li nas upoznati s njim?

Smatraju ga jednim od prosvjetitelja 18. stoljeća. Bio je samouk čovjek vrlo visokih standarda i svećenik, gotovo svetac poznat kao “vatreni svećenik”, a navodno je zaustavio lavu da se približi crkvi dok je vodio misu. Bio je čovjek istine i borio se protiv mnogih laži svijeta pa je neprestano imao problema. Jón je na Islandu također slavan i zbog spektakularne autobiografije, smatraju ga jednim od najvećih stilista islandskog jezika, pa je bio pomalo glupo i drsko od mene pisati roman njegovim glasom od početka do kraja.

NACIONAL: Zašto je tako snažno utjecao na vas?

Postao sam opsjednut, ne mogu to objasniti drugačije. To mi je potvrdio i medij rekavši mi da me Jón Steingrímsson iskoristio da se ponovno spoji sa svijetom uz posebnu poruku. Jedne noći u jesen 2009. sjedio sam za svojim kuhinjskim stolom uvjeren da nikad neću postati pisac, nisam imao ni izdavača ni išta. Ali te sam noći nekako počeo pisati o tim izgubljenim pismima iz spilje Jónovoj supruzi Thorunn koja je bila trudna daleko na sjeveru zemlje. Svaki dan sam pisao ta ljubavna pisma gotovo nekontrolirano i godinu dana kasnije ona su objavljena kao roman koji je postigao veliki uspjeh.

NACIONAL: Koliko vam je važno da su vam knjige prevedene na druge jezike?

Nikad nisam posve razumio pisce koji su pričali o tome da im je važno doći do što više čitatelja jer nisam vidio razliku između troje i tri milijuna čitatelja, osim činjenice da bi zaradio više novca. Naravno, pisci su sretni sa svakim zadovoljnim čitateljem jer oni opravdavaju njihovo postojanje. Ali usrećiti jednu osobu na jedan trenutak već je najveća stvar koju možete učiniti.

NACIONAL: Osim proze, pišete i poeziju. Koliko je poezija danas važna?

Uvijek imam osjećaj stalnog povratka poezije koja bi nas tako spasila. Poezija je nešto poput vječnosti u nama, ali ne razmišljamo previše o njoj i ne posvećujemo joj vrijeme, niti čitamo poeziju, iako je to zapravo krajnja čarolija ljudske misli. Siguran sam da će poezija biti jedina stvar s kojom ćemo preživjeti apokalipsu.

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture