Akademik Zvonko Kusić prošle je godine drugi put izabran za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osim što je na čelu jedne od najstarijih znanstvenih institucija, Kusić je svjetski priznati liječnik i specijalist onkologije, radioterapije i nuklearne medicine, bio je dekan Medicinskog fakulteta i ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice, a trenutno je predstojnik Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice. Dobitnik je državne nagrade Hrvatskog sabora za životno djelo za cjelokupni znanstveno-istraživački rad u području biomedicinskih znanosti. Akademik Kusić obilježio je hrvatsku onkologiju i nuklearnu medicinu istraživanjima i liječenjem bolesti štitnjače. U razgovoru za Nacional akademik Kusić komentira aktualno stanje u državi nakon predsjedničkih izbora, govori o ulozi koju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti danas ima u Hrvatskoj te na kraju komentira i stanje u hrvatskom zdravstvu.

[quote_box_center]

  • Akademik Zvonko Kusić prošle je godine drugi put izabran za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
  • Kusić je svjetski priznati liječnik i specijalist onkologije, radioterapije i nuklearne medicine
  • Dobitnik je državne nagrade Hrvatskog sabora za životno djelo za cjelokupni znanstveno-istraživački rad u području biomedicinskih znanosti

[/quote_box_center]

NACIONAL: Završeni su predsjednički izbori koji su pokazali da je hrvatsko društvo podijeljeno. Kako komentirate tu činjenicu i retoriku u predizbornoj kampanji?

Živimo u pluralnom i demokratskom društvu i izvjesnih podjela naravno mora biti, kako političkih, tako i svjetonazorskih, kao i u drugim zemljama. Štetne su međutim sve one podjele koje razaraju hrvatsko nacionalno biće i koje Hrvatsku vraćaju unatrag umjesto da idemo naprijed, prema izgradnji bolje i naprednije Hrvatske, za koju sada imamo povoljnije pretpostavke nego ikada prije jer smo dio Europske unije. Štetan je svaki ekstremizam, a dugotrajna kriza nažalost pogoduje raznim iracionalnostima. U Hrvatskoj imamo permanentno ozračje predizborne kampanje jer u kratko vrijeme imali smo parlamentarne izbore, lokalne izbore, čak dva izbora za Europski parlament, nedavno su održani predsjednički izbori i krajem godine očekuju nas novi parlamentarni izbori.

NACIONAL: Koji su koraci potrebni za ujedinjenje hrvatskog društva i smatrate li da je to preduvjet izlaska iz gospodarske krize?

Ono što nam nedostaje je dijalog kojim bi se sučeljeni stavovi približili i koji bi doveo do konsenzusa nacije oko nekih temeljnih pitanja i zajedničkih vrijednosti. Time bi se izgradilo jedinstvo i unutarnja kohezija i ojačalo povjerenje unutar društva. Da bismo uspjeli, potrebno nam je zajedništvo slično onome u Domovinskom ratu. I danas se u nas vodi bitka, možda i ne manje važna od one prije dva desetljeća. Nastavlja se bitka za Hrvatsku koju su branitelji u Domovinskom ratu izvojevali svojom hrabrošću i žrtvom. Tada ostvarena samostalnost sada je ugrožena na drugi način, gospodarski. Za nas bi trebalo biti utješno to što je sudbina opet u našim rukama i što ćemo je oblikovati svojim radom i ponašanjem.

NACIONAL: Kako HAZU može pomoći da se zaustave podjele u hrvatskom društvu?

Mi smo Akademija svih građana Hrvatske, svih svjetonazora i političkih opcija i zato Akademija nikada ne može sudjelovati u razdvajanju nacije. Stav Akademije je da postoji samo jedna Hrvatska. Stoga je upravo Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ona institucija koja može i treba osigurati konsenzus jer taj konsenzus ovdje u Akademiji već postoji, dok drugi o njemu samo pričaju. U Akademiji dolazi do izražaja multikompetentnost i sinergijske sposobnosti. HAZU je jedina institucija koja je na osnovi svog autoriteta, kontinuiteta, nepristranosti i neovisnosti u stanju mobilizirati i okupiti najbolje stručnjake i znanstvenike iz cijelog društva, jer osim Akademije svi drugi u društvu manje ili više ipak zastupaju parcijalna rješenja. U Akademiji smo ponosni što uspijevamo za zajedničkim stolom okupiti znanstvenike i stručnjake, bez obzira na njihovu političku ili svjetonazorsku opredijeljenost. Akademija nikad ne kritizira, a da ne predloži realno rješenje za neki problem, tako da naši skupovi redovito završavaju zaključcima i smjernicama utemeljenima na znanstvenim, stručnim i etičkim načelima.

NACIONAL: Koji su uzroci svjetonazorskih podjela?

Možda te svjetonazorske i ideološke podjele u stvarnosti i nisu toliko izražene koliko se čini. Njih potenciraju mediji, ali i stranke koje na ideološkim i svjetonazorskim temama žele mobilizirati svoje birače i time pokazati koliko su različite, jer ako gledate njihove gospodarske programe, tu velikih razlika baš i nema. Programi su im slični, a karakteristično je i da kada neka stranka ode u oporbu, tada napada poteze koje radi vlada, iako ih je i sama činila, kao i obratno. Međutim, kod nas niti nema klasične ljevice i desnice kao u drugim zemljama. Čini se da su se ti pojmovi izmiješali i podjele na lijevo i desno kod nas su u velikoj mjeri vezane uz razdoblje Drugog svjetskog rata i nakon njega.

NACIONAL: Osim što su pokazali duboku podjelu, izbori su pokazali i veliku razočaranost birača političkim elitama. Što je tome razlog i kakvu su birači poslali poruku političarima?

Jedan od razloga razočaranosti je i to što smo nakon uvođenja višestranačja i demokracije prije 25 godina imali prevelika i nerealna očekivanja da ćemo brzo postati država blagostanja i riješiti sve probleme, što nije bilo moguće zbog rata, naslijeđa prošlosti i nedovoljne sposobnosti da se nosimo sa suvremenim izazovima. Povjerenje u politiku i političare, u njihovo poštenje i sposobnost, poljuljali su i korupcija i gospodarska kriza. Hrvatskoj trebaju sposobni, pošteni i iskreni političari koji će vratiti povjerenje u politiku, no mislim da je ključno riješiti gospodarske probleme kako bi kroz povećanje životnog standarda građani osjetili da se političari bave njihovim boljitkom, a ne vlastitim probitkom. Tu ipak treba reći da je pogrešno očekivati da političari mogu riješiti probleme nekim dekretom. To je utopija. Svatko treba radom sudjelovati u svome području. Svi bi morali više raditi, biti odgovorni i disciplinirani i držati se propisa. Uređenje državne uprave i pravosuđa te kontinuitet, koji nigdje ne postoji jer se uvijek počinje iznova, su ključni. Očito se radi o tisućama malih koraka, a ne jednom velikom. Samo to i uporan rad nas mogu izvući iz krize, a ne veliki programi i strategije. Tada će doći i toliko željene investicije. Političari po definiciji moraju biti slični i ne možemo se u njih uzdati da će nešto promijeniti magičnim rješenjima, to je previše naivno.

NACIONAL: Kažete da nema razlike između političkih stranaka, mislite li tu i na SDP i HDZ, odnosno na Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka?

Govorim načelno. Sudbina stranaka i njihovih vođa je da se svide biračima. Stranke moraju raditi ustupke i kompromise jer ovise o biračima. U stvarnosti je utjecaj bilo koje vlade puno manji nego što mi mislimo da jest. Svakoj vladi je zapravo vrlo teško. Njihovi potezi su nepopularni, rezultati se čekaju godinama i nitko se s njima ne želi mijenjati.

NACIONAL: Što očekujete od nove predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

Od svakoga predsjednika Akademija očekuje da simbolizira jedinstvo nacije i da bude iznad dnevne politike. Jako je važno da postoji takva osoba jer ona treba biti dodatni jamac stabilnosti svakog društva.

NACIONAL: Prošle godine drugi put ste izabrani na čelo HAZU-a, koju ulogu ta institucija ima u hrvatskom društvu?

Kao jedna od temeljnih nacionalnih institucija, i to već 154 godine, Akademija je savjest nacije, a uloga joj je, uz čuvanje identiteta, promicati jedinstvo nacije i najviše vrijednosti društva nadilazeći dnevnu ideologiju, pristranost i podjele po bilo kojoj osnovi, što joj osigurava mogućnost nezavisnog rada. Posebno joj je stran svaki ekstremizam i dobro je što je kod većine članova HAZU-a prisutan taj nadideološki stav. Položaj Akademije se ne može odijeliti od položaja društva i stoga ona kroz svoje djelovanje mora prepoznavati tokove društva i to je konstanta još od našeg osnutka. HAZU mora biti siguran oslonac nacije u ovim turbulentnim vremenima užurbanih promjena i pridonositi konsenzusu oko strateških nacionalnih ciljeva, uz njegovanje temeljnih vrednota na kojima počiva ljudsko društvo. Uloga Akademije je okupljanje, mobiliziranje, vođenje i predstavljanje znanstvene, stručne i umjetničke elite u svim područjima te provođenje analiza i procjena o svim važnim nacionalnim pitanjima u državi. Akademijina snaga je u neovisnosti i otklonu prema dnevnoj politici. Mi u društvu podržavamo samozatajan, strpljiv i tih rad koji jedini stvara istinske vrijednosti i daje prave rezultate te nastojimo smjernicama utjecati na one koji donose odluke. Vizija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je da hrvatsko društvo bude društvo znanja i znanosti i stoga se zalažemo za uključivanje hrvatske znanosti u europske i svjetske tokove znanosti. Zalažemo se i za brigu o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu jer to su bitni čimbenici duhovnog, gospodarskog, političkog i sveopćeg napretka Hrvatske. Smatramo da se bolja Hrvatska može izgrađivati samo uz neprestani znanstveni i kulturni napredak, kako bi izborila mjesto i među razvijenijim nacijama Europe i svijeta, koje joj pripada s obzirom na njene potencijale. Također, ciljevi do kojih nam je stalo su jedinstvo, solidarnost, ustrajnost, konstruktivnost, strpljivost, optimizam i odgovornost prema sebi, svojoj domovini i budućim generacijama. Ono na što Akademija već dugo upozorava je to da osim gospodarske postoji i kriza duha i poremećen sustav vrijednosti. Došlo je i do destrukcija gotovo svih institucija i raspada većine proklamiranih vrijednosti i relativizacija svih mjerila. Svi o svemu nekritički i nekompetentno govore pa se gubi na konstruktivnoj kritičnosti. HAZU stoga nastoji utjecati na promjenu našeg mentaliteta i načina razmišljanja, što nije lako.

NACIONAL: Često se mogu čuti kritike na račun HAZU-a koje govore da takva institucija više nije potrebna i da članovima Akademija služi samo kao dodatni prihod za unosnu zaradu. Kakav je vaš komentar na te kritike?

Takve teze su apsurdne, uloga Akademije danas je važnija nego ikada jer se nalazimo u kriznim vremenima dezorijentiranosti. Svojim autoritetom, kontinuitetom, sustavnim promišljanjem, nepristranošću i nezavisnošću Akademija je jedina institucija u društvu koja je u stanju okupiti, motivirati i mobilizirati najbolje pojedince i skupine te osigurati pouzdan pristup svim izazovima u društvu. Ona je čvrsto referentno mjesto koje ima dominantnu vjerodostojnost i utemeljenost argumenata za neki stav. Ona je na neki način glas razuma, jamac stabilnosti i jedinstva nacije. Takve negativne kritike uglavnom se mogu čuti s krajnje ekstremnih pozicija, čiji predstavnici bi željeli da Akademija stane na njihovu stranu, iako se mi ne možemo svrstavati. Posao Akademije nije baviti se politikom i to ne čini niti jedna svjetska akademija. No dobar dio kritika na račun Akademije dolazi iz redova onih koji su dobronamjerni, ali neupućeni jer nedovoljno poznaju rad Akademije i sve što ona radi. To je i jedan od razloga zašto svake godine održavamo Dane otvorenih vrata HAZU-a. Naši akademici marljivo rade u svojim strukama i njihovi rezultati zabilježeni su u Ljetopisu HAZU-a koji izdajemo za svaku proteklu godinu, ponekad i na više od 1000 stranica. Ondje je pobrojan rad i svih devet razreda i 30 znanstveno-umjetničkih jedinica HAZU-a u 14 hrvatskih gradova, Zagrebu, Cavtatu, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Rijeci, Puli, Varaždinu, Bjelovaru, Križevcima, Požegi, Vinkovcima, Vukovaru i Osijeku gdje rade brojni istraživači, među kojima i mnogo mladih. Tu su i četiri muzejske jedinice, Gliptoteka, Kabinet grafike, Hrvatski muzej arhitekture i Strossmayerova galerija starih majstora, osamnaest Znanstvenih vijeća koje okupljaju najkompetentnije znanstvenike i suradnike iz i izvan Akademije. Taj golem i impozantan rad HAZU-a vjerojatno bi bio ponos svakog društva. Ne znam može li se neka druga institucija u Hrvatskoj pohvaliti s takvih rezultatima. No velik dio aktivnosti akademika nije dovoljno prepoznat u široj javnosti iz dva razloga. S jedne strane, dio rada akademika prezentira se u drugim institucijama pa se ne doživljava kao da je to rad Akademije. S druge strane, akademici se obično bave tzv. ozbiljnim temama koje društvu spektakla i estrade nisu dovoljno atraktivne pa dobivaju nedovoljno medijskog prostora. Kod nas se nažalost cijene bučne, bombastične poruke i kritike, a ne uravnoteženi stavovi. To nastojimo promijeniti većim angažmanom jer da bi se promovirala neka ozbiljna stvar, treba više truda. Ne samo u prošlosti, nego i danas, kulturni identitet Hrvatske nezamisliv je bez doprinosa umjetnika i znanstvenika članova Akademije.

NACIONAL: Kakva je suradnja Akademije s hrvatskom vladom? Pitaju li vas ili članove HAZU-a za savjete?

Akademici i članovi Akademijinih znanstvenih i stručnih vijeća surađuju s Vladom i pojedinim ministarstvima, tako da je upravo Akademija, zajedno sa Sveučilištem u Zagrebu i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, predvodila izradu Smjernica za strategiju znanosti i obrazovanja, a naši članovi sudjelovali su u izradi Strategije za znanost i obrazovanje, i to na dosta visokim pozicijama. No ono što je važnije jest to da u Strategiji ima mnogo elemenata proizašlih iz višegodišnjeg rada HAZU-a, iz niza Akademijinih dokumenata vezanih uz znanost i obrazovanje. Sve svoje dokumente Akademija je slala Vladi i drugim tijelima vlasti, a zanimljivo je da su teme koje sad postaju aktualne u društvu prije dvije-tri godine detaljno obrađene u Akademiji na našim skupovima i o njima su doneseni zaključci i prijedlozi koji su objavljeni u našim edicijama. Te se teme sad nameću u društvu, raspravlja se o njima. Tu je Akademija pokazala svoju bitnu ulogu da predviđa situacije i daje strateške i znanstvene podloge za njihovo rješenje. Važno je pojasniti da Akademija svojim strateškim dokumentima postavlja načelne osnove za rješavanje društvenih pitanja. U razvijenim društvima je praksa da se najprije definiraju ciljevi i na osnovu toga se raspravlja te se zatim izrađuju zakoni i pravilnici. Kod nas se radi upravo obratno i to nije dobro. Akademija dakle probleme promišlja na duži rok, dok vlast mora donositi odluke na dnevnoj razini, ali naši stavovi ipak kapilarno ulaze u društvo i dugoročno postaju prihvaćeni kod onih koji donose odluke. Općenito, Akademija bi trebala rijetko utjecati na političke odluke, a više na formiranje društvene svijesti. Američka vlada, primjerice, od Američke akademije naručuje razne znanstvene elaborate, ali ta stručna mišljenja ona ne mora prihvatiti. Konačnu riječ uvijek ima politika. Utjecaj je Akademije indirektan, ona treba pokazati što je znanstveno i što je utemeljeno. Akademija je nezavisna institucija i njezin znanstveni i moralni autoritet trebali bi biti garancija da će mišljenja koja se ondje artikuliraju biti kvalitetna, a koliko će od toga zaživjeti u praksi nije moguće uvijek predvidjeti.

NACIONAL: Kako se gospodarska kriza odrazila na financiranje HAZU-a? Hoće li vam i ove godine biti smanjena sredstva iz državnog proračuna?

HAZU snosi teret gospodarske krize kao i cijelo hrvatsko društvo. Proračunska sredstva za redovitu djelatnost Akademije svake se godine smanjuju i u razdoblju od 2009. smanjena su čak za četvrtinu. Nije bilo lako nadoknaditi taj manjak, ali unatoč krizi uspijevamo štednjom i racionalnim gospodarenjem financirati svoje osnovne potrebe.

NACIONAL: Država svake godine sve manje izdvaja iz proračuna za znanost i kulturu. Što može Akademija i vi kao predsjednik učiniti da se taj trend okrene?

Treba biti svjestan da je stanje s državnim proračunom teže nego što mislimo. Novca naprosto nema, odnosno trošimo novac koji nismo zaradili. U okolnostima krize svaka vlada uvijek ide smanjivati sredstva znanosti i kulturi jer se negativan učinak toga ne vidi odmah, nego tek kasnije. Dugoročno je to sigurno loše i tu treba naći pravu ravnotežu, ne dozvoliti urušavanje znanosti, obrazovanja i kulture ispod razine koja bi u budućnosti ugrozila razvoj cijeloga društva. No, ako se novcem pametno gospodari, rezultati i uspjesi mogu se ostvariti i s manjim iznosima. Treba znati definirati prioritetne projekte i novac preusmjeriti u njih.

NACIONAL: Kako možemo spriječiti katastrofalan trend u kojem sve više mladih, pogotovo visokoobrazovanih znanstvenika, odlazi u inozemstvo?

Uvijek su najbolji kadrovi odlazili u inozemstvo gdje su im se pružali bolji uvjeti za nastavak karijere i to je nemoguće potpuno zaustaviti. Ti procesi događaju se i u drugim društvima. U takvim okolnostima treba mladim znanstvenicima i stručnjacima ipak osigurati što bolje uvjete kako bi ostali u domovini, a one koji su vani što je moguće više vezati s hrvatskom znanstvenom i stručnom zajednicom, kako bi Hrvatska barem posredno imala koristi od njih. Potrebno je stvoriti ozračje u kojem će apatiju i beznađe zamijeniti društveni optimizam i nada da u Hrvatskoj ipak može biti bolje. To nije lak zadatak, ali tek tada će mladi intelektualci shvatiti da je njihovo mjesto ovdje, u Hrvatskoj, i da svojim znanjima mogu dati doprinos njenoj izgradnji, umjesto da radi gole egzistencije moraju odlaziti u inozemstvo. Treba iskoristiti pozitivne strane globalizacije koja danas omogućava brže usvajanje znanja i umreženost s cijelim svijetom, a tu se upravo mladima otvara šansa da postepeno preuzimaju odgovornost za Hrvatsku. Mladi trebaju shvatiti da će im biti onako kako će sami odlučiti i da ne ovise o tome hoće li im netko sa strane nešto darovati ili oduzeti. To znači da će morati cijeli život učiti i prilagođavati se brzim promjenama. To nije lako, ali to je jedini put do stvaranja bolje Hrvatske. Razvoj gospodarstva i ostanak mladih su povezani, jedno podržava drugo. Znači, važno je da se počne napredovati.

NACIONAL: U Akademiji se često održavaju razne tribine, predavanja i druge aktivnosti. Zbog čega ste povećali broj takvih aktivnosti i koliki je interes građana?

Tijekom 2014. u HAZU je održano 350 događanja, od toga 108 znanstvenih skupova, kongresa, simpozija i okruglih stolova, 64 izložbe, 63 predavanja i 56 predstavljanja knjiga. Također, lani smo izdali 181 publikaciju. U protekle četiri godine su održana 1233 događanja i izdane 632 publikacije. Svi Akademijini skupovi otvoreni su javnosti, svatko zainteresiran na njih može doći, čime Akademija pokazuje da nije elitistička ustanova i da su njena vrata stalno otvorena građanima jer mi smo njihova Akademija. Na našim skupovima obrađuju se teme iz gospodarstva, poljoprivrede, pravosuđa, energetike, industrije, zdravstva, prometa, okoliša i drugog, čime javnosti šaljemo poruku da je Akademija jamac stabilnosti i jedinstva nacije, svi završavaju zaključcima i preporukama temeljenim na znanstvenim, stručnim i etičkim postavkama. Akademija nikada ne kritizira, a da ne nudi realna rješenja. Jedna je od najvećih konstanta društva, referentno mjesto koje naciji osigurava pouzdan pristup svim izazovima u društvu i koje djeluje kao korektiv društvenih zbivanja i kao savjest nacije. Drago nam je što su građani prepoznali da im se Akademija otvorila i da nam u sve većem broju dolaze.

NACIONAL: Koje ste ciljeve postavili pred Akademiju u 2015.?

Akademija je danas stabilna, otvorena i okrenuta budućnosti te je uključena u rješavanje aktualnih društvenih problema. HAZU će zadržati kontinuitet postojećeg rada. Nastavit ćemo s organiziranjem kongresa, simpozija, konferencija, znanstvenih skupova, okruglih stolova, predavanja, promocija knjiga, izložbi, koncerata i ostalih događanja kojima se promiče znanstvena djelatnost i umjetničko stvaralaštvo. Ove ćemo godine svečano proslaviti 200. godišnjicu rođenja našeg utemeljitelja Josipa Jurja Strossmayera. Nastavit će se s radom znanstvenih vijeća i odbora koji okupljaju najkompetentnije znanstvenike i stručnjake iz i izvan Akademije. Posebna pažnja posvetit će se radu Akademijinih zavoda u Zagrebu i diljem Hrvatske. Nastavit će se bogata izdavačka djelatnost. Posebna aktivnost bit će usmjerena prema prijavi znanstvenih projekata u Hrvatskoj i na strukturalne fondove EU. Tu već imamo iskustva jer je projekt koji koordinira Akademijin Odsjek za povijest hrvatske glazbe jedini takav iz Hrvatske koji je dobio potporu europskog programa HERA, a u njemu sudjeluju još tri zemlje. S tijelima EU nastavit će se suradnja na svim područjima znanosti, umjetnosti i kulture, jednako kao i suradnja s drugim akademijama u Europi i svijetu i znanstvenim asocijacijama. Posebno će se nastaviti započeta suradnja s francuskom i američkom akademijom znanosti. Akademija ima intenzivan program međunarodne suradnje, kako bilateralne s više od 30 akademija, tako i u asocijacijama. HAZU će nastaviti suradnju sa stranim veleposlanstvima i kulturnim i znanstvenim institucijama te zadržati i dalje otvorena vrata prema hrvatskim građanima. Od postojećih velikih projekata, trebamo završiti ediciju “Hrvatska i Europa”, a s radom bi trebao završiti i naš Odbor za zaštitu dobara od nacionalnog interesa koji će objaviti katalog svega što Hrvatska ima, njene sveukupne prirodne i kulturne baštine. To će biti jedan od Akademijinih strateških dokumenata. Nedavno smo osnovali Povjerenstvo za promicanje znanosti od nacionalnog interesa, jer se primijetilo da u današnjem globaliziranom svijetu prema sadašnjim kriterijima u valorizaciji znanstvenih radova ostanu zanemarene one grane koje nisu prepoznate u svjetskoj znanosti, a važne su za Hrvatsku. Kroz to Povjerenstvo Akademija će artikulirati brigu za nacionalnu znanost. U svim akcijama Akademija što više treba imati inicijativu, a što manje reagirati, to bi na neki način trebao biti moto naše aktivnosti u budućem razdoblju.

NACIONAL: Osim što ste predsjednik Akademije, predstojnik ste i Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice. Kako komentirate stanje u hrvatskom zdravstvu?

Unatoč svim problemima, naš zdravstveni sustav još uvijek je vjerojatno najbolje organiziran sustav u društvu, i to po stručnoj razini koja je usporediva onoj svjetskoj i pogotovo što obuhvaća sve osobe u državi, bez obzira na doprinos zdravstvenom fondu. Populacija je sve starija i sve se više troši na zdravstvenu skrb. Mogućnosti dijagnostike i liječenja postaju praktički neograničene i to će u budućnosti biti veliki problem za svako društvo. U nas još postoji pravilo da svi građani imaju pravo na sve medicinske postupke. Razvoj tehnologije i otkriće novih lijekova toliko su napredovali da ni najbogatija društva u svijetu ne mogu više osigurati takav nivo skrbi. Razina zdravstvene zaštite u nas je vrlo visoka s obzirom na ulaganja. Nastoje se slijediti svjetski trendovi i stalno se promptno uvode novi oblici dijagnostike i skupi lijekovi. Često se, međutim, vrši prevelik broj skupih pretraga čiji se nalazi u velikom dijelu niti ne podižu. Istodobno se preskače obiteljska medicina koja bi trebala rješavati najveći dio problema isto kao i opće bolnice. Sve zajedno dovodi do preopterećenosti i gužvi.

NACIONAL: Što biste izdvojili kao najveći uspjeh u svom znanstvenom djelovanju?

Bio sam inicijator osnutka i predsjednik Hrvatskoga društva za štitnjaču, voditelj Referentnog centra za bolesti štitnjače i predsjednik Komisije za suzbijanje gušavosti Ministarstva zdravstva od 1992., koja je 1996. inicirala novi Zakon o jodiranju soli, što je dovelo do eliminacije gušavosti i drugih poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda. Time se Hrvatska uvrstila među države koje su najuspješnije riješile ovaj važan javnozdravstveni problem. Hrvatska je prošla put od stanja teške endemske gušavosti s kretenizmom pedesetih godina 20. stoljeća do eliminacije gušavosti i svih poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda, od kojih je najvažnije zaostajanje u psihomotornom razvoju, što je od neprocjenjivog značenja za svaku populaciju. Hrvatska je najbolji primjer ostalim europskim zemljama u rješavanju ovoga važnoga javnozdravstvenog problema koji u potpunosti nisu riješile ni mnoge razvijene zemlje, poput Belgije, Velike Britanije, Njemačke, Italije i drugih. Da se radi o velikom problemu, govori podatak potvrđen nizom istraživanja da je jodni deficit važan uzrok nižeg kvocijenta inteligencije. Suzbijanje gušavosti i drugih problema uzrokovanih nedostatkom joda u organizmu jedno je od rijetkih područja gdje je Hrvatska prepoznata u svijetu, i to zahvaljujući sustavnom radu.

NACIONAL: Predstojnik ste Klinike od 1990., koliko se medicina promijenila u tih 25 godina? Koliko je napredovala?

Došlo je do neviđenog napretka medicine u svim područjima, kako u dijagnostici, tako i u liječenju. Najveći napredak je mogućnost određivanja genetskih osnova pojedinih bolesti, tako da je došlo do personaliziranog liječenja, a to znači da je svaka bolest posebna i da ne postoje dva pacijenta s jednakom bolešću. Isto tako, danas pomoću pametnih lijekova možemo ciljano liječiti pacijente, a to je osobito važno u onkologiji. U velikom broju slučajeva postiže se optimum da se pravom bolesniku daje pravi lijek u pravo vrijeme. Međutim, taj silni napredak ne smije zasjeniti zdrav način života i rano otkrivanje bolesti. Naime, pokazalo se da sav taj napredak ne donosi toliku dobit kao što to donosi izbjegavanje rizičnih faktora i rana dijagnostika. Možda nas naša fokusiranost na tehnologiju i napredak u liječenju na neki način odvraća od otklanjanja uzroka bolesti. Isto tako, neka su istraživanja pokazala da moderna medicina sa sve većim tehnološkim napretkom gubi dodir s pacijentima, pa oni sve više pomoć traže u alternativnoj medicini jer smatraju da imaju veći osobni kontakt s liječnikom. U modernoj medicini taj odnos s liječnikom se izgubio, a pacijentima je on vrlo bitan.

NACIONAL: Koliko je teško uskladiti posao u klinici i posao u Akademiji, imate li uopće slobodnog vremena?

Sve obaveze uspijevam uskladiti zahvaljujući dobroj organizaciji vremena i odgovornom pristupu svojim dužnostima. Uvijek ustajem u 5 sati ujutro bez obzira kada sam legao, pripremam se za taj dan i ujutro sam najsvježiji, s najboljim idejama. Svako jutro oko 7 sati odlazim u bolnicu gdje vodim stručni sastanak i vizitu te rad s bolesnicima i tekuće poslove Klinike, ili obavljam nastavu sa studentima. Tada odlazim u Akademiju. Rad u Akademiji nije praktično ograničen radnim vremenom i često se osim prijepodnevne rutine obavlja i poslije podne ili navečer. Ja zapravo živim s Akademijom 24 sata, i praznicima. Materijale redovito imam u autu i tako pripremam nastupe. Nikada u radnom vijeku nisam u potpunosti iskoristio godišnji odmor, niti bio na bolovanju, niti sam gledao na radno vrijeme. Oduvijek sam puno čitao i to radim i sada u slobodno vrijeme. Žao mi je što nemam više vremena pratiti stručnu literaturu i raznovrsne edicije u vezi s radom Akademije. Nastojim čitati djela akademika, što dijelom smatram obvezom, ali je to i zadovoljstvo. Posjećujem izložbe, koncerte, kazališne predstave, što mi je poseban užitak, ali i dio obveza jer ondje često sudjeluju članovi Akademije.

Komentiraj

PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.