BEOGRADSKA GRUPA S.A.R.S. posljednjih nekoliko godina postala je prvorazredna regionalna rock atrakcija. Uoči nastupa na Špancirfestu u Varaždinu, pjevač grupe dao je intervju za Nacional

Beogradska grupa S.A.R.S. posljednjih nekoliko godina postala je prvorazredna regionalna rock atrakcija koja puni i najveće koncertne dvorane, a njihova popularnost započela je 2008. godine kad su, više kao šalu i bez ikakvih pretenzija da stvore ultimativni regionalni hit, na YouTube postavili pjesmu ‘’Buđav lebac’’. Nakon nekoliko milijuna pregleda pjesme ‘’Buđav lebac’’, jedinstvene kombinacije reggaea i srpskog folka, iz godine u godinu njihova je popularnost rasla.

U Hrvatskoj su uzlet doživjeli početkom 2013. kada su tri dana za redom rasprodali zagrebački klub KSET. Samo godinu dana kasnije već su rasprodali Tvornicu kulture, i to dva dana za redom, što do sada još nije uspjelo ni jednom domaćem izvođaču. Vrhunac je uslijedio na koncertu u rasprodanoj Velikoj dvorani Doma sportova krajem 2014. koji je snimljen i objavljen na albumu ‘’Mir i ljubav’’ 1. siječnja 2015. Jednaka euforija publike prati ih i u ostalim državama regije, ali i u Bugarskoj gdje će uskoro imati svoj treći nastup u Maimunarniku, najpopularnijem klubu u Sofiji. U nešto manje od deset godina grupa S.A.R.S. objavila je pet studijskih albuma i sve ih darovala publici putem besplatnog downloada.

Pred nastup na ovogodišnjem Špancirfestu u Varaždinu, pjevač grupe Žarko Kovačević u intervju za Nacional govori o usponu i popularnosti grupe S.A.R.S., otkriva što misli o glazbenim kritičarima te objašnjava kako je nastalo ime “Svježe amputirana ruka Satrianija”.

NACIONAL: Prvo ste 2013. tri dana za redom napunili klub KSET, da bi samo godinu dana kasnije, početkom 2014. napunili Tvornicu kulture dva dana za redom, a vrhunac ste imali krajem te godine, kada ste napunili veliku dvoranu Doma sportova. Kako to komentirate?

Tajnu ne znamo, niti se opterećujemo analizom onoga što radimo. Da nam je netko rekao prije dvije godine da ćemo sve to što ste naveli uraditi, ne znam da li bi itko iz benda mogao povjerovati da je tako nešto moguće, ali se ipak desilo. Zagreb je oduvijek imao ljubavi za S.A.R.S. ali je ta ljubav nedavno eksplodirala.

NACIONAL: Koncert u velikoj dvorani Doma sportova 25. listopada 2014. bio je i za vas vrlo emotivni moment i u jednom intervjuu ste izjavili da ste čak i zaplakali. Zbog čega?

Ne bih volio zvučati patetično, ali te večeri zaista je bilo puno euforije, sirove energije i emocija, a u takvim momentima čovjeku se veoma teško kontrolirati. Prilikom najave benda samo me je sustigao emotivni naboj, pukao sam i suze su same krenule… Mi smo samo pjevali o stvarima koje nas pogađaju, a pjesme su same preskakale granice. Koliko god nas dijelile granice, razumijemo se i to je najvažnije.

  • ‘U SRBIJI MI SMETAJU VRIJEDNOSTI koje se propagiraju, smetaju mi ljudi koji osobno nezadovoljstvo projiciraju kroz mržnju’

NACIONAL: Koliko su za taj uspjeh važni vaši tekstovi u kojima kritizirate društvo, ali na jedan dosta benigni način?

Kroz tekstove iznosimo svoje stavove, bez njih ne bismo bili to što jesmo.

NACIONAL: Što vas najviše smeta u Srbiji, ali i u drugim zemljama bivše Jugoslavije?

Smeta mi svakodnevni politički cirkus koji vrijeđa inteligenciju ljudi, smetaju mi vrijednosti koje se propagiraju, smetaju mi ljudi koji osobno nezadovoljstvo projiciraju kroz mržnju nečega ili nekoga. Ima još dosta toga, ovo mi je prvo palo na pamet…

NACIONAL: Krajem kolovoza održat ćete veliki samostalni koncert u Sofiji. Koliko je bilo teško ući na bugarsko tržište i privući bugarske medije?

Sofija je definitivno najugodnije iznenađenje koje smo imali u dosadašnjoj karijeri. Već na prvom koncertu bilo nam je jasno da ljudi u Sofiji prate naš rad i da uopće ne postoji jezična barijera. Drugi koncert u Sofiji sigurno je jedan od najljepših u dosadašnjoj karijeri. Publika koja u glas pjeva s tobom, dok kiša nemilosrdno pada, tri puta vraćanje na bis… To treba doživjeti. Nismo imali ni reklamu, niti su nas emitirali na TV-u i radijskim stanicama, bio je samo internet.

NACIONAL: Pred vama je i turneja po Austriji, Švicarskoj i Švedskoj. Jesu li to nastupi za dijasporu ili očekujete i domicilnu publiku na vašim koncertima?

Gdje god da nastupimo izvan zemalja bivše države, dolaze uglavnom ljudi koji nas razumiju. Nerijetko se tu nađu i stranci koji dođu na koncert iz znatiželje, ali većinu publike svakako čine ljudi iz bivše Juge. U Bruxellesu smo prvi put imali priliku svirati isključivo Belgijancima i bilo je zanimljivo iskustvo pjevati ljudima koji te ne razumiju, ali ipak plešu uz tvoju muziku.

NACIONAL: Na početku vaše karijere, kada ste popularnost stekli pjesmom ‘’Buđav lebac’’, glazbeni kritičari vam i nisu baš bili naklonjeni. Je li se njihova naklonost promijenila u međuvremenu?

Kritičari su tu da kritiziraju, mi smo tu da ne obraćamo pažnju što oni pričaju i da furamo svoj film. Da smo se kojim slučajem obazirali na to što oni pišu, pitanje je da li bismo se danas i dalje bavili glazbom.

  • ‘KRITIČARI SU TU DA KRITIZIRAJU, a mi smo tu da ne obraćamo pažnju na to što pričaju i da furamo svoj film. Da smo se obazirali na njih, pitanje je da li bismo bili glazbenici’

NACIONAL: Dio glazbenih kritičara vam ‘’spočitava’’ da je zapravo za vaš uspjeh zaslužan mainstream kao glazbena odrednica, uz prikladnu dozu žanrovske fleksibilnosti i neizostavan utjecaj folklora s Balkana. Ima li istine u toj tvrdnji?

Kao što rekoh, njihovo je da filozofiraju, naše je da se bavimo glazbom, onako kako najbolje znamo i umijemo.

NACIONAL: Nosi li vaša popularnost sa sobom i ‘’nuspojave’’ poput razularenih obožavateljica koje vam se vješaju oko vrata i traže vaše autograme?

Obožavateljica ima, razularenih nema. Nakon koncerta bude slikanja, poneki zagrljaj, ali to je sve.

NACIONAL: Pet albuma ste objavili kao besplatni download. Zašto niste poslovanje prepustili nekoj diskografskoj kući, ne računajući prvi album ‘’S.A.R.S.’’ objavljen za PGP RTB koji je naknadno također završio na besplatnom downloadu?

S prvim albumom imali smo loše iskustvo, pa smo sljedeća tri izdali u vlastitoj režiji kao besplatni download na našoj internetskoj stranici. U međuvremenu su se stvari malo izmijenile i uspjeli smo pronaći ozbiljnog izdavača koji bi uradio adekvatnu digitalnu distribuciju. Peti album ‘’Proleće’’ izdali smo u digitalnoj formi za Lampshade Media koji je objavljen i na CD-u za Dallas Records.

NACIONAL: Vaš hit ‘’Lutka’’ pogledan je preko 15 milijuna puta na YouTubeu i prešao popularnost pjesme ‘’Buđav lebac’’. Kako je nastala ta pjesma i taj spot. Je li nekome posebno posvećena?

Pjesma ‘’Lutka’’ nastala je davne 2009. na jednoj od proba benda, a našla se tek na trećem albumu četiri godine kasnije. Totalno je drugačija od svega što smo radili u to vrijeme, ali se potencijal pjesme svakako naslućivao. Tekst su pisali moj brat Dragan i Antonio Pešut, pa bi njima trebalo uputiti pitanje tko im je bio inspiracija za pjesmu. Spot je snimio prijatelj Vladimir Milošević koji je osmislio cijelu priču kao nastavak spota za pjesmu ‘’Perspektiva’’.

NACIONAL: Na početku karijere vaš brat bio je glavni pjevač, da bi s vremenom tu ulogu prepustio vama, a on je postao menadžer benda. Mnogi ističu da barem 50 posto zasluga za popularnost grupe S.A.R.S. pripada vama, vašem specifičnom načinu pjevanja i vašoj energiji. Imate li kakve posebne pripreme pred nastup ili se jednostavno prepuštate publici i pjesmama?

Što se tiče glasa, nemam nekih specijalnih priprema za koncert. Kratko raspjevavanje, po koje piće i to je to. Interakcija s publikom i razgovori između pjesama su spontani jer unaprijed pripremljene priče bile bi totalni promašaj.

NACIONAL: Vi i vaš brat Dragan ste na neki način okosnica grupe. Što na to kažu vaši roditelji? Jesu li sretni s time što su im djeca glazbenici a ne ‘’ugledni građani’’ s diplomom nekog uglednog fakulteta?

Nisu baš bili sretni prije pet godina kada sam napustio tadašnji posao kako bih se bavio isključivo glazbom. To mi je bilo potpuno razumljivo, znajući u kakvom svijetu živimo i koliko je teško danas naći posao. Roditeljska podrška naravno nije izostala ni u jednom trenutku i siguran sam da im je puno srce kada vide da smo uspjeli napraviti zavidnu glazbenu karijeru.

NACIONAL: Kome je palo na pamet da grupu nazovete tako morbidnim imenom (Svježe amputirana ruka Satrianija)?

Ime je palo na pamet ekipi koja se zapila i tako pijana pokušala smisliti naziv bendu. Na kraju je, ni kriv ni dužan, Satriani ostao bez ruke.

Komentiraj

FOTO:SARS
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.