Branko Roglić, jedan od najuspješnijih i najvećih hrvatskih poduzetnika, lani je ostvario najbolju poslovnu godinu u karijeri jer je njegova kompanija Orbico grupa postala najveći distributer u Europi. Taj 71-godišnjak svoju je tvrtku konzervativnim ulagačkim pristupom, vodeći je čvrstom rukom, doveo do 18 sastavnih poduzeća koja posluju u 17 zemalja. Orbico grupa bavi se distribucijom brojnih poznatih svjetskih brendova u nizu proizvodnih kategorija. Svojim klijentima nudi cjelovita poslovna rješenja za prodaju, logistiku, marketing i brand management.

[quote_box_center]

  • Branko Roglić, vlasnik kompanije Orbico, jedan je od najuspješnijih i najvećih hrvatskih poduzetnika
  • Svoju je tvrtku konzervativnim ulagačkim pristupom, vodeći je čvrstom rukom, doveo do 18 sastavnih poduzeća koja posluju u 17 zemalja
  • Za Nacional otkriva kako bi svoju poslovnu filozofiju primijenio za spas hrvatskog gospodarstva

[/quote_box_center]

Karijeru je započeo kao inženjer elektrotehnike u poduzeću IRET koja je proizvodila radiostanice za vojsku. Nakon toga postao je zastupnik Varte, proizvođača baterija i akumulatora za područje bivše Jugoslavije, a potom i Bugarske. Tvrtku Orbico je osnovao 1987. u Švicarskoj s njemačkim partnerom, a drugi Orbico nastao je 1990. u Ljubljani po tadašnjem saveznom zakonu Ante Markovića.

Branko Roglić nije član ni jedne stranke, ali se često politički angažira kad se, kako kaže, treba izboriti za dobrobit Hrvatske. Javnu kritiku nepravde u društvu i u gospodarstvu smatra svojom dužnošću. Lani je unaprijeđen u počasnog generalnog konzula Republike Slovenije u Hrvatskoj, član je Lyons kluba, a za svoje ciljeve bori se kroz Hrvatsku udrugu poslodavaca (predsjednik je njenog Nadzornog odbora), a također je član saborskog Vijeća za suzbijanje korupcije.

Slobodnog vremena nema puno jer jako voli svoj posao. Dinamična i iskričava duha, pasionirani je ribič, vinar i kolekcionar djela modernog slikarstva pa podržava niz hrvatskih i slovenskih umjetnika.

U intervjuu za Nacional prvi put otkriva svoje konkretne planove za umirovljeničko razdoblje. Unatoč tomu prošle je godine iskoračio i u nove industrijske grane. Objašnjava zašto se odlučio za konsolidaciju poslovanja Orbico grupe, a ekskluzivno iznosi i koji je novi veliki posao Orbico upravo dobio.

NACIONAL: Što je najnovije poslovno postignuće Orbico grupe?

Veliki iskorak ove godine, koji smo dugo iščekivali, jest preuzimanje druge polovice distribucije proizvoda tvrtke Philip Morris u Bugarskoj, a to su cigarete Marlboro, Parliament, Muratti, Chesterfield, L&M. To će nam donijeti dodatnih stotinjak milijuna eura prometa u portfelju. To preuzimanje odgovornosti znači da smo dosad obavili odličan posao u Bugarskoj i to je svojevrsno priznanje Orbicu. Preuzimajući distribuciju parfema Douwe Egberts i Nacionalne lutrije u Bugarskoj ove godine planiramo 300 milijuna eura prometa.

NACIONAL: Znači li to usmjeravanje Orbica na bugarsko tržište i zašto vas privlači baš to tržište?

Ovog trenutka najveće prihode ostvarujemo u Bugarskoj, ali uskoro će to mjesto preuzeti poljsko tržište, na kojem ove i sljedeće godine planiramo oko 500 milijuna eura prometa. Bugarska nam je poznat teritorij jer sam još prije rata radio u toj zemlji. Vodio sam kompaniju Varta u Bugarskoj i bivšoj Jugoslaviji.

NACIONAL: Zbog čega je 2014. bila najbolja poslovna godina u povijesti Orbica?

Kompanija je ostvarila promet od 1,077 milijardi eura, što znači da je u odnosu na 2013. promet porastao za 230 milijuna eura. Broj zaposlenih narastao je na 3121. Takav je uspjeh ostvaren djelomice organskim rastom, a djelomice preuzimanjem. Preuzeli smo 2014. poljsku tvrtku Navo i stvorili Navo-Orbico. Ondje imamo manjinske suvlasnike koji drže ukupno 30 posto tvrtke, ali taj udio nećemo preuzimati. Suvlasnici su se pokazali izvrsnima. Diljem zemalja u kojima poslujemo proširivali smo portfelj pa smo preuzeli i distribuciju raznih novih roba poput P&G-jeva brenda Wella Professionals, Kellogg’sa, Pringlesa, parfema Burberry, kozmetičkih brendova Puig, Deborah i Laura Mercier.

NACIONAL: Namjeravate li barem privremeno zastati s preuzimanjima novih poslova?

Nema stajanja. Uvijek morate razmišljati kao da postoje dvije kategorije ljudi, a to su ljudi cvrčci i ljudi mravi. Ja sam očito čovjek mrav. U ovoj nam je godini cilj ukupan prihod od 1,175 milijardi eura.

NACIONAL: Kako ste uspjeli konsolidirati poslovanje Orbico grupe i zašto ste se odlučili na taj korak?

Prije sam bio vlasnik svake pojedinačno tvrtke iz Orbico grupe. Prošle godine sve sam svoje tvrtke prodao tvrtki Orbico Zagreb. Koncentrirao sam vlasništvo u toj tvrtki čiji sam stopostotni vlasnik. Budući da sam već u izvjesnim godinama, postalo mi je naporno da za svaki potpis moram putovati u svaku zemlju u kojoj posluje pojedina tvrtka. Konsolidacija mi je omogućila više slobodnog vremena jer ne moram više toliko putovati. Sad sam zadužen samo za najvažnije stvari. Umjesto mene sada putuju menadžeri iz tvrtke Orbico Zagreb, a to su moji sinovi Stjepan i Josip te generalni direktor Igor Šprajcer.

NACIONAL: Je li to najava da se povlačite iz posla?

Na neki način jest. Zasad još ne znam točno kad, ali sigurno neću raditi dulje od još pet godina. Svoje sinove polako privikavam na trenutak kad ću se potpuno povući iz posla. Sad imam 71 godinu, a to čovjeka tjera na blaži tempo, utoliko više što je tvrtka na veoma stabilnim temeljima. Vode je jako dobri menadžeri.

Prije mjesec dana u hotelu “Antunović” imali smo godišnji susret svih direktora i menadžera naših poduzeća, njih oko 150. Trebali ste vidjeti kolika je to snaga. Osjećam se veoma sretnim kad vidim da bi svaki od njih 150 mogao biti direktor Orbica, a svi su mlađi od 40 godina. Najveća snaga Orbica upravo su ljudi. Bez njih nema ničega. Uvijek sam nastojao da svi naši zaposlenici budu pošteno plaćeni i da profit bude pošteno raspodijeljen, kako prema menadžerima, tako i prema radnicima.

NACIONAL: Zašto takav odnos prema zaposlenicima nije baš uobičajen u Hrvatskoj?

Ne znam zašto, iako znam da, nažalost, nije. No onaj tko ne prakticira takav odnos ne može očekivati da će daleko dospjeti. U Orbicu će raditi i unuci naših radnika. Pozicionirali smo se na međunarodnom tržištu, odavno smo shvatili da je Europa naša domovina. Hrvati smo, ali Europa je naša domovina u kojoj zarađujemo svoj kruh. Naše su vrijednosti ponajprije pošten odnos prema svima: prema poslovnim partnerima, bankama, a pogotovo prema zaposlenicima. Naša je velika prednost to što ljudi od nas ne odlaze. Prosječna plaća iznosi 6800 kuna i svaki naš zaposlenik ima uvid u cjelokupno poslovanje.

NACIONAL: Nedavno je Orbico grupa i službeno postala najveća europska distributerska kompanija.

Jest. Dobili smo i službenu potvrdu jer nitko od konkurenata ne ostvaruje promet iznad milijarde eura osim Orbico grupe.

Branko Roglic 03
‘U PODUZEĆU IMAM 150 MENADŽERA I SVI SU MLAĐI OD 40 GODINA. NAJVEĆA SNAGA ORBICA SU LJUDI. UVIJEK SAM NASTOJAO DA BUDU POŠTENO PLAĆENI’ Foto: Nacional

NACIONAL: Je li ulazak Hrvatske u Europsku uniju pomogao Orbicu u postizanju tog rezultata?

Orbico je na neki način oduvijek u Europskoj uniji. Poslovali smo u Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, koje su već godinama dijelovi Europske unije. Poprilično su nam koristila i iskustva iz poslovanja u Sloveniji. Primjerice, kako se organizira poduzeće, kako se traži jeftiniji novac i modernizira tehnologija. Iskustvo je sigurno pomoglo, ali nije bilo drastičnih promjena. Oduvijek nastojimo da kompanija Orbico bude racionalna u troškovima, a ulazak u Europsku uniju samo je donio jaču konkurenciju, zbog čega troškove više prilagođavamo novim uvjetima.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje da Hrvatska napokon izlazi iz krize?

Bilo bi mi veoma drago da taj rast BDP-a od 0,3 posto bude početak oporavka i najava prijeko potrebnog znatno većeg rasta BDP-a. Ipak, pričekao bih još malo s optimističnim prognozama, barem do rezultata prvog tromjesečja ove godine. Nadam se da ulazak u EU napokon mora donijeti prednosti cijelom gospodarstvu i pomoći rastu BDP-a.

NACIONAL: Kako bi to što je Hrvatska ušla u Europsku uniju pomoglo hrvatskom oporavku?

U Hrvatsku moraju doći ljudi koji imaju pošteno zarađeni kapital, oni s idejama i iskustvom, oni koji će na hrvatskim resursima razvijati svoja poduzeća. Takav će razvoj pomoći Hrvatskoj. Nije važno tko je vlasnik poduzeća, jer će u njima raditi hrvatski radnici i ta će poduzeća plaćati porez u Hrvatskoj. Prema tome, veseli me trenutak kad će stotine poduzetnika iz cijele Europe doći u Hrvatsku i postupno podizati razinu našeg gospodarstva. Taj se trenutak bliži jer rast BDP-a, izvoza i industrijske proizvodnje slijedi upravo iz dolaska takvih ljudi, posebice sa Zapada.

NACIONAL: Možete li istaknuti neki pozitivan primjer?

Lijep je primjer, koji mi sad pada na pamet, Brodosplit, odnosno Tomislav Debeljak sa značajnim izvozom. Posebice mi je drag taj primjer jer se radi o Dalmaciji koja ima jednu od najvećih komparativnih prednosti – obalu.

NACIONAL: Što su druge komparativne prednosti Hrvatske?

Slavonija s golemim mogućnostima u prehrambenoj industriji. Treća je velika komparativna prednost drvna industrija. Ali postoje još neke važne stvari. Naši su ljudi odlični softveraši i izvozimo softver diljem svijeta. Razvoj i proizvodnja softvera kao gospodarska grana tek je u povojima i hrvatskom će gospodarstvu još štošta pružiti. Tu su i brodarstvo, ribarstvo, školjkarstvo, usluge, industrija kamena itd.

NACIONAL: Hoćete li vi iskorištavati te prednosti i možda ulagati u neke od tih gospodarskih grana?

Neću u velikoj mjeri. Prošle godine sam sa Slađanom Novoselom iz slavonskog sela Gat ugovorio industrijsku proizvodnju kulena. Kupio sam 24 hektara zemljišta i zajedno s njegovom zemljom imamo dovoljno kapaciteta za takvu proizvodnju. Prije nekoliko dana dobili smo građevinsku dozvolu za izgradnju proizvodnog pogona. Proizvodit ćemo vlastitu hranu za svinje, već imamo prasilište, a planiramo da ćemo imati oko 500 svinja. Investicija je vrijedna otprilike milijun eura. Također sam s dragovoljcem Domovinskog rata Svagušom iz Zagvozda, kojem sam kupio stado od 50 koza, započeo razvoj mljekarstva na bazi kozjeg mlijeka u Dalmatinskoj zagori.

NACIONAL: Je li to početak vašeg značajnijeg iskoraka u prehrambenu industriju?

Zasad je riječ o malim pogonima, ali Hrvatska treba živjeti upravo od takvih malih pogona. U Dalmatinskoj zagori i nema se od čega živjeti nego od koza. Nema pašnjaka za krave i ovce. Prije je u Zagori živjelo 100.000 ljudi, a danas ih je puno manje. Ljudi se moraju vratiti na zemlju, jer u gradovima više nema industrije. Hrvatska je deindustrijalizirana.

NACIONAL: Kako na poticanje gospodarskog razvoja djeluje politika, uzmemo li u obzir da gotovo godinu dana prije svakih parlamentarnih izbora nastane svojevrstan poslovni vakuum?

To je stara hrvatska boljka. Nije to svojstveno samo Vladi Zorana Milanovića. Svi oni bave se poslovima koji će im omogućiti ostanak na vlasti ili preuzimanje vlasti. Nitko se nije brinuo o temelju opstanka države, o gospodarstvu. U zadnje vrijeme situacija se ipak polako mijenja.

NACIONAL: Koje bi se prijeko potrebne mjere ovog trenutka trebale provesti u Hrvatskoj?

Hitno bi trebala restrukturirati cijelu državu na način na koji se restrukturira poduzeće pred stečajem. Potrebno je smanjiti broj županija na pet i broj općina na stotinjak. Ljude treba zbrinuti otpremninama, a uz razvoj gospodarstva i oni će se snaći. Možda se mogu vratiti na svoja imanja, jer ne treba se sramiti poljoprivrede. Neophodno je i restrukturiranje svih državnih poduzeća koja su zapravo monopolisti. Umjesto da zbog toga ostvaruju velike profite koji će se vraćati u proračun kako bi se smanjivao porezni pritisak na ostatak gospodarstva, ta poduzeća služe za uhljebljivanje isluženih političara. Uz to treba nastaviti borbu protiv kriminala, korupcije i sive ekonomije, kao i što prije dovršiti privatizaciju.

NACIONAL: Bi li privatizacija tih poduzeća pridonijela njihovoj efikasnosti, unatoč strahu javnosti da se ne ponove iskustva s prvom privatizacijom?

Uopće nismo privatizirani i potrebno je privatizirati sve što se može. Pogledajte primjer Brodosplita. Država je prije davala 2 milijarde kuna za brodogradnju, a sada ta sredstva više ne mora izdvajati. To treba učiniti i sa svim drugim poduzećima, pa i s Petrokemijom.

Vjerujem da bi odgovoran vlasnik dobrim upravljanjem spasio tu tvrtku. Nužno bi morao smanjiti broj zaposlenika, ali bi se pobrinuo da tvrtka opstane. Tako i u državi treba srediti birokraciju. Ti ljudi moraju shvatiti da njihove plaće ovise o brzini realizacije nekog projekta zbog kojeg će i prije biti uplaćen porez u državnu blagajnu iz koje oni dobivaju plaće. Oni to još nisu povezali, ne shvaćaju da njihova plaća ovisi o razvoju gospodarstva. Nažalost, to nije samo njihov problem, to je problem svih nas.

NACIONAL: Mislite li da je problem prekobrojne birokracije i u tome što ju politika iskorištava kao glasačku mašineriju?

Tako je. Problem izbora u Hrvatskoj je to što na izbore izlazi 50 posto glasača, a pola ih je zaposleno u administraciji i birokraciji. Praktički, oni glasuju sami za sebe i održavaju status quo. Moramo pozvati ljude iz realne ekonomije, s uspješnim karijerama, da se angažiraju i iznesu svoje mišljenje o tome što treba učiniti. Takvih je ljudi malo i nisu baš zainteresirani jer nemaju vremena baviti se rješenjima problema, a na kraju ih nitko ne posluša.

NACIONAL: Ostajete li pri stajalištu da se nećete aktivno uključiti u politiku?

Prestar sam da se aktivno bavim politikom. Mogu biti dobar savjetnik, što je bivši predsjednik Stjepan Mesić veoma dobro znao. Imao sam i dobar odnos s predsjednikom Ivom Josipovićem, iako nisam bio dio savjetničkog tima.

NACIONAL: Jeste li zbog toga zajedno s predsjednicom Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Gordanom Deranjom i Vukom Vukovićem iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa uputili pismo javnosti u kojem ste građane i poduzetnike pozvali da “glasaju za ekonomiju”, odnosno za Ivu Josipovića?

Time smo samo objasnili na koji način Josipovićev prijedlog restrukturiranja države pridonosi razvoju gospodarstva.

NACIONAL: Jeste li već razgovarali s novom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović?

Nisam i dosad se nismo imali prilike upoznati.

NACIONAL: Što mislite o dugotrajnim prosvjedima branitelja, jesu li ti prosvjedi pokrenuti u svrhu dnevnopolitičkih igara?

Mislim da je riječ o dnevnoj politici i manipulacijama. Veoma je ružno tražiti smjenu legalno i legitimno izabranog ministra branitelja Predraga Matića. Pratio sam njegov rad i poznat mi je njegov ratni put, o njemu mislim sve najbolje. Ružno je gledati kako se sukobljavaju dvije skupine branitelja. Podržavam dijalog kojim će se što prije riješiti ta situacija. Mislim da bi se prosvjednici iz šatora mogli još malo strpjeti jer će uskoro izbori pa neka glasuju za onoga za koga misle da je najbolji. Teško mi je i gledati branitelje invalide kako sjede u tom šatoru i smrzavaju se. Najveću štetu time nanose Hrvatskoj koju vole.

NACIONAL: Planirate li postati predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca?

Predlagali su mi da se kandidiram za taj položaj, ali odgovorio sam im da sam prestar. Na čelu HUP-a moramo imati osobu koja je sposobna za taj posao i koja je mlada, a Gordana Deranja je upravo to. Rekao sam im da bi bilo sramotno da čovjek od 70 godina bude predsjednik tako važne udruge. Predsjednik sam Nadzornog odbora, pratim rad Gordane Deranje i mislim da će se uz nju razviti još nekoliko mladih ljudi koji će jednom moći preuzeti taj položaj.

NACIONAL: Što je s dugoročnim projektom izvoza hrvatskih proizvoda na tržišta srednje Europe preko Orbicovih kanala, koji ste započeli prošle godine?

Projekt se dobro razvija. U Orbicu sam formirao poseban sektor na čelu s Koraljkom Tomić, koja je trenutačno u kontaktu sa 100 poduzeća iz Hrvatske i s po 15 iz BiH i Slovenije. U prvoj fazi, koja počinje ovih dana, osigurat ćemo izvoz i distribuciju proizvoda velikih hrvatskih poduzeća, a u drugoj i trećoj distribuirat ćemo proizvode malih i srednjih poduzeća. Više o tome moći ćemo reći za mjesec dana. Na tom projektu čestitala mi je čak i Hrvatska gospodarska komora.

NACIONAL: Mislite li da je to neobično, budući da ste bili njen žestok kritičar. Što sad mislite o Komori?

Velik sam kritičar Hrvatske gospodarske komore jer sam kritičan prema troškovima koji Hrvatskoj otežavaju opstanak. Nedavno sam se sastao s predsjednikom Komore Lukom Burilovićem i rekao mu da se, bez obzira na to što mislim o bivšem predsjedniku HGK Nadanu Vidoševiću, koji je pod istragom, Komora mora restrukturirati jer domaće gospodarstvo ne može plaćati njihovih 600 zaposlenika.

Nisam za to da se ukine, nego da se svede na primjerenu veličinu. Slovenska gospodarska komora, čije gospodarstvo dvostruko više izvozi, zapošljava 60 ljudi. Takva otprilike treba biti i naša Komora, sastavljena od mladih, pametnih i radišnih ljudi umjesto ovih koji sjede u velikoj raskoši i skrštenih ruku gledaju kako gospodarstvo propada. Komora je sigurno jedan od najvećih sukrivaca za sadašnje stanje gospodarstva.

NACIONAL: Kako ste se osjećali kad ste vidjeli Vidoševićeve preparirane životinje skrivene u njegovu podrumu?

Bio sam iznenađen. Vidio sam da HGK ne služi gospodarstvu, ali nisam primijetio izvlačenje novca. Nisam znao da s našim novcem, odnosno novcem poreznih obveznika putuje po svijetu i ubija životinje. I sam sam dosad Komori platio barem 2 milijuna kuna koja sam mogao potrošiti puno pametnije da sam ih dao svojim radnicima umjesto što su potrošena na bakanalije. Rekao sam Buriloviću da Komoru podržavam, ali da se mora prilagoditi tržišnim uvjetima.

NACIONAL: Što vam je Luka Burilović odgovorio?

Složio se i još mu uvijek vjerujem. Rekao sam mu i da Komoru moraju voditi najveća poduzeća jer ona najviše i uplaćuju. Ondje se zabetoniralo 70-ak poduzeća prijatelja u Skupštini, koji su uvijek birali iste ljude u vodstvu Komore.

NACIONAL: Koja bi bila realna stopa PDV-a u Hrvatskoj?

Stopa PDV-a trebala bi biti između 18 i 20 posto. Takav bi porez podignuo gospodarstvo. Kad je porez ovako visok, ljudi ga izbjegavaju plaćati. Počinju poslovati na crno, a Hrvati su za to pravi velemajstori. Manja birokracija i niži PDV potaknuli bi ljude da sami razvijaju biznis. Ovako se guše poduzeća i poduzetnička inicijativa.

NACIONAL: Mislite li da bi kunu trebalo oslabiti i smatrate li realnima očekivanja da Hrvatska do 2020. uđe u eurozonu?

Jaka kuna za jedno je razdoblje bila dobra jer se nastojalo stabilizirati poduzeća i smanjiti troškove. Kunu je trebalo slabiti pet do sedam posto godišnje. Ako ne budemo deprecirali kunu, teško ćemo ući u eurozonu. Treba ojačati izvoz u sklopu dugoročnog plana izlaska iz krize.

NACIONAL: U kojoj je fazi poslovna suradnja s indonezijskim i kineskim partnerima?

Baš sam bio na sastanku s indonezijskim veleposlanikom Argusom Sardjanom, a uskoro u Hrvatsku dolazi i moj poslovni partner Sumadi Kusuma da porazgovaramo o konačnom pokretanju tog posla. Čekali smo da se otvori joint venture poduzeće u Indoneziji, ali je zbog izbora u toj zemlji to odgođeno. Obje su strane zainteresirane za plasiranje svojih proizvoda u partnerskim zemljama.

NACIONAL: Podržavate li istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu?

Podržavam, jer ako mi to ne budemo radili, Talijani sigurno hoće, a mi ćemo snositi isti rizik. No cijeli projekt mora se bazirati na najmodernijoj tehnologiji koja će jamčiti čistoću mora i sve to mora biti udaljeno od plaža. Protivnici tog projekta misle da se struja može dobiti iz utičnice. Struja mora doći do utičnice i mi tu energiju moramo imati.

NACIONAL: Kako se razvija turistički dio vašeg biznisa?

Rekao bih da je stabilan. Imamo dva hotela, u Baškoj Vodi i u Hvaru, koja rade šest mjeseci, jer kad bi radili cijelu godinu, imali bismo gubitak. Tvrtka Orvas ima 30 jahti koje iznajmljujemo, kao i 16 vila s bazenima koje su najbolji dio našeg turističkog portfelja. Imamo i agenciju koja puni turističke kapacitete ponajviše u Dalmaciji, ali i drugdje.

NACIONAL: Kako stoje stvari s vašom kolekcijom umjetnina?

Osim što mi je hobi enologija i proizvodim svoje vino, što sam pasionirani ribič, velik sam obožavatelj umjetnosti. Posjedujem brojne umjetnine iz hrvatske moderne. Imam stare majstore poput: Bukovca, Vidovića, Kraljevića, Medovića, Masle, Gecana, Vanište, Šeferova, Vojvodića, Stančića, Motike i mnogih drugih. Podržavam i mlade slikare kao što su Hari Ivančić, Igor Dragičević, slikarice Anabel Zanze i Gordana Težak. Imam i kolekciju slovenskog slikarstva koja se nalazi u Orbicu Ljubljana. Podržavao sam kipara Kuzmu Kovačića dok je klesao Oltar domovine, izrađivao hrvatski kovani novac, kipove pape Ivana Pavla II. na Braču i Franje Tuđmana u Škabrnji te obnavljao vrata hvarske katedrale.

NACIONAL: Kako vaša supruga gleda na toliki angažman?

Uglavnom sam vikendom doma. Vikendima i ljeti zaključavamo splitsku kuću i živimo u Makarskoj ili na selu u Župi otkud potječe moja obitelj. Još provodim slobodno vrijeme kao ribič na svojoj brodici koja se zove “Vjeka”, kao moja supruga. Ne privlači nas glamurozan život. Slobodnog vremena imam malo, a svaki vikend, kad mogu, odlazim u Makarsku. Godišnji odmor maksimalno traje više puta po nekoliko dana i uglavnom ga provodim u Makarskoj.

NACIONAL: Otac vam je bio apolitičan, kako to da se vi toliko angažirate?

Pa i ja sam apolitičan. Zašto? Znate da sam proljećar i da sam u čast Mike Tripala, koji mi je bio uzor, sagradio onu kuću u Sinju. Tada smo mi bili Hrvati i nije nas bilo tako mnogo kao što nas ima danas. Najviše “velikih Hrvata” pojavilo se nakon Domovinskog rata, kad smo dobili svoju državu. Mjesec dana bio sam član Partije, od 1. listopada 1971. do sastanka u Karađorđevu 1. studenoga iste godine, kad je Tito smijenio Miku Tripala i Savku Dabčević-Kučar. Tada sam ostao sam i morao se brinuti o svojoj obitelji.

Komentiraj