Tomislav Saucha, predstojnik Ureda premijera Zorana Milanovića, u nedjelju predvečer dao je svoj prvi intervju otkako je preuzeo tu funkciju koju će uskoro napustiti. Saucha se upisao u SDP kada je navršio 19 godina i s navršenih 35 godina punih je 16 godina član stranke. Izuzetno je blisko surađivao s Milanovićem osam godina i može se reći da je upućen u većinu njegovih političkih tajni. Uoči unutarstranačkih SDP-ovih predsjedničkih izbora Saucha govori o kritikama koje su upućene na Milanovićev račun, što misli o njegovim kritičarima, zašto smatra da je u Hrvatskoj vlast uzurpirana, kakva će biti nova vlada, što misli o Milanovićevu karakteru i je li njegov po mnogima nepristojan odnos prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović naštetio SDP-u.

NACIONAL: Što bi izbor Zlatka Komadine za predsjednika stranke donio SDP-u?

Uvijek sam poštovao starije članove stranke. Poštujem i stranku pa ni prema jednom njenom članu neću koristiti teške i grube riječi. No ako je suditi prema doprinosu koji je Komadina dao SDP-u na zadnjim parlamentarnim izborima, nisam siguran da bi njegov izbor bio u interesu stranke. Vidim veliki problem u činjenici da Komadina nije htio biti prvi na listi u 8. izbornoj jedinici, što ga na listi uopće nije bilo. Netko tko za sebe tvrdi da je najjači političar u Primorsko-goranskoj županiji i koji je k tome i potpredsjednik SDP-a, to ipak ne smije sebi dopustiti. To nije bilo pošteno prema stranci kojoj sada želi doći na čelo. Nije se pojavio ni na predizbornom skupu koalicije Hrvatska raste u Rijeci. Netko tko želi dobro SDP-u i kome je stranka na prvom mjestu, to definitivno ne radi i to mu zamjeram. Smatram da u idućem razdoblju moramo imati oštru i jasno definiranu politiku prema HDZ-u, a ne razmišljati o tome imaju li naši politički suparnici o nama dobro ili loše mišljenje. Puno govori o nekome ako ga hvali HDZ-ovac Oleg Butković, šef primorsko-goranskog HDZ-a.

NACIONAL: Šime Lučin nedavno je izjavio da je dosta Milanovićeve strahovlade u SDP-u. Je li on u SDP uveo strahovladu i kako komentirate tu Lučinovu tvrdnju?

Baš me zanima što bi Lučin izjavio da mu je netko to pitanje postavio 2007. Ušao je tada u Sabor, u kojem se zadržao duže vrijeme. Bojim se da iz dijela Milanovićevih kritičara progovara frustracija zbog njihovih pozicija na predizbornim listama, a probudili su se i neki stari animoziteti. Jedan dio SDP-ova članstva nikada se nije pomirio s time da je Milanović predsjednik stranke.

NACIONAL: Ivu Baldasara, koji je među prvima najavio da će podržati Komadinu u kandidaturi za šefa stranke, napali su Ranko Ostojić i Vojko Obersnel, nazivajući ga kolaboracionistom, štakorom i glodavcem. Smatrate li takvu komunikaciju primjerenom?

SDP nije u klasičnoj oporbenoj situaciji. Ako se pribroje glasovi i mandati IDS-a, izbore smo završili praktički u egalu s Domoljubnom koalicijom, a podrška zastupnika koju je koalicija Hrvatska raste imala odmah nakon izbora također je bila velika, ali nedovoljna za sastaviti vladu. Međutim, to će biti slaba vlada i ne možemo se ponašati kao da ćemo biti u opoziciji četiri godine. Moramo se više baviti pripremama da preuzmemo vlast i prije nego se to možda očekuje. Nemamo vremena za unutarstranačke razmirice koje bi predugo trajale i slabile SDP. U međuvremenu u stranci moramo neke istine međusobno reći jedni drugima u lice, ali apeliram da se to radi tako da joj ne nanosimo štetu u očima javnosti. Međutim, bojim se da će takve štete biti. Kolega Baldasar, kao i neki drugi, spreman je sebi pripisati svaki lokalni uspjeh, ali svaki neuspjeh jednako je spreman pripisati isključivo predsjedniku stranke. To nije korektno.

NACIONAL: Smatrate li prihvatljivim to što je Baldasar i ove godine najavio polaganje vijenaca 10. travnja? Kako komentirate taj njegov prošlogodišnji potez?

On time očito pokušava proširiti svoju biračku bazu i kalkulira da bi možda mogao napraviti nešto slično onome što je u Zagrebu napravio Milan Bandić. Ali to SDP-u sasvim sigurno šteti. Štetnost takvih njegovih poteza ne smijemo prešućivati. To mi je kao SDP-ovcu politički posve neprihvatljivo.

NACIONAL: Kako komentirate to što je splitski HDZ bez propisane procedure dobio produženje korištenja gradskog prostora u Splitu?

Kažem, očito Baldasar na razne načine želi proširiti svoju bazu. Želi njihovu podršku u gradskom vijeću. Viđao sam slične poteze u Zagrebu kod Bandića. Ovdje nije sporno da HDZ ima pravo koristiti određene prostore, ali svakako je sporno ako se prije donošenja takve odluke nije poštivala procedura. Pozivam Baldasara da javno odgovori na ovo pitanje.

NACIONAL: Kako komentirate podršku Davora Bernardića Komadini koji je također javno kritizirao način na koji Milanović vodi SDP?

Očito je da se duže vrijeme stvara alijansa nezadovoljnika unutar stranke koji nisu zadovoljni svojim statusom. Priznajem da mi nije jasno čime to kolega Bernardić treba biti nezadovoljan, bar što se tiče njegova statusa unutar stranke. On bi primarno trebao biti nezadovoljan vlastitim rezultatima u Zagrebu, o čemu mogu dosta kvalificirano diskutirati, kao njegov dugogodišnji stranački kolega. Zagreb se dugo percipirao kao svojevrsni bastion SDP-a, ali prošla su ta vremena kada je bilo dovoljno biti šef zagrebačkog ogranka stranke da bi automatski to značilo da će ta osoba postati zagrebački gradonačelnik. Bernardić se možda uplašio za svoju političku budućnost, iako bi za njega najvažnije pitanje trebalo biti kako će osigurati pobjedu SDP-a u Zagrebu. Kako će se SDP postaviti prema Bandiću da bi mu se moglo adekvatno konkurirati. Ne ulazeći u komentare onoga što mu se stavlja na teret, Bandić se nakon izlaska iz pritvora nastavio ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Mislim da građani očekuju da odgovor na takvo Bandićevo ponašanje daju upravo Bernardić i gradski SDP. Smatram da je trebao energičnije kritizirati Bandića i ukazivati na njegovo neodgovorno upravljanje Zagrebom. Pod Bernardićevim vodstvom SDP je u Zagrebu izgubio važnost koju je uvijek imao. Ako ćemo već govoriti o izgubljenim glasovima SDP-a, važno je onda reći da je zagrebački SDP pod Bernardićevim vodstvom na lokalnim izborima izgubio 24 tisuće glasova, što je svaki četvrti glasač u Zagrebu. A broj SDP-ovih mandata u Gradskoj skupštini na zadnjim lokalnim izborima gotovo se prepolovio. Tko je za to kriv? Milanović nije jer nije ni nosio ni slagao tu izbornu listu na lokalnim izborima. Ali je dobio najviše preferencijalnih glasova u Zagrebu na zadnjim parlamentarnim izborima.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje Milanovićevih protivnika koji navode da se on okružio tzv. ‘’bedemom ljubavi’’, odnosno stranačkim mediokritetima kojima je podijelio razne funkcije, na temelju čega su oni počeli graditi svoju javnu prepoznatljivost i usporedo nekritički podržavati šefa stranke?

Kada se pogleda struktura zagrebačkog ogranka SDP-a, i one kojima se Bernardić okružio, teško mi se oteti dojmu da je od tog tzv. “bedema ljubavi” čvršći jedino Bernardićev “kineski zid”. Član sam stranke od 1999. i Bandić bi se uvijek na konvencijama pobrinuo da prolaze njemu bliski kadrovi. Međutim, dio kadrova ipak je izabiran tijekom demokratskih procesa, eto ja sam najbolji dokaz jer sam bio član gradskog odbora, iako nikada nisam pripadao tome njegovu krugu. Ali kada je Bernardić postao šef lokalnog ogranka stranke, 2010. na stranačkoj konvenciji kirurškom preciznošću odstranjeni su apsolutno svi koje se smatralo bilo kakvom njegovom potencijalnom oporbom, a među njima su bili brojni vrijedni ljudi. Je li to to okupljanje i uključivanje o kojemu danas kolega Bernardić govori? Tada se šalabahterima i trgovanjem delegatima napravilo nešto što je gradski odbor SDP-a učinilo naprosto nerelevantnim. Do čega je to dovelo vidjelo se na lokalnim izborima za gradsku skupštinu 2013. Iskreno sam se nadao onda kada je Bernardić pobijedio da će prestati taj povijesni sukob Iblerov trg-Praška, ali neki očito ne znaju drugačije funkcionirati.

NACIONAL: Milanovićevi protivnici unutar stranke tvrde da je njegov teški karakter i veliki ego donio SDP-u puno više štete nego koristi. Kako to komentirate i kako biste ocijenili Milanovićev karakter?

Ako je njegov ego i karakter pridonio osvajanju vlasti 2011., onda smatram da bi takvog njegova ponašanja trebalo biti i više. Milanović ima snažnu energiju, borbenost i upornost, ali ta je njegova borbena osobnost stranku i pozicionirala kao daleko najjaču stranku ljevice u Hrvatskoj. Ako većina bude smatrala da stranku treba voditi netko mekši i skloniji kompromisima s HDZ-om, onda u redu. Hrvatska je danas suočena s velikim demokratskim deficitom. Prvi put od nezavisnosti na čelu Hrvatske imamo premijera za kojega nitko nije glasovao. Kosa mi se digla na glavi i sablaznilo me kada sam čuo gospodina Ćorušića dok je prepričavao kako je tekao izbor slučajnog mandatara. To da je Orešković imao tri sata da odluči hoće li biti mandatar naprosto me plaši. Zbog posla koji sam protekle četiri godine obavljao jako dobro znam što znači biti premijer i koju odgovornost ta funkcija nosi. Premijer mora biti osoba s političkim legitimitetom čija će biti prva i zadnja. Premijer mora biti taj koji odlučuje. Oreškovićeva će teško biti prva, a još teže zadnja. Kako će biti lider bez političkog legitimiteta? Treba reći da je u Hrvatskoj vlast praktički uzurpirana. Hrvatska nije u bankrotu, niti je država kompanija da bi joj trebao stručni stečajni upravitelj. Ne postoji struka koja se zove upravljanje državom, ne postoji kategorija stručnog premijera. Stručnjake trebamo na čelu pojedinih resora. Premijer mora dobiti politički legitimitet na izborima i iz toga crpsti svoj autoritet. Sjetite se kako se Jadranki Kosor spočitavalo da nema izborni legitimitet, iako je bila birana na izborima i godinama bila u vrhu vlasti HDZ-a.

NACIONAL: Mislite li da buduća vlada neće moći kvalitetno funkcionirati i odraditi mandat do kraja?

Ne znam što mi je u sadašnjoj situaciji strašnije. To da se odluke donose negdje drugdje, dakle mimo premijera, ili da ih donosi osoba koja nema politički mandat. Nisam siguran da će ova vlada biti funkcionalna. Vlada je svojevrsna mašina, stroj koji melje. Odluke se moraju donositi svakodnevno. Ne mogu zamisliti da će gospodin Orešković, u ovakvim uvjetima, moći donositi odluke bez konzultacija s Karamarkom i Petrovom. Zato mislim da će taj postupak biti tegoban i trom. Hrvatskoj ne treba troma vlada i to za zemlju koja se tek gospodarski oporavila neće biti dobro.

NACIONAL: Kako komentirate ustrajanje Mosta na tomu da dobije u svoju nadležnost MUP i SOA-u?

To govori o međusobnom nepovjerenju. Tražili su MUP s dva izgovora, da se sustav profesionalizira i da se makne politika iz policije te da se nastavi progon koruptivnih kaznenih djela. Drugim riječima, poslali su poruku HDZ-u da im ne vjeruju da će nastaviti voditi korupcijske procese, a znamo dobro koja stranka s time ima najviše problema. To nije SDP. Most je i u strahu da se taj sustav ne iskoristi protiv njih. Nisu to dobri temelji za početak međusobne suradnje.

NACIONAL: Je li Milanovićeva vlada zloporabila PNUSKOK, ili se te tvrdnje plasiraju kao svojevrsni preventivni udar HDZ-a u strahu nekih njihovih članova od kaznenog progona?

Nikada nisam imao uvid u to što se događa unutar MUP-a. Mislim da je policija tijekom protekle četiri godine radila izuzetno profesionalno. To se može tvrditi i nakon pogleda na upravljačku strukturu ravnateljstva policije. Izuzev ravnatelja policije, ondje su se mahom zadržali isti pojedinci koji su se tu nalazili i za mandata prethodne vlade, odnosno suradnici Tomislava Karamarka. I to govori da se sustav policije nije politički instrumentalizirao.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje iz Mosta da raspolažu indicijama da je Božo Petrov bio praćen, što je Uskok vrlo brzo demantirao?

Paranoja je gadna stvar.

NACIONAL: Što je presudilo da se Most nakon dramatičnih zapleta i preokreta na koncu okrenuo Domoljubnoj koaliciji?

Nisam sudjelovao u pregovorima s Mostom pa ne mogu o tome govoriti iz prve ruke. Ali svima je vidljivo da se od prvotnog insistiranja na razgovoru o reformama politika Mosta svela isključivo na razgovor o podjeli fotelja. Prema odgovorima na pitanja koja su postavljali, bili smo bliži Mostu od Domoljubne koalicije. Naročito po pitanju smanjenja broja županija. Baš me zanima što će kolege iz HDZ-a napraviti po tom pitanju jer je njihova stranačka infrastruktura na terenu itekako oslonjena na županije. I što se tiče pogleda na način upravljanja državom, smatram da je naša koalicija bila bliža Mostu. Na koncu su presudili neki drugi elementi koje nitko sa sigurnošću zasad ne može imenovati. Sasvim je sigurno da nije bilo nikakvih poziva koje je Petrov izmislio kao izgovor za prekid razgovora.

NACIONAL: Međutim, na koncu se pokazalo da je Karamarko uspio s Mostom pronaći zajednički jezik. Kakvim procjenjujete njegove političke kapacitete, ali i političku budućnost u ovim zahtjevnim okolnostima?

Ne bih se upuštao u njihova unutarstranačka pitanja. Nisam siguran hoće li i može li se Karamarko odmaknuti od retrogradne i rigidne javne retorike koju je dosad koristio. Dijelom je to i zbog sastava njihove koalicije, čiji članovi svoje aktivnosti baziraju na dominantno ideološkim pitanjima. Bojim se da je Hrvatska s ovakvom koalicijom na vlasti skrenula vrlo snažno udesno i da bi mogli biti ugroženi već dosegnuti demokratski standardi, pogotovo na području ljudskih prava, sloboda i socijalnih prava. I zato smatram da je Hrvatskoj, kao nikada dosad, potrebna vrlo jaka oporba koja će biti sposobna biti oštar korektiv i kontrolor takve vlasti.

NACIONAL: Kako ste doživjeli najave čelnika Mosta da ne žele profašiste ni blizu vlasti?

Teško je o tomu govoriti dok se ne vidi tko će biti ministri, a njihova se imena skrivaju kao zmija noge. Javnost bi trebala znati tko će voditi Hrvatsku iduće četiri godine.

NACIONAL: Kako komentirate ulogu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u izbornom procesu, ali i prvu godinu njena mandata?

Predsjednica je krenula s dosta velikim obećanjima od kojih je većina ostala neostvarena te je puno govorila o stvarima koje ne ulaze u njene ustavne ovlasti. Tu se podosta zaletjela. Bavila se i relativno nevažnim pitanjima, poput preseljenja njenog ureda. Na koncu je pokušala preuzeti inicijativu na području vanjske politike, nanoseći pri tome štetu Republici Hrvatskoj.

NACIONAL: S čime je to nanosila štetu Hrvatskoj?

Prvenstveno sastankom Višegradske skupine, na kojemu je umjesto da brani i zastupa interese države govorila protiv politike hrvatske vlade. To Hrvatskoj definitivno nije bilo potrebno. Treba podsjetiti da je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila s vrlo malom većinom glasova. Nikada se nije uspjela onoliko odmaknuti od HDZ-a koliko bi bilo potrebno da ju se počne doživljavati predsjednicom svih hrvatskih građanki i građana. Vrlo se jasno cijelo vrijeme svrstavala na stranu HDZ-a i dugo je vremena funkcionirala poput njihove glasnogovornice. Igrala je za svoj politički tim i radila stvari u njihovu interesu.

NACIONAL: Slažete li se s tvrdnjama da bi novi izbori bili najpoštenije rješenje?

Slažem se u potpunosti.

NACIONAL: Milanović se po mnogima više puta neprimjereno, pa čak i nepristojno odnosio prema Kolindi Grabar Kitarović, što zasigurno nije pridonijelo popularnosti SDP-a, niti njega osobno. Odobravate li takvo njegovo ponašanje prema predsjednici?

Ne znam je li pridonijelo, ali štetilo nije. Oni se poznaju dugi niz godina i njihov odnos ima svoju povijest. Predsjednica se više puta nije korektno ponijela prema Milanoviću. Prijetila je sazivanjem sjednice vlade, a pozvala ga je i mimo svojih ovlasti i na ostavku. Logično je da to izazove i kontrareakciju. Možda su se neke situacije i pogrešno protumačile. Ne znam koliko je bitno je li se netko s nekim zadržao na rukovanju 2 ili 22 sekunde. Je li netko nekoga koga godinama poznaje oslovio s ti ili vi. Je li odbio fotografiranje u trenutku kada odlazak na konzultacije kod predsjednice znači ozbiljne razgovore za sastavljanja vlade. To može biti jedino trenutak za novinarsku fotografiju delegacije koja je sjela za stol na početku sastanka, a nikako protokolarno fotografiranje ponaosob s predsjednicom za njezinu promociju.

NACIONAL: Kako komentirate najave da bi na funkciju koju obnašate mogao dospjeti Miljenko Manjkas?

Velik je interes za ovu funkciju jer se s nje može uvelike kontrolirati sve što radi premijer. Ona je s druge strane jaka onoliko koliko to premijer dopusti. Obnašanje ove funkcije je transmisija stavova i zadataka koje ti premijer povjeri. Ali činjenica je da omogućuje maksimalan pregled svega onoga što premijer službeno radi. Ako osoba koja će obnašati tu funkciju ne bude njegov osobni izbor, to će mu biti vrlo jasna poruka što se očekuje od njega na premijerskoj poziciji. Ako neće biti u stanju izabrati svog prvog suradnika, onda ne znam što će moći napraviti samostalno.

NACIONAL: Koji trenutak vam je tijekom četverogodišnjeg mandata predstojnika Ureda premijera bio najdramatičniji?

Bilo je to na početku mandata, tijekom božićne večere. Na mobitel su me nazvali iz službe 112 i rekli da ne mogu stupiti u kontakt s premijerom, da je nekomu u Dubrovniku pozlilo te da treba hitno poslati zrakoplov vlade. Prema tadašnjim pravilima, ja sam bio taj koji je trebao donijeti odluku o spašavanju nečijeg života. I danas se pitam što bi se dogodilo da kojim slučajem nisam bio dostupan. Nazvao sam potom premijera Milanovića i prenio sam njegovu poruku da se zrakoplov pošalje. Vrlo brzo nakon toga inicirao sam promjenu te apsurdne procedure kako bi stručne osobe donosile takve odluke. Bilo je apsurdno da o doslovnom spašavanju nečijeg života odlučuje političar, a ne liječnik. Puno je ljudi tijekom protekle četiri godine kod mene testiralo neke svoje prijedloge i ideje prije nego što bi ih predstavili Milanoviću i bilo je doista puno osjetljivih situacija i tijekom rada Vlade.

NACIONAL: Jeste li zbog rada na ovoj funkciji narušili odnose s pojedinim članovima SDP-a?

Sa sigurnošću mogu reći da jesam jer se radi o takvom poslu u kojem mnogi imaju različita očekivanja, a ja im nisam uvijek mogao izlaziti ususret. S Milanovićem se poznajem dugi niz godina. Surađivao sam s njime četiri godine na Iblerovu trgu i onda dodatne četiri godine u Vladi. Radi se o zahtjevnom, ali i privilegiranom poslu koji sam obavljao za mandata ove Vlade i na tu bih poziciju teško dospio da nisam imao njegovo povjerenje.

NACIONAL: Milanović je nedavno najavio da bi trebalo mijenjati proceduru odabira kandidata na izbornim listama, o čemu u SDP-u odlučuje predsjednik stranke. Kako to komentirate?

Stvara se pogrešna percepcija da predsjednik stranke sastavlja te liste po kriteriju osobne bliskosti s kandidatima. Možda postoji pet posto prostora za donošenje odluka po takvom kriteriju, kada predsjednik može temeljem svoje procjene odlučiti da bi nečija kandidatura mogla biti dugoročno dobra za stranku. U SDP-u je puno toga predodređeno pozicijama ljudi unutar stranke i radom članova na terenu. Milanoviću nikada nije bilo lako donositi takve odluke jer se time uvijek ide nekomu na štetu. Neki bi htjeli biti predsjednici stranke, a pritom ne žele donositi odluke tko bi trebao biti na listama, niti o politici stranke. To nisu odlike lidera. Predsjednik stranke mora biti lider, pa i preuzeti odgovornost za sastavljanje lista. Milanović je na predsjedništvu stranke inicirao tu ideju da se te odluke donose na predsjedništvu, ali nitko se nije previše trgao da donosi te odluke. Međutim, nikada odluke o sastavu lista nisu bile plod nečije samovolje. Unatoč tomu, uvijek je netko zbog konačne verzije liste nezadovoljan, a netko drugi presretan. Oni koji su među prvima unutar SDP-a počeli problematizirati rad ove vlade to ne bi radili da su imali više uspjeha na izborima. S druge strane, ti isti pojedinci da su uspjeli ući u Sabor bili bi dio problema za neke druge članove stranke.

NACIONAL: Tko su ti pojedinci?

Neću govoriti o imenima, ali neki od njih su prije nekoliko izbornih procesa i ciklusa bili na granici toga hoće li ući ili ne u Sabor. Na neki način im je Milanović produžio politički život. Međutim, svačijoj političkoj karijeri treba doći kraj. Osobno se ne vidim dugoročno u politici i ne bih htio u Saboru ili izvršnoj vlasti dočekati mirovinu. Prilikom donošenja odluke o sastavljanju izbornih lista ubuduće će se to drukčije definirati izglednim izmjenama statuta stranke. Unutar SDP-a često se nakon raznih izbora pojave nezadovoljnici. Da uoči izbora unutar stranke imamo predizbore na kojima bi se odlučivalo tko bi trebao završiti na listi, vjerojatno bismo se zavadili međusobno i prije izbora, pa bi to moglo loše utjecati na rejting stranke na izborima. Zato mislim da s tom odlukom ne treba žuriti, ali se o njoj definitivno treba početi razgovarati. Sa svojih 16 godina staža u SDP-u ne mogu zamisliti da bi takvi predizbori protekli u nekakvom tolerantnom ozračju od kojeg bi stranka na izborima imala koristi.

Komentiraj

FOTO:SAŠA ZINAJA I PIXSEL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.