Nakon niza afera koje su prije dvije godine potresale najveću državnu znanstvenu instituciju, Institut Ruđer Bošković, njegov ravnatelj Tome Antičić na pola svog mandata napokon može odahnuti.

Institut Ruđer Bošković postao je vodeći po iznosu sredstava povučenih iz fondova Europske unije. Dosad je u sklopu Fonda za ulaganje u znanost i inovacije ugovorio sredstva u iznosu od preko milijun i pol eura, dok je u sklopu Sedmog okvirnog programa EU za istraživanje i razvoj (FP7) od 2007. iz europske riznice povukao više od 11 milijuna eura kroz 33 ostvarena projekta. Posebno je važno što je 2013. ugovoreno čak 49 milijuna kuna iz EU projekata, što će se prihodovati u duljem razdoblju.

Tome Antičić, rodom iz Splita, doktorirao je iz eksperimentalne fizike čestica na Sveučilištu John Hopkins i jedan je od najeminentnijih domaćih znanstvenika s međunarodnim ugledom u fizici. Dosad je objavio 94 znanstvena rada koji su indeksirani u bazi podataka Current Contents, a citirani su više od 2600 puta.

Od 2008. predstojnik je Zavoda za eksperimentalnu fiziku na Institutu Ruđer Bošković. Pod njegovim vodstvom taj je Zavod ubrzo prerastao u najuspješniji zavod Instituta. Od ukupno 33 FP7 projekta, koliko ih je Institut ostvario, čak ih deset ima Zavod, a njihova je vrijednost veća od 15 milijuna kuna. Uz europske projekte Zavod ima velik broj drugih međunarodnih projekata, poput NATO i IAEA,EUROfusion programa, te jedan projekt iz OBZORA 2020 (prvi na Institutu), kao i međunarodnih ugovora od kojih dobiva značajne financijske prihode, a predvodi i po broju objavljenih znanstvenih publikacija.

 

 

• ‘Ako gledate Teoriju velikog praska, vidjet ćete da je Sheldonu Cooperu i svim likovima san da odu raditi na CERN. A ja sam na CERN-u proveo puno godina i nikad nisam više uživao’

• ‘U fiziku sam se zaljubo u Africi, jer sam u Sudanu pohađao peti razred osnovne škole. Sjećam se trenutka kad sam prvi put kroz teleskop pogledao Saturn i njegove prstenove’

• ‘InnoMol je najprofitabilniji projekt u mom mandatu. To je projekt Olivera Vugreka iz područja molekularnih znanosti vrijedan 5 milijuna eura’

 

 

Dr. Tome Antičić prije mandata ravnatelja bio je i voditelj FP7 projekta “Particle Detectors”, vrijednog više od 8 milijuna kuna, koji je ujedno i najveći takav projekt iz fizike, ne samo na Institutu Ruđer Bošković nego i u Hrvatskoj. Dr. Antičić svoju je znanstvenu karijeru započeo na Sveučilištu u Londonu gdje je, kao jedan od najboljih studenata, 1990. diplomirao fiziku. Na prestižnom Sveučilištu Cambridge 1991. je magistrirao teorijsku fiziku, a 1997. doktorirao na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu (SAD) iz eksperimentalne fizike čestica. Veći dio rada na doktoratu proveo je na istraživanjima u sklopu L3 eksperimenta na CERN-u (Europska organizacija za nuklearna istraživanja), gdje se i trenutačno bavi istraživanjem stranih čestica na NA61 eksperimentu, u kojem vodi analizu hiperona i ima ključnu ulogu u kalibraciji podataka.

Prije preuzimanja dužnosti ravnatelja Antičić je bio voditelj Povjerenstva Instituta Ruđer Bošković za strukturne fondove, nacionalni ekspert pri Europskoj komisiji za projekt “FP7 Cooperation – Energy”, a član je i savjetodavnog tijela za Program Marie Sklodowska Curie za Obzor 2020.

Tome Antičić u razgovoru za Nacional govori o novim projektima koji Institut Ruđer Bošković očekuju u bližoj i malo daljoj budućnosti, o financijskim planovima, kao i o prethodnoj ravnateljici Danici Ramljak. Ekskluzivno za Nacional otkriva da je Institut dobio još jedno veliko priznanje – svrstan je među prioritete Europske komisije – kao i koja je država zainteresirana za patente Instituta.

NACIONAL: Kako je Institut Ruđer Bošković postao prioritet Europske komisije?

Europska komisija prošlog je tjedna usvojila Operativni program “Konkurentnost i kohezija” za financijsko razdoblje 2014.- 2020. na temelju kojeg će u Hrvatskoj uložiti više od 6 milijardi eura. Jedna od prihvaćenih inicijativa je stožerni projekt Instituta vrijedan između 55 i 60 milijuna eura. Na osnovi toga Institut Ruđer Bošković našao se na listi prioriteta Europske komisije, a tim projektom se neće preporoditi samo Institut nego i ukupna znanost u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što će točno financirati Europska komisija?

Tim će se novcem u sljedećih desetak godina obnoviti i nadograditi kompletna infrastruktura Instituta. Ideja je da taj novac pripadne onim dijelovima Instituta koji su najbolji u Hrvatskoj, a imaju i mogućnost tijesne suradnje s gospodarstvom. U to spada i nabava vrhunske sofisticirane opreme koja će služiti za razvoj istraživanja i komercijalizaciju znanja u domaćoj i stranoj industriji. Kupit će se novi strojevi i aparatura koja će dugoročno poboljšati ta područja rada u Institutu. Primjerice, time ćemo testirati i razvijati nove vrste senzora i detektora. Recimo, dijamantne detektore razvijene na Institutu pomoću tih sredstava moći ćemo unaprijediti za moguću upotrebu u CERN-u.

NACIONAL: Na kojim će se područjima istraživanja primjenjivati ta oprema i je li to dugoročni interes Instituta Ruđer Bošković?

To su područja naprednih materijala i tehnologija, biotehnolgije, mora i okoliša i ICT-a (informacijske i komunikacijske tehnologije). Da ste to pitanje postavili prije nekoliko godina, morao bih vam izdiktirati 20 područja. To što smo fokus istraživanja usmjerili na samo nekoliko ključnih područja velik je napredak.

NACIONAL: Čini se kao da ste se usklađivali sa Strategijom gospodarskog razvoja Hrvatske.

Upravo tako. Institut Ruđer Bošković je znanstvena institucija, ali mnoge stvari na kojima radimo imaju ili mogu imati konkretan transfer u gospodarstvo i ovim će se projektom ta suradnja još unaprijediti.

NACIONAL: Je li u tijeku novi projekt za gospodarstvo?

Preko Ministarstva gospodarstva partneri smo i na EU strukturnom projektu Virovitičko-podravske županije “Panonski drvni centar kompetencija” u sklopu kojega će se u toj županiji otvoriti Panonski drvni centar. Vrijedan je preko 44 milijuna kuna. U sklopu tog projekta znanstvenici Instituta razvijat će nove formulacije za zaštitu drvne građe, i to primjenom najnovijih znanja iz nanotehnologije i razvojem novih nanočestičnih materijala koji bi se mogli upotrebljavati za premaze za drvo, ljepila, tekstil, metalne spojnice za namještaj i drvne konstrukcije. Ugovor je potpisan i počela je gradnja. Uz istraživanje i razvoj proizvoda od drva i prateće industrije, Centar će nuditi i usluge transfera tehnologije prema malim i srednjim poduzetnicima.

NACIONAL: Postoje li neki aktualni projekti na kojima se radi u Institutu, a da ih već sada možete ponuditi gospodarstvu? I na koji ih način nudite?

Dakako. Imamo više takvih projekata koje možemo ponuditi, na primjer, Fidelti, Podravki, Končaru ili Tevi, ali sada ne možemo sve detalje javno otkrivati. Možemo reći da gospodarstvu pristupamo direktno i da su rezultati vidljivi. Tako posljednjih godina broj istraživačkih partnerstava između industrije i Instituta Ruđer Bošković ima pozitivan trend rasta. Ovaj trend velikim je dijelom uvjetovan i sudjelovanjem znanstvenika Instituta u europskim projektima, ali raste nam i prihod od komercijalnih ugovora koji su 2013. iznosili više od 11 milijuna kuna.

NACIONAL: Institut Ruđer Bošković ove je godine potpisao sporazum o suradnji s Udrugom inovatora. Koji su konkretni rezultati tog sporazuma?

Udruga inovatora prirodan je strateški partner Instituta u jačanju inovacija. Preko te udruge lakše ostvarujemo izravne kontakte s inovatorima, ubrzavaju se procesi i puno se prije ulazi u završnu fazu suradnje, bez gubljenja vremena na birokraciju i administraciju.

NACIONAL: A je li i na koji način bilo konkretnih rezultata te suradnje?

Na izložbi inovatora ARCA 2014 dobili smo zlatnu plaketu i posebno priznanje Prvog iranskog instituta inovatora i istraživača. Iran je pokazao velik interes za jedan specifični patent Instituta Ruđer Bošković. Održali smo i jedan neslužbeni sastanak, a sad radimo na tome kako i kojim mehanizmima bi se to moglo ostvariti. Radi se o patentu za supergelator koji gelira naftu i ulja. Na Institutu Ruđer Bošković imamo najkvalitetnij spoj koji ga čini ujedno i najefikasnijim na svijetu. Taj patent ima ogroman potencijal u prehrambenoj i naftnoj industriji. Zasad je stvoren i funkcionira samo u labaratorijskim uvjetima i upravo zbog toga tražimo partnere za njegov daljnji razvoj kako bi se mogao primjenjivati u industriji. No za to je potrebno višemilijunsko ulaganje.

NACIONAL: Ako se supergelator dokaže i u industrijskim uvjetima, koliko bi vrijedio?

Ako se sve to dokaže, mogao bi vrijediti oko milijardu eura.

NACIONAL: Kad smo kod nafte, jeste li našli zajednički interes s tvrtkama koje će raditi na istraživanju i eksploataciji nafte i plina iz Jadrana?

Naravno. U tijeku je sklapanje ugovora za monitoring kvalitete proizvoda i utjecaja na okoliš s tvrtkama koje će ondje raditi.

NACIONAL: Prošlog tjedna Institut Ruđer Bošković posjetili su potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Roko Andričević. Kako surađujete s Vladom i pojedinim ministrima?

Ministri su nas posjetili zbog redovitog događanja unutar Operativnog programa Regionalna konkurentnost od 2007. do 2013. (OPRK). S Vladom surađujemo izvrsno, kao i sa svim ministarstvima. Primjerice, ovaj stožerni projekt Instituta “Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu” (OZIP) napravljen je u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta. Mogu reći da ćemo sljedeće godine imati i veliki projekt vrijedan oko deset milijuna eura jer će, po svemu sudeći, taj projekt započeti ranije, a riječ je o inovacijskom projektu Instituta “Međusektorski centar kompetencije za napredne (KET) tehnologije Zagreb” (CEKET), koji radimo u bliskoj suradnji s Ministarstvom gospodarstva. To su projekti povezani isključivo sa suradnjom s gospodarstvom. Osim toga, uvijek se u svom radu vodim poznatim citatom – “Neću politiku u moju butigu!“.

NACIONAL: Koliko je projekata u tijeku na Institutu Ruđer Bošković?

Uh, na našu sreću, vrlo mnogo: ukupno više od 180 projekata.

NACIONAL: Kad ste postali ravnateljem Instituta Ruđer Bošković, naveli ste konkretne inicijative koje želite ostvariti za svog mandata. Kakvi su rezultati na otprilike sredini vašeg mandata?

Da budem iskren, u ovom trenutku ostvario sam i više nego što sam očekivao. Kad sam preuzimao upravljanje Institutom, primarna misija bila mi je da se progura OZIP, to je Ruđerov strukturni projekt na kojem se temelji njegova budućnost. To je prošlo Europsku komisiju, a još mora proći studiju izvodivosti, ali se sada cijeli projekt ocjenjuje na sasvim drukčiji način. Važno je da je Institut sada postao prioritetom Europske unije. Zbog toga se i zastava Europske unije vijori pred Institutom.

NACIONAL: Najavljivali ste i promjene Statuta.

U studenome ove godine Institut Ruđer Bošković usvojio je novi Statut. Htio sam uvesti nov način rukovođenja, tako da jedna osoba ne može imati više od jedne ključne funkcije, kao i da se na jednoj funkciji ne može ostati zauvijek nego najviše dva mandata. Uspio sam i u tome da se članstvo u Vijećima Zavoda dobiva prema zaslugama umjesto po “seniornosti”, kako je to dosad često bio slučaj. Kao kriterij smo uveli izvrsnost, a ne “seniornost”. Napredovanje u Hrvatskoj se sukladno Zakonu bazira gotovo isključivo na objavi znanstvenih članaka u za to namijenjenim publikacijama, a ne na priznavanju patenata i suradnji s gospodarstvom. Mi na Institutu zbog svoje izvrsnosti imamo i dodatne kriterije koji su čak i postroženi novim Statutom, prema kojem bi se uskoro osim znanstvenih članaka vrednovali i patenti i komercijalizacija.

NACIONAL: Najavljivali ste i promjene u omjeru budžetskog i izvanbudžetskog financiranja?

U ovom trenutku 25 posto sredstava kojima se financira Institut Ruđer Bošković dolazi izvan proračuna. Izvori tog financiranja su suradnja s gospodarstvom i europski projekti. Institut je, što se tiče dobivanja europskih projekata FP7 i Horizon 2020, apsolutni rekorder u Hrvatskoj.

NACIONAL: Koliko ste sredstava povukli?

Oko 11 milijuna eura za cijeli FP7, od čega smo najveći dio povukli u minule dvije godine. U 2013. je više od 50 milijuna kuna budžeta došlo iz suradnje s gospodarstvom i iz europskih fondova.

NACIONAL: Koliki je ukupan proračun Instituta Ruđer Bošković i hoće li se povećavati?

Mi smo 2013. iz proračuna dobili nešto više od 156 milijuna kuna i tim smo sredstvima pokrili troškove hladnog pogona i plaća. Važno je i da je 2013. Institut imao rast prihoda od izvanproračunskog financiranja u odnosu na nekoliko prethodnih godina, a najveći priljev sredstava izvanproračunskog financiranja Institut je ostvario upravo iz međunarodnih projekata i suradnja. Tako je 2013. ugovoreno 49 milijuna kuna iz projekata EU. U sljedećoj godini očekujem povećanje izvanproračunskog finaciranja upravo zbog strukturnih fondova. Očekujem da će 2015. krenuti projekt Centra kompetencije, a za dvije do tri godine OZIP. Osim toga, sljedeće godine više od 100 milijuna eura bit će dostupno putem natječaja fondova za suradnju gospodarstva i znanosti. Tvrtke će ta sredstva moći povlačiti i vjerujem da će kroz neka buduća partnerstva u tim projektima Institut moći ostvariti prihod od nekoliko milijuna eura.

NACIONAL: Može li se projicirati postotak porasta budžeta i koji iznos planirate za 2015.?

Problem je u tome što je, kad se natječete za sredstva iz EU fondova kao što su FP7 ili Horizon 2020, šansa samo između 5 i 20 posto, ovisno o projektu. Mi imamo planirane projekte unutar Horizona u 2015. koji su još u postupku natjecanja za oko 10-20 milijuna eura. Ako dobijemo 5 milijuna eura, bit ću i više nego sretan.

NACIONAL: Kakvi su vam dugoročni planovi za Institut Ruđer Bošković?

Za sve nove članice EU postoji mogućnost da uz kvalitetnu znanstvenu podršku dobiju neki kapitalni znanstveni projekt u nekoj zemlji vrijedan više stotina milijuna eura. U sljedeće dvije godine aktivno ću raditi na tome da baš jedan takav projekt dođe u Hrvatsku i da ga dobije najbolja znanstvena institucija, a to je Institut Ruđer Bošković.

NACIONAL: Govorili ste da Hrvatska treba postati članicom CERN-a. Zašto se to odgađa?

Na tome se radi. To ne ovisi o Institutu Ruđer Bošković, iako bi nama članstvo u CERN-u bilo i više nego dobrodošlo jer smo uvjereni da angažmanom Instituta u suradnji s nekim tvrtkama i institucijama u Hrvatskoj možemo povući još više sredstava iz samog CERN-a nego što uložimo. Ali to ovisi o financiranju Vlade za CERN i u ovim kriznim vremenima ne znam kad će se to dogoditi.

NACIONAL: Koji bi iznos Vlada trebala platiti za članstvo u CERN-u?

Nisam siguran kolika je točna brojka, ali mislim da se taj iznos kreće oko milijun eura godišnje.

NACIONAL: Što bi Institut Ruđer Bošković konkretno dobio tim članstvom?

Osim na prestižu, profitiralo bi se i u konkretnoj suradnji. S CERN-om se uvijek pregovara tako da se velik dio uloženih sredstava vrati u vrhunske matične institucije poput Instituta Ruđer Bošković i u gospodarstvo. Primjerice, Institut sada vodi grupu koja je ušla u megaprojekt ITER, koji se bavi izgradnjom eksperimentalnog fuzijskog reaktora čiji je cilj proizvodnja energije iz fuzije. Tu smo dobili već više od 100.000 eura, a već sljedećih godina očekujem da bi to mogao biti milijunski iznos.

NACIONAL: Koliko znanstvenika Instituta Ruđer Bošković radi na ITER-u?

Zasad direktno troje, a indirektno 20-ak.

NACIONAL: Koji je najprofitabilniji projekt na Institutu Ruđer Bošković u vašem mandatu?

To je nedvojbeno projekt dr. sc. Olivera Vugreka InnoMol – unapređenje inovacijskih potencijala za istraživanje i razvoj molekularnih znanosti u Hrvatskoj. Ujedno je to je bio projekt s najvećim budžetom na području prirodnih znanosti u Hrvatskoj, vrijedan 5 milijuna eura. Cilj je projekta uspostaviti najsuvremeniju istraživačku infrastrukturu u kadru i opremi za razvoj inovativnih terapija i lijekova za liječenje ključnih bolesti današnjice poput tumorskih oboljenja. Projekt je počeo lani u srpnju.

NACIONAL: Kad smo već u ne tako davnoj prošlosti, kako ste vi uopće imenovani?

Razrješenjem dužnosti bivše ravnateljice raspisan je natječaj za njezino mjesto i prijavio sam se. Dobio sam podršku 20 od 26 članova Znanstvenog vijeća i postao ravnatelj.

NACIONAL: Kakvo ste stanje zatekli u Institutu Ruđer Bošković kad ste preuzeli položaj ravnatelja?

Stanje na Institutu Ruđer Bošković u financijskom aspektu bilo je dosta loše. Sredstva potrebna za normalno funkcioniranje, uzimajući u obzir i dio koji dobivamo za hladni pogon, nisu bila dostatna pa sam bio primoran jako puno rezati i štedjeti. Istaknuo bih da Institut sada troši 30 do 40 posto manje sredstava nego prije tri godine za struju, vodu, reprezentaciju i slično. Konsolidirali smo troškove, a financijske repove zbog nekih prijašnjih tužbi također rješavamo.

NACIONAL: Jeste li vi DORH-u prijavili bivšu ravnateljicu Instituta Ruđer Bošković Danicu Ramljak?

Ja sam u tom slučaju postupio u skladu s napucima financijske revizije. Nisam poduzimao ništa samoinicijativno. U srpnju 2013., na temelju Odluke ministra financija o obavljanju dodatnog proračunskog nadzora, na Institutu Ruđer Bošković izvršen je dodatni proračunski nadzor za razdoblje od siječnja 2009. do ožujka 2012. Proveo ga je viši inspektor Sektora za proračunski nadzor i nadzor koncesija Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor Ministarstva financija. Tada su zapisnikom utvrđene određene nepravilnosti. U skladu sa Zakonom o ustanovama i Satutom Instituta ravnatelj je odgovoran za zakonitost rada ustanove. Stoga sam kao ravnatelj po službenoj dužnosti i odgovornosti bio dužan izvijestiti nadležne državne institucije o utvrđenim nepravilnostima. Samo sam postupio po naputku Ministarstva. Da nisam, djelovao bih protuzakonito.

NACIONAL: Danica Ramljak dobila je nepravomoćnu presudu Općinskoga radnog suda u Zagrebu prema kojoj je nezakonito razriješena dužnosti ravnateljice. Ako presuda bude pravomoćna, može li se vratiti na posao ravnateljice Instituta?

Danica Ramljak bila je u radnom odnosu na Institutu Ruđer Bošković na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, dakle sklopljenom za vrijeme trajanja mandata ravnatelja od četiri godine. Taj ugovor bi, i da nije bilo otkaza, nedvojbeno prestao u svibnju 2013. Dakle, radni odnos Danice Ramljak na Institutu ionako je prestao istekom vremena na koji je sklopljen, neovisno o odluci o otkazu čija se eventualna dopuštenost ili nedopuštenost tek treba utvrditi. Dosad je u njezinu korist donesena samo nepravomoćna presuda u sporu koji se vodio radi utvrđenja nezakonitosti odluke o razrješenju s položaja ravnateljice. Pri tome ističem da se radi o nepravomoćnoj presudi. Institut Ruđer Bošković, vjerujem, ima kvalitetne argumente i žalbene razloge za pobijanje te žalbe. No ona se može vratiti na posao, ako se kandidira na sljedećim izborima i dobije podršku znanstvenog Vijeća.

NACIONAL: Je li postupak Danice Ramljak kojim je zabranila odlaganje radioaktivnog otpada na Institutu Ruđer Bošković bio herojski?

Kad govorimo o zbrinjavanju radioaktivnog otpada, najprije je potrebno razlikovati pojmove odlagališta i skladištenja. Skladište je mjesto za privremeno čuvanje radioaktivnog otpada dok se ne odnese u odlagalište, a činjenica je da Institut ima i mora imati skladište na kojem će privremeno skladištiti takav otpad koji nastaje znanstvenim istraživanjima, jednako kao što ga imaju i moraju imati bolnice. U slučaju tog otpada na Institutu riječ je isključivo o nisko i srednje radioaktivnom otpadu, odnosno u značajnom broju slučajeva o kratkoživućem radioaktivnom otpadu koji se može skladištiti dok mu aktivnost ne opadne toliko nisko da se može kontrolirano ispuštati u okoliš ili odlagati kao običan otpad. Institut Ruđer Bošković ga zbrinjava u skladu sa strogim preporukama i regulativama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). O svakom preuzimanju radioaktivnih izvora u pisanom se obliku obavještava Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS).

NACIONAL: U čemu je onda bio problem?

Institut Ruđer Bošković s velikom se pažnjom skrbi o sigurnosti svojih građana već punih 40-ak godina i to ćemo nastaviti i ubuduće. S tim ciljem stalno unapređujemo kompletnu infrastrukturu, pa tako i skladišta. U prijašenjem smo mandatu, nažalost, propustili priliku da dodatno unaprijedimo postojeću infrastrukturu skladišta sredstvima EU-a putem IPA projekta. Tada je u javnosti pogrešno prezentiran taj projekt kao pokušaj da se skladište pretvori u trajno odlagalište otpada, što nije istina. Institut nema nikakvu želju da postane trajno odlagalište otpada. Redovito obavljamo sva potrebna mjerenja u skladu s propisanom zakonskom regulativom. U posljednjih godinu dana smo i u procesu s američkom vladom koja je preko Sandia National Laboratoryja investirala značajna sredstva u sigurnost Instituta, posebno u skladišta.

NACIONAL: U kojoj je fazi rješavanje tzv. slučaja studentskih ugovora?

Budući da je postupak u tijeku, ne mogu iznositi pojedinosti. Međutim, ta je stvar zapravo jednostavna. Porezna uprava je u nadzoru utvrdila određene obveze. Prema interpretaciji Porezne uprave, određeni ugovori koji su sklapani kao autorski ugovori trebali su biti isplaćeni kao dodaci na plaću. Činjenica je da je Institut Ruđer Bošković tada postupao sukladno uvriježenoj praksi i s obzirom na tumačenja poreznih propisa u to vrijeme te da se ništa nije radilo protuzakonito. Taj je postupak trenutačno na drugostupanjskoj razini, nakon što je vraćen s Upravnog suda, i vjerujem da ćemo dobiti pozitivan ishod za Institut.

NACIONAL: I sami ste radili u CERN-u. Što možete reći o tom razdoblju svoje karijere?

Proveo sam puno godina i puno ljeta u CERN-u. Bilo je to fantastično vrijeme. Iako sam radio jako puno, nikad nisam više uživao. Pa ako gledate popularnu TV seriju “Teorija velikog praska”, vidjet ćete da je i svim likovima, pa i Sheldonu Cooperu, san da ode raditi u CERN.

NACIONAL: Kako ste se uopće odlučili za fiziku?

U fiziku sam se zaljubio kad sam otišao u Afriku, gdje sam u Sudanu pohađao peti razred osnovne škole. Tada sam imao jedanaest godina. Koliko se sjećam, oduvijek sam htio biti znanstvenik, ali baš sam se u pubertetu zaljubio u fiziku. Sjećam se i prvog trenutka, a to je kad sam kroz teleskop pogledao Saturn s njegovim prstenovima, to je nešto što čovjek pamti.

NACIONAL: Prije nego što ste postali ravnateljem, vodili ste najuspješniji Zavod u Institutu Ruđer Bošković, onaj za eksperimantalnu fiziku. Bavite li se još znanošću?

Zavod je i dalje uspješan i u CERN-u smo aktivniji više nego ikad prije. No položaj ravnatelja mi ne ostavlja vremena za bavljenje znanošću. Mislim da bi to bilo neozbiljno.

NACIONAL: Ako i kada završite karijeru u Institutu Ruđer Bošković, čime biste se bavili?

Iskreno, stalno govorim da bi se znanstvenici trebali okušati u gospodarstvu. Stoga bih volio kad bih za deset ili dvadeset godina postao vlasnikom ili bih radio u nekoj uspješnoj tvrtki koja se bavi vrhunskom tehnologijom. Primjerice, s područja na kojem imam iskustva, a to su detektori i senzori.

NACIONAL: Kakav je općenito položaj znanstvenika u Hrvatskoj prema vašem mišljenju?

Problem je višestruk. Primjerice, šira javnost ne prepoznaje vrijednost ljudi koji se bave znanošću. Podcijenjeni su svi, od učitelja u školama pa do znanstvenika koji rade na Institutu Ruđer Bošković. Ulaganja u te ljude dugoročna su investicija i smatram da se samo pomoću kvalitetnih inženjera, učitelja i znanstvenika Hrvatska može naći u društvu zemalja blagostanja. Prevelik je raskorak između gospodarstvenika i znanstvenika i mi u Institutu radimo na tom zbližavanju.