‘Aferu konzultantica usporedio sam s Fimi medijom jer gospođa zastupa tvrtke u sporu s državom, a može utjecati na onoga koji donosi odluku i koji zauzima stav da treba prekinuti arbitražu Ina-Mol’

Bivši predsjednik Stipe Mesić dao je prošlog tjedna do znanja da iz svog Ureda neće otići dok ne iscrpi sva pravna sredstva. Na konferenciji za tisak koju je održao dan nakon što je vladajuća većina u Saboru iz trećeg pokušaja uspjela skupiti kvorum samo s jednim ciljem, a to je donošenje zakona o ukidanju njegova Ureda, naveo je dva ključna razloga za takav čin. Kao prvi naveo je snažno lobiranje i pripremu terena za prekid arbitraže Ina-Mol, a kao drugi koordiniranu akciju i smjenu šefa SOA-e, smjene u MUP-u, kao i najavu smjene državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Ujedno je “aferu konzultantica”, koju je otkrio upravo Nacional, direktno usporedio sa slučajem Fimi media. U intervjuu za Nacional Mesić je pojasnio zašto je ta afera potencijalno puno opasnija od Fimi medije, govorio je o relacijama Josipa Petrovića, Ive Sanadera i Tomislava Karamarka te o tome kako će braniti pravo na Ured.

NACIONAL: Na konferenciji za tisak niste željeli objasniti što mislite pod time da je gašenje vašeg ureda zapravo koordinirano s akcijom smjene šefa SOA-e, smjenama u MUP-u i smjenom državnog odvjetnika?

Očito je da se udara u sve punktove koji smetaju ovoj nesposobnoj vlasti. Gdje god se pojavi nekakvo kritičko mišljenje, gdje se pojavi opasnost da se ta kritika može proširiti, oni odmah gase svaku mogućnost, pa tako i ovaj ured. No meni nitko neće uzeti pravo da govorim u svoje ime, zbog svog mišljenja bio sam u zatvoru i u vrijeme Jugoslavije i ne mogu prihvatiti ono što kaže Tomislav Karamarko, da čovjek u kući može misliti što hoće, ali na ulici mora misliti ono što traži Karamarko. Jer to može završiti samo “karambolom”.

NACIONAL: Zašto ste povezali ukidanje Ureda s tezom da je to snažno lobiranje i priprema terena za prekid arbitraže Ina-Mol?

Imam naprosto osjećaj da oni koji žele prekidanje arbitraže procjenjuju da sam ja protiv toga, pa im je bilo najjednostavnije ugasiti Ured jer su mislili da će tako zaustaviti i moje aktivnosti i zatvoriti mi usta.

NACIONAL: Ali vaš ured nije sudjelovao u tim aktivnostima oko nastavka arbitraže.

Ne, ali ja mislim da oni tako procjenjuju. Jer angažirati sve do jednog zastupnika da moraju doći da bi se izglasao ovaj zakon, zaista je imbecilno u situaciji kada država vapi za reformama. Pokazalo se da su njima reforme nevažne, najvažnije je bilo ukinuti moj ured. Ali tko je tražio da svi zastupnici moraju doći i glasati za to? Tomislav Karamarko koji je za vrijeme cijelog svog zastupničkog mandata u Saboru bio dva, tri puta. Bilo bi interesantno saznati zašto je primao plaću u Saboru četiri godine i trošio novac poreznih obveznika.

NACIONAL: Možda nije bilo tako važnih zakona koji su se izglasavali pa nije bio dovoljno motiviran?

Da, da, ovo je nekome ipak najvažniji zakon. A u svakoj normalnoj zemlji, vlada bi podržavala da je bivši predsjednik s ugledom u svijetu predstavlja na konferencijama. Druge zemlje same šalju svoje bivše predsjednike na konferencije na koje aktualni predsjednici ne mogu ići.

NACIONAL: S obzirom na to da mnogo putujete po konferencijama, jeste li možda upoznati s time što su Karamarko i njegova supruga radili na konferenciji u Finskoj?

Ne, to je putovanje bilo obavijeno velom tajne. Ali saznat će se jer se sve prije ili kasnije sazna.

• ‘KARAMARKO JE BIO SA MNOM I MANOLIĆEM na istim pozicijama od 1993. kad smo se odvojili od Tuđmana i zdušno je bio za politiku koju smo vodili. Retuđmanizacija koju sad zastupa podsjeća na privatizacijsku priču’

NACIONAL: Zašto ste slučaj Karamarko, odnosno “aferu konzultantica” usporedili s Fimi medijom?

Zato što su se počele pojavljivati informacije da postoje još neki ugovori s firmama koje su u sporu s državom, a koje preuzima Drimia. To me podsjetilo da je tako moguće ostvariti kontakt s onim tko odlučuje na drugoj strani, a to je Vlada. Jer interesantno je da konzultantica zastupa baš one firme koje su u sporu s hrvatskom državom.

NACIONAL: Zašto mislite da bi bilo išta sporno u istraživanju tržišta za paštete i mesne doručke, kako kaže prvi potpredsjednik Vlade?

To i nije sporno, ali energetika je ipak nešto sasvim drugo.

NACIONAL: Možete li konkretno reći na što sumnjate kad ste usporedili ovu aferu s Fimi medijom, budući da je riječ o ozbiljnim optužbama?

Upravo to da se pojavljuju tvrtke u direktnom ili indirektnom sporu s državom i angažiraju konzultanticu koja može utjecati na onoga koji donosi odluku. Pazite, ja ne kažem niti mogu tvrditi da je utjecala, ali mogućnost utjecaja svakako postoji.

NACIONAL: Je li onda problem što taj koji donosi odluku zauzima stav da treba prekinuti arbitražu?

U tome i jest veliki problem. Zato sam i napravio usporedbu.

NACIONAL: Smatrate li vi da arbitražu treba nastavili ili prekinuti?

Smatram da arbitražu treba nastaviti. Prekinuti se uvijek može, za to ima vremena. Ali ako ideš u arbitražu, onda ne smiješ svoju poziciju dovoditi u podređeni položaj. Nažalost, na ovaj način se upravo radi u korist svoje štete.

NACIONAL: Hrvatska zastupa poziciju da je Mol stekao upravljačka prava nad Inom na temelju koruptivne radnje, odnosno na temelju mita koje je Zsolt Hernádi dao Ivi Sanaderu u ime Mola. Brani li neizravno Karamarko i Sanadera kad zastupa stav da trebamo odustati od arbitraže?

U svakom slučaju, tako se pomaže i Sanaderu u postupku o kojem ovisi pozicija Hrvatske kao vlasnika velikog dijela Ine. To sigurno ne koristi Hrvatskoj.

NACIONAL: Ali Karamarko u tome svemu ne vidi svoj potencijalni sukob interesa i ističe da je njegova supruga počela raditi za Josipa Petrovića i prije nego što je on postao predsjednik HDZ-a. S druge strane, postoje snažne indicije da je Petrović od početka sudjelovao u Karamarkovoj kampanji za šefa HDZ-a 2012. Kakva vi saznanja o tome imate?

Ja pretpostavljam da je Petrović sudjelovao u financiranju HDZ-a jer kad god bih ja vodio rasprave s Upravom Ine, uvijek se netko pozivao na Jozu Petrovića. U vrijeme dok je Sanader još bio premijer, predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević i član Uprave akademik Mirko Zelić tražili su sa mnom sastanak i rekli da su dobili informaciju da se prodaje Ina, odnosno ostatak dionica Ine i da bi oni kao članovi Uprave koji vode posao, željeli znati je li to istina te da mogu iznutra dati sve informacije u korist države. Međutim, kako njih nitko ništa nije pitao i kako su smatrali da netko radi iza leđa Uprave, htjeli su razgovarati sa mnom i tražiti da Sanader primi cijelu Upravu Ine. I ja sam nazvao Sanadera i rekao mu: “Čuj, tu su mi ljudi iz Uprave Ine, čuli su da se Ina prodaje i htjeli bi tebi dati sve informacije koje su ti potrebne.” On je rekao: “Ina se ne prodaje, ali neka oni zovu moju tajnicu pa će im ona dati termin za sastanak.”

• ‘KAD GOD BIH VODIO RASPRAVE S Upravom Ine, uvijek bi se netko pozivao na Jozu Petrovića. Ako je točno da je Ina surađivala sa Sobolijem u vrijeme Petrovića, tu nije riječ samo o prijateljstvu’

NACIONAL: Je li ih Sanader primio?

Ne. Prošlo je jedno mjesec dana, a oni su opet došli k meni i rekli da se u poslovnim krugovima ponovno šire vijesti da se Ina prodaje. Ja sam ponovno nazvao Sanadera i rekao: “Oni imaju informaciju da se Ina prodaje, a tvoja tajnica ih ne spaja s tobom.” Veli on: “Ma ne, to se sigurno radi o nekom nesporazumu. To ćemo mi odmah riješiti, neka se oni jave.” I tako je to išlo do četvrtog puta. I četvrti put kad sam ga nazvao, rekao sam mu: “Slušaj, ja ću morati ići u javnost, jer ti njih očito ne možeš primiti, a sutra će meni netko prigovoriti da sam nešto znao oko toga da se Ina prodaje, a nisam ništa poduzeo. Takvu odgovornost ne želim nositi, da sam dopustio da se prodaje najveća vrijednost danas u Hrvatskoj, a to je Ina, a da nisam ni prstom maknuo.” On mi je opet rekao da nema prodaje i da oni mogu ponovno doći k njemu. Iako još nijedanput nisu ni bili. I tek tada mi kaže da je riječ o restrukturiranju upravljanja Inom i da je to posao koji je odradio Damir Polančec. Tražio sam da mi se dade taj ugovor da vidim kako je to regulirano, ali sam umjesto toga dobio informaciju da je to sve u jednom odvjetničkom uredu. Mene je zanimalo tko je kreirao sadržaj tog ugovora, ali tu informaciju nisam mogao dobiti. Kad je mjesto premijerke preuzela Jadranka Kosor, rekao sam joj da bi bilo dobro da informira i mene i hrvatsku javnost o sadržaju tog ugovora. I tada je ona izvukla taj ugovor iz kojeg se vidjelo da Mol dobiva sve, a Ina gubi sve.

NACIONAL: To je njezina zasluga?

Da, jer je dala to na uvid javnosti. Međutim, nikad se nije saznalo tko su stvarni kreatori tog ugovora.

NACIONAL: Smatralo se da je Dragičević bio vaš kadar u Ini, a da je Petrović zapravo siva eminencija te da je njega postavio Sanader. Kako je to točno bilo?

Dragičević je diplomirani inženjer i Inin stručnjak koji je na tu poziciju došao iz Ine. On je ujedno i zet Savke Dabčević Kučar, s kojom sam ja bio prijatelj i politički istomišljenik, ali nikako nisam sudjelovao u njegovu izboru na mjesto predsjednika Uprave Ine. Što se tiče Petrovića, ne znam kako je on izabran, samo znam da kad god mi se netko požalio na neku situaciju u Ini, ja bih zvao Dragičevića, a on bi mi rekao kako bi se sve to najbolje moglo riješiti s Petrovićem.

NACIONAL: Što ste vi poduzeli po tom pitanju, niste se pitali tko je taj Petrović?

Sretao sam ga tu i tamo, ali nikad nisam s njim komunicirao.

NACIONAL: Ali znali ste da je blizak sa Sanaderom?

Znao sam da su prijatelji jer se u poslovno-političkim krugovima zna tko je s kim dobar, a i Dragičević mi je znao reći: “Slušaj, ja ti nemam u Vladi nikakva utjecaja, ali znam da je Jozo prijatelj sa Sanaderom.”

NACIONAL: A što mislite, s kim je Jozo veći prijatelj, sa Sanaderom ili s Karamarkom i jesu li oni svi međusobno prijatelji?

To je sada pitanje procjene, ali rekao bih ipak da nisu. Karamarko je bio dugo godina vezan uz košarku, kao i Petrović. Zato mislim da su njih dvojica međusobno bliži.

NACIONAL: Kako komentirate to što je Ina također surađivala s tvrtkom Soboli, i to u vrijeme kad je Petrović ondje bio jedan od najmoćnijih ljudi?

To bi značilo da to nije samo osobno prijateljstvo i pitanje tko će s kim popiti kavu, nego je to i pitanje jedne velike poslovne suradnje još iz vremena davno prije ugovora s Drimiom.

NACIONAL: Kako tumačite to što mađarska država s jedne strane ističe da oni nisu većinski vlasnik Mola, nego da je to privatna kompanija, a s druge žestoko brane interese Mola i nisu željeli izručiti Zsolta Hernádija, štoviše, on je jedna od najvažnijih figura u Mađarskoj?

Da, vidite, i mi i oni članice smo Europske unije, isti principi trebali bi vrijediti za sve, ali ako se traži izručenje radi suđenja u Hrvatskoj, onda se Mađarska oglušuje, a njihova vlada i administracija jako štite Mol, iako kažu da nemaju nikakve veze s njim. I upravo se nameće dojam kako im je interes da Mol uspije u ovim postupcima.

NACIONAL: Novinar Tomislav Krasnec na svom twitteru je objavio da mu je mađarski ministar vanjskih poslova rekao da će se oko arbitraže i slučaja Ina-Mol dogovarati isključivo s Karamarkom i našim ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem. Kako to komentirate?

Mislim da je to isključeno jer se sam Karamarko isključio iz donošenja ikakvih odluka o Ini. Ali s obzirom na to da u Vladi sjede njegovi ljudi, sve se svodi na pitanje njegove savjesti.

NACIONAL: A kako tumačite to što je Karamarko na pitanje novinarke Nove TV ima li on još uvijek povjerenje premijera uzvratio protupitanjem: “Ja njegovo povjerenje?” Tko tu u koga treba imati povjerenja?

Ako gledam općenito na rad premijera, potpredsjednika i ministara ove Vlade, očito je da se od prvih rezultata izbora do danas ustvari samo vodi bitka za podjelu ratnog plijena. Od reformi, evo, proveli su samo jednu o ukidanju mog Ureda, i to na jedvite jade. Ne vidim koji su učinci mjera koje će Vlada poduzimati, sve što se dosad događa od pozitivnih trendova, rezultat je rada bivše vlade koju su optuživali da je nesposobna. Od ove Vlade za sada ne vidim ni jednu ozbiljnu mjeru koja može pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, a svi su obećavali da će pokrenuti gospodarstvo koje je danas na nižim granama nego 1978. Mi još nismo dostigli taj stupanj.

NACIONAL: Jeste li vi možda čuli gdje je nestao program IFO Instituta?

Dobro pitanje. To bi najbolje trebali znali ovi u HDZ-u, oni su rekli da će IFO Institut ponuditi mjere koje treba poduzeti da bi se napravio jedan ozbiljan iskorak. Ali gdje se taj dokument izgubio, ne znam. Nitko ga ne spominje. Za mene je najstrašnije što ga ne spominju ni oni koji su ga naručili.

NACIONAL: Kako tumačite to što iza prijedloga da se ukine vaš Ured stoji Most, iako je to bilo predizborno obećanje HDZ-a?

Mislim da su se i jedni i drugi na tome htjeli potvrditi, i HDZ i Most, i da je to bilo u funkciji njihove afirmacije. Mislili su da to efektno djeluje, ne moraju obrazlagati koliko Ured košta, mogu proizvoljno navoditi brojke, pa su tako došli i do10 milijuna. A sve su to besmislice. A da su samo razgovarali s tvrtkama koje su sa mnom putovale, vidjeli bi da se tu radi o više od 200 milijuna eura potpisanih ugovora.

• ‘VLADA VODI BITKU ZA PODJELU RATNOG plijena, zabrinjavajuće je što naručitelji više i ne spominju dokument Ifo instituta, a građane se želi uvjeriti da će svi problemi biti riješeni kad se ukine moj ured’

Onda bi vidjeli da Ured ima opravdanje i u financijskom smislu, uz to što kao bivši predsjednik sudjelujem na svjetskim kongresima i forumima gdje se od mene traži mišljenje. Znači da nekog vraga vrijedim u svijetu ako me pozivaju na sve te konferencije i na forume. Međutim, ja se s tim Petrovom nikad nisam sreo. A bio bi red da potpredsjednik Vlade s bivšim šefom države izmijeni nekoliko rečenica. Možda bi čak i njemu moje iskustvo moglo makar malo koristiti.

NACIONAL: Kakve su reakcije vani i u diplomatskim krugovima na ukidanje vašeg ureda?

Zovu me veleposlanici i čude se kako je to uopće moguće. Teško je objašnjavati da nema nijednog racionalnog razloga, osim nevjerojatne mržnje. Ne znam odakle dolazi ta mržnja, ali uporno se želi hrvatske građane uvjeriti kako će svi problemi Hrvatske biti riješeni kad se ukine moje pravo da koristim Ured bivšeg predsjednika. A bit će vjerojatno riješen samo jedan problem – za onoga tko će se dokopati ovog Ureda, odnosno zgrade, jer zasigurno i za to postoji interes.

NACIONAL: Kako planirate braniti pravo na Ured?

Već sam pripremio ustavnu tužbu koju ću podnijeti neovisno o iseljenju. Međutim, da bi se iseljenje provelo, mora se izdati provedbeni akt ili rješenje o iseljenju. Ne može netko donijeti zakon i reći: “Vi idete van!” Valjda treba postojati i neki rok za iseljenje, ali i pravo na žalbu. Žalba bi trebala privremeno odgoditi izvršenje dok sud ne odluči o žalbi i dok njihova odluka ne postane pravomoćna. Uglavnom, iseljenje traje višestruko dulje nego što će trajati ova Vlada. Oni to ne shvaćaju jer nisu konzultirali nijednog pravnika. Najnormalnije bi bilo da su sa mnom razgovarali, da se prije svega vidi čime se Ured bavi, koliko je to Hrvatskoj korisno. Ali nitko sa mnom nije razgovarao i mi do sada nemamo ništa, nijednog akta, osim onog što je izašlo u novinama. Tako da ćemo jedno vrijeme biti tu, makar uz petrolejku. A ovi u Živom zidu najbolje znaju koliko dugo iseljenja traju.

NACIONAL: Biste li pozvali Živi zid da vas brani od deložacije?

To je jedino što ne bih učinio.

NACIONAL: A hoćete li prihvatiti hranu i vodu koju vam je ponudio glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić?

To prihvaćam. Svaka pomoć je dobrodošla, pa bila i od njega. Inače, sjećam ga se iz vremena kad je odbio uhititi Mirka Norca. Neki ljudi su mi tada rekli da je on tada mene spominjao pa sam nazvao Karamarka i pitao ga tko je taj Vaso, jer tako su ga oni zvali, a on mi je rekao da je to jedan od najprofesionalnijih policajaca.

NACIONAL: Karamarko je tada bio šef UNS-a?

Da, i moj savjetnik za nacionalnu sigurnost. Onda mi je jedan dan Karamarko došao i rekao: “Znaš, morat ćemo izmijeniti ovo tvoje osiguranje. Ti dečki ne vježbaju, imaju trbuhe. Dat ćemo ti utrenirane profesionalce, pa se nemoj iznenaditi ako jednog dana kad ideš u Ured dođeš u auto, a ne poznaješ ljude.” A velim ja njemu: “Ako ja vidim da ne poznajem ljude, onda u taj auto ne ulazim. Pa zamisli tko sve po mene može doći.”

NACIONAL: Mislite da vas je već tada htio na neki način kontrolirati?

Da, razmišljao sam o tome, jer očito da se već tada počeo, kako bih rekao, drugačije izjašnjavati i svojim je vladanjem to pokazivao.

NACIONAL: Otkako se kandidirao za šefa HDZ-a i pobijedio, Karamarko je cijelu svoju “paradigmu” gradio na “retuđmanizaciji”. Ali osim što je bio šef premijerskog kabineta Josipa Manolića, a potom i vašeg kabineta kao predsjednika Sabora, na kojim je on pozicijama bio u vrijeme kad ste se vi i Manolić sukobili s Tuđmanom i je li održavao veze s vama u to vrijeme?

On je u to vrijeme bio s nama i provodio je politiku koju smo zastupali.

NACIONAL: Kako mislite s vama 1994.?

Onda kad smo se mi odvojili od Tuđmana on je bio s nama, a mi smo počeli još 1993.

NACIONAL: Karamarko je već tada bio s vama?

Da, s nama je bio. U to vrijeme on je bio zdušno za politiku koju smo mi vodili. U svakom slučaju, da sada ne objašnjavam cijeli naš sukob s Tuđmanom, jedan dio ljudi kojemu sam i ja pripadao bio je nezadovoljan privatizacijskom politikom i politikom prema Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini. Zato smo unutar kluba HDZ-a najprije željeli formirati jednu frakciju koja bi mogla javno iznositi svoje mišljenje, ali je Tuđman bio protiv frakcije, pa smo se mi odlučili za formiranje stranke. “Detuđmanizacija” je u našem slučaju značila da odluke u državi moraju donositi one institucije kojima to Ustavom i zakonom pripada, a ne da se o svemu odlučuje na Pantovčaku, uključujući i to tko će igrati lijevo krilo. Predsjedniku Tuđmanu neosporno pripadaju zasluge za stvaranje hrvatske države, ali kad se danas netko poziva na Tuđmana, treba reći na koji dio Tuđmana. Ja sam apsolutno protiv da retuđmanizaciju idemo raditi na privatizaciji. A pitanje je je li ovo što se danas događa nastavak upravo one politike za koju se smatralo da je pogrešna.

NACIONAL: Upravo se sad govori o privatizaciji Podravke i drugih vrijednih poduzeća. Mislite li da je to sve dio istog projekta?

Tako izgleda, kao da je to jedan projekt koji ima cilj sve lijepo pretvoriti u nešto drugo i poslije toga: “Hvala lijepo, bilo nam je drago što smo se vidjeli.”