FOTO: Mare Milin

Nakon godinu dana mandata ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih govori o politici u kulturi, pokušaju cenzure plakata za predstavu ‘Hinkemann’ koji prikazuje muški akt i kolegama koji su je, kad se kandidirala za ravnateljicu, napadali pod pseudonimima

Godinu dana prošlo je otkad je plesačica suvremenog plesa, koreografkinja i menadžerica u kulturi Snježana Abramović Milković imenovana ravnateljicom Zagrebačkog kazališta mladih. I to uz puno polemika. Mjesecima je trajalo „natezanje” oko njezina izbora, koji je forsirao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić unatoč tome što prema dotadašnjem Statutu ZeKaeM-a ravnatelj tog kazališta može biti samo kandidat koji ima završen fakultet društveno-humanističkog smjera. Snježana Abramović Milković diplomirala je eksperimentalnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Zbog toga se promijenio Statut i ona je imenovana ravnateljicom. O tome inače rijetko razgovara, ali je za Nacional objasnila kako se u tome trenutku osjećala i kako uopće vidi tu situaciju oko svog izbora.

Snježana Abramović Milković rođena je 1961. godine, do 2004. profesionalno je plesala u Zagrebačkom plesnom ansamblu u zapaženim predstavama suvremenog plesa, a od 1992. do 2014. bila je i umjetnička voditeljica te umjetničke organizacije. Repertoarno je profilirala Zagrebački plesni ansambl i pokrenula brojne međunarodne koprodukcije. Surađujući s priznatim domaćim i stranim umjetnicima, ansambl je pod njezinim umjetničkim vodstvom ostvario 22 cjelovečernje predstave i više od 15 koprodukcija te gostovao u brojnim svjetskim kazalištima i na renomiranim međunarodnim festivalima.

Koreografirala je cjelovečernje plesne predstave suvremenog izričaja, brojne opere i mjuzikle eminentnih redatelja i oblikovala scenski pokret u dramskim predstavama za odrasle i djecu u svim nacionalnim kazališnim kućama te u zagrebačkim kazalištima.

U renesansnom istarskom gradiću Snježana Abramović Milković osnovala je 2000. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, koji otad umjetnički vodi. Taj je festival isključivo posvećen plesnoj umjetnosti i tijekom ljeta najvažnije je okupljalište ljubitelja plesa u Hrvatskoj. Na Festivalu je premijerno prikazano više od 200 radova 180 plesnih grupa i koreografa iz gotovo cijele Europe te Afrike, Kanade, Koreje, Indije, Japana.

Snježana Abramović Milković u intervjuu za Nacional priča o novoj premijeri, predstavi “Čarobni brijeg” Thomasa Manna, o budućim projektima, ali i o politici u kulturi, o pokušaju cenzure plakata za hvaljenu predstavu “Hinkemann” koji prikazuje muški akt, kao i o kolegama koji su je napadali pod pseudonimima, što joj je, kaže, teško uopće povjerovati.

NACIONAL: Zašto ste na repertoar odlučili staviti predstavu “Čarobni brijeg” Thomasa Manna, čija je premijera 30. prosinca?

Taj roman je remek djelo, Thomas Mann pisao ga je dvanaest godina. To je roman o izgubljenom humanizmu, o borbi liberalnih i konzervativnih vrijednosti, gdje sliku bolesti okreće prema društvu koje se moralno urušava. Sam pisac rekao je da ga treba barem dva puta pročitati da bi se do kraja u njemu uživalo. Redatelj Janusz Kica koji je s nama opet u ZeKaeM-u, na veliku radost i mene i ansambla, upozorio me je na odličnu dramatizaciju Hermanna Beila i Vere Sturm, tako da smo odlučili da bi taj naslov bio sjajan upravo za središnji dio sezone. Dramatizacija je prevedena i prilagođena uz pomoć dramaturginje predstave Lade Kaštelan. Radi se o velikoj ansambl predstavi u jakoj inscenaciji, uz pomoć scenografa Svena Jonkea i kostimografkinje Doris Kristić. Ne sjećam se da je “Čarobni brijeg” bio postavljen na hrvatskim pozornicama. Želja mi je da se u ZKM-u postavljaju naslovi koji su praizvedbe ili nisu dugo režirani u Hrvatskoj, kao što je to bio slučaj s prošlom ZeKaeM-ovom premijerom “Hinkemann” Ernsta Tollera, dramom koja je postavljena u Gavelli davne 1965. Ovo je predstava koja odlično zaokružuje jednu tematsku cjelinu kojom smo se bavili u “Hinkemannu”.

NACIONAL: Što ste promijenili u načinu rada ZeKaeM-a?

Godinu dana je prošlo otkad sam imenovana ravnateljicom, ne mogu vjerovati da je vrijeme tako brzo prošlo i, gledajući unazad, moram reći da smo dosta toga promijenili u načinu rada. Radimo timski, puno zajednički „brainstormamo” i komuniciramo, a dajući povjerenje i autonomnost suradnicima, mislim da se oslobađa kreativni potencijal kod svakog od njih. Povjerenje prema suradnicima je jako potrebno, jer kazalište je organizam koji mora funkcionirati poput orkestra, koji zna i sam svirati, ali ipak treba dirigenta zbog tempa. Imam razumijevanja prema suradnicima ako pogriješe, jer mislim da se kroz pogreške uči i one nam služe da ih anticipiramo sljedeći put. Motivacija za rad potiče kreativni potencijal kod ljudi.

NACIONAL: Spomenuli ste koliko je važna komunikacija, a o tome govori i tekst “Čarobni brijeg” – o nedostatku komunikacije, o otuđenju, o usamljenosti. Zašto vas to intrigira?

Pa eto, primjerice, danas ljudske nesreće doživljavamo kao statističke podatke u medijskim izvješćima, bez interesa i kapaciteta da pojmimo tuđu nesreću. S jedne strane se nameće potreba za zajedništvom zbog promjena koje su nužne u društvu, ali ga ne možemo realizirati, a s druge strane razvijamo individualizam koji ne može napraviti pomak koji nam je potreban u ovom trenutku. To se danas jako vidi u Hrvatskoj. Mislim da kazalište treba reagirati na krajnosti koje se događaju u današnjem svijetu, od konzumerizma do egzodusa naroda koji nema prava na “tuđu” zemlju pa je osuđen na lutanje. Ne zanima me neangažirano kazalište. Naslovi cijele naše sezone – od “Drakule” u režiji Andraša Urbana, “Hinkemanna” u režiji Igora Vuka Torbice pa do autorskog projekta Mirana Kurspahića, koji nas čeka u proljeće, o padu Vukovara – oslanjaju se na probleme s kojima se suvremeno hrvatsko društvo, koje se nije oslobodilo duhova prošlosti, nosi u ovom trenutku. Ernst Toller u „Hinkemannu” kaže da nas „tišti dvostruka nevolja: nevolja dana ljudskim životom i nevolja dana nepravdom društvenog sistema”. Zanimljivo je da su oba djela koja spominjem – “Hinkemann” i “Čarobni brijeg” – nastala nakon Prvog svjetskog rata, a aktualna su još uvijek. Sudeći po aktualnim svjetskim zbivanjima, čini mi se da se povijest ponavlja i bojim se da smo opet na rubu velikih razaranja. Jako je važno imati teme koje intrigiraju gledatelje, jer najgore mi je kada me predstave koje pogledam ničim ne uzbude. Čini mi se kao da više nije vrijeme malih osobnih drama, nego velikih svjetskih zbivanja. Veliki igrači odlučuju o našim životima, nema više buržoaske učmalosti i bavljenja individualnim problemima.

  • ‘SPORNI PLAKAT treba kontekstualizirati s tematikom zbog koje je nastao. Izloženi smo nasilju na televiziji i polugolim djevojkama, pa nitko nije protestirao. To govori o dvostrukom moralu’

NACIONAL: Thomas Mann bio je vrlo hrabar otvoreno se izjasnivši protiv nacizma i Hitlera. Koliko je vama kao ravnateljici kazališta danas potrebna hrabrost da progovarate o ovakvim temama?

Uvijek vam je potrebna hrabrost kada se bavite kritičkim stavom prema društvu. Ne smatram da treba jeftino provocirati, već smatram da je naš zadatak progovarati o bolnim temama našeg društva. Mislim da umjetnost ne smije biti “poslušna” i time nezanimljiva, već moramo biti iskreni, što podrazumijeva hrabrost. Imali smo zato problema s jednom udrugom koja je protestirala zbog plakata predstave “Hinkemann” i tražila njegovo uklanjanje s javnih površina, odnosno cenzuru. Umjetnost se ne bi trebala cenzurirati, pa nismo u totalitarnom režimu.

NACIONAL: Gavella je u sličnoj situaciji popustila pritiscima i povukla sporni plakat za predstavu “Fine mrtve djevojke” koji je prikazivao Majku Božju u zagrljaju sa ženom.

Recimo da razumijem zašto se to dogodilo s plakatom za predstavu u Gavelli jer se mogao tumačiti kao vrijeđanje nečijih religijskih osjećaja, iako se nije trebalo popustiti pritiscima. Ali protestirati i proglasiti ljudski akt, na kojemu se ne vide spolni organi, pornografijom – pa to je stvarno smiješno i inkvizitorski.

NACIONAL: Kako ste doživjeli tu priču oko plakata?

Jako sam se začudila jer nisam mogla vjerovati da se takvo što može dogoditi u 21. stoljeću i da postoje ljudi koji tako razmišljaju. Što je onda s antičkim kipovima i slikama koje prikazuju golo ljudsko tijelo? Plakat treba kontekstualizirati s tematikom zbog koje je nastao. Zanimljivo da smo svakodnevno izloženi brutalnim scenama nasilja na televiziji, kao i plakatima polugolih djevojaka koje reklamiraju donje rublje, pa nitko nije protestirao. To govori o dvostrukom moralu. Naravno da oko plakata “Hinkemanna” nema ničega spornog, što je potvrdila i dječja pravobraniteljica. Ako ne naučimo djecu i publiku kritički razmišljati, onda nismo ništa napravili i svi smo samo zabavljači, a ne edukatori. Puno je lakše imati poslušne građane koji puno ne razmišljaju i kojima možete manipulirati.

NACIONAL: Vi ste u ZeKaeM došli iz plesne umjetnosti, koju i dalje potpomažete, iako su se u ovom kazalištu uvijek izvodile plesne predstave i ples je bio važan element scene. Hoćete li otvoriti još veći prostor plesu?

Ja se moram prvenstveno baviti ansamblom ZeKaeM-a, glumci ansambla puno i dobro rade, imali smo uspješne premijere i dosta gostovanja i svi glumci angažirani su u ZeKaeM-ovim predstavama. Ples je oduvijek bio dio repertoara ZeKaeM-a, ali u mjeri da ne ugrožava temeljni dramski repertoar. Bilo je straha da ću se previše okrenuti plesnom repertoaru, ali to je neopravdani strah. Suvremeni ples dio je suvremenog kazališta i jako je implementiran u radu na gotovo svakoj kazališnoj predstavi kroz suradnike za scenski pokret. Autorski, odnosno redateljski, teatar koji se ne temelji isključivo na dramskom tekstu, često koristi način rada koji je tipičan za rad na plesnim predstavama, improvizaciju i pokret. Ne treba se bojati dobre plesne prakse.

NACIONAL: Kako vidite plesnu scenu u Hrvatskoj danas?

Plesna scena etablirala se i skrenula fokus na sebe u umjetničkim krugovima. Trebalo je dosta vremena i truda da bi se to dogodilo, a vrhunac je svakako osnivanje Plesnih studija pri Akademiji dramskih umjetnosti, što je temelj daljnjem razvoju. Plesni umjetnici su danas često i autori, i izvođači, i producenti istovremeno, što se ne događa samo zbog načina financiranja, već i zbog trenda individualizma, pa mislim da su mlade generacije nestrpljive da što prije počnu koreografirati, što nije za svakoga dobro. Trenutačno je plesna scena rascjepkana i produkcijski usitnjena, rekla bih, pa je potrebno ojačati i produkcijski okrupniti scenu.

NACIONAL: Govoreći o autorima, rekli ste da ćete članovima ansambla dati šansu da rade autorske projekte. Ove sezone Edvin Liverić u sklopu programa Inkubator režira “Veliku bilježnicu” Agote Kristof. Što to znači za kazalište, koliko je to važno?

Jako je važno dati mogućnost članovima ansambla da dodatno razviju kreativni potencijal kroz režiju, pisanje tekstova, teatarsko istraživanje. “Velika bilježnica” je zanimljiv roman i opet okrutna ratna tema o preživljavanju.

  • ‘JAKO RAZLIKUJEM LOBIRANJE od dodjeljivanja posla ‘preko veze’. Kad sam se kandidirala, imala sam karijeru, pa sam kao profesionalac lobiranjem išla dalje. To je posve legitimno’

NACIONAL: Kako vidite iduće tri godine svog mandata?

Vidim ZeKaeM kroz rad jakih redateljskih imena, prije svega. Naravno da sam u svom programu razradila programske smjernice i slijedim ih. Postavljat ćemo klasike, ali na suvremeni način, kao što je slučaj s Thomasom Mannom, dati šansu suvremenim hrvatskim piscima, ali i autorskom teatru koji kreće od ideje, ali ne nužno i od literature. Isto tako, apsolutno se moramo baviti mladima jer je to u temeljnoj ideji našeg kazališta. Radit ćemo predstave za mlade, koje se bave problemima mladih. Mlade treba senzibilizirati na kazalište i tako odgajati buduću publiku.

NACIONAL: Iz ZeKaeM-a su u HNK otišle tri glumice – Jadranka Đokić, Nina Violić i Ksenija Marinković. To je prilično jak udarac za ansambl, kako ćete ih nadomjestiti?

Žao mi je što su otišle, ali razumijem njihovu želju za promjenom. Došli su Dado Ćosić, Rakan Rushaidat, Hrvojka Begović i Nataša Dangubić, a imamo petero mladih glumaca na stručnom usavršavanju, koji igraju u gotovo svim predstavama, kao i naša stalna suradnica Mia Biondić. Dobili smo novu energiju i ansambl je to odlično prihvatio.

NACIONAL: Kako vidite ostavštinu Dubravke Vrgoč i planirate li nastaviti istim putem?

Kazalište je u mandatu Dubravke Vrgoč imalo renome jakog regionalnog, ali i europskog kazališta, namjera mi je zadržati renome, ali i tome dati osobni pečat. Protekle godine povećali smo broj gostovanja, gostovali smo, između ostalog, na dva prestižna festivala – Wiener Festwoche u Beču i NET festivalu u Moskvi. Inače, pobornik sam toga da treba svoj rad nastaviti u skladu sa svojim idejama, ali i dovršiti rad prethodnika.

NACIONAL: To u Hrvatskoj nije slučaj.

Da, i to je šteta. Uopće u Hrvatskoj nije razvijen osjećaj za timski rad. Pa ako nastavim tamo gdje je netko stao, ne znači da se neće vidjeti moje programske smjernice. Ne vodim privatno kazalište i bilo mi je logično završiti i već započete projekte. Na početku mandata sam, primjerice, pozvala redateljicu Renatu Carolu Gaticu koja je dobila nagradu na Gavellinim večerima za predstavu “#radninaslovantigona#”. Samo joj je netko trebao dati šansu i to je pravi dokaz da treba i riskirati u izboru redatelja, poput Igora Vuka Torbice koji je napravio odličnu predstavu koja će sigurno ući u antologiju hrvatskog kazališta.

NACIONAL: Što za kazalište znači strateški plan koji završavate?

Znači puno jer daje analizu situacije u kući, ne samo financijsku, već i administrativnu, procjenjuje kapacitete i obrazovanje djelatnika, razvija programske smjernice. Mislim da smo među prvim kazalištima sa strateškim planom, što je važno i za apliciranje na EU fondove i programe. To će kad-tad morati napraviti sva kazališta, a eto, mi smo pri kraju. To je dug postupak. A čeka nas i strateški plan Učilišta ZeKaeM-a, prema kojem će se temeljitije odrediti smjernice. Oko 1500 djece pohađa dramski, lutkarski i plesni studio Učilišta, većina dolazi na predstave, dakle, mi izravno radimo na odgoju publike, kroz djecu koja vole kazalište. Da ne govorim o tome koliko se djece iz Učilišta angažira kroz audicije za filmove i serije. Osim toga, povezali smo se s odsjekom dramaturgije na Akademiji dramskih umjetnosti, pa će studenti dramaturgije raditi s pedagozima na stvaranju tekstova za predstave za djecu.

NACIONAL: Danas, godinu dana od početka vašeg mandata, moramo se dotaknuti vaše kandidature za ravnateljicu koja je izazvala veliku buru, jer se zbog vas morao mijenjati Statut kazališta, s obzirom na to da ste diplomirali eksperimentalnu biologiju na PMF-u, a ne društveno-humanistički fakultet, što je bio prethodni uvjet. Kako danas gledate na to?

Nije to bilo jednostavno vrijeme. Zanimljivo je da vam netko osporava to što ste završili PMF. To je vrlo težak fakultet, da se razumijemo. U to vrijeme nisam mogla studirati ples, a usmjerenje u mom srednjoškolskom obrazovanju odvelo me na biologiju, ali to sad nije važno. Ne smijemo zaboraviti da su svi kandidati za ravnatelja morali napisati temeljite programe za četiri godine, bili intervjuirani od Kazališnog vijeća ZeKaeM-a, a zatim su moj izbor trebale potvrditi tri instance, Kazališno vijeće ZeKaeM-a, pa Odbor za kulturu i napokon Skupština Grada Zagreba, a sve instance sastavljene su od predstavnika različitih stranaka. Nije to bilo tako jednostavno. Vi kad prolazite kroz tijela odlučivanja koja imenuju predstavnici stranaka koje su pobijedile na izborima, prolazite kroz političko imenovanje. Svi ravnatelji kazališta prošli su kroz istu proceduru! Ja jako razlikujem lobiranje od dodjeljivanja posla “preko veze”. Kad sam se kandidirala, imala sam izgrađenu karijeru. Nisam razvijala karijeru preko rodbinskih veza, pa sam kao profesionalac lobiranjem išla dalje. To je posve legitimno.

  • ‘ČINI MI SE DA SE POVIJEST PONAVLJA i bojim se da smo opet na rubu velikih razaranja. Veliki igrači odlučuju, nema buržoaske učmalosti i bavljenja individualnim problemima’

NACIONAL: Koliko vam je pomogla politička podrška gradonačelnika Milana Bandića?

Podrška političkih struktura je važna. Tko god kaže da nije, a bio je ili još uvijek jest ravnatelj, ne govori istinu. Sigurno da je za mjesto ravnatelja potrebna stručnost, ali mislim da bi se to trebalo podrazumijevati. Da sam ja gradonačelnica, sigurno bih na takva mjesta stavila ljude koji imaju iskustvo i znanje i gradonačelnik je dovoljno mudar da to napravi. Kao ravnatelj morate se snalaziti u administrativnim poslovima, poznavanju fiskalnih zakona, imati iskustvo u produkciji i organizaciji rada u kazalištu, nije to samo teorijski posao. Ali ta predizborna kampanja je iza mene, svojim ću rezultatima pokazati što mogu.

NACIONAL: Napada je bilo na sve strane, ali ni s kim niste htjeli obračune?

Mislim da je to bilo nepotrebno. Ne mogu djelovati iz negativne energije. U tom trenutku mislila sam da je najbolje ne ulaziti ni u kakve rasprave i posvetila sam se poslu. Ono što me najviše čudi jest to što ispod pojedinih blogova, neke kolege pišu komentare pod pseudonimom. Ja volim imenom i prezimenom reći što mislim i argumentirano prokomentirati ono za što imam potrebu. Nevjerojatno koliko smo u stanju zamjerati jedni drugima, a ne vidimo vlastite propuste i slabosti.

NACIONAL: Kako ste se osjećali?

Nije mi bilo lako. Posebno zato što je mnogo stvari bilo izrečeno u lošoj namjeri, neargumentirano, zaboravljajući moju profesionalnu biografiju.

NACIONAL: Koliko je politika prisutna u kulturi i koliko je to opravdano?

Na upravljačkoj razini dosta, ali je tako svugdje. Ako se ne bavimo politikom, onda se politika bavi nama. Politika je ujedno financijska moć, to ne smijemo zaboraviti, a u siromašnoj zemlji poput naše, na žalost, to se dosta osjeti. Ne zaboravimo ni da se socijalistička praksa podobnosti a ne stručnosti, godinama primjenjivala. Bilo bi idealno da toga nema, ali ljudi se – čak ako misle da se ne bave politikom – nesvjesno u poslu okupljaju u interesne ili prijateljske lobije i dodjeljuju jedni drugima posao. Zar nije i to politika? U poslu se trudim ostati objektivna i zaista otvaram vrata umjetnicima za koje mislim da su dobri i imaju što ponuditi, ne biram ih po osobnoj simpatičnosti ili poznanstvu. Bilo bi lijepo da je umjetnost bezuvjetno financirana.

Komentiraj

FOTO:Mare Milin
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture