Pero Maldini, profesor politologije i komunikologije na Sveučilištima u Dubrovniku, Osijeku te na Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays u Zagrebu, na konferenciji “Communication Management Forum 2015” koja se 8. i 9. svibnja održala u zagrebačkom Branimir centru izlagao je o utjecaju novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija na političku participaciju građana, a za Nacional govori o političkoj kulturi i izborima u Hrvatskoj.

[quote_box_center]

  • ‘Predsjednički kandidati su nam redom obećavali poboljšanje ekonomske situacije, iako je to isključivo u ingerenciji izvršne vlasti. Namjerno su manipulirali politički neobrazovane građane’

[/quote_box_center]

NACIONAL: Kako domaći političari koriste internet u predizbornim kampanjama?

Virtualni ili tzv. kibernetski prostor je ekstenzija realnog svijeta i odnosa u njemu i tamo se ne događa ništa što se ne događa u stvarnom životu. Riječ je o novom kanalu komunikacije, doduše bitno drukčijem od onih tradicionalnih zato što ima mogućnost dvosmjerne komunikacije u stvarnom vremenu. Političari su spoznali i počeli koristiti velike mogućnosti društvenih mreža, što je razvidno posebice na primjeru predizborne kampanje Baracka Obame. Međutim, to nije slučaj kod naših političara koji ih koriste u znatno manjem obujmu i koji su korištenje tih kanala shvatili vrlo utilitarno, bez odgovornosti prema građanima. To je vidljivo i iz sadržaja koje su plasirali kao i iz činjenice da su ih samo dan nakon završetka izbora prestali ažurirati, što upućuje na golu instrumentalizaciju internetskog prostora, umjesto njegovog korištenja za odgovorno političko komuniciranje.

NACIONAL: Kako će sadržajno izgledati kampanja?

Bojim se da nećemo vidjeti ništa novog. Volio bih da se varam, ali predstoji nam gledanje istih, starih shema s istim sadržajem. Kampanja će biti opterećena ideološkim podjelama, i to u onoj mjeri u kojoj politički suparnici neće biti sposobni ponuditi političke programe kojima bi riješili ključne probleme hrvatskog društva. Ideološki sukobi iscrpljuju društvo i onemogućuju kvalitetnu političku raspravu koja bi iznjedrila konsenzus o rješavanju ključnih društvenih problema.

NACIONAL: Znači li to da je zaoštravanje retorike između SDP-a i HDZ-a beskorisno za građane?

SDP nastoji produbiti ideološke podjele jer im u ovom trenutku, kada su rezultati njihove vladavine vrlo skromni i kad više nemaju vremena za provedbu reformi, one odgovaraju. Tradicionalno inertno biračko tijelo ljevice i liberala treba dodatni stimulans, a SDP ih stimulira demoniziranjem oporbe kao opasnosti za hrvatsko društvo od skretanja u desno. Također, i HDZ ima razloge za potenciranje podjela, premda u manjoj mjeri jer je njihovo izborno tijelo discipliniranije. Na terenu su znatno bolje organizirani i imaju kvalitetnu infrastrukturu koja im umnogome osigurava glasove. Međutim, poticanje ideoloških podjela i sukobljavanje oko njih je jalov posao, kost oko koje se javnost glođe i koja puni medijski prostor kako bi se skrenula pozornost od činjenice da se vlast, ali ni oporba ne bave onime čime bi se trebali baviti, a to je rješavanje socioekonomskih problema. Iz toga ne proizlazi ništa izuzev novih podjela, i to je začarani krug.

NACIONAL: Hoće li na toj podjeli na predstojećim izborima više profitirati SDP ili HDZ?

Teško je biti prorok. Iako sadašnja oporba ponavlja greške Zorana Milanovića iz razdoblja kada je bio u oporbi, izvjesno je da će doći do promjene vlasti. Naime, umjesto da HDZ već sada formira vladu u sjeni s prepoznatljivim elementima i nositeljima javnih politika i reformi, još ništa ne znamo o sadržaju njihova programa niti o ljudima koji ga kane realizirati.

NACIONAL: U čemu je SDP toliko pogriješio?

Najprije, u SDP-u prevladavaju salonski ljevičari. Ta ljevica nije socijalna, nego je u svojim politikama umnogome na tragu neoliberalizma te, nažalost, još i više na tragu političkog kapitalizma. Na početku je izgledalo da će Plan 21 početi dekonstruirati taj politički kapitalizam i klijentelizam koji dominira u Hrvatskoj već predugo i inhibira razvoj. No bio je to puno više političko-marketinški projekt, nego program izvedivih društvenih i gospodarskih reformi. Čak i one reforme koje je ova Vlada započela s velikim zakašnjenjem, zastale su pred nizom prosvjeda, usprkos njihovoj neartikuliranosti i neorganiziranosti. Umjesto da zauzmu čvrste stavove, u SDP-u su odstupili i od tih reformi kako se ne bi zamjerili biračima i svidjeli se većini. Sve snage su usmjerili na to da ostanu na vlasti, ali kupovanjem socijalnog mira i političkom retorikom, umjesto legitimiranjem kroz rezultate ostvarenih reformi.

NACIONAL: Zašto se Hrvati uporno drže ideoloških podjela?

Zato što je hrvatsko društvo nerazvijeno u sociostrukturnom i sociokulturnom smislu. Nemamo razvijeno civilno društvo ni tradiciju demokratske kulture, a demokratske vrijednosti nisu dovoljno ugrađene u vrijednosni sustav prosječnog hrvatskog građanina u smislu da bi se za njih zalagao i sudjelovao u političkoj raspravi. Primjerice, svi kalkuliraju, strahuju od javnog nastupa jer će možda izgubiti posao, neku priliku, zamjeriti se nekome, dok istodobno u kuloarima svi kritiziraju. Ako se i dogodi javni prosvjed, izostaje jasno artikuliranje interesa i zahtjeva građana i udruga civilnog društva prema političkoj vlasti, u što smo se mogli uvjeriti i tijekom niza prosvjeda u zadnje vrijeme.

NACIONAL: Kako nema artikuliranih interesa kad su, primjerice, Udruga Franak kao i prosvjednici iz Savske 66, vrlo jasni u svojim stavovima i željama?

Jedno su iskazivanje nezadovoljstva, želje i stavovi, a drugo njihovo jasno iskazivanje u političkom kontekstu. Nitko od njih nije jasno rekao što je to konkretno loše, kakve promjene žele i zbog čega, a nisu ponudili ni neki realan prijedlog kako te probleme riješiti. Politička artikulacija interesa izostaje zbog niske političke kompetencije. Građani ne poznaju politički sustav, ne znaju kako funkcioniraju političke institucije, koja su njihova prava i obveze kao ni ona izabranih dužnosnika. To nije nužno povezano ni sa stupnjem obrazovanosti, koja je kod nas također niska. Naime, možete biti kardiokirurg, arhitekt ili profesor, ali istodobno ne poznavati politički sustav, odnosno biti politički i građanski neobrazovan, što je kod nas vrlo često i što je jedan od najvećih razloga niske političke participacije, odnosno nesposobnosti jasnog oblikovanja političkih zahtjeva i političkih akcija.

NACIONAL: Aludirate li na nekoga iz nedavnih predsjedničkih izbora?

Primjerice, predsjednički kandidati su nam redom obećavali poboljšanje ekonomske situacije iako je to isključivo u ingerenciji izvršne vlasti. Ne možemo govoriti o tome da oni to ne znaju ili da su neinformirani. Rade to namjerno jer pravilno procjenjuju da je politička kompetencija građana niska odnosno da su politički neobrazovani, pa da će takvim obećanjima, premda nerealnim, zadobiti njihovu podršku. To je u biti manipulacija. Što su građani politički neobrazovaniji to su skloniji političkoj manipulaciji i obratno. Političarima su bitni samo glasovi. Stoga narod ima vlast kakvu zaslužuje, ona je uvijek, barem u demokraciji, njihov odraz u ogledalu budući da su izabrani dužnosnici na vlasti njihovom voljom.

NACIONAL: Što mislite o angažmanu stranih stručnjaka za odnose s javnošću u predizbornim kampanjama, posebice u kontekstu zabrane angažiranja agencija za odnose s javnošću u državnim institucijama?

Mislim da je to potpuno podcjenjivački odnos prema domaćim stručnjacima i da je riječ o potpunoj hipokriziji. Posljedica je to žalosnog postupanja koalicije na vlasti koja nije pokazala odmak od prijašnjih politika. Prokockali su ono na čemu su dobili glasove na prošlim parlamentarnim izborima, a to je obećanje poštenja i korektnosti. Štoviše, zapleli su se u vlastite afere koje su u mnogo čemu slične aferama prethodne vlasti.

NACIONAL: Hoće li veći pristup internetu u Hrvatskoj osigurati veću i jaču građansku participaciju?

Broj internetskih priključaka ne može se izjednačiti s opsegom političke participacije. Ona je u Hrvatskoj determinirana drugim činiteljima, ponajprije sociokulturnim kontekstom, odnosno političkom kulturom koja je opterećena starim, autoritarnim, podaničkim političkim naslijeđem. U hrvatskim okolnostima veći pristup internetu neće sam po sebi pomoći većoj političkoj participaciji i utjecaju građana na vlast sve dok vrijednosti demokracije ne budu dublje ukorijenjene u društvu. Veći pristup međutim, može bitno ubrzati taj proces.

Komentiraj