Marko Naletilić, jedan od utjecajnih svjetskih nogometnih menadžera, prošlog mjeseca realizirao je transfer Stipe Pletikose u Deportivo iz La Corune. Naletilić ne smatra taj transfer iznenađenjem, a za Nacional opisuje situaciju na nogometnom tržištu, posebno u Italiji

Jedno od većih nogometnih iznenađenja na kraju prošle godine bilo je potpisivanje ugovora golmana Stipe Pletikose sa španjolskim prvoligašem Deportivom iz La Coruñe. Iznenađenje je u tome da je nakon četiri godine u Lokomotivu iz Rostova, 36-godišnji Pletikosa ovog ljeta okončao karijeru i nije bilo naznaka da će je nastaviti. No zahvaljujući Marku Naletiliću, 42-godišnjem Pletikosinu menadžeru, pronašao je angažman u Španjolskoj, u šestoplasiranoj momčadi njihove lige.

Naletilić je godinama jedan od najutjecajnijih hrvatskih i svjetskih nogometnih menadžera prvenstveno specijaliziran za talijansko tržište pa već godinama živi u Milanu. Karijeru je započeo uz svog oca Predraga, također poznatog menadžera. U svojoj karijeri brinuo je i još uvijek brine o karijerama brojnih hrvatskih i svjetskih nogometaša, od Darija Šimića pa do Marka Pjace. U posljednje vrijeme Naletilić se ne pojavljuje u javnosti, a kada smo se susreli zbog razgovora za Nacional, rekao nam je kako se nogometno menadžerstvo često spominje u lošem kontekstu pa zato ne voli intervjue. Ipak, za Nacional je napravio iznimku i objasnio kako je Pletikosa potpisao za Deportivo te otkrio što se trenutno događa na suvremenom nogometnom tržištu.

NACIONAL: Je li Pletikosa doista ljetos želio okončati nogometnu karijeru ili je ostavio mogućnost da se reaktivira u slučaju da dobije dobru ponudu?

Pletikosa je ne samo moj igrač, on je i moj veliki prijatelj. On je zaista odlučio da će završiti karijeru. Cijelo to vrijeme ipak sam gledao postoji li neka varijanta da bi ipak mogao nastaviti karijeru, a on je, ostavljajući mogućnost da će nastaviti karijeru, rekao da bi u tom slučaju to trebala biti zemlja koja je ugodna za život. Dakle, stavljao je u prvi plan obiteljske interese. Ljetos je, pred kraj prijelaznog roka, postojala ozbiljna šansa da Pletikosa potpiše za Stuttgart, ali to se nije ostvarilo. Stuttgart je tada imao problema s vratarima pa su razmišljali o angažmanu jednog ozbiljnog golmana. Nakon toga sve se smirilo. Ja sam pratio situaciju u Italiji, a onda se iznenada javio Deportivo. On je to zaslužio svojim minulim radom. Istina je da je Pletikosa u posljednje vrijeme bio neaktivan, ali Deportivu je trebao iskusan golman, a on ima respektabilnu karijeru. Sa 114 nastupa za reprezentaciju, s bogatom karijerom i kada se dobro pripremi, može igrati na iskustvo. Osim toga, pozitivna je osoba. Deportivo je očigledno tražio takvog golmana. Znam da sve to skupa izgleda čudno i neobično, ali Pletikosa je to zaslužio zato što je pozitivan momak. Imao je dosta problema s ozljedama, ali sada mu se sve vratilo.

NACIONAL: Golmanima se ne gledaju godine kao ostalim igračima, u Engleskoj ima primjera da su 40-godišnjaci prvi vratari. A Pletikosa sljedećeg vikenda slavi 37. rođendan.

Golmanska dobna granica je mnogo viša nego kod ostalih igrača zato što imaju manje tjelesne napore. Oni se kreću u radijusu od deset metara i to iziskuje sasvim drugačiju tjelesnu spremnost. Inače, talijanska liga najviše cijeni iskustvo, i to ne samo na golmanskoj poziciji. U Italiji igrač u 32. godini nije star ako je u dobroj tjelesnoj formi. U nekim drugim ligama, francuskoj, njemačkoj, pa i engleskoj, osim na golmanskoj poziciji, postoje te predrasude o starosti. U tim ligama igrači u tim godinama su otpisani. Međutim, u Italiji se i manje trči, više se radi na taktici, pa se tako i manje troši.

NACIONAL: Kada je Pletikosa imao 31 godinu, potpisao je za Tottenham i govorio je kako njegovo vrijeme u tom londonskom klubu tek dolazi.

Ja sam taj prelazak dogovorio s Harryjem Redknappom koji je insistirao na tome. No moram priznati da je Pletikosa branio samo jednu utakmicu, i to u kupu, koju je Tottenham izgubio 5:1. Iako nije bio kriv, dva gola je primio iz jedanaesteraca, a nakon toga više nije dobio šansu. To je sve bilo pomalo čudno, ali njegova velika želja bila je da se okuša u engleskoj ligi. San mu se ostvario, ali nakon jedne sezone napustio je London. Tako vam je to s golmanima. Danas imate Lovru Kalinića, golmana s velikim potencijalom. On ima 25 godina i smatra se mladim golmanom, u europskim razmjerima čak je i nedovoljno iskusan.

  • ‘LJETOS JE POSTOJALA ozbiljna šansa da Pletikosa potpiše za Stuttgart. Ja sam pratio situaciju u Italiji, a onda se iznenada javio Deportivo koji je tražio takvog golmana’

NACIONAL: Pletikosa je prošao liječnički pregled. Postoje li procjene kada bi se mogao vratiti u formu?

To jedino zna Pletikosa, a odluku će donijeti trener golmana Deportiva. Za golmane su najvažniji njihovi treneri, oni daju preporuku glavnom treneru, njihova sugestija je izuzetno važna. Kada se donosi odluka o tome tko će braniti, 50 posto odluke je na treneru golmana, a 50 posto na glavnom treneru. Pletikosa je sam trenirao, u posljednje vrijeme pojačao je treninge kada je shvatio da je transfer pri kraju, ali nedostaju mu utakmice. Trebat će mu vremena da se vrati u formu, ali sigurno manje nego nekom drugom, mlađem golmanu. Pletikosa ima iskustva i zna kako “pokriti” tjelesnu nespremnost. Deportivo igra napadački nogomet, jaki su prema naprijed. Velika je stvar što je završio u Deportivu nakon što je već bio spreman da okonča karijeru.

NACIONAL: Spomenuli ste Kalinića za kojeg su zainteresirani i talijanski klubovi. Zašto je posljednjih nekoliko godina oživio interes talijanskih klubova za hrvatske nogometaše?

Velik dio razloga je u tome da se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju hrvatski nogometaši više ne tretiraju kao stranci. Otkad smo ušli u EU, započeo je egzodus. Prije Hrvatske to se dogodilo u Sloveniji, čiji su solidni igrači odlazili u talijansku drugu ligu. Talijanski klubovi čak su popunjavali rupe na klupi sa slovenskim igračima jer su bili jeftiniji, a jednako kvalitetni kao njihovi drugoligaški igrači. Morate znati da su i tamo igrači precijenjeni, pa je talijanski igrač u drugoj ligi plaćen dvostruko više od nekog slovenskog igrača, a podjednake su kvalitete. U našem slučaju, kvalitetni i skupi igrači koji su odlazili u Italiju mogu igrati i u drugim europskim klubovima. Točno je da Italija više nije NBA u nogometu, nije dobro tržište kakvo je nekada bilo i to traje već šest, sedam godina. Zato su se i najveći talijanski klubovi pretvorili u most za krajnje odredište mnogih igrača.

NACIONAL: U kojem trenutku talijanski klubovi više nisu mogli plaćati igrače kao nekada?

Nekada su se Milan, Juventus i Inter “tukli” na tržištu i lakše su dobivali igrače koji su danas interesantni Barceloni, Manchester Unitedu, Chelseaju i tako dalje. Talijanski klubovi više ne mogu ući u utrku s njima. Kako im je pala kvaliteta lige, tako im je pala i ekonomska snaga. Novac u klubove dolazi kao rezultat ekonomskog stanja u zemlji. Italiju je jako pogodila svjetska ekonomska kriza, to je zemlja koja je temeljila svoju ekonomiju na trgovini i turizmu. Oni su trgovci, a osim modne industrije, vrlo malo proizvode. Trendovi se u ekonomiji mijenjaju, danas su industrijalizacija i proizvodnja jako važne. Talijani su ekonomski pali, izgubili su srednju klasu i to se odrazilo na svim sferama. Da ne pričamo o televizijskim pravima jer najviše novca dolazi u klubove od televizijskih prava, u čemu je engleska liga najuspješnija. A televizija vuče za sobom sponzore jer su im ti klubovi zanimljivi. Treći izvor je publika, a sva ova tri elementa su ispod razine prosjeka najjačih liga. Oporavak će trajati dugo. Primjećuje se da su se Talijani “podigli”, prije četiri godine bila je lošija situacija. Ali treba reći da su po sposobnosti talijanski direktori i klupski menadžeri najjači u Europi. Oni su sposobni, okretni, snalažljivi. Dajte Talijanu isti proračun kao i Nijemcu i Englezu i on će napraviti bolji posao.

NACIONAL: Činjenica je da u talijansku ligu dolaze nekadašnje zvijezde koje nakon engleske i španjolske lige stižu po posljednji dobar ugovor u karijeri.

Da, a nekada je bilo obrnuto. Kada te nekada tražio top klub iz Italije, nisi razmišljao o Engleskoj i Španjolskoj. Ali to je prošlo vrijeme. Prednost Italije je u tome da ljudi ne žive da bi radili kao u Njemačkoj i Engleskoj, klima je povoljna, hrana je fenomenalna, a supruge nogometaša obožavaju talijanski stil života. A one najviše utječu na odluke svojih supruga nogometaša.

NACIONAL: Smatrate li da bi Kramarić trebao napustiti Leicester i prihvatiti neku od ponuda talijanskih klubova?

Da, svakako. Kramarić je otišao u ligu koja mu po stilu igre najmanje odgovara. Milan Badelj je za to najbolji primjer. On je s istim načinom igre u njemačkoj ligi bio manje cijenjen igrač nego što je u Fiorentini. On je taktički inteligentan igrač, tehnički je izuzetno potkovan, ali nije prevelik trkač, neće pretrčati 14 kilometara po utakmici. U Njemačkoj je jurnjava po cijelom terenu i postoje igrači kojima to odgovara, ali ima i onih kojima to ne odgovara, a primjer za to je Badelj. Sigurno je da bi Kramariću bilo lakše igrati u Italiji nego u Engleskoj. A bilo bi idealno da igra u nizozemskoj ligi. Da je svojedobno otišao u, primjerice, PSV, tamo bi nakon adaptacije zabijao između 25 i 30 golova. To bi bilo najbolje za njega sa sportske strane, ali ispravno je bilo i to da je prihvatio najbolju financijsku ponudu. On je, na kraju krajeva, odlučivao o tome. Da je Kramarić otišao u Arsenal, tamo bi puno lakše igrao. Arsenal je jedini klub u kojem je Eduardo da Silva mogao igrati jer se igra od noge do noge, što nema veze s engleskim nogometom. Leicester se cijelo vrijeme brani i onda trče u kontru. To ne rade kvalitetni vezni igrači, to su napucavanja i borba. Kramarić nije taj tip igrača. Mandžukić bi u tom klubu igrao bez problema.

NACIONAL: Mandžukić je prije nekoliko dana priznao zašto do sada nije dobro igrao u Juventusu. Jesu li Talijani poput Hrvata, malo im treba da nekoga kritiziraju, a još manje da ga pohvale?

Talijani su euforični, idu iz krajnosti u krajnost. S time da su uvijek dobronamjerni prema novom igraču. U Hrvatskoj se negativno gleda na stranca jer mora dokazati da je dobar. U Italiji te odmah prihvate kao svojeg. No ako odigraš loše, onda pokazuju svoj temperament. Koliko god te hvalili kada igraš dobro, toliko te i “gaze” kada igraš loše. Idu iz krajnosti u krajnost. Što se tiče Mandžukića, on je došao u Juventus kao veliko pojačanje, za talijansko tržište bio je važan igrač i veliko ime. Očekivanja su bila velika. No iako nije postigao puno golova, postigao je neke ključne pogotke koji su Juventusu donijeli prolaz u Ligi prvaka. Mandžukić sada mora održati sadašnju dobru formu, ne smije se vraćati na staro i sve će biti u redu.

NACIONAL: Jesu li ga u Italiji doista uspoređivali s Carlosom Tevezom i je li mu to stvaralo probleme?

To mu je bio uteg jer Mandžukić ne može biti zamjena za Teveza, oni su različiti profili igrača. Ponavljam, Mandžukić je za njih veliko ime, veliko pojačanje za Juventus, prodali su Llorentea zbog njega, a Tevez je također otišao. Doveden je i Paulo Dybala, izuzetno talentiran nogometaš koji će biti jedan od jačih igrača u Europi. Njih dvojica su bili pod najvećim udarom, Mandžukić čak i više od Dybale, iako je manje plaćen. Dybala je došao iz Palerma i pokazao je što može u talijanskoj ligi, a Mandžukić se još nije dokazao u njoj. A onda je Juventus krenuo malo lošije, za što nije kriv Mandžukić jer nije igrač koji sam može vući ekipu. Međutim, trener Massimiliano Allegri je vjerovao u njega, a to je najvažnije.

NACIONAL: Juventus je prošle godine igrao u finalu Lige prvaka. Je li to dokaz da je talijanska liga sve jača i jača?

Da, talijanska liga se kvalitetom podiže, ali ne valja to što je Juventus toliko dominantan. Čvrsto sam uvjeren da je Juventus najveći favorit za osvajanje talijanskog prvenstva. Oni imaju najveći fond igrača i pobjednički mentalitet. Roma nije zrela za tako nešto, a Napoli ima kratku klupu. Inter je čudna ekipa. Ne igraju dobro, ali pobjeđuju. Tu postoje dvije mogućnosti – ili su toliko jaki da konstantno pobjeđuju a igraju loše, u što ne vjerujem da će se događati, ili ih jednostavno ide. Poanta je da igraju loše i ja ih ne vidim kao teškog protivnika za Juventus. Sve ostalo bilo bi iznenađenje. Juventus je, kada govorimo o upravi, kao klub kompaktniji. Oni su stroj, igrači su zaštićeni od pritisaka, od medijskih podmetanja i napada opozicije.

  • ‘TALIJANI SU EUFORIČNI, idu iz krajnosti u krajnost. Koliko god te hvalili kada igraš dobro, toliko te i ‘gaze’ kada igraš loše. No uvijek su dobronamjerni prema novom igraču’

NACIONAL: Koliko europske klubove zanimaju hrvatski mladi nogometaši, oni koji su nedavno u Čileu igrali na svjetskom prvenstvu do 17 godina, a najviše ih dolazi iz Dinama?

Zanimanje je veliko. Prije dvadesetak godina nitko nije gledao nogometaše koji imaju 16 godina. Danas se već zna koji će igrači od 16 godina postati veliki igrači, a koji su otpisani. Pa danas se gledaju klinci od 14 godina. Za generaciju iz Čilea postoji izuzetno velik interes, a Dinamo ih treba što duže zadržati. Bit će velike navale na te klince, ali morate znati da će samo tri ili četiri igrača napraviti velike karijere, neće svi postati reprezentativci. S tim igračima, poput Josipa Brekala, treba pažljivo raditi. On je definitivno jedan od najboljih igrača na svijetu u svojoj generaciji. No jedno je igrati u svojoj generaciji, a drugo s, da tako kažem, odraslim muškarcima. U prvoj ligi, u prvoj momčadi, gdje vlada drugačije ponašanje. Međutim, ako on propadne, to će biti veliko iznenađenje.

NACIONAL: Mladi i talentirani nogometaši propadaju i zahvaljujući velikim i bogatim klubovima. Chelsea u ovom trenutku ima više od 30 igrača koji su na posudbi po raznim europskim klubovima, mnogi i propadaju. Tako se i hrvatski golman Matej Delač nakon potpisivanja za Chelsea već pet godina vucara od kluba do kluba. Je li to zov novca, a manjak dugoročnog razmišljanja?

Upravo tako. Ili su igrači u situaciji u kojoj im je najvažnije financijska ponuda i ništa više. To je dobro za Chelsea, ali nije dobro za te igrače. Bilo bi im puno bolje da ostanu u svom matičnom klubu, gdje bi stasali kao igrači te da nakon toga odu, pa i da nikada ne završe u Chelseaju. Bitno je da odu u neki klub kao pravo pojačanje i igraju za prvu momčad. Da su, primjerice, Luka Modrić i Vedran Ćorluka rano otišli u inozemstvo, u Chelsea, tko zna kako bi završili. Znate, godine od 17. do 20. su najosjetljivije jer se tada igrač formira. Osim toga, svi gledaju talent, a vrlo važni su i karakter igrača, njegove radne navike i inteligencija. Najbolji primjer je za to Ivan Rakitić. On je strahovito inteligentan, zna se ponašati i prilagoditi sredini, a to se i osjeti. On je taktički inteligentan, ali je inteligentan i izvan terena. On točno zna kako s kim treba razgovarati. On je definitivno velik igrač, a velikog igrača čine i ove komponente. U Sevilli je igrao drugu špicu, za njega se više trčalo nego što je on trčao za druge. Kada je došao u Barcelonu, postao je radni vezni igrač koji se bavi defenzivom, što odlično radi. Napravio je transformaciju a za to, kao prvo, moraš biti inteligentan. Ne smiješ dopustiti da te muči vlastiti ego, nego se moraš podrediti ekipi.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.