GLUMICA LANA BARIĆ trenutačno je jedna od najzaposlenijih hrvatskih glumica. Osim u dva kratka igrana filma, ‘Belladonna’ i ‘Nedjelja’, Lana Barić igra i glavnu ulogu u filmu ‘Ti me nosiš’. Za Nacional govori o svom scenarističkom radu, kazalištu i budućim projektima.

[quote_box_center]

  • Lana Barić danas je jedna od najzaposlenijih filmskih glumica u Hrvatskoj, čije lice, ljepotu i talent prepoznaju mnogi filmski redatelji

[/quote_box_center]

Lana Barić danas je jedna od najzaposlenijih filmskih glumica u Hrvatskoj, čije lice, ljepotu i talent prepoznaju mnogi filmski redatelji. Nedavno smo ju vidjeli u filmu “Kosac” Zvonimira Jurića, a već 28. svibnja slijedi premijera filma “Ti me nosiš” Ivone Juke, gdje tumači glavnu ulogu, uz Voju Brajovića, Natašu Janjić, Natašu Dorčić i Sebastiana Cavazzu. Snimila je nedavno glavne uloge u kratkim igranim filmovima “Belladonna” Dubravke Turić, uz Aleksandru Naumov i Nadu Đurevsku, kao i “Nedjelju” Gorana Devića, u kojoj joj je partner Krešimir Mikić. Piše i scenarije. Prije dvije godine glumila je u kratkom igranom filmu “Bijela” Zvonimira Jurića, u kojem je bila scenaristica i glavna glumica. Prije nekoliko mjeseci završila je u Sarajevu snimanje poljsko-bosanskohercegovačkog filma “Rosa” Denijala Hasanovića, s partnerima Mirjanom Karanović, Ivom Gregurevićem i poljskim glumcem Andrzejem Chyrom.

Karijera 35-godišnje glumice, rođene u Splitu, počela je, nakon što je 2005. diplomirala glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, ulogom Desdemone u “Othellu”, na Otvorenoj sceni Obala. Odigrala je i Elektru u istoimenu komadu Danila Kiša u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Za ulogu Klitemnestre u predstavi “Ifigenija” Ivice Šimića na Maloj sceni u Zagrebu osvojila je nagradu žirija na međunarodnom festivalu “Rainbow” u Sankt Peterburgu i Nagradu hrvatskoga glumišta. Nagradu Judita Splitskog ljeta osvojila je kao dio ansambla predstave “Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina” u režiji Gorana Golovka, trenutačnog intendanta splitskog HNK-a. Za glavnu ulogu u filmu “Žuti mjesec” Zvonimira Jurića osvojila je nagradu Breza za najbolju debitanticu na Pulskom filmskom festivalu, a u Bruxellesu nagradu kao najbolja glumica Festivala kratkog filma. Za ulogu majke u filmu “Šuti” Lukasa Nole osvojila je Zlatnu arenu za epizodnu ulogu.

Otkad je 2011. ušla u angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, glumila je kod Ivice Boban, Tomaža Pandura, Paola Magellija, Vita Taufera, Jerneja Lorencija. Naslovnu ulogu Aurelie, luđakinje iz Chaillota u istoimenu komadu Jeana Giraudouxa, odigrala je kod Krešimira Dolenčića. Najšira publika Lanu Barić upamtila je s malog ekrana, po ulozi u popularnoj seriji “Stipe u gostima” Ognjena Sviličića i nastupom u showu Hrvatske televizije “Zvijezde pjevaju”, u kojemu je bila partnerica Saši Lozaru. Ovih dana na matičnoj sceni Lana Barić ima intenzivne probe “Daleke zemlje” Arthura Schnitzlera, građanske tragikomedije napisane uoči Prvoga svjetskog rata. U režiji Anice Tomić imat će ulogu supruge bankara (Milan Pleština). U razgovoru za Nacional govori o svojoj karijeri, partnerima, Sarajevu, profesionalnim izazovima i predstojećim projektima.

NACIONAL: Posljednjih godina postali ste jednom od najtraženijih filmskih glumica u Hrvatskoj. Jeste li imali sreće dobivši toliko zanimljivih ženskih uloga?

Puno radim na filmu posljednjih godina i to me jako raduje. Vjerojatno sam imala sreće, ali uvijek sam puno radila, još od Akademije u Sarajevu. Profesor Senad Bašić, javnosti poznat kao Faruk iz humorističke serije “Lud, zbunjen, normalan”, uvijek nam je govorio da moramo biti marljivi. Uz sreću, valjda je i to razlog što me uloge nisu mimoilazile. Nikada nisam mirovala. Radila sam i kad posla nije bilo. Tako sam i sama počela pisati scenarije. NACIONAL: Što vas motivira za pisanje scenarija?

To je počelo kad nisam imala posla, prije desetak godina. Sad pišem bez posebne motivacije. Ako se ikad realizira “Tereza33”, film koji bi prema mom scenariju trebao režirati Danilo Šerbedžija, igrat ću naslovnu ulogu. Ali to nije moj uvjet. Da je Danilo htio drugu glumicu, bilo mi to posve razumljivo. Ne pišem scenarije nužno za sebe.

NACIONAL: Kakve vas teme nadahnjuju?

Glavni su likovi uglavnom žene. Ipak, u prvom su planu ljudi i njihove sudbine.

NACIONAL: Po čemu pamtite snimanje filma “Ti me nosiš” Ivone Juke, snimljen prije tri godine. Sad je pred hrvatskom premijerom, a očekuje se najesen i serija na Hrvatskoj televiziji?

Htjela sam igrati Ives i stoga sam za audiciju spremila nekoliko prizora više nego što je bilo potrebno. Često sam u posljednje vrijeme glumila majke, u sklopu socijalnih tema. Općenito, otkad sam rodila, redatelji prepoznaju moj senzibilitet za takve uloge. Baš sam se stoga malo više borila za ulogu u filmu Ivone Juke. Velik mi je izazov bio glumiti takvu, beskrajno zanimljivu, tužnu i usamljenu ženu. Dugo smo snimali, protegnulo se na četiri mjeseca. Ali volim snimanja i uživam u njima. Mislim da smo se Ivona i ja izvrsno razumjele.

NACIONAL: Jedan od glavnih partnera bio vam je Voja Brajović u ulozi oca žene koju ste glumili. Kakav ste odnos uspostavili na snimanju?

Brajović i ja imali smo dobar profesionalni odnos. Bilo je mnogo proba s Ivonom pa smo snimanje započeli posve spremni. Već prije početka snimanja imala sam skicu svoje uloge u glavi. Mislim da je i za Brajovića uloga oca, koji je obolio od Alzheimerove bolesti, bila izazov. Nisam sigurna da su ga redatelji dotad vidjeli u takvom tipu karakternih uloga. Oboje smo bili sretni što nam je odličan scenarij omogućio da se glumački iskažemo i istinski uživali u svom poslu.

NACIONAL: Jeste li ulogu u poljsko-bosanskohercegovačkom filmu “Rosa” redatelja Denijala Hasanovića, njegovu dugometražnom debiju, dobili na audiciji?

Za “Rosu” nisam bila na audiciji, iako ste to s pravom očekivali. Redatelj Denijal Hasanović, koji je dotad snimio samo dva kratka i jedan TV film, upoznao me u Poljskoj dok sam pisala scenarij za “Terezu 33″. On je bio jedan od mentora u Wajda Film School u Varšavi, gdje smo razvijali projekt. Tako je počela naša suradnja. Inače jako volim audicije. Smatram da se glumci razvijaju i zahvaljujući audicijama. Uvijek se rado odazivam na audiciju. Bilo je audicija na kojima sam se jako potrudila i stekla dojam da će uloga sigurno biti moja. A potom se to nije dogodilo. Na to svaki glumac mora biti potpuno spreman. Prošlog su me ljeta zvali na audiciju za jedan njemački film u Berlinu. Nisam prošla, jer smo glavni glumac i ja otprve “kliknuli”, a to, prema mišljenju redatelja, nije dobro za film.

NACIONAL: Kad sam nedavno za Nacional razgovarao s poznatom srpskom glumicom Mirjanom Karanović, nahvalila vas je kao jednu od najzanimljivijih glumica srednje generacije. Jeste li strepili od glume s njom?

Mirjana Karanović i ja upoznale smo se prije puno godina u Sarajevu. Ona je gledala moju diplomsku predstavu na Akademiji. Otad je prošlo mnogo vremena. Nisam strepila od partnerstva s njom. Naprotiv! Mirjana je sjajna glumica, pružala mi je golemu podršku. Naravno, lijepo je čuti da ima dobro mišljenje o meni. Znam da silno respektira posao kojim se bavi i ljude s kojima surađuje.

NACIONAL: Prema kojim kriterijima prihvaćate uloge? Koliko ste ih odbili?

Kako kad. Bitna mi je kvaliteta scenarija. Ali još su mi važniji ljudi.Volim raditi s dobrim ljudima. Zato sam uvijek sretna kad radim s producenticom Ankicom Jurić Tilić i ekipom iz Kinorame. S Lukasom Nolom radila bih uvijek bilo što, jer smo divno surađivali. Sjajan je redatelj i divan čovjek. Ja sam pristupačna osoba, gledao je moje filmove prije nego što me angažirao i zna kako radim. Sretna sam što sada mogu reći da smo i prijatelji. Cijelo iskustvo u vezi s filmom “Šuti” upisano je u meni na najljepši mogući način. Istinski sam sretna što se bavim glumačkim poslom.

NACIONAL: Uskoro vas iznova očekuje uloga majke u debitantskom dugometražnom igranom filmu “Trampolin” Zrinke Matijević Veličan. Što očekujete?

Glumit ću opet samohranu majku. Ova mama bitno je drukčija od one kod Lukasa Nole. Film problematizira odnose između djece i roditelja. Bavi se nasiljem. Ne tako eksplicitnim, doduše, kao u “Šuti”. Majka se ne umije boriti sa svojim demonima. I zbog toga pate njezini najbliži. Moju kćer glumi 9-godišnja Franka Mikolaci, koja igra moju kćer i u nagrađivanoj predstavi “Potop” Mirana Kurspahića u Teatru ITD. Franka je odlična. Pronašli smo ju na audiciji prije dvije godine i otad ju ne puštamo!

NACIONAL: Kakav odnos imate prema kameri?

Sad se već jako dobro snalazim pred kamerom. Puno sam snimala i stekla veliko iskustvo. U TV seriji “Stipe u gostima” Ognjena Sviličića snimila sam šest sezona. Ipak, još učim. Uvijek gledam što ljudi rade na snimanju i sve me zanima.

NACIONAL: Biste li se jednoga dana okušali u režiji i produkciji?

Produkcija me ne zanima. Ali režija da.

NACIONAL: Po čemu pamtite Sarajevo, grad u kojem ste studirali i započeli karijeru?

Po divnim stvarima, po studiju u kojemu sam uživala i brojnim prijateljstvima. Bila sam sretna što smo “Rosu” snimali u Sarajevu i opet sam imala priliku dulje boraviti u tom gradu. Jako ga volim.

NACIONAL: Glavnu ulogu u HNK-u odigrali ste u “Luđakinji iz Chaillota” Jeana Giraudouxa, a u predstavama “Lulu” Franka Wedekinda i “Dalekoj zemlji” Arthura Schnitzlera tumačite epizodne uloge. Smatrate li da dovoljno glumite u matičnoj kući?

Mogla bih i više, zacijelo.

NACIONAL: Danas je velik privilegij za glumca imati stalan angažman. Što mislite o ideji da bi svi glumci trebali “biti na tržištu” i angažirani na audicijama, umjesto da dobivaju redovitu plaću?

Nemam pojma. Zaposlena sam u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Nakon što su došli Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, događaju se dobre stvari u Drami. Imam divne kolege. Nedavno smo imali premijeru Wedekindove “Lulu” u režiji Jerneja Lorencija, koja me istinski obradovala. Razmišljam samo o tome gdje sam danas i je li mi tu dobro.

NACIONAL: Zanima li vas politika?

Morat ću vas razočarati. Uopće me ne zanima i totalno sam politički neosviještena.

NACIONAL: Kako ste uspjeli izbjeći zamku glume u sapunicama, koje vas naknadno, volens-nolens, obilježe kao glumicu?

Nekako nisam išla u tom smjeru. Tako je ispalo. Volim zanimljive uloge, bez obzira na to radilo se o filmu, kazalištu ili televiziji. Ako ih ubuduće bude i u sapunicama, tko zna…

NACIONAL: Imate li ambicija za međunarodnom karijerom, poput one kakvu je, primjerice, uspjela napraviti Zrinka Cvitešić?

Imam i nemam. Lijepo bi bilo snimiti još koji inozemni film. “Rosa” je poljski film, prvi moj internacionalni. Voljela bih da ih bude još, ali ne bi mi se dalo ulagati toliko energije u inozemnu karijeru. Moja kći Mirej iduće godine polazi u školu i bitno mi je da sve to dobro prođe. Dok nisam imala dijete, više sam se bavila sobom i svojom karijerom. Što je logično.

Danas mi je to sporedno i pomalo dosadno. Nisam više spremna ulagati veliku energiju u nešto toliko neizvjesno. Ako se dogodi, dogodit će se. Istina, mogla sam barem snimiti kakav showreel, ali ni to mi se nije dalo. Moja karijera ide dobrim smjerom, kao i moj život.Trenutačno se osjećam bolje nego ikad i sve je kako treba biti.

Priznajem, nisam pretjerano ambiciozna. Rekla bih da sam srednje ambiciozna.

NACIONAL: Jeste li “poslušna” glumica? Kako surađujete s redateljima? Koliko im uspijevate nametnuti svoje ideje i rješenja?

Nastojim sura

đivati s redateljima. Volim zajednički rad. Ne radi se tu ni o kakvu nametanju, nego o razmjeni ideja, energija, rješenja. Ako mi se čini da je nešto pogrešno, potrudit ću se da to ispravim. Ali neću se angažirati oko stvari koje su besmislene. Danas i svoje vrijeme i svoje živce neusporedivo više cijenim nego prije.

‘Ne želim ulagati previše energije za neizvjesnu inozemnu karijeru’

Komentiraj

FOTO:Josip Regović
PODIJELI
Novinar, televizijski autor, scenarist i producent. S dugogodišnjim iskustvom u tisku, na televiziji, radiju, filmu, portalima u Hrvatskoj i regiji... U Nacionalu na funkciji novinara, specijaliziran za ekskluzivne teme iz kulture i medija.