Igrajući na Masters turniru u Londonu Ivan Dodig još se jednom dokazuje kao jedan od najboljih svjetskih tenisača u parovima, a s partnerom Marcelom Melom već tri godine osvaja najveće svjetske turnire

Ovog tjedna u Londonu se igra teniski Masters turnir na kojem nastupa osam najboljih tenisača i osam najboljih parova. Kao i prošle godine, i ove godine će u konkurenciji parova nastupiti 30-godišnji Ivan Dodig s Brazilcem Marcelom Melom. U ovom trenutku oni su treći najbolji par na svijetu, a ako se gleda pojedinačno, Melo je najbolji igrač u parovima na svijetu, dok je Dodig na četvrtom mjestu. Za Dodiga koji je zbog ozljeda tijekom protekle dvije godine ispao s liste 100 najboljih tenisača svijeta u pojedinačnoj konkurenciji, izvrsni uspjesi u igri parova ogromna su satisfakcija.

Po mnogočemu, Dodig se razlikuje od prosječnog tenisača iz svjetskog vrha. Počeo je igrati tenis 90-ih u rodnom Međugorju, a koju godinu kasnije na treninzima mu se pridružio Marin Čilić, također Međugorac. I dok se Čilić dosta brzo odlučio za nastupanje za Hrvatsku, Dodig je u juniorskoj konkurenciji nastupao za Bosnu i Hercegovinu, ali je zbog loše situacije u BiH tenisu u seniorskoj konkurenciji odlučio igrati za Hrvatsku.

Tek s 25 godina ušao je među 100 najboljih igrača na svijetu da bi, zahvaljujući radu i upornosti, s 28 godina postao 29. igrač svijeta. Otkako je prije tri godine počeo igrati u paru s Melom, postali su jedan od najboljih svjetskih parova, a vrhunac su dosegli ove godine kada su osvojili Roland Garros. Pred put u London Dodig je dao intervju za Nacional u kojem govori o svom prilično neobičnom putu do uspjeha.

NACIONAL: S Melom ste počeli igrati u paru 2012. godine. Kako ste se upoznali i igrački zbližili, odnosno koja se “kemija”pojavila između vas dvojice, zbog čega ste postali tako uspješan teniski par?

Marcelo i ja prvi smo turnir odigrali u Memphisu 2012., i to sasvim slučajno jer sam trebao igrati s Lovrom Zovkom, a on s Ivom Karlovićem. Međutim, desilo se da se Zovko ozlijedio a Karlović je imao problema s vizom, pa me Melo pitao hoćemo li odigrati skupa jer ni ja ni on nismo imali partnera za taj turnir. Odmah smo došli do finala, a kako je on prekinuo suradnju s dotadašnjim partnerom Brunom Soaresom, a ja sam tek počeo igrati u parovima, dogovorili smo se da odigramo Roland Garros i Wimbledon. Na oba turnira došli smo do četvrtzavršnice i jednostavno smo osjetili zajedničku kemiju. Odlučili smo nastaviti dalje skupa do kraja godine, ali ne na svim turnirima jer sam ja u to vrijeme tek počinjao igrati u parovima. Melo je tu godinu završio u prvih 20 igrača u parovima, što mu je bio i najbolji renking karijere, a ja sam na kraju te godine bio oko 30. mjesta.

NACIONAL: Melo je te godine igrao nekoliko turnira u paru s vašim prijateljem Čilićem. Je li postojala dvojba oko toga kome će se Melo prikloniti, vama ili Čiliću?

U to vrijeme, na turnirima na kojima nismo igrali skupa, Melo je igrao s Čilićem i također su imali odlične rezultate. Zato smo se Čilić i ja znali pomalo zezati s Melom o tome s kim će nastaviti igrati sljedeće godine u paru. Mislim da je zbroj osvojenih poena koje smo osvojili Melo i ja bio isti zbroju osvojenih poena Mela i Čilića U to vrijeme i Čilić i ja bili smo fokusirani na nastupe u pojedinačnoj konkurenciji, a kako Čilić nije želio toliko mnogo igrati parove onda smo se Melo i ja 2013. dogovorili da igramo skupa.

NACIONAL: Godina 2013. bila je vaša najuspješnija godina u singlu, došli ste do 29. mjesta na rang listi. Jeste li se nakon toga svjesno posvetili igri u parovima, dok ste igranje u pojedinačnoj konkurenciji stavljali u drugi plan?

Istina je da sam te godine imao jako dobre rezultate u singlu, ali i u parovima. Moj fokus nije ni tada, kao ni sada, bio na parovima jer još uvijek uživam igrati u singlu. Mislim da još uvijek imam dosta toga odigrati u singlu, iako nije lako igrati na obje strane jer to iziskuje puno energije, i mentalne i tjelesne. Mislim da sam te 2013. odigrao 125 mečeva, što u pojedinačnoj konkurenciji, što u parovima, što je bilo uvjerljivo najviše od svih tenisača na touru. Na žalost, tijekom prošle i ove godine imao sam nekoliko ozljeda, a tada je puno teže vratiti se dobrim igrama u singlu. Kada zbog ozljeda izgubite nekoliko mjeseci u godini teško se vratiti u staru formu jer se tenis i treninzi u singlu jako razlikuju od onih u parovima.

  • ‘MELO JE IGRAO i s Čilićem i sa mnom, tako da smo se zezali s kim će nastaviti igrati u paru. Čilić nije želio toliko mnogo igrati parove, pa smo se Melo i ja dogovorili da igramo’

NACIONAL: Smatrate li da je igranje u paru ponekad nezasluženo podcijenjeno? Primjerice, fond nagrada za tenisače u Wimbledonu iznosi 10,3 milijuna funti, a za parove 1,54 milijuna funti. Pobjednik u Wimbledonu osvaja 1,88 milijuna funti, dok pobjednički par osvaja 340 tisuća funti.

Generalno je podcijenjeno, ali ne u svim državama. Primjerice, braća Mike i Bob Bryan trenutno su u Americi najpopularniji tenisači nakon Serene Williams. Njihovi mečevi su na turnirima uvijek odlično gledani. Stvorili su brend u Americi, ali i u svijetu, iako se još uvijek parovima ne daje puno prostora, kako od ATP-a, tako i od većine zemalja. Iako moram reći da je iz godine u godinu situacija sve bolja i bolja. Primjerice, u Brazilu se svi turniri, posebno oni veliki, prenose na TV postajama i oni kupuju prava samo za igre parova. Većina ljudi u Brazilu i Južnoj Americi više igra parove, više ih se prati, pa mislim da su teniski parovi najviše podcijenjeni u Europi.

NACIONAL: Kakav je odnos najboljih svjetskih tenisača poput Novaka Đokovića spram najboljih igrača u parovima? Smatraju li vas “drugom ligom”?

Odnos singl igrača i igrača u parovima je odličan, iako je tenis drugačiji. Drugačije se trenira i igra, ali draž je u tome da će dobri igrači u parovima u većini slučajeva dobiti u parovima singl igrače. Većina najboljih singl igrača ne igraju parove zato što su tu puno važnije neke druge stvari kao volej, refleksi na mreži, servis i return, dok je u singlu najbitnija tjelesna sprema i udarci. Volej i nije toliko potreban.

NACIONAL: Govoreći o cijenjenosti i podcijenjenosti, u paru s Melom osvojili ste i Grand Slam turnir Roland Garros. Ako gledamo pojedinačne uspjehe, 2011. pobijedili ste Rafaela Nadala na turniru u Montrealu. Koji je od ta dva rezultata bio važniji za vas i vašu karijeru?

Teško mi je reći koji mi je od tih rezultata draži. Oba na svoj način jer mi je pobjeda nad Nadalom promijenila karijeru u pojedinačnoj konkurenciji i dala mi vjeru u moj tenis, dok je Grand Slam pobjeda nešto što ću uvijek imati sa sobom. To je nešto čega ću se uvijek sjećati i nešto što svaki tenisač sanja u svojoj karijeri.

NACIONAL: Je li posvećenost igranja u parovima financijski slabo isplativa, ako istovremeno niste i dobar igrač u pojedinačnoj konkurenciji?

Trenutno se nije baš lako financirati ako igrate samo parove i niste u vrhu, recimo među prvih 30 na svjetskoj listi. Ipak, mislim da je iz godine u godinu situacija sve bolja i bolja, a parovi polako postaju sve popularniji. Ljudi sve više i više prate parove i dolaze ih gledati, pa mislim da će to ići na bolje iz godine u godinu jer tenis postaje sve popularniji sport. Brojke o posjećenosti teniskih turnira to govore.

NACIONAL: Braća Bob i Mike Bryan oličenje su najuspješnijeg teniskog para. Što je to što oni imaju, zbog čega su već godinama najbolji par na svijetu?

Oni ne samo da su najbolji par na svijetu, nego su najbolji i u povijesti parova. Toliko toga su osvojili i postigli i teško će ih netko nadmašiti. Poanta je u tome da su se oni rano posvetili parovima, usavršili su do perfekcije vještine koje su važne za parove i pokazali da za to što znaju teško netko može naći rješenje.

NACIONAL: Što je potrebno imati za vrhunskog igrača u parovima i kada ste otkrili da imate “ono nešto” što vas čini jednim od najboljih tenisača u parovima?

U parovima je važno da se dobro uigrate s partnerom i pronađete onoga koji se može uklopiti s vašom igrom. Jako su važne razne stvari kao refleksi na mreži, ne smijete se bojati loptice, zatim volej, servis i return. Ne morate biti u svemu odlični, ali ako na nečemu slabije radite onda morate biti puno bolji na nekim drugim stvarima kako biste to kompenzirali. Na kraju svega, ipak je to timski sport u kojem imate partnera koji će uvijek pomoći ako nešto ne ide kako treba. Igranje u singlu je nešto drugo i velika je razlika u odnosu na način igre u parovima.

NACIONAL: Tek ste s 25 godina ušli među 100 najboljih tenisača na svijetu. Kako objašnjavate to da ste tek u tom godinama igrački “procvjetali”? Većina ostalih igrača tada je u zenitu svoje karijere.

Relativno sam se kasno probio u svjetski tenis, ali za mene nikada nije bilo kasno jer sam svjestan da sam imao drugačiji put od većine igrača, ali nikada nisam odustajao od svojih snova i onoga što sam volio, ai i dandanas volim. Znao sam da će, ako budem uporan i dajem sve od sebe, doći prilika za koju moram biti spreman kako bih je iskoristio. To se i desilo. Danas uživam u tenisu i rezultatima koje sam postigao i postižem.

NACIONAL: Što vam je nedostajalo pa da u pojedinačnoj konkurenciji postignete još bolje rezultate?

Teško mi je reći što mi je nedostajalo za još bolje rezultate. Volio bih da sam imao neke normalnije situacije i prilike u mom teniskom putu koje bi mi neke stvari sigurno olakšale. S druge strane, teško je reći bi li moji rezultati tada bili bolji. Kako god bilo, ja sam sve što sam zaželio u tenisu na kraju napravio, čak i premašio. Još uvijek imam ciljeve i još uvijek sam željan igre i pobjeda.

  • ‘RELATIVNO SAM SE kasno probio u svjetski tenis, ali za mene nikada nije bilo kasno jer sam svjestan da sam imao drugačiji put od većine igrača. Nikada nisam odustajao’

NACIONAL: Zbog vas i Čilića često se Međugorje spominje kao važno tenisko mjesto. Koliko je poznato, vaš stric Žarko Dodig je početkom devedesetih izgradio prvi teniski teren u Međugorju. Je li to bio razlog zbog kojeg ste počeli igrati tenis?

Stric je napravio teren na kojem smo svi, kao djeca, počeli igrati tenis i sigurno je da je to jedan od razloga zbog kojeg sam se odlučio za taj sport. Svi smo se, ne samo Čilić i ja, uvijek skupa družili. Bilo je tu puno djece i sigurno da je to početak koji je utjecao na naš teniski put i želju za tenisom.

NACIONAL: Tenis je izuzetno skup sport. S obzirom na to da do 25. godine niste ušli među 100 najboljih, kako ste se vi i vaša obitelj do tada financirali?

To je bilo jako teško vrijeme, iako moram reći da se tada još uvijek dosta toga moglo improvizirati, što je danas nemoguće. Sigurno je da je bilo teških trenutaka i da nije bilo lako ali, s druge strane, to je jedna životna škola koja čovjeka ojača kao osobu i sportaša. Mislim da sam puno naučio iz svog teniskog puta i iskustva, što mi je kasnije pomoglo na terenu.

NACIONAL: Bivši tenisač Goran Ivanišević nedavno mi je rekao kako mu je bilo teško kada je kao igrač putovao od turnira od turnira jer nije imao prijatelje s ovih prostora, a sada ima jako puno hrvatskih i srpskih tenisača. Pruža li vam zadovoljstvo druženje s igračima iz bivše Jugoslavije kada se nađete na turnirima diljem svijeta?

Naravno da je jako lijepo vidjeti da nas ima puno i da smo uvijek u svakom sportu u vrhu. Odnos svih nas tenisača s naših prostora je odličan, zajedno treniramo i družimo se, što sigurno olakšava situaciju, za razliku od vremena kada je Ivanišević bio jedan od rijetkih na touru s naših prostora.

NACIONAL: Vi ste s 30 godina najmlađi među šest najboljih igrača u parovima na svijetu. Jeste li već odlučili da ostanete u tenisu još dugo, dugo godina ili vam obitelj već polako govori – zar ti nije dosta?

Što se tiče tenisa i obitelji, moram reći da su me svi moji bližnji uvijek razumjeli i sve ove godine su me podržavali. Još uvijek ne razmišljam o tome koliko ću dugo igrati, a nadam se da će mi tijelo dopustiti da igram tenis još dosta godina. Obitelj, supruga i sin uvijek su bili i bit će moja podrška u tenisu, što mi daje još više sreće i užitka da radim što bolje mogu.

NACIONAL: Melo je trenutno najbolji igrač parova na svijetu. Vi ste četvrti, s time da ćete postati drugi na svijetu ako s njim osvojite Masters turnir u Londonu. Imate li već plan proslave ako se to dogodi?

Vrlo mi je drago zbog Mela jer smo zajedno dosta toga prošli i sklopili jedno vrhunsko prijateljstvo, što nam jako puno pomaže i na terenu. Zajedno smo puno toga postigli i siguran sam da ćemo fino proslaviti. Kako god završila sezona za mene, Melo će sigurno završiti godinu kao najbolji tenisač na svijetu u parovima. Ako ja budem iza njega, to će biti pravi razlog za veselje.

Komentiraj

FOTO:PIXSELL i GETTY IMAGES
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.